Danas je nabavljen baterijski AM/FM radio prijemnik IC1, proizvod tvornice „Nikola Tesla“ iz Beograda koja je bila podružnica srpskog poduzeća EI (Elektronska industrija Niš). Prijemnik je vjerojatno proizveden u 1980-tim godinama.
EI Niš vuče korijene iz 1948. godine (RR zavodi Niš), a u doba najvećeg rasta zapošljavala je 28 000 radnika u pedesetak tvornica gdje se proizvodila najrazličitija elektronička roba široke potrošnje za domaće potrebe, vojsku i izvoz. U posljednjih petnaestak godina gotovo sve tvornice vezane uz EI su zatvorene ili u stečaju, a samo tri su uspješno privatizirane.
FM/AM radio IC1 je jednostavan prijenosni baterijski prijemnik za srednji i ultrakratki radiodifuzni opseg:
- AM: 515 – 1605 kHz
- FM: 87,5 – 108 MHz
Od kontrola i priključnica opremljen je samo sklopkom za izbor prijemnog opsega, spregnutim promjenjivim kondenzatorima za biranje postaja, potenciometrom za glasnoću i priključnicom za slušalice. Za AM prijem koristi se interna feritna antena, a za FM prijem izvlačiva (teleskopska) štap antena ukupne duljine 82 cm. Napaja se preko četiri AA baterije od 1,5 V (ukupno 6 V).
Radio prijemnik IC1 bazira se na integriranom krugu TDA1083 (Telefunken) u koji su implementirani gotovo svi sklopovi AM/FM superheteroidnog prijemnika sa izlaznim audio pojačalom (One Chip AM/FM Radio with Audio Power Amplifier). Ovaj čip počeo se proizvoditi 1977. godine i ugrađivao se u različite prijemnike sve do kraja 1990-tih godina. U istom razdoblju su i mnoge druge tvrtke proizvodile identične, kompatibilne, ili vrlo slične čipove za AM/FM prijemnike. Tako je TDA1083 izravno zamjenjiv sa KA22427 (Samsung), ULN2204 (Sprague), HA12402 (Hitachi) ili sa ruskim К174ХА10. Ovakvim integriranim krugovima bilo je moguće dizajnirati male AM/FM radio prijemnike koji bi se lako ugrađivali u najrazličitije prijenosne (baterijske) radio uređaje ili druge višefunkcionalne audio/video komponente i uređaje sa ugrađenim radio prijemnikom.
Prijemnik IC1 je po elektroničkoj shemi gotovo identičan već opisanom prijemniku Grundig MINI-BOY 400 u koji je ugrađen potpuno kompatibilni čip HA12402 (Hitachi). Integrirani krug TDA1083 sadrži AM tuner (RF pojačalo, lokalni oscilator i mješač), AM/FM MF pojačalo i demodulatore, AM AGC/FM AFC kontrolu, te izlazno audio pojačalo koje radi u B-klasi. Zahvaljujući interno ugrađenom regulatoru napona (zener-dioda) TDA1083 se može napajati naponima u rasponu 3 – 13 V. Preklapanje između AM i FM prijema izvedeno je jednostavnim preklapanjem napona napajanja između AM i FM sklopova što samu sklopku za ovu funkciju čini vrlo jednostavnom (obična jednopolna DC sklopka).
Unatoč tome što je u TDA1083 implementiran veliki broj AM/FM sklopova još uvijek je za kompletiranje prijemnika potrebno dodati vanjske RF i LO titrajne krugove, pojasne MF filtre i MF transformatore te kompletni FM tuner, a sve ove komponente traže i dobru podešenost na ulazne i MF frekvencije. Kod kasnijih inačica One Chip (Single Chip) AM/FM integriranih krugova težilo se što više smanjiti broj potrebnih vanjskih komponenti, tako da su razvijeni čipovi kojima je za potpuno funkcionalan prijemnik bilo dovoljno dodati desetak malih kondenzatora i jednu ili dvije jednostavne zavojnice. Kako je srednjevalni AM opseg polako počeo gubiti na popularnosti zbog sve većeg broja postaja na UKV opsegu, isti je često izostavljan iz One Chip konfiguracija pa su one postale još jednostavnije, posebice što su zahvaljujući naponski kontroliranim varikap diodama potpuno izbačeni nezgrapni spregnuti promjenjivi kondenzatori za izbor prijemne frekvencije.
Za naš IC1 nemamo originalnu elektroničku shemu no dajemo jednu vrlo sličnu tvorničku shemu AM/FM prijemnika sa TDA1083. Vidimo da se selektivni krugovi za MF pojačala ovdje sastoje samo od MF transformatora (kao i kod našeg IC1), no novije inačice prijemnika sa TDA1083 kombiniraju i keramičke MF filtre. Male varijacije mogu postojati i u izvedbi FM tunera, no principijelno su to sve jednake sheme.
FM prijemnik je jednostruki heterodin sa MF na 10,7 MHz. Ulazni FM krug (tuner) sastoji se od svega dva tranzistora gdje jedan radi kao RF pojačalo, a drugi radi kao lokalni oscilator i ujedno kao mješač (samooscilirajući mješač). Ovakav ulazni krug (FM ili VHF frontend) karakterističan je gotovo za sve jeftinije, male, prijenosne (baterijske) superheterodinske radio prijemnike. Neki takvi prijemnici imaju svega jedan tranzistor za čitav FM tuner koji onda radi i kao RF pojačalo i kao samooscilirajući mješač. U našem slučaju prvi tranzistor je RF pojačalo u spoju zajedničke baze kako bi se postiglo najveće pojačanje. RF pojačalo ima dvije svrhe: pojačava RF signal prije nego što dospije u krug mješač-oscilator, te funkcionira kao stupanj za odvajanje čime se sprječava da RF signal iz kruga mješač-oscilator pređe na antenu koja bi ga zračila uzrokujući okolne radio smetnje. Drugi tranzistor ima funkciju mješača i lokalnog oscilatora (samooscilirajući mješač) te također radi u spoju zajedničke baze za ulazni i oscilatorski signal. Produkti miješanja dobivaju se na kolektoru tranzistora. Kao i kod svakog heterodina, potrebno je osigurati da produkt miješanja ulazne prijemne frekvencije i frekvencije lokalnog oscilatora uvijek bude jednak MF (10,7 MHz) linearno u cijelom prijemnom opsegu frekvencija. U našem slučaju titrajni krugovi se međusobno paralelno podešavaju pomoću dva dvostruka promjenjiva kondenzatora na zajedničkoj osovini (jedan par za AM i jedan par za FM), no ponegdje se umjesto promjenjivih kondenzatora koriste kapacitivne (varikap) diode kojima se mijenja unutarnji kapacitet ovisno o dovedenom naponu.
AM prijemnik je jednostruki heterodin sa MF na 460 kHz. Sve aktivne komponente AM prijemnika implementirane su unutar integriranog kruga HA 12402 (RF pojačalo, mješač, lokalni oscilator, MF pojačalo), dok su izvana dodani samo promjenjivi titrajni krugovi tunera i MF filtri.
Bolji pogled na FM tuner. Uočavaju se dvije diode, jedna AA110 i jedna bez oznaka. Diode u ulaznim FM krugovima sa samooscilirajućim mješačima najčešće se koriste za neizravnu automatsku regulaciju pojačanja (ARP) i za bolje potiskivanje neželjene AM modulacije.
Ako usporedimo FM/AM radio EI Nikola Tesla IC1 sa Grundig MINI-BOY 400, to su dva prijemnika potpuno različitog vanjskog dizajna, različitih proizvođača i različitih montažnih izvedbi elemenata, no zapravo gotovo identičnih elektroničkih shema pa time i jednakih performansi. Ovo nije rijedak slučaj i sasvim sigurno postoji još na desetke raznih tipova AM/FM radio prijemnika koji dijele istu električnu shemu sa ovim našima.
Moramo priznati da se tvornica Nikola Tesla za svoj model prijemika sa TDA1083 nije previše potrudila oko dizajna kućišta, te isto djeluje dosta nezgrapno, bezlično i nedorađeno za jedan mali prijenosni radio prijemnik gdje se konkurentnost na tržištu uvelike ogleda i u privlačnom vanjskom dizajnu. To je šteta jer se zapravo radi o prilično kvalitetnom prijemniku te vrste, puno boljem od većine čistih tranzistorskih prijemnika kakvi su se u to vrijeme još uvijek masovno proizvodili za sva svjetska tržišta. Bez obzira na to, lijepo je bilo upoznati jedan takav proizvod izrađen gotovo u potpunosti od domaćih dijelova i komponenti. Posebno su prepoznatljivi karakteristični VF lončići poduzeća EI sa bakrenim tijelima kakve srećemo i u raznim drugim EI radio uređajima (MRS 320-10 UKV FM primopredajnik), zvučnik također EI, elektrolitski kondenzatori i otpornici su naravno Iskrini… Bila su to vremena kad je svaka država exYU imala svoju industriju elektronike, nekad bilo – sad se spominjalo 🙂
Imam taj tranzistor. Steta sto se ne moze tocna godina proizvodnje utvrditi ili barem od koje godine se taj model poceo prozivoditi i kad je prestala proizvodnja. Tranzistor je dosta glomazan, ali cini se kvalitetno napravljen. Ima dosta jak zvuk. Nema nikakvu diodu da ga se moze locirati u mraku. Ja sam ga spojio na adapter od 6V i 100mA. Mislio sam da mi taj adapter nece biti dobar. Da ce se uredjaj “gušiti” kad ga pojacam do kraja. Ali to nije slucaj. Niti se adpater grije. Malo mi je to cudno, jer sam ocekivao da takav adpater nece biti primjeren. Koliko uopce trosi ovaj tranzistor? I koliko bi 4AA baterije trajale? E jos me nesto zanima. Sa strane ima prikljucak za adapter. Ali ne pise koliko V. Pretpostavljam da je to 6V. Jer u uredjaj idu 4x 1,5V baterije. Cudno mi je sto V nisu navedeni pored tog prikljucka. Pokusavo sam razne prikljucke prikopcati. Ali niti jedan ne ide. Ili su siri od rupe na kucistu. A ako i udju, ne upadaju u prikljucak. Mozda ako znate tocne mjere tog prikljucka bio bi vam zahvalan. I kolika je vrijednost u danasnje vrijeme ovog uredjaja? Pretpostavljam cca 100kn?
Unaprijed hvala na odgovirima.
Ei je ovaj prijemnik vjerojatno proizvodio krajem 1980-tih godina i početkom 1990-tih godina. To je teško odrediti jer je Ei u zadnjim godinama postojanja imao proizvodnju raspoređenu na desetke različitih pogona, tvornica i kooperanata, proizvodio je velik broj različitih elektroničkih uređaja i danas vjerojatno samo netko tko je radio na konkretnom prijemniku može znati kako je on točno nastao, iz kojeg razloga je uveden u proizvodnju, gdje se proizvodio i za koje tržište. Vrlo je vjerojatno da se radi o domaćoj kopiji nekog njemačkog radio prijemnika (ista shema, drugačiji dizajn pločice i kućišta) jer je činjenica da mnogi elektronički uređaji iz naših tvornica nisu baš bili “proizvod naše pameti” kako se to uvijek voljelo naglašavati, nego kopije uređaja vodećih evropskih proizvođača, najčešće nastale sa desetak godina zakašnjenja.
Potrošnja struje prijemnika je u rasponu 20 – 200 mA ovisno koliko je pojačan i nas kojem opsegu radi. Najveća potrošnja je na punoj glasnoći na FM opsegu i tu vrhovi potrošnje dostižu 200 mA. Ako na vašem adapteru piše 100 mA to znači da taj adapter može dati i 200 mA no vjerojatno bi se u dužem radu (nekoliko sati) počeo pojačano grijati. Potrošnja struje prijemnika u radu nije konstantna i ovisi o trenutnoj modulaciji, tako da realno, čak i ako se prijemnik drži stalno pojačan na najjače, prosječna potrošnja će biti oko 120 mA, a to adapter deklariran na 100 mA bez problema podnosi.
Koliko će trajati baterije ovisi o samim baterijama i načinu na koji se koristi prijemnik. Danas se može kupiti na desetke različitih baterija, različitih proizvođača i različitih kapaciteta, koji za jednokratne baterije nikad nisu specificirani, a i da jesu, proizvođači tu najčešće vole napuhavati vrijednosti (i to ne samo kineski proizvođači). Jednokratne (nepunjive) AA baterije, iako sve istih dimenzija, općenito mogu imati kapacitet od 500 do 3000 mAh. Danas raširene Alkaline baterije u prosjeku imaju kapacitet 2500 mAh, no ako negdje kupite paket od 15 AA baterija za 10 kn vrlo vjerojatno te baterije neće imati kapacitet veći od 800 mAh pa što god na njima pisalo. Da skratim priču, sa najjeftinijim baterijama prijemnik će na najjače svirati nekoliko sati, a sa najboljim baterijama će izdržati i cijeli dan (24 sata). Ako se radio sluša na nekoj srednjoj glasnoći, 2-3 sata dnevno, kvalitetne baterije mogu trajati mjesec dana.
DC utikač za napajanje odgovara nekim prošlim standardima i koliko sam uspio izmjeriti to bi bile dimenzije 5,0 x 2,1 mm. Ja imam jedan takav i vanjski promjer taman najljepše tijesno ulazi, dok unutrašnji, iako ostvaruje kontakt, mislim da bi mogao biti i koju desetinku mm tanji. Današnji najbliži standardi su 4,8 x 1,7 mm koji je vjerojatno malo pretanak, zatim ovaj od 5,0 x 2,1 mm koji bi trebao biti dobar i 5,2 x 2,1 mm koji bi vjerojatno već bio predebeli.
Vjerojatno se uz prijemnik dobivao originalni mrežni adapter pa zato napon i polaritet priključnica nisu navedeni pored utičnice. Prijemnik radi na napon od 6 V i srednji (unutrašnji) priključak mu je negativni pol, a vanjski kontakt mu je pozitivni pol pa tu treba paziti jer je na većini adaptera to obrnuto.
Vrijednost uređaja je relativna. Većini ljudi neće vrijediti ništa, a za nekog kolekcionara exYU elektronike ili radio uređaja općenito vrijednost opet ovisi o tome koliko netko za takav radio želi i može platiti. Ja sam svoj primjerak kupio na buvljaku za 20 kn, a kupio sam ga samo zato jer je domaće proizvodnje i zanimalo me kakva mu je unutrašnja konstrukcija. Za mene nema neku posebnu sentimentalnu ili kolekcionarsku vrijednost pa ga svakako ne bi kupio za više od 50 kn, no to ne znači da nekom drugom ne vrijedi i 500 kn 🙂
lp, Ljubomir