U razdoblju od 1960-tih pa sve do 1980-tih godina proizveden je veliki broj ovakvih UHF\/VHF televizijskih konvertera, kako bi se na televizorima koji su bili opremljeni samo VHF tunerom mogli gledati i programi koji su se po\u010deli oda\u0161iljati na UHF opsegu.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n Elektronska industrija EI (Srbija) vu\u010de korijene iz 1948. godine (RR zavodi Ni\u0161), a u doba najve\u0107eg rasta zapo\u0161ljavao je 28 000 radnika u pedesetak tvornica gdje se proizvodila najrazli\u010ditija elektroni\u010dka roba \u0161iroke potro\u0161nje za doma\u0107e potrebe, vojsku i izvoz. U posljednjih petnaestak godina gotovo sve tvornice vezane uz EI su zatvorene ili u ste\u010daju, a samo tri su uspje\u0161no privatizirane.<\/p>\n Gorenje Elrad, odnosno tvornica Elrad kao jedan od pogona Gorenja (Slovenija), osnovana je po\u010detkom 1970-tih godina za proizvodnju svih vrsta antena za prijem komercijalnih RTV programa, tako\u0111er i za radioamaterske opsege 2-m i 70-cm te popratnog antenskog pribora. To je uklju\u010divalo vanjske i sobne antene, antene za automobile, \u00a0antenske kablove i konektore, zidne priklju\u010dnice, transformatore impedancije (300\/75 \u2126), antenske filtre i poja\u010dala sa napajanjima i te ugradbene i vanjske UHF\/VHF TV konvertere. Gorenje Elrad prestao je s poslovanjem 1989. godine.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Raspodjela analognih TV kanala i opsega…<\/strong><\/p>\n TV kanali i pripadaju\u0107i frekvencijski opsezi analogne televizije kod nas su bili raspore\u0111eni ovako:<\/p>\n 1. VHF kanal je bio uskopojasni (6 MHz) i nije se upotrebljavao za televiziju. Isto tako 36. UHF kanal bio je rezerviran za radar, a 38. UHF kanal za radioastronomiju. \u0160irina televizijskoga kanala iznosila je 7 MHz u podru\u010dju VHF-a i 8 MHz u podru\u010dju UHF-a.<\/p>\n UHF\/VHF konverteri bili su prilago\u0111eni kanalima na kojima su oda\u0161iljale lokalne TV postaje, no uglavnom su svi pokrivali ve\u0107i dio UHF opsega. Izlazna me\u0111ufrekvencija odabirala bi se za kanal na kojem nema dosega TV emitiranja ni jednog VHF oda\u0161ilja\u010da i obi\u010dno je to bio 2. ili 3. VHF kanal.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Povijest televizije…<\/strong><\/p>\n Prvi prijenos TV slike opto-mehani\u010dkim ure\u0111ajima (Nipkowljev disk) ostvaren je 1883. godine, a 1929. godine je u Engleskoj i SAD-u zapo\u010dela su prva radiodifuzna emitiranja televizijskog signala preko takvih ure\u0111aja. Sustav mehani\u010dke televizije prestao je s radom 1935. godine.<\/p>\n Prvi prijenos slike pomo\u0107u elektronskih cijevi (ikonoskop i kineskop) ostvaren je 1927. godine i ve\u0107 u 1930-tim godinama zapo\u010dela su prva elektroni\u010dka emitiranja televizijskog signala u Engleskoj, Njema\u010dkoj, Francuskoj i SAD-u. Televizija u boji po\u010dela je s emitiranjem 1954. godine (SAD), a standardizirana je 1967. godine (SECAM i PAL).<\/p>\n TV kanali su se sa VHF na UHF frekvencijski opseg pro\u0161irili kako bi se osigurao ve\u0107i broj kanala i omogu\u0107ila ve\u0107a frekvencijska \u0161irina pojedinog kanala potrebna za prijenos TV slike u boji. Potreba za vi\u0161e kanala prvo je nastala u SAD-u gdje je ozbiljnije emitiranje TV programa zapo\u010delo jo\u0161 od 1943. godine. UHF opseg je podijeljen na 60 kanala od 470 MHz (kanal\u00a0 14) do 884 MHz (kanal 83) koji su bili kompatibilni s VHF NTSC (CCIR-M) standardom. Ve\u0107 do sredine 1950-tih godina u SAD-u je bilo nekoliko stotina UHF TV postaja, no ti prvi oda\u0161ilja\u010di su uglavnom bili lo\u0161ih performansi i malog dometa zbog \u010dega je emitiranje postalo komercijalno neisplativo te se do kraja 1950-tih godina veliki broj UHF oda\u0161ilja\u010da smanjio. Tek je 1965. godine FCC UHF tunere u\u010dinio obaveznim u svim ameri\u010dkim TV ure\u0111ajima.<\/p>\n U Evropi je \u0161irenje na UHF TV kanale zaostajalo nekoliko godina sa SAD-om jer nije postojala realna potreba za velim brojem TV kanala. Prvo ozbiljnije UHF televizijsko emitiranje po\u010delo je u prvoj polovici 1950-ih, a prvi komercijalni evropski UHF TV tuner konstruiran je 1959. godine te su od tada bolji modeli evropskih televizora ve\u0107 bili opremljeni kombiniranim VHF\/UHF tunerom.<\/p>\n <\/p>\n Televizija u Hrvatskoj…<\/strong><\/p>\n Prvi TV oda\u0161ilja\u010d u Hrvatskoj (Sljeme) postavljen je 1956. godine. U to vrijeme TV program se ve\u0107 emitirao u 21 zemlji svijeta. Dvije godine program je bio eksperimentalan, a onda su krajem 1958. godine proradili TV studiji u Ljubljani i Beogradu te se Radiotelevizija Zagreb uklju\u010dila u zajedni\u010dki program JRT-a. U po\u010detku se zajedni\u010dki program emitirao svakog dana osim petkom, ovisno o danu u ukupnom trajanju do cca 1-3 sata, uglavnom u ve\u010dernjim terminima. Pokrivenost TV signalom je bila lo\u0161a, promoviranje televizije kao novog medija slaba, program nije bio osobito atraktivan, televizori su bili preskupi za ve\u0107inu obitelji i gledali su se uglavnom masovno po izlozima ili dru\u0161tvenim ustanovama.<\/p>\n Tek kroz idu\u0107ih deset godina emitiranja, od sredine 1960-tih, televizija se kod nas po\u010dinje polako popularizirati, emitiranje je produ\u017eeno i na 6 sati dnevno, emisije su raznovrsnije, pokrivenost TV signalom je ve\u0107a, no ve\u0107 prili\u010dno zaostajemo za razvijenim svijetom.<\/p>\n Emitiranje TV signala u boji zapo\u010delo je sa Sljemena 1966. godine, no to je bio samo eksperimentalni izravni prijenos iz studija Talijanske radiotelevizije u Rimu. Ipak, to emitiranje u boji je i\u0161lo preko novog oda\u0161ilja\u010da snage 10 kW i to je bio na\u0161 prvi oda\u0161ilja\u010d koji je radio na UHF podru\u010dju. Po\u010detkom 1970-tih godina, kada je Beograd po\u010deo polako emitirati program u boji, \u00a0kod nas su se pojavili i prvi doma\u0107i televizori u boji, preskupi za ve\u0107inu gra\u0111anstva.<\/p>\n <\/p>\n Rezime…<\/strong><\/p>\n Emitiranje TV programa na UHF kanalima u SAD-u se pro\u0161irilo tijekom 1950-tih godina, u ve\u0107ini Evrope tijekom 1960-tih godina, a kod nas tijekom 1970-tih godina. Ukoliko pra\u0107enje UHF TV kanala promatramo s aspekta \u0161ire komercijalne isplativosti, Evropa je za Amerikom kasnila oko 5 godina, no mi za Evropom oko 10 godina. Sve do 1972. godine program Televizije Zagreb se emitirao na samo jednom VHF kanalu, a emitiranje doma\u0107eg programa u boji skromno je zapo\u010delo tek od 1975. godine. U najboljem slu\u010daju moglo se hvatati jo\u0161 nekoliko stranih TV oda\u0161ilja\u010da (Austrija, Ma\u0111arska, Italija).<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n UHF tuneri sa spregnutim promjenjivim kondenzatorima…<\/strong><\/p>\n Sve do 1980-tih godina, za promjenu frekvencije kod UHF tunera koriste se spregnute sekcije promjenjivih plo\u010dastih kondenzatora, a onda ih sve vi\u0161e po\u010dinju zamjenjivati varikap diode.<\/p>\n Kao \u0161to znamo, TV signal se zapravo sastoji od dva nose\u0107a signala, jedan za sliku i jedan za ton. To zna\u010di da moramo hvatati dvije nose\u0107e frekvencije koje su me\u0111usobno udaljene 5,5 MHz \u010dime bi na izlazu iz konvertera dobili i dvije me\u0111ufrekvencije, jednu za sliku i jednu za ton. U praksi se ne vr\u0161i selektivna konverzija svake nose\u0107e frekvencije zasebno jer bi to zna\u010dilo dvostruke sklopove konvertera i dvostruko precizno uga\u0111anje frekvencija oscilatora i propusne \u0161irine opsega za sliku i ton. Stoga se upotrebljava samo jedna oscilatorska frekvencija (zajedni\u010dki oscilator za sliku i ton) sa selektivnim krugovima dovoljne propusne \u0161irine da obuhvate kompletan TV signal sa informacijama o slici i tonu, a to je propusna \u0161irina od 7 MHz na VHF i 8\u00a0MHz na UHF podru\u010dju.<\/p>\n <\/p>\n Dvije elektronke ili dva tranzistora…<\/strong><\/p>\n Prvi UHF TV tuneri bili su naravno sa elektronskim cijevima, no po blok shemi se zapravo gotovo i nisu razlikovali od kasnijih UHF tunera sa tranzistora. Na UHF opsegu zbog visokih frekvencija (blizu 1 GHz) te\u017eilo se da tuneri budu \u0161to jednostavniji kako bi se smanjila mogu\u0107nost pojave ne\u017eeljenih smetnji uslijed djelovanja jednih krugova na druge. Stoga je osnovna koncepcija svih UHF tunera ista: jedna elektronska cijev ili tranzistor za ulazno selektivno RF poja\u010dalo i druga elektronska cijev ili tranzistor za samoosciliraju\u0107i mje\u0161a\u010d (lokalni oscilator + mje\u0161a\u010d). Ponekad se za mije\u0161anje koristi dioda, a tranzistor onda radi samo kao oscilator. Uobi\u010dajene elektronske cijevi za UHF tunere su bile trioda PC 88 (poja\u010dalo) i PC 86 (mje\u0161a\u010d). Od sredine 1960-tih godina cijevne tunere po\u010dinju sve vi\u0161e zamjenjivati VF tranzistori.<\/p>\n <\/p>\n Rezonantne komore…<\/strong><\/p>\n LC krugovi kod tunera za UHF frekvencije naj\u010de\u0161\u0107e nisu izvedeni kao standardno namotane zavojnice i samostalni kondenzatori. Elementi takvih krugova mogu biti izvedeni na tiskanoj plo\u010dici u obliku \u0161tampanih petlji,\u00a0 zatim u obliku cilindri\u010dnih lon\u010dastih krugova, te kao rezonantni vodi\u010di i vodljive trake (micro stripe line) kombinirane u rezonatore. Promjenjivi kondenzatori imaju male povr\u0161ine posebno oblikovanih plo\u010da, kako bi se uskladile promjene frekvencija jednako u svim krugovima. Op\u0107enito gledano, kvalitetu UHF tunera ili konvertera nije \u010dinila njegova osnovna elektroni\u010dka shema (ona je vrlo jednostavna), nego tehni\u010dka izvedba selektivnih titrajnih krugova \u0161to su redovito bili rezonatori \u010dija frekvencija je odre\u0111ena samim fizi\u010dkim dimenzijama istih. Ti rezonatori su prepoznatljivi kao pregra\u0111ena polja unutar ku\u0107i\u0161ta tunera koja \u010dine metalne komore. Unutar komora umetnute su vodljive rezonantne trake (obi\u010dno zalemljene po sredini komore). Trakasti vodovi predstavljaju induktivitet, a sekcije promjenjivog kondenzatora kapacitet titrajnih krugova za UHF podru\u010dje koji se onda kombiniraju u selektivne pojasne filtre.<\/p>\n Obi\u010dno se nalaze UHF tuneri sa \u010detiri ili pet komora, no rezonantne su samo dvije ili tri komore u kojima su promjenjivi pojasni filtri i titrajni krugovi samoosciliraju\u0107eg mje\u0161a\u010da.<\/p>\n <\/p>\n Transformacija \u00a0<\/strong>simetri\u010dnih 300 \u2126 na nesimetri\u010dnih 75 \u2126 i obrnuto…\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/strong><\/p>\n Stari televizori koristili su antene i simetri\u010dne antenske vodove karakteristi\u010dne impedancije 240-300 \u2126. Me\u0111utim, poja\u010dala i mje\u0161a\u010de je puno jednostavnije izvesti za nesimetri\u010dni signal, gdje je jedan kraj uzemljen. Stoga se prije ulaza u konverter simetri\u010dni ulaz 300 \u2126 iz antene transformira u nesimetri\u010dni 75 \u2126, a nakon konverzije nesimetri\u010dni\u00a0 izlaz 75 \u2126 opet se vra\u0107a u simetri\u010dni 300 \u2126 kako bi odgovarao ulaznom krugu VHF tunera na televizoru. Takvi transformatori impedancije (transformatori za simetriranje omjera 4:1) mogu biti izvedeni na vi\u0161e na\u010dina.<\/p>\n Kada su se s vremenom pojavile \u0161irokopojasne antene sa koaksijalnim nesimetri\u010dnim priklju\u010dkom, do\u0161lo se do situacije da se radi simetri\u010dnog antenskog voda impedancija na anteni morala prvo transformirati sa 75 na 300 \u2126, a zatim na tuneru sa 300 ponovno na 75 \u2126. Da se izbjegne ta dvostruka transformacija 1972. godine je uveden novi standard sa 75 \u2126 koaksijalnim vodovima i priklju\u010dnicama.<\/p>\n <\/p>\n UHF\/VHF konverteri nekad i danas…<\/strong><\/p>\n Danas mo\u017eemo nai\u0107i na UHF\/VHF konvertere sa elektronskim cijevima iz ranih 1960-tih godina, no to su proizvodi razvijenijih zemalja gdje je razvoj i \u0161irenje televizije bilo puno br\u017ee. Me\u0111utim, ako listamo doma\u0107u literaturu, sheme za samogradnju TV konvertera sa tranzistorima datiraju ve\u0107 negdje iz druge polovice 1960-tih godina \u0161to zna\u010di da su se i kod nas u stopu pratili svjetski trendovi u razvoju TV tehnike. No s obzirom na op\u0107e stanje u na\u0161oj zemlji vjerojatnije je da su tvorni\u010dki konverteri postali \u0161iroko tra\u017eeni proizvod tek od sredine 1970-tih godina kada je jo\u0161 veliki broj ku\u0107anstava koristio stare crno-bijele televizore opremljene samo VHF tunerima, a emitiranje drugog programa TV Zagreba (JRT-a) na UHF opsegu je dobilo zadovoljavaju\u0107u sadr\u017eajnu i tehni\u010dku kvalitetu.<\/p>\n Postojale su dvije opcije za nadogradnju starog televizora za prijem UHF kanala: ugradnja internog konvertera u ku\u0107i\u0161te postoje\u0107eg televizora ili kori\u0161tenje vanjskog konvertera kao dodatak postoje\u0107em televizoru. Oba tipa konvertera bila su elektroni\u010dki zapravo jednaka, a najve\u0107a razlika je bila u dizajnu ku\u0107i\u0161ta. Mogu\u0107e da su interni konverteri bili ne\u0161to jeftiniji jer su to bili moduli u obi\u010dnoj metalnoj kutiji bez posebnih vanjskih ku\u0107i\u0161ta, poveznih kablova i mre\u017enih ispravlja\u010da kakve su morali imati vanjski konverteri izra\u0111eni kao samostalnu ure\u0111aji. No za ugradnju internih konvertera je ipak trebala intervencija stru\u010dnjaka (konverteri su se obi\u010dno napajali preko linije istosmjernog anodnog napona sni\u017eenog otpornikom) gdje bi onda cijena ugradnje svakako prema\u0161ivala tu razliku u nabavnoj cijeni.<\/p>\n Danas takvi UHF\/VHF konverteri nemaju uporabnu vrijednost, no mogu izvrsno dobro poslu\u017eiti za eksperimentiranje, edukaciju i gradnju RF sklopova na UHF podru\u010dju.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n UHF konvertor II (Ei)<\/strong><\/p>\n UHF konvertor II (Ei) ima skalu od 25. do 65. kanala (500-800 MHz) no puni opseg mu je vjerojatno i ne\u0161to \u0161iri (470-880 MHz). UHF opseg konvertira na 3. VHF kanal.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Unutra\u0161nja konstrukcija konvertera je jednostavna i sastoji se od mre\u017enog napajanja, samog modula mje\u0161a\u010da te konektora i sklopki. Iako su svi konverteri shematski me\u0111usobno vrlo sli\u010dni ipak svaki od njih ima svoje posebnosti.<\/p>\n <\/p>\n Krenimo prvo od samog bloka konvertera.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Sada ve\u0107 mo\u017eemo nacrtati i blok shemu na\u0161eg UHF konvertora II (Ei).<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Sam konverter se sastoji od pet komora od kojih su tri u sredini rezonantne.<\/p>\n Sprega antene sa RF poja\u010dalom je izvedena kombiniranom kapacitivno-induktivnom spregom. U ulaznom RF poja\u010dalu radi tranzistor BF 272 (RIZ) i on sasvim sigurno radi u spoju sa zajedni\u010dkom bazom jer se tako dolazi do najmanjeg ne\u017eeljenog utjecaja izme\u0111u ulaznih i izlaznih krugova. Poja\u010dalo mora imati izvedenu i automatsku regulaciju poja\u010danja (ARP) da bi se izjedna\u010dili ulazni antenski naponi raznih oda\u0161ilja\u010da i izbjegla preuzbuda stupnja za mije\u0161anje.<\/p>\n Tranzistor AF 139 (Siemens) radi kao lokalni oscilator i mje\u0161a\u010d, dakle kao samoosciliraju\u0107i mje\u0161a\u010d (tre\u0107a i \u010detvrta rezonantna komora).\u00a0 Sprega izme\u0111u RF poja\u010dala i samoosciliraju\u0107eg mje\u0161a\u010da izvedena je preko promjenjivog pojasnog filtra sa rezonatorima (druga i tre\u0107a rezonantna komora).<\/p>\n U posljednjoj petoj komori je izlazni pojasni filtar ugo\u0111en na frekvenciju 3. VHF kanala.<\/p>\n Ulazni transformator za simetriranje (300\/75 \u2126) je u prvoj komori sklopa konvertera, a izlazni transformator (75\/300 \u2126) je na vanjskom dijelu na izlaznoj priklju\u010dnici.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ono \u0161to je kod UHF konvertora II (Ei) vrlo neobi\u010dno to je izvedba kruga za mre\u017eno napajanje.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Evo kako izgleda njegova shema.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Prvo vidimo da je mre\u017eni transformator serijski vezan u krug sa uti\u010dnicom za televizor. U serijskom spoju naponi na tro\u0161ilima se raspore\u0111uju ovisno o otporu tro\u0161ila. Da bi ovdje mogli napraviti bilo kakav izra\u010dun prvo moramo znati koliko je otpor samog priklju\u010denog televizora na mre\u017enoj uti\u010dnici. Televizori tog doba mogli su imati napajanje preko mre\u017enog transformatora ali i bez njega, gdje se mre\u017eni napon izravno ispravljao diodama (jedna \u017eica izravno na \u0161asiji), a postajale su i kombinirane ina\u010dice ta dva napajanja. Stoga, ovisno o tipu televizora ti otpori su mogli biti vrlo razli\u010diti, pa \u010dak i razli\u010diti u hladnom stanju i nakon zagrijavanja. Raspon se mo\u017ee kretati od 2 – 200 \u2126 za transformatorske i 10 – 5000 \u2126 za televizore bez transformatora.<\/p>\n \u010cinjenica je da je otpor primara kod na\u0161eg ispravlja\u010da izuzetno malen (0,17 \u2126) \u0161to zna\u010di da \u0107e se na njemu rasporediti i malen dio mre\u017enog napona. Sekundar pak ima zna\u010dajno ve\u0107i otpor (24,5 \u2126) pa time i vi\u0161e namotaja \u0161to zna\u010di da je ovo transformator koji ni\u017ei napon pretvara u vi\u0161i (kod standardnih mre\u017enih transformatora je obrnuto). Mogu\u0107e da se i radi o nekom standardnom mre\u017enom transformatoru koji se koristi u obrnutom smjeru.<\/p>\n Nakon sekundara slijedi standardni poluvalni ispravlja\u010d sa germanijskim diodama AY 101 te RC filtar za zener diodom na kraju lanca koja ograni\u010dava napon na 12 V. No, tako\u0111er vidimo da se izmjeni\u010dni napon iz sekundara transformatora na ispravlja\u010d dovodi preko serijski vezanog elektrolitskog kondenzatora 10 \u00b5F. Ovdje dakle imamo umetnut kapacitivni otpor, a otpor kondenzatora od\u00a0 10 \u00b5F na frekvenciji 50 Hz je oko 320 \u2126.<\/p>\n Uzmimo na primjer da je ulazni otpor televizora (relativno niskih) 5 \u2126, u tom slu\u010daju bi televizor bio na naponu cca 213 V, a ispravlja\u010d na 7 V. Televizor pri tome vjerojatno ne bi osjetio ovaj lagani pad napona, a ispravlja\u010d bi sasvim dobro radio na 7 V. Naravno, ukoliko bi televizor bio spojen preko tada uobi\u010dajenih magnetskih stabilizatora napona, tada zapravo ne bi bilo nikakvog pada napona jer bi stabilizator isti kompenzirao. Na taj na\u010din bi mogli funkcionirati i televizori sa najmanjim unutra\u0161njim otporima (2 \u2126). Takve stabilizatore opisali smo u objavama Magnetski stabilizator napona Nucleotecnica Nucleostabil<\/a> i TEVESTA EI<\/a>, STABILOVOLT<\/a> i Nucleotecnica<\/a>.<\/p>\n S obzirom na veliki omjer izme\u0111u primara i sekundara vjerojatnije je da na\u0161 ispravlja\u010d radi na jo\u0161 ni\u017eim naponima, mo\u017eda reda 1-4 V \u0161to bi odgovaralo televizorima otpora do 40 \u2126. U svakom slu\u010daju, ovisno o tipu televizora, na\u0161 transformator mo\u017ee dobivati \u0161irok raspon napona (cca 0,5 – 15 V). Mogu\u0107e da je isti konstruiran sa zasi\u0107enom jezgrom (sli\u010dno kao magnetski stabilizatori napona) pa koliko god primarni napon poraste iznad neke vrijednosti isti se zbog zasi\u0107enja jezgre ne\u0107e transformirati na sekundar. Naravno, mi ovdje ra\u010dunamo sa \u010distim omskim otporima no u stvarnosti su otpori ve\u0107i jer im se pridodaje induktivna komponenta otpora na izmjeni\u010dnoj struji (nije ba\u0161 pametno spojiti omski otpornik od 2 \u2126 izravno u mre\u017enu uti\u010dnicu :-).<\/p>\n Ostaje pitanje za\u0161to se i\u0161lo na ovu serijsku vezu. Jedino \u0161to se mo\u017eda ovime \u017eeljelo posti\u0107i to je da se UHF\/VHF konverter automatski isklju\u010duje kada se isklju\u010di i televizor, jer se isklju\u010divanjem televizora obi\u010dno prekidao dovod mre\u017enog napona, a time se onda u serijskoj vezi prekida i dovod napona na konverter.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Konverter KON-902 (Gorenje-Elrad)<\/strong><\/p>\n U katalogu Gorenje-Elrada iz 1977. godine reklamira se samo ovaj na\u0161 konverter KON 902 i mogu\u0107e da je to bio jedini model koji je ova tvrtka izbacila na tr\u017ei\u0161te tijekom svojeg postojanja. Opisuje se kao UHF konverter za prijem drugog programa kod TV prijemnika starije izrade, koji su bez dijela za prijem UHF programa:<\/p>\n <\/p>\n Pogledajmo od \u010dega se sastoji…<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Konverter KON 902 je ne\u0161to jednostavnije izvedbe i ima samo \u010detiri komore od \u010dega su dvije rezonantne. Zavojnice unutar rezonantnih komora nisu trakasti vodovi nego obi\u010dne \u017eice rezonantne diljine na jednom kraju skra\u0107ene sa jednim namotajem. Pode\u0161ava se samo ulazni selektivni RF krug i lokalni oscilator (dvije sekcije promjenjivog kondenzatora na jednoj osovini). Oba tranzistora (poja\u010dalo i oscilator) su tipa BF 272 (RIZ). Oba transformatora za simetriranje izvedena su izvan metalnog ku\u0107i\u0161ta, no redukcijski mehanizam okretanja promjenjivih kondenzatora je u unutra\u0161njosti (posljednja ne-rezonantna komora). Jednostavniji UHF konverter vjerojatno u to doba nije postojao.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/uhf_vhf_konverter_05.jpg\")
<\/a><\/p>\n
\n\n
\n<\/a>Pregled VHF i UHF TV oda\u0161ilja\u010da u Hrvatskoj 1977. godine. Na VHF-u se oda\u0161iljalo na 9 razli\u010ditih kanala (4. do 12. kanal), a na UHF-u se oda\u0161iljalo na 17 razli\u010ditih kanala uglavnom iz ni\u017eeg UHF frekvencijskog opsega (22. do 55. kanal). Naravno, to nije zna\u010dilo da se emitiralo 9+17 razli\u010ditih programa, emitirala su se samo dva razli\u010dita programa, a UHF oda\u0161ilja\u010di za drugi program bili su puno rije\u0111e raspore\u0111eni nego VHF odalji\u0161a\u010di za prvi program. <\/span><\/em><\/p>\n
\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Na bo\u010dnoj strani montiran je transformator za simetriranje, odnodno transformiranje nesimetri\u010dnog izlaza iz mje\u0161a\u010da 75 \u2126 na simetri\u010dni vod 300 \u2126 koji odgovara ulaznoj impedanciji VHF tunera u televizoru (slika u sredini).\u00a0 <\/span><\/em><\/p>\n<\/a>U prvoj komori je transformator za simetriju te ulazna antenska sprega sa RF poja\u010dalom, druga i tre\u0107a komora su rezonantne i \u010dine promjenjivi pojasni filtar, tre\u0107a i \u010detvrta rezonantna komora sadr\u017ee elemente samoosciliraju\u0107eg mje\u0161a\u010da, a u posljednjoj petoj komori je izlazni filtar za konvertirani VHF kanal.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Tranzistor BF 272 (RIZ) u krugu RF poja\u010dala i tranzistor AF 139 (Siemens) za samoosciliraju\u0107i mje\u0161a\u010d.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Shema “serijskog” napajanja dva ure\u0111aja preko mre\u017enog napona i ispravlja\u010d za 12 V.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a>U knjizi Opravka TV-prijemnika, autora Zorana L. Jeroti\u0107a iz 1984. godine dana je shema jednog Ei konvertera koji uvelike odgovara na\u0161em, osim \u0161to je ovdje famozno serijsko napajanje televizora zamijenjeno uobi\u010dajenim paralelnim spojem mre\u017enih priklju\u010dnica.<\/em><\/span><\/p>\n
\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Kod ovog konvertera osim najjednostavnije izvedbe samog mje\u0161a\u010da, najjednostavnije su izvedeni i ulazni i izlazni transformatori za simetriranje. U gornjem lijevom kutu metalnog ku\u0107i\u0161ta tunera videmo jednostavnu petlju izra\u0111enu od komada simetri\u010dnog antenskog kabla koji \u010dini ulazni transformator za simetriranje. Izlazni transformator \u010dini nekoliko namotaja \u017eice na malom feritnom \u0161tapi\u0107u, smje\u0161ten u donjem lijevom kutu tunera. Netko je ovdje \u010dupao mre\u017eni kabao \u010dime je potrgana sklopka za preklapanje antenskih ulaza i napajanja.\u00a0<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Vro jednostavna i jeftina izvedba UHF\/VHF konvertera, jednostavnije od ovoga ne mo\u017ee.<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n