![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/thomson_ttv3901p_01.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Tvrtka Thomson-CSF osnovana je 1968. godine kao posljedica spajanja vi\u0161e tvrtki unatrag 90 godina. Elihu Thomson i Edwin Houston osnovali su 1879. godine u SAD-u tvrtku Thomson-Houston Electric Company. Po\u010detkom 1892. godine, Thomson-Houston Electric Company spojila se sa suparni\u010dkom tvrtkom Edison General Electric Company u General Electric (GE). \u00a0Iste je godine tvrtka osnovala inozemnu podru\u017enicu pod nazivom Thomson Houston International sa sjedi\u0161tem u Francuskoj. \u00a0Tijekom 1893. godine Compagnie Fran\u00e7aise Thomson-Houston (CFTH) osnovana je kao partner GE-u.\u00a0Tijekom 1966. godine CFTH se spojio s proizvo\u0111a\u010dem naoru\u017eanja i vozila Hotchkiss-Brandt, formiraju\u0107i Thomson-Houston-Hotchkiss-Brandt , koji je nakon toga preimenovan u Thomson-Brandt. U kona\u010dnici 1968. godine poslovanje Thomson-Brandta spojilo se s Compagnie G\u00e9n\u00e9rale de T\u00e9l\u00e9graphie Sans Fil (CSF) u Thomson-CSF. Thomson Brandt zadr\u017eao je zna\u010dajan udio u ovoj tvrtki. Prije spajanja, CFS je slovio kao pionir na podru\u010djima radio-emitiranja , elektroakustike, kratkovalnog radija, radarskih sustava i televizije.<\/p>\n Tijekom 1970-ih, Thomson-CSF se pro\u0161irio na nekoliko novih sektora proizvodnje, \u0161to je uklju\u010divalo proizvodnju telefonskih centrala , poluvodi\u010da i medicinskih ure\u0111aja za snimanje. Do po\u010detka 1980-ih Thomson-CSF bio je u slaboj financijskoj situaciji s visokom razinom duga. Tijekom 1982. francuska vlada je nacionalizirala Thomson-Brandta i Thomson-CSF te je Thomson-Brandt preimenovan u Thomson SA (Soci\u00e9t\u00e9 Anonyme) i spojen s Thomson-CSF. Tijekom 1980-ih financijski polo\u017eaj tvrtke uvelike se pobolj\u0161ao zahvaljuju\u0107i reorganizaciji i okretanju proizvodnje na elektroniku za profesionalne kupce i vojsku. Tijekom 1983. godine pogoni za telefone Thomson-CSF T\u00e9l\u00e9phone prodani su Alcatelu. \u010cetiri godine kasnije pogoni za proizvodnju poluvodi\u010da spojeni su s talijanskim Finmeccanicom. Pogoni za medicinske ure\u0111aje pak su zamijenjeni sa GE i RCA poslove s potro\u0161a\u010dkom elektronikom.<\/p>\n Krajem 1980-ih dolazi do smanjenja prora\u010duna za vojsku \u010dime Thomson-CSF gubi unosne ugovore pa kre\u0107e novo restrukturiranje poslovanja sa ciljem \u0161irenja na evropska tr\u017ei\u0161ta. Tijekom 1988. godine formiran je novi odjel, Thomson Consumer Electronics, koji je 1995. godine preimenovan u Thomson Multimedia . Krajem 1990-tih godina kre\u0107e velika privatizacija i reorganizacija francuskih tvrtki gdje je ve\u0107ina kapitala Thomson-CSF preba\u010dena u privatno vlasni\u0161tvo (najve\u0107i dioni\u010dari Alcatel i Dassault), a u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu je zadr\u017eano 40% tvrtke. Thomson Multimedia je restrukturirana i posluje kao Technicolor SA.<\/p>\n Nakon privatizacije, Thomson-CSF nastavio se orijentirati prema sektoru vojne elektronike i izvozu. Nakon neuspjelog poku\u0161aja spajanja s britanskim Marconi Electronic Systems, Thomson-CFS je kupio britansku tvrtku za vojnu elektroniku Racal Electronics koja je preimenovana u Thomson-CSF Racal plc, te je Velika Britanija postala druga najve\u0107a industrijska baza Thomson-CSF-a nakon Francuske. Tijekom prosinca 2000. godine, tvrtka Thomson-CSF je slu\u017ebeno je preimenovana u Thales.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Videorekorder Thomson TTV-3901P je namijenjen za profesionalno snimanje i reprodukciju filmskog audio\/video zapisa u analognom U-matic BVU standardu ( Broadcast Video U-matic ili High band). Japanska tvrtka Sony je sa svojim U-matic sistemom prva uvela magnetske trake spremljene u kasete za \u0161to je kasnije udoma\u0107en naziv VCR (Video Cassette Recorder). Prije toga magnetske video trake su bile na otvorenim kolutima ili rolama koje su snimane i reproducirane na VTR ure\u0111ajima (Video Tape Recorder). \u0160irina U-matic trake je bila 19 mm (3\/4 in\u010da) i kretala se brzinom 9,35 cm\/sekundi. Postojala su dvije veli\u010dine kaseta za U-matic sisteme, standardna i smanjena (oznaka S). Thomson TTV-3901P prihva\u0107a smanjenje S-kasete i na jednu takvu kasetu se moglo se snimiti 20 minuta filma sa horizontalnom rezolucijom slike od 260 linija. Snimanje na traku se vr\u0161ilo kosim (helikoidalnim) parcijalnim tragovima \u0161to je ostao standard sve do danas kako kod analognih tako i kod digitalnih VCR-a.<\/p>\n Thomson TTV-3901P je identi\u010dna kopija Sony BVU-110P prenosivog videorekordera za snimanje TV reporta\u017ea na terenu. Sve plo\u010dice i elementi u unutra\u0161njosti ure\u0111aja nose oznake Sony ili Made in Japan tako da je Thomsonovim pogonima ovaj ure\u0111aj vjerojatno samo sklopljen. Napaja se naponom od 12V (13W) te ima ugra\u0111enu Ni-Cd bateriju koja omogu\u0107uje oko 5 sati rada, a te\u017ei ne\u0161to vi\u0161e od 9 kg (preko 11 kg sa kasetom i baterijom). Thomson TTV-3901P se proizvodio se u razdoblju 1981-1989. godine, a cijena mu je 1981. godine bila 5000 dolara \u010dime je bio dostupan isklju\u010divo za profesionalnu upotrebu (TV snimanja i reprodukcije za TV prijenose). Snimatelj je nosio zasebnu TV kameru i VCR. Uvo\u0111enjem U-matic prenosivih VCR-a u\u0161lo u tzv. doba ENG-a (Electronic News Gathering) elektroni\u010dkog prikupljanja vijesti na terenu, izvan TV studija. TV Zagreb je koristio U-matic kasete za snimanje svojih emisija u razdoblju od 1980. do 1990. godine.<\/p>\n Snimanje i reprodukcija video\/audio filmskih zapisa sa magnetske trake u analognom obliku po\u010delo se koristiti od 1956. godine i trajalo je sve do negdje 2007. godine do kada su bili dostupni za kupnju zadnji modeli Hi8 analognih kamera i videorekordera. Ve\u0107 krajem 1980-tih godina na tr\u017ei\u0161tu su se pojavile videokamere koje su na magnetsku traku snimale u digitalnom obliku i iste su se zadr\u017eale sve do danas. U nastavku dajemo pregled analognih standarda snimanja videa na traku koji su tijekom postojanja analognog VTR-a postigli neku ve\u0107u ra\u0161irenost.<\/p>\n <\/p>\n U prvom stupcu navedeni su komercijalni nazivi pojedinog standarda, a u drugom stupcu su nazivi standarda prema SMPTE (Society of Motion Picture and Television Engineers). SMPTE<\/span> vu\u010de korijene jo\u0161 iz 1916. godine i me\u0111unarodno je priznata organizacija za standarde vezane uz emitiranje i snimanje filmova.<\/p>\n U tre\u0107em stupcu navedeni su na\u010dini snimanja, odnosno na\u010dini pripreme video\/audio signala za zapis na magnetsku traku:<\/p>\n U \u010detvrtom stupcu vidimo \u0161irinu video trake koja se koristila kod pojedinog standarda, a u petom stupcu su podaci o najve\u0107oj rezoluciji TV slike koja se mo\u017ee posti\u0107i odre\u0111enim formatom u TVL\/PH<\/span> (TV lines per picture height). Naime, znamo da svaki TV standard ima fiksni broj redaka slike, no svaki taj horizontalni redak mo\u017ee biti ispisan razli\u010ditim brojem to\u010dkica (razli\u010ditom gusto\u0107om). \u0160to je broj to\u010dkica ve\u0107i, to je ve\u0107a ukupna rezolucija slike i slika je o\u0161trija. Mjera TVL\/PH opisuje koliki je broj pojedina\u010dnih to\u010dkica sadr\u017ean u onoj du\u017eini horizontalnog retka koji odgovara visini slike. Znamo da je omjer TV slike 4:3, dakle TV slika ima ve\u0107u du\u017einu nego visinu, tako da mjera TVL\/PH opisuje broj razlu\u010divih to\u010dkica sadr\u017eanih na 75% ukupne duljine jednog retka.<\/p>\n U zadnjim stupcima vidimo podatke o godinama kada se odre\u0111eni standard po\u010deo prvi puta primjenjivati i nazive tvrtki koje su sudjelovale u razvoju pojedinog standarda.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n QUADRUPLEX SISTEM<\/strong><\/p>\n Prvi uspje\u0161ni snima\u010d videa na magnetsku traku (VTR-video tape recorder) predstavila je ameri\u010dka tvrtka Ampex 1956. godine pod nazivom VR-1000. Video rekorder VR-1000 je koristio traku \u0161irine 51 mm (2 in\u010da)\u00a0 na kolutima (rolama), a segmenti videa zapisivali su se u \u010detverostrukim tragovima okomito po \u0161irini trake (transverzalni zapis) te je po tome format snimanja nazvan quadruplex. Kao \u0161to se vidi na na\u0161oj slici, bubanj sa glavama okre\u0107e se brzinom od 240 o\/sec, a efektivna duljina jednog traga je 41,3 mm. Time dobivamo da je efektivna brzina kretanja glave po traci oko 39,6 m\/s (960 x 41,3 mm). Iz ovoga pak mo\u017eemo izra\u010dunati da se pri toj brzini mo\u017ee snimiti najve\u0107a frekvencija od 13 MHz. Znamo da je video TV signal standardne \u0161irine oko 5 MHz (vidi objavu TV test generator slike i tona Nordmende FG 3360<\/a>) tako da na prvi pogled ne bi trebalo biti problema sa snimanjem frekvencijskog opsega 0-5 MHz. Me\u0111utim, problem se javlja u velikoj razlici u nivoima snimljenih frekvencija. Ako uzmemo realni frekvencijski opseg potreban za prijenos signala TV slike u rasponu 30 Hz do 4,2 GHz dobivamo omjer 140000 : 1, a to zna\u010di da \u0107e razina signala snimljenog na 30 Hz iznositi svega 1\/140000 ja\u010dine signala na 4,2 GHz ili izra\u017eeno u dB razlika izme\u0111u ja\u010dine signala dvije krajnje frekvencije \u0107e biti oko 103 dB. Potrebno je dakle nekako izjedna\u010diti ove razlike koje su previ\u0161e velike da bi se mogle uspje\u0161no korigirati nekakvim korekcijskim poja\u010dalima. Stoga je ovaj problem rije\u0161en tako da se \u010ditav TV opseg 30 Hz – 4,2 GHz frekvencijskom modulacijom sa nose\u0107om frekvencijom od 8,6 MHz prenese u vi\u0161i frekvencijski opseg 4,4 MHz do 12,8 MHz. Time je omjer izme\u0111u najni\u017ee i najvi\u0161e frekvencije drasti\u010dno smanjen na 3 : 1, \u0161to je malo manje od 10 dB razlike.<\/p>\n Ovaj najraniji VTR quadruplex sistem opisali smo jer se na njega nadogra\u0111uju svi ostali VTR\/VCR sistemi. Jedan od uo\u010dljivih nedostataka ovog sistema je potreba za \u0161irokom i duga\u010dkom trakom, tako da je za jedan sat snimanja sustavom quadruplex potrebna traka \u0161irine 51 mm i du\u017eine od gotovo 1,5 km kojoj je cijena bila 300 dolara. Za usporedbu, za jednosatno snimanje U-matic sistemom koristila se traka dvostruko manje \u0161irine i \u010detiri puta kra\u0107e duljine, koja je ko\u0161tala deset puta manje od quadruplex trake. Isto tako cijena jednog quadruplex VTR-a bila je oko 100 000 dolara, dok se cijena U-matic \u00a0VCR-a kretala u rasponu 1300-7000 dolara.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kod svakog videorekordera presudno je osigurati dobar kontakt magnetskih glava sa trakom. Kod\u00a0 quadruplex VTR-a taj kontakt je osiguran pomo\u0107u posebnog vakuumskog mehanizma. Kroz bubanj se tako\u0111er upuhivao i komprimirani zrak koji je slu\u017eio za hla\u0111enje glava uslijed trenja i otpuhivanje komadi\u0107a premaza trake otkinutih kontaktom glave i trake. Nakon 200-300 premotavanja trake ista bi ve\u0107 bila toliko izlizana da se ne bi mogla vi\u0161e koristiti. Zanimljivo je da se u po\u010detku snimljena quadruplex traka editirala sli\u010dno kao filmska, rezanjem i lijepljenjem dijelova, nakon \u010dega bi \u010desto bila neprikladna za drugo presnimavanje. Rezanje se naravno nije moglo raditi bilo kako jer bi se poremetio slijed snimljenih signala za sinkronizaciju slike. Ure\u0111iva\u010d video trake morao bi identificirati impulse sinkronizacije na rubu vrpce pomo\u0107u otopine sitnih \u017eeljeznih strugotina i mikroskopa. Kada se otopina nanese na rub magnetske trake, \u017eeljezo se privu\u010de na sinkronizacijske impulse koji se zatim mogu vizualizirati.<\/p>\n Osim snimanja video signala u nekom od tri sistema (direct color, color-under ili component) koji obi\u010dno zauzima najve\u0107i sredi\u0161nji dio povr\u0161ine trake, na rubove trake se tako\u0111er snimaju i zvu\u010dni zapisi, te kontrolni zapisi. Kontrolni zapis predstavlja niz impulsa kojima se sinkronizira brzina reprodukcije. Ti impulsi \u0107e dakle dati vremensku informaciju za uskla\u0111ivanje brzina snimanja i reprodukcije \u0161to je posebno va\u017eno ako sistem podr\u017eava vi\u0161e brzina snimanja. Ovi impulsi tako\u0111er kontroliraju broja\u010de, odnosno vremenske prikaze trenutne pozicije trake. Kontrolni zapis donekle se mo\u017ee usporediti sa perforacijom (pravokutnim izrezima) du\u017e rubova filmske trake. Kod quadruplex sistema imamo jedan audio zapis (u to vrijeme se za TV prijenos koristio isklju\u010divo mono audio signal) i jo\u0161 jedan zapis nazvan CUE, \u0161to je zapravo tako\u0111er zvu\u010dni zapis na koji su se snimali razni tonski znakovi koji bi na odre\u0111enom dijelu trake slu\u017eili kao signal za kompatibilne ure\u0111aje ili samog voditelja da je npr. vrijeme za prekid radi reklama i sli\u010dno.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n HELIKOIDALNI SISTEMI \u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n Da bi se bolje iskoristila video traka nakon \u00a0quadruplex transverzalnog na\u010dina zapisa razvijeni su i sistemi za kosi (helikoidalni) zapis video signala na traku. Na rotiraju\u0107em bubnju ovdje mogu biti dvije, tri ili \u010detiri video glave. Prvi helikoidalni sistem sa dvije glave realizirao je JVC 1959. godine, sistem sa tri glave ostvario je Cartrige Television 1970. godine, a sistem sa \u010detiri video glave ostvaren je kod RCA 1971. godine. Me\u0111utim, ni jedan od ovih prvih sistema nije u\u0161ao u prakti\u010dnu primjenu jer su se za to prvo morali rije\u0161iti razni mehani\u010dki problemi oko sistema transporta i vo\u0111enja trake.<\/p>\n U-matic sistem na kojem radi na\u0161 VCR Thomson TTV-3901P je helikoidalni sistem koji je razvio Sony 1971. godine. Prva ina\u010dica U-matic sistema nazvana je Low Band (LB), a kasnije su razvijene jo\u0161 dvije pobolj\u0161ane ina\u010dice: HighBand (HB) i Special Performance (SP). Uvo\u0111enjem novih ina\u010dica osnovnog U-matic sistema pove\u0107avala se nose\u0107a frekvencija i FM modulirani opseg luminantnog signala \u010dime se pove\u0107avao i iskoristivi frekvencijski pojas na traci, a time u kona\u010dnici i horizontalna rezolucija te kvaliteta slike. U-matic SP je uz to koristio krom-dioksid trake kojima se postizao jo\u0161 bolji odnos signal\/\u0161um. Snimke napravljene u U-matic HB sistemu mogle se gledati na U-matic LB video plejeru ali samo u crno-bijelom prikazu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Snimanje videa na U-matic sistemu vr\u0161i se u Color-under tehnici. U Color-under sistemu se kompozitni video signal rastavlja na krominantnu komponentu signala (boja) i na luminantnu komponentu signala (svjetlina). Krominantna komponentu signala koja se u kompozitnom videu nalazi u opsegu 4,43 MHz pomo\u0107u mje\u0161a\u010da se prenosi u ni\u017ei opseg frekvencija na oko 1 MHz. Otuda i naziv Color-under (boja na donjem dijelu) \u0161to opisuje prebacivanje frekvencijskog pojasa signala boje sa vi\u0161eg u ni\u017ei opseg. Jednako tako luminantna komponenta signala koja u kompozitnom videu zauzima podru\u010dje cca 30 Hz-5 MHz frekvencijskom modulacijom transformira se u vi\u0161i frekvencijski opseg, ovisno o sistemu 3,8-7,2 MHz. Na taj na\u010din su krominantni i luminantni signali jedan od drugoga frekvencijski znatno udaljeni (razdvojeni) \u010dime se posti\u017ee vrlo dobar odnos signal\/\u0161um luminantnog signala ve\u0107 i pri malim brzinama trake\/glave, a tako\u0111er i dobra linearnost krominantnog signala \u010dime su smetnje u prikazu slike svedene na minimum. Na na\u0161im slikama za quadruplex i U-matic sisteme vidimo da su kod U-matic sistema brzine trake i glave daleko manje. Iako je horizontalna rezolucija kod U-matic sistema manja nego kod quadruplexa, slika je u kona\u010dnici ipak daje dojam bolje kvalitete zbog ve\u0107e razlu\u010divosti boja i puno boljeg omjera signal\/\u0161uma.<\/p>\n <\/p>\n U-matic sistem dobio je naziv po na\u010dinu transporta trake preko magnetskih glava (u obliku slova U). Uo\u010davamo da se kod U-matic sistema (prva slika) koluti sa trakom vrte u suprotnim smjerovima jer se traka namata\/odmata sa istih strana kod oba koluta.<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Specifi\u010dnost U-matic je da se koluti s trakom unutar kasete vrte u suprotnim smjerovima jer trake ne izlaze sa vanjskih strana koluta nego kod jednog koluta sa vanjskog, a kod drugog sa unutarnje strane. Kod predstavljanja U-Matic sistema 1971. godine Sony je zamislio da to bude format videokasete orijentiran na potro\u0161a\u010dko tr\u017ei\u0161te. Me\u0111utim, zbog visokih tro\u0161kova proizvodnje cjenovno su bili dostupni samo za industrijski, profesionalni i obrazovni sektor. Ve\u0107i uspjeh U-matic je postigao u industriji televizijskog emitiranja sredinom 1970-ih, kada je na tr\u017ei\u0161te iza\u0161ao prvi prijenosni model U-matic VCR-a (Sony VO-3800).<\/p>\n Danas je te\u0161ko napraviti kompletan pregled svih analognih i digitalnih formata za snimanje videa na traku jer su mnogi bili slabo komercijalno uspje\u0161ni ili su brzo tehni\u010dki zastarjeli. No svi ti formati nakon quadruplexa koriste isti princip helikoidalnog zapisa, a razlike se o\u010dituju u na\u010dinima pripreme video signala za snimanje, te u raspodjeli prostora na traci za zapise (\u0161irina zapisa, razmaci izme\u0111u zapisa, pozicije zapisa, nagib helikoidalnog video zapisa i drugo). Tako\u0111er, razlike su i u brzinama okretanja glava, broju glava te brzini kretanja trake. Ove razlike osim od sistema do sistema razlikuju se i s obzirom na TV standard (PAL, NTSC, SECAM). Sama mehanika svakog videorekordera je prili\u010dno slo\u017eena i postoje razli\u010diti na\u010dini transporta trake i vo\u0111enja trake preko bubnja sa glavama (naj\u010de\u0161\u0107i su U i M sistemi). Servo motori moraju osigurati to\u010dnu brzinu rotacije glava i brzinu kretanja trake.<\/p>\n Sa na\u0161ih slika se vidi da se izme\u0111u kosih tragova video zapisa mora ostaviti neki (sigurnosni) razmak kako ne bi do\u0161lo do preslu\u0161avanja izme\u0111u dva susjedna zapisa. Ovi prazni razmaci uvelike smanjuju korisnu povr\u0161inu trake pa su kod nekih sustava (betamax) uvedeni postupci snimanja bez tih sigurnosnih razmaka. Ovdje su procjepi dvije video-glave postavljeni pod odre\u0111enim kutom tako da su dva susjedna zapisa kutno pomaknuta. To je tzv. azimutno snimanje i ono omogu\u0107uje veliko smanjenje brzine kretanja trake. Azimutno snimanje mo\u017ee se primijeniti i da se eliminiraju sigurnosni razmaci izme\u0111u drugih zapisa, npr. dva traga audio zapisa ili izme\u0111u audio i video zapisa. Me\u0111utim, smanjena brzina trake (13,3 mm\/sec kod Betamax i 11,1 mm\/sec kod VHS sistema) degradira kvalitetu zvu\u010dnog zapisa, pa se onda kod zvu\u010dnog zapisa primjenjuju sistemi za pobolj\u0161anje kvalitete snimka (FM modulacija i ubacivanje audio signala u kosi video zapis, razni multipleksni sistemi snimanja audio signala i drugo).<\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n