![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/gorenje_gc201_03.jpg\")
<\/a><\/p>\nZa smje\u0161taj Gorenje glazbenog centra je potrebna ravna povr\u0161ina dimenzija barem 65 x 48 cm i slobodan prostor u visinu od barem 45 cm (20 cm sa spu\u0161tenim poklopcem). Te\u017eina ure\u0111aja je oko 15 kg.<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Tvrtka Gorenje vu\u010de korijene od poslijeratne nacionalizacije u ranim 1950-tim godinama kada je zapo\u010dela poslovanje kao mala metalna obrtni\u010dka radionica sa desetak zaposlenika. Ve\u0107 krajem 1950-tih godina Gorenje ostvaruje zna\u010dajan rast i razvoj proizvodnje ponajprije zahvaljuju\u0107i serijskoj proizvodnji pe\u0107i na kruta goriva (Tobi) i dobiva naziv “Gorenje, Tovarna gospodinjske opreme, Velenje”.\u00a0 U 1960-tim godina gorenje zapo\u010dinje proizvodnju perilica rublja, a zatim i hladnjaka (ku\u0107na bijela tehnika). Krajem 1960-tih godina Gorenje ve\u0107 proizvodi i male ku\u0107anske aparate, a zatim plasira i svoj prvi televizor (po licenci njema\u010dke tvrtke K\u00f6rting). Proizvodnja televizora i radija od po\u010detka 1970-tih godina odvijala se u okviru poslovnog sustava Gorenja pod nazivom Gorenje Elektronika. Tvrtka Gorenje Elektronika bankrotirala je 1993. godine, te je preimenovana u Elektronika Velenje. Elektronika Velenje se uspjela reorganizirati i udru\u017eiti sa stranim partnerima te 1997. godine registrirati robnu marku Evelux, no 2006. godine je i ona zavr\u0161ila u ste\u010daju. Ostatak Gorenja (proizvodnja bijele tehnike, ku\u0107anskih aparata i kuhinjskog namje\u0161taja) uspio se odr\u017eati na tr\u017ei\u0161tu i nakon procesa privatizacije 1997. godine kad je pretvoreno u dioni\u010dko dru\u0161tvo. U 2000-tim godinama ve\u0107insko vlasni\u0161tvo nad ostatkom Gorenja preuzimaju stranci, prvo Me\u0111unarodna financijska korporacija (IFC) i japanski Panasonic, a zatim 2018. godine gotovo potpuno vlasni\u0161tvo preuzima kineska korporacija Hisense Europe. Hisense Gorenje i danas proizvodi prete\u017eno bijelu tehniku i ku\u0107anske aparate.<\/p>\n <\/p>\n Glazbeni centar Gorenje GC 201 A proizvodio se u vi\u0161e vrlo sli\u010dnih ina\u010dica (GC 202, GC 203), a radi se o ure\u0111aju ra\u0111enom po modelu muzi\u010dkog centra MC 665 njema\u010dke tvrtke K\u00f6rting iz sredine 1970-tih godina.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Prije pet godina napravio sam kratku objavu za glazbeni centar Gorenje GC 203 A<\/a> pa se ispostavilo da je na na\u0161im prostorima ostao sa\u010duvan ve\u0107i broj ovih o\u010dito nekada popularnih ure\u0111aja koje vlasnici \u017eele opet staviti u neku funkciju. Stoga sam odlu\u010dio napraviti detaljniju analizu dva primjerka iz svoje kolekcije: GC 201 A i GC 203 A, no prije toga \u017eelio bih navesti nekoliko iskustvenih uputa za sve one koji \u017eele ponovno koristiti ove 40-tak godina stare ure\u0111aje nakon \u0161to su vjerojatno zadnjih par desetlje\u0107a stajali zaboravljeni u kakvim odlagali\u0161nim prostorijama.<\/p>\n <\/p>\n Stari tipovi ulaznih priklju\u010dnica: za FM i AM antenu, slu\u0161alice, mikrofon, za priklju\u010divanje vanjskog gramofona i magnetofona, te izlazne priklju\u010dnice za spajanje zvu\u010dnika.<\/span><\/em><\/p>\n <\/p>\n Glazbeni centar Gorenje GC 201 A predvi\u0111en je za mre\u017eni napon 220 V. Danas mre\u017eni naponi iznose oko 240 V \u010dime \u0107e biti pove\u0107ani i svi ispravljeni naponi napajanja za unutra\u0161nje komponente. Stoga, ukoliko \u017eelimo ure\u0111aj koristiti za trajni rad svakako bi bilo uputno prilagoditi mre\u017eno napajanje ili preko vanjskog stabilizatora mre\u017enog napajanja ili pode\u0161avanjem nominalnih napona na mre\u017enom dijelu ure\u0111aja.\u00a0<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Ukratko re\u010deno, ukoliko niste stru\u010dnjak ili barem zaljubljenik u stare muzi\u010dke ure\u0111aje, najbolje je za osobne potrebe koristiti neka sveprisutna moderna rje\u0161enja jer generalno gledano \u010dak i iz najbolje restauriranog Gorenje glazbenog centra ne\u0107emo dobiti bolji radio, gramofon, kasetofon, pa u kona\u010dnici ni izvu\u0107i bolji zvuk nego bi to dobili iz bilo kojeg modernijeg stereo ure\u0111aja ni\u017ee srednje klase.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n FM prijemnik<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Blok shema prijemnika ugra\u0111enog u Glazbeni centar Gorenje GC 201 A.<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Ulazni dio FM prijemnika (FM tuner, FM frontend) izveden je sa tri tranzistora gdje jedan radi u krugu RF poja\u010danja ulaznog antenskog signala, drugi u krugu lokalnog oscilatora, a tre\u0107i u krugu mje\u0161a\u010da. Rije\u010d je dakle o jednostrukom superheterodinskom prijemniku sa standardnom me\u0111ufrekvencijom (MF) na 10,7 MHz. Ovakvi FM tuneri sa tri tranzistora vrlo su \u010desti kod raznih tipova VHF\/UHF prijemnika, iako se kod nekih jeftinijih modela koriste samo dva tranzistora (samoosciliraju\u0107i mje\u0161a\u010d) ili \u010dak samo jedan tranzistor koji onda preuzima ulogu sve tri funkcije (poja\u010dalo, oscilator i mje\u0161a\u010d). Rje\u0161enje sa tri tranzistora je naravno bolje jer se dobiva ve\u0107a osjetljivost prijemnika i \u010di\u0161\u0107a MF.<\/p>\n <\/p>\n FM tuner.<\/span><\/em><\/p>\n <\/p>\n Prvi tranzistor je RF poja\u010dalo u spoju zajedni\u010dke baze kako bi se postiglo najve\u0107e poja\u010danje. RF poja\u010dalo ima dvije svrhe: poja\u010dava RF signal prije nego \u0161to dospije u krug mje\u0161a\u010da, te funkcionira kao stupanj za odvajanje \u010dime se sprje\u010dava da se RF signal iz mje\u0161a\u010da vrati na antenu koja bi ga zatim zra\u010dila uzrokuju\u0107i okolne radio smetnje.<\/p>\n Kao i kod svakog heterodina, potrebno je osigurati da produkt mije\u0161anja ulazne prijemne frekvencije i frekvencije lokalnog oscilatora uvijek bude jednak MF (10,7 MHz) linearno u cijelom prijemnom opsegu frekvencija. Biranje prijemne frekvencije, odnosno promjena rezonantne frekvencije ulaznog titrajnog kruga i frekvencije lokalnog oscilatora se vr\u0161i pomo\u0107u varikap (kapacitivnih) dioda. Varikap diodama se mijenja unutarnji kapacitet ovisno o visini napona koji se dovede na iste. Na taj na\u010din varikap dioda zapravo zamjenjuje promjenjivi kondenzator u LC promjenjivom (podesivom) titrajnom krugu. Prednost varikap diode ispred promjenjivog kondenzatora je u njenom jednostavnom upravljanju pomo\u0107u promjene napona (obi\u010dno u opsegu 1-30V) koji mo\u017eemo osigurati preko jednostavnog otporni\u010dkog dijelila napona, odnosno potenciometra. Zahvaljuju\u0107i tome nisu potrebne komplicirane mehani\u010dke sprege sa vanjskom kontrolom kao kod promjenjivog kondenzatora sa rotiraju\u0107im plo\u010dama, a osim toga sa varikap diodama frekvencija se mo\u017ee mijenjati skokovito jednostavnom skokovitom promjenom napona na njima. Tako\u0111er, s obzirom da visina prednapona varikap dioda odre\u0111uje prijemnu frekvenciju, kao indikator trenutne frekvencije mo\u017ee poslu\u017eiti bilo kakav voltmetar sa skalom ba\u017edarenom u prijemnom frekvencijskom opsegu.<\/p>\n <\/p>\n Programator za memoriranje FM postaja sa tipkama osjetljivima na dodir.<\/span><\/em><\/p>\n Ispod programatora smje\u0161tena je feritna antena sa zavojnicama ulaznog RF kruga za prijem KV, SV i DV radio opsega. Lijevo je dvostruki promjenjivi kondenzator AM tunera za biranje frekvencija, a na istu osovinu je sa zadnje strane pregnut i potenciometar za ru\u010dno biranje FM frekvencija pomo\u0107u varikap dioda.\u00a0<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Iako kombinacija integriranih krugova SAS 580 i SAS 590 omogu\u0107uje programiranje\/memoriranje ukupno 8 kanala, ovdje je jedan kanal rezerviran za ru\u010dno biranje FM frekvencija, a jedan je neiskori\u0161ten.\u00a0<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Opisano upravljanje varikap diodama iskori\u0161teno za dobivanje 6 memorijskih kanala. Za svaki kanal potenciometrom je pode\u0161en odgovaraju\u0107i prednapon za varikap diode, a kanali se prebacuju preko specijaliziranih integriranih krugova SAS 580 i SAS 590. Svaki integrirani krug u principu sadr\u017ei po \u010detiri elektroni\u010dke sklopke kojima se na izlaz prebacuje napon pode\u0161en potenciometrom za svaki kanal. \u017deljeni kanal se odabire pomo\u0107u sklopke osjetljive na dodir i svaki kanal ima driver za LED (ili neku drugu) indikaciju aktivnog kanala. SAS 580 je bazni integrirani krug sa \u010detiri po\u010detna kanala, a isti se zatim mo\u017ee pro\u0161irivati sa po dodatna \u010detiri kanala dodavanjem \u010dipova SAS 590. Na taj na\u010din se pritiskom na svaki kanal (memoriju) na izlazu dobije odre\u0111ena visina napona koji je za svaki kanal namje\u0161ten trimer-potenciometrima (programatorom). U \u010dipove je implementirana i funkcija pam\u0107enja zadnje odabranog kanala (tzv. prstenasti broja\u010d – ring counter) tako da \u0107e se kod ponovnog uklju\u010divanja prijemnika aktivirati zadnje odabrani kanal. Kombinacija SAS 580 i SAS 590 omogu\u0107uje dakle ukupno 8 kanala. Kao \u0161to smo rekli 6 kanala je iskori\u0161teno za memorije, a jedan kanal se koristi za kontinuirano biranje frekvencije preko skale, gdje je potenciometar za taj kanal spregnut sa osovinom ru\u010dnog bira\u010da postaja. Jedan kanal tako (iz nekog vjerojatno dizajnerskog razloga) ostaje neiskori\u0161ten. Ovakav bira\u010d kanala sa \u010dipovima SAS 580 i SAS 590 ve\u0107 smo vidjeli kod Radija sa satom Grundig Sono Clock 650<\/a>.<\/p>\n MF od 10,7 MHz dobivena iz FM tunera dalje se vodi na selektivno MF poja\u010dalo sa kerami\u010dkim filtrom, a otuda na integrirani krug TBA 570 koji sadr\u017ei dodatna MF poja\u010dala i vanjske MF filtre kako bi se u kona\u010dnici postigao selektivan prijem radio postaja i dobila \u010dista MF za demodulaciju pomo\u0107u ratio-detektora.<\/p>\n Upotreba ratio-detektora (osim \u0161to se radi o najjednostavnijem i vrlo u\u010dinkovitom demodulatoru za FM) ovdje je pogodna i iz razloga jer se na jednostavan na\u010din dobiva upravlja\u010dki napon za AFC i ima povoljna svojstva s obzirom na suzbijanje AM smetnji.<\/p>\n Automatska kontrola frekvencije (AFC), odnosno automatsko uga\u0111anje na to\u010dnu frekvenciju dobiva se povratnom vezom sa FM demodulatora (ratio-detektora) na LC krug lokalnog oscilatora. Princip rada AFC-a polazi od toga da je u slu\u010daju to\u010dne pode\u0161enosti prijemnika na prijemnu frekvenciju, istosmjerni napon na sredini simetri\u010dnog ratio-detektora jednak nuli. Pomakom frekvencije oscilatora, na ratio-detektoru se pojavljuje neki pozitivan ili negativan napon koji se vodi na dodatnu varikap diodu u krugu lokalnog oscilatora kojom se korigira frekvencija lokalnog oscilatora dok se ne postigne automatsko to\u010dno uga\u0111anje, odnosno dok se ne kompenzira neprecizno ru\u010dno namje\u0161tanje frekvencije.<\/p>\n <\/p>\n S obzirom da se FM tunerom upravlja pomo\u0107u napona, prikaz frekvencije se vr\u0161i na voltmetru kojem je skala ba\u017edarena u MHz. Desno je voltmetar koji mjeri napon na detektorima (bez ARP) \u010dime se zapravo mjeri ja\u010dina prijemnog signala.\u00a0 <\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Frekvencije na FM podru\u010dju mogu\u0107e je tra\u017eiti i ru\u010dno preko pregledne skale. Za KV i ni\u017ea radio podru\u010dja najbolje je imati \u0161to du\u017eu skalu sa finim podjelama i \u0161to precizniji mehanizam biranja frekvencija.\u00a0<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Demodulirani FM signal dalje se vodi na stereo dekoder. Za dekodiranje stereo signala u prijemniku (razdvajanje na lijevi i desni kanal) koristi se vi\u0161e postupaka (dekoder anvelope, matri\u010dni dekoder, dekoder sa sklopkom, PLL dekoder) koji se me\u0111usobno razlikuju po na\u010dinu dekodiranja (frekvencijski ili vremenski multipleks), no svi koriste pilot frekvenciju od 19 kHz (naj\u010de\u0161\u0107e udvostru\u010denu na originalnu potisnutu nose\u0107u frekvenciju od 38 kHz) kako bi razdvojili prijenosne pojaseve zbroja i razlike dva stereo kanala. U na\u0161em slu\u010daju se kao stereo dekoder koristi se integrirani krug \u00b5A 732, a to je prema njegovoj unutarnjoj shemi tip dekodera sa sklopkom (sa preklapanjem, prekap\u010danjem ili otipkavanjem) koji radi na principu vremenskog multipleksa. Vi\u0161e o strukturi (kodiranju) stereo signala pisali smo u objavi Clarion Compo Car Stereo G-501<\/a>. Kod dekodiranja postupkom preklapanja multipleksirani (spojeni) stereo signal se pomo\u0107u dvije brze elektroni\u010dke sklopke protufazno preklapa u ritmu frekvencije 38 kHz te se na izlazu iz svake sklopke dobiva slijed impulsa \u010dije ovojnice (envelope) odgovaraju lijevom i desnom stereo kanalu.<\/p>\n Nakon \u0161to su stereo kanali razdvojeni, audio signali se dovode na filtar za de-emphasis (deakcentuaciju). Naime, prilikom FM oda\u0161iljanja signala namjerno se izobli\u010dava originalni spektar audio signala tako da se izdi\u017eu vi\u0161e frekvencije (emphasis ili akcentuacija) kako bi se kod prijema smanjio fazni \u0161um sadr\u017ean u njima. Kod prijema se nakon demodulacije ponovno smanjuju amplitude vi\u0161ih frekvencija \u010dime se ujedno smanjuju i amplitude \u0161uma pa on postaje nezamjetljiv.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n <\/p>\n AM prijemnik<\/strong><\/p>\n AM prijemnik je tako\u0111er superheterodinskog tipa sa MF na 460 kHz. Pokriva tri frekvencijska opsega:<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ve\u0107ina elemenata u LC titrajnim krugovima za ulazni RF dio te za lokalni oscilator su zajedni\u010dki za dugi i srednji val, dok je dvostruki promjenjivi kondenzator (ulazni RF krug i lokalni oscilator) isti za sva tri valna podru\u010dja. Ovdje se dakle uga\u0111anje ulaznog RF kruga i frekvencije lokalnog oscilatora da bi se mije\u0161anjem dobila jedinstvena MF od 460 kHz vr\u0161i pomo\u0107u promjenjivog kondenzatora. Kod nekih prijemnika gdje je FM tuner upravljan varikap diodama, nalazimo isto rje\u0161enje i za AM podru\u010dja. Za KV i ni\u017ea podru\u010dja su potrebne varikap diode ve\u0107eg ukupnog kapaciteta od onih za UKV podru\u010dje, no glavni razlog za\u0161to se ovdje i\u0161lo na “klasi\u010dni” na\u010din biranja frekvencija je vjerojatno sama priroda radio prometa na tim valovima. Tu se hvataju daleke radio postaje \u010diji prijem uvelike ovisi o stalno promjenjivim atmosferskim i meteorolo\u0161kim elementima koji utje\u010du na propagacije tih valova, odnosno prijem je nestalan i daleko manje selektivan od postaja na FM opsegu pa neko trajno memoriranje postaja i nema nekog smisla. Za KV i ni\u017ea podru\u010dja od ve\u0107e je koristi imati \u0161to du\u017eu skalu sa finim podjelama i \u0161to precizniji mehanizam biranja frekvencija. Naravno za dobar prijem je neophodna i dobra vanjska antena.<\/p>\n <\/p>\n Dvostruki promjenjivi kondenzator AM tunera za biranje frekvencija. Na istu osovinu je sa zadnje strane pregnut i potenciometar za ru\u010dno biranje FM frekvencija pomo\u0107u varikap dioda.\u00a0<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kao \u0161to se vidi na na\u0161oj blok shemi ve\u0107ina sklopova AM prijemnika je zapravo sadr\u017eana u integriranom krugu TBA 570. U njemu je sadr\u017ean AM lokalni oscilator, AM mje\u0161a\u010d, AM detektor i \u010detiri MF poja\u010dala koja su tri zajedni\u010dka za AM i FM. Signal za AM (jednako kao i za FM) se izme\u0111u dva MF poja\u010dala dodatno filtrira MF filtrima sa kerami\u010dkim rezonatorom na 460 kHz.<\/p>\n Demodulirani AM signal se vodi na ulaz stereo dekodera (\u00b5A 732) koji za AM podru\u010dja uvijek radi u mono na\u010dinu, odnosno samo proslje\u0111uje isti signal na dva izlazna kanala.<\/p>\n <\/p>\n Komponente AM\/FM prijemnika razmje\u0161tene su na dvije tiskane plo\u010dice. Desno se vidi mjesto sa kojeg smo izvadili modul FM tunera, odnosno vidi se koliko je \u010ditava plo\u010da prekrivena slojem prljav\u0161tine. Iznad FM tunera su elementi gramofonskog stereo poja\u010dala, a lijevo od gramafonskog poja\u010dala su elementi izlaznog stereo pretpoja\u010dala. Lijevo od izva\u0111enog FM tunera su elementi\u00a0 stereo-dekodera, a na donjoj plo\u010dici zajedno sa saklopkama smje\u0161teni su MF i demodulatorski stupnjevi prijemnika.\u00a0 <\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Unatrag nekoliko desetlje\u0107a kod nas je trend takav da se broj radio postaja na UKV\/FM opsegu stalno pove\u0107ava, a broj postaja na srednjem i ni\u017eim valnim podru\u010djima se stalno smanjuje. FM postaje su lokalno orijentirane te mogu pru\u017eati raznovrsni sadr\u017eaj i ostvariti izravnu interakciju sa slu\u0161ateljima, a prijem je prakti\u010dno Hi-Fi kvalitete. KV i ostale postaje uglavnom imaju emitiranje vremenski i sadr\u017eajno ograni\u010deno na nacionalne interese (informiranje dijaspore). Nekad su se strane vijesti mogle \u010duti jedino preko takvih postaja, no u dana\u0161nje doba globalne informacijske povezanosti to je izgubilo na zna\u010daju. Realno se moramo slo\u017eiti da je ve\u0107ina slu\u0161atelja na na\u0161em podru\u010dju odavno orijentirana samo na FM radio i rijetko tko se vi\u0161e mo\u017ee sjetiti kada je zadnji put tra\u017eio kakvu postaju na srednjem valu. Prijemnici za srednji i kratki val tako\u0111er su vi\u0161e podlo\u017eni vanjskim elektri\u010dnim smetnjama od FM prijemnika (parazitska zra\u010denja iz drugih elektri\u010dnih ure\u0111aja), posebice ako koriste samo unutarnju feritnu antenu. Komercijalni AM prijemnici obi\u010dno nemaju nikakve filtre protiv smetnji te su namijenjeni prvenstveno za prijem bliskih ja\u010dih radio oda\u0161ilja\u010da. Onaj tko iz kakvog hobija prati promet na KV i ni\u017eim frekvencijama vjerojatno ima profesionalni prijemnik za tu namjenu uz adekvatni antenski sustav.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n GRAMOFON<\/strong><\/p>\n U glazbeni centar Gorenje GC 201 A ugra\u0111en je gramofon Garrard 125SB Belt Drive iz 1976. godine.<\/p>\n <\/p>\n Gramofon Garrard 125SB Belt Drive. Dva vijka (gornji lijevi i donji desni kut ispod ru\u010dice) slu\u017ee samo za niveliranje gramofona u vodoravni polo\u017eaj i njima je sa gornje strane nemogu\u0107e osloboditi gramofon iz ku\u0107i\u0161ta.\u00a0 <\/em><\/span><\/p>\n Gramofon se vadi iz ku\u0107i\u0161ta tako da se sa donje (unutra\u0161nje) strane zakrenu metalni osigura\u010di na krajevima vijaka za niveliranje. <\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Britanska tvrtka Garrard (Garrard Engineering and Manufacturing Company) osnovana je 1915. godine i bavila se proizvodnjom kvalitetnih gramofona.\u00a0 Tvrtka Garrard je 1960. godine prodana britanskoj elektroni\u010dkoj korporaciji Plessey, koja je zatim istu 1979. godine prodala brazilskom proizvo\u0111a\u010du potro\u0161a\u010dke elektronike Gradiente. Tijekom 1992. godine u potpunosti je uga\u0161eno poslovanje mati\u010dne tvrtke Garrard u Velikoj Britaniji, a trgova\u010dko ime Garrard otkupile su razne ameri\u010dke tvrtke koje su se bavile uvozom elektronike uglavnom iz dalekoisto\u010dnih zemalja. Tako su ime Garrard dobili razni ure\u0111aji potro\u0161a\u010dke elektronike kao \u0161to su kasetofoni, CD ure\u0111aji, radio prijemnici, pisa\u010di, daljinski upravlja\u010di i sli\u010dni elektroni\u010dki ure\u0111aji koji nisu imali nikakve veze s bilo kojim originalnim Garrardovim dizajnom. Tijekom 1997. godine licencu za kori\u0161tenje imena Garrard otkupljuje britanski proizvo\u0111a\u010d gramofona Loricraft Audio. U kona\u010dnici, Loricraft Audio i vlasni\u0161tvo nad markom Garrard 2018. godine preuzima korporacija Cadence Audio SA (UK, Indija), koja danas nudi novu liniju gramofona pod imenom Garrard Turntables UK Ltd.<\/p>\n <\/p>\n Remenica za pogon tanjura namje\u0161ta preko tri \u010detvrtasta otvora tako da nalegne na pogonsku osovinu (dolje).<\/em> <\/span><\/p>\n Pogonska osovina sa mehanizmom prebacivanja remena (vodilicom) na ve\u0107i ili manji promjer osovine \u010dime se dobiva ve\u0107a ili manja brzina okretanja plo\u010de (33 ili 45 o\/min).<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Gramofon Garrard 125SB Belt Drive ugra\u0111en u glazbeni centar Gorenje je sasvim sigurno predstavljao jedan od boljih gramofona koji su bili dobavljivi na doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu u 1980-tim godinama. Omogu\u0107ava reprodukciju plo\u010da na 33 okretaja u minuti (Long Play) i 45 okretaja u minuti (Single), a to su tih godina bila prakti\u010dno jedina dva formata plo\u010da zastupljena kod nas. U Garrard 125SB ugra\u0111en je mehanizam za automatsko postavljanje ru\u010dice na po\u010detak gramofonske plo\u010de, kao i vra\u0107anje iste na po\u010detni polo\u017eaj kad se do\u0111e do kraja plo\u010de. Ukoliko ne \u017eelimo automatsku kontrolu, mogu\u0107e je odabrati i manualnu (ru\u010dnu) kontrolu ru\u010dice gramofona.<\/p>\n <\/p>\n Mehanizan se \u010dini \u010dist i bez korozije, no lijepo se vide sasu\u0161ena sredstva za podmazivanje koja sada ko\u010de pokretne dijelove umjesto da ih podmazuju. \u010citav mehanizam je potrebno rastaviti, o\u010distiti od starih maziva i te staviti nova.<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n \u0160to se ti\u010de ru\u010dice gramofona za istu su omogu\u0107ena dva osnovna pode\u0161avanja: pode\u0161avanje gazne sile (0-3,5 grama) i pode\u0161avanje tzv. anti-skatinga ili bias-kompenzatora .<\/p>\n Pode\u0161avanje gazne sile je zapravo pode\u0161avanje ja\u010dine pritiska igle na plo\u010du. Ukoliko je taj pritisak preveliki ili premali nalijeganje igle ne\u0107e biti dobro \u0161to \u0107e dovesti do lo\u0161e reprodukcije zvuka i pretjeranog tro\u0161enja, odnosno o\u0161te\u0107enja igle ili plo\u010de. Idealna gazna sila je obi\u010dno tvorni\u010dki propisana za svaku zvu\u010dnicu i kre\u0107e se u rasponu cca 1-3 grama. Pode\u0161ava se preciznim pomicanjem protutega na suprotnoj strani ru\u010dice sa zvu\u010dnicom koji u na\u0161em slu\u010daju ima podjele 0-3,5 grama.<\/p>\n Prilikom reprodukcije zvu\u010dnica sa iglom le\u017ei u brazdi zapisa gramofonske plo\u010de koja se okre\u0107e. Zbog okretanja plo\u010de na masu zvu\u010dnice s iglom djeluje centrifugalna sila koja ju priti\u0161\u0107e na jednu stranu utora brazde (lijevi stereo kanal). Ovu silu je potrebno poni\u0161titi kako bi igla uvijek bila okomito u brazdi sa jednakim pritiskom (kontaktom) na slijevu i desnu stranu brazde. Tome slu\u017ei anti-skating mehanizam koji je zapravo mala opruga koja napinje ru\u010dicu gramofona u suprotnom smjeru od djelovanja centrifugalne sile rotacije. U na\u0161em slu\u010daju mogu\u0107e je pode\u0161avanje anti-skating sile u rasponu 0-5 grama. Obi\u010dno se ova sila postavlja tako da je jednaka gaznoj sili, a onda se slu\u0161anjem naknadno podesi najbolja vrijednost ove sile.<\/p>\n <\/p>\n Protuteg za pode\u0161avanje gazne sile.<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Na zglobu ru\u010dice nalaze se \u010detiri pode\u0161avaju\u0107a vijka kojima se pode\u0161ava vertikalni polo\u017eaj i krajnji pomaci ru\u010dice (eng. lift, cue). Ova pode\u0161avanja su napravljena tvorni\u010dki i u na\u010delu se ne diraju.<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Osim ovih pode\u0161avanja na na\u0161em modelu gramofona mogu\u0107a su jo\u0161 \u010detiri pode\u0161avanja polo\u017eaja i krajnjih pomaka ru\u010dice (eng. lift, cue). Ova pode\u0161avanja su napravljena tvorni\u010dki i u na\u010delu se ne diraju. Tu spada pode\u0161avanje najni\u017ee i najvi\u0161e to\u010dke vertikalnog pomaka ru\u010dice kod automatskog i manualnog na\u010dina rada te pode\u0161avanje visine kompletne platforme sa ru\u010dicom tako da ru\u010dica bude paralelna s plo\u010dom (ovo pode\u0161avanje se vr\u0161i ukoliko se npr. mijenja tanjur sa nekim tanjurom druge debljine).<\/p>\n Ono \u0161to bi svakako trebalo podesiti to je pode\u0161avanje plo\u010de gramofona u to\u010dni vodoravni polo\u017eaj \u0161to se vr\u0161i pomo\u0107u dva vijka na ku\u0107i\u0161tu gramofona. \u010cesto se misli da se ovim vijcima osloba\u0111a \u010ditav gramofon za va\u0111enje iz ku\u0107i\u0161ta, no to nije mogu\u0107e napraviti sa gornje strane. Vijci imaju posebne osigura\u010de sa donje (unutra\u0161nje) strane te je u na\u0161em slu\u010daju dovoljno osloboditi samo jedan takav osigura\u010d da bi se gramofon mogao izvaditi iz ku\u0107i\u0161ta.<\/p>\n Ogroman utjecaj na kvalitetu reprodukcije ima ugra\u0111ena zvu\u010dnica sa iglom. Ovo je na\u017ealost potro\u0161na roba i ako ste nabavili gramofon star 40 godina sa originalnom iglom onda je sasvim sigurno istu potrebno zamijeniti. U na\u0161em primjerku zatekli smo stereo zvu\u010dnicu Excel ES-70S. Radi se o MM zvu\u010dnici (zvu\u010dnica sa pomi\u010dnim magnetom) koja je upotrebljiva je u frekvencijskom opsegu 15 Hz – 25 kHz te mo\u017ee dati izlazni napon od 5 mV sa razdvajanjem kanala od 20dB. Za ilustraciju, seriju zvu\u010dnica Excel ES-70 \u010dini \u0161est modela koji se razlikuju u frekvencijskim opsezima (10 Hz – 45 kHz), izlaznim naponima (2-10 mV), separaciji kanala (20-30 dB) i nekim drugim elektri\u010dnim karakteristikama. U kombinaciji sa zvu\u010dnicom je kompatibilna igla Shure M-75-6 \u0161to je standardna dijamantna igla debljine 0,015 mm predvi\u0111ena za gazne sile u rasponu 0-5 do 3 grama. Na\u0161a igla je o\u010dekivano potpuno uni\u0161tena, a kad bi htjeli osposobiti ovaj gramofon originalnim dijelovima trebalo bi izdvojiti barem 20-50 dolara za iglu i jo\u0161 100-300 dolara za zvu\u010dnicu.<\/p>\n <\/p>\n Stereo MM zvu\u010dnica Excel ES-70S u kombinaciji sa dijamantnom iglom Shure M-75-6.<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n U te\u017enji da se dobije savr\u0161eno vo\u0111enje igle preko brazdi gramofonske plo\u010de tako da svakom dijelu plo\u010de bude pritisak i kut igle idealan, te da i samo okretanje plo\u010de bude savr\u0161eno konstantno stabilizirano, do danas su razvijeni gramofoni sa pogonima, mehanizmima, ru\u010dicama te zvu\u010dnicama i iglama koji reproduciraju gotovo savr\u0161en analogni zvuk. Naravno, uz to je potrebno imati i gramofonsko poja\u010dalo, izlazno poja\u010dalo, o\u017ei\u010denja i zvu\u010dnike koji prate tu kvalitetu. Tako\u0111er i sama gramofonska plo\u010da mora biti savr\u0161eno o\u010duvana. I sama pozicija, odnosno podloga na koju \u0107e biti postavljen gramofon ima utjecaj na kona\u010dnu kvalitetu reprodukcije. Danas \u0107ete za najskuplji gramofon izdvojiti cca 650000 dolara (Dereneville VPM 2010-1), a cijena nije takva zbog toga \u0161to bi bio ukra\u0161en dijamantima ili ne\u0161to sli\u010dno ve\u0107 \u010disto zbog funkcijske tehnologije implementirane u njega. \u00a0Naravno, uz takav gramofon je potrebno barem jo\u0161 toliko novaca trebalo izdvojiti za prate\u0107u opremu. Unato\u010d tome, siguran sam da bi neki audiofil na\u0161ao zamjerku glede kvalitete zvuka i na takvom audio sistemu. Mi obi\u010dni smrtnici pak obi\u010dno ne primje\u0107ujemo vi\u0161e razliku u zvuku \u010dim se cijena sistema popne iznad kojih 300-tinjak dolara \ud83d\ude42<\/p>\n <\/p>\n Detalj na elemente gramofonskog stereo poja\u010dala.<\/em> <\/span><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n <\/p>\n KASETOFON<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Na kasetofonu je mogu\u0107e isklju\u010diti napon VF oscilatora glave za brisanje tako da se mo\u017ee snimati zapis preko zapisa (trik snimanje). Tako\u0111er je umjesto automatske regulacije poja\u010danja mogu\u0107e ru\u010dno podesiti razinu signala za snimanje. Kasetofon podr\u017eava dva tipa audio kaseta: Type-I ili standardne \u017eeljezno-oksid trake (Fe2<\/sub>O3<\/sub>) i Type-II ili krom-oksid trake (CrO2<\/sub>). U kona\u010dnici kasetofon je opremljen i Dolby B sistemom redukcije \u0161uma na kasetofonskoj traci.<\/span> <\/em><\/p>\n <\/p>\n Stereo kasetofon se prema onom \u0161to vidimo sastoji od pogonskog mehanizma proizvedenog u Japanu te elektronici proizvedenoj u Njema\u010dkoj.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Mehanizam je relativno velik, jednostavan i kompletno metalan te bi rastavljanje i \u010di\u0161\u0107enje istog do odre\u0111ene mjere vjerojatno bilo izvedivo. Naravno, pri tome bi trebalo pomno bilje\u017eiti svaki korak rastavljanja kako poslije kod sastavljanja ne bi imali vi\u0161ka dijelova.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Elektronika kasetofona pak dolazi na dvije tiskane plo\u010dice: jedna s poja\u010dalima i oscilatorom i druga s Dolby sistemom redukcije \u0161uma. Elektronika kasetofona mo\u017ee biti vrlo kompleksna i ponekad sadr\u017ei vi\u0161e elektroni\u010dkih komponenti nego radio i gramofon zajedno.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Za reprodukciju je potrebno imati samo stereo pretpoja\u010dalo i poja\u010dalo signala koji dolazi sa tonskih glava. U na\u0161em slu\u010daju pretpoja\u010dalo svakog stereo kanala je tranzistorsko (2 x BC413), a tako poja\u010dani signal se dalje (eventualno preko Dolby sistema za redukciju \u0161uma) vodi na izlazno poja\u010dalo koje je zajedni\u010dko za sve komponente Gorenje glazbenog centra.<\/p>\n Za snimanje je potrebno poja\u010dati mikrofonski signal (ili signal iz nekog drugog izvora) na dovoljnu razinu za napajanje tonskih glava. U na\u0161em slu\u010daju se za tu svrhu opet koristi isto pretpoja\u010dalo kao i kod reprodukcije te dodatno poja\u010dalo sa integriranim krugom \u00b5A 741. Tako\u0111er, prilikom snimanja je uz poja\u010dani audio signal na tonsku glavu potrebno dodati VF signal za predmagnetizaciju. Predmagnetizacijom se pove\u0107ava linearni dio dinami\u010dke karakteristike trake i bez nje bi audio signali ve\u0107ih amplituda bili bi snimljeni izobli\u010deno. Tako\u0111er na dijelovima snimke gdje nema signala bez predmagnetizacije bi ostao snimljen \u0161um.<\/p>\n Isti taj VF signal iz bias-oscilatora dovodi se i na glavu za brisanje \u010dime se neutralizira (bri\u0161e) prethodni zapis na traci. Sklopkom “osc.” mogu\u0107e je isklju\u010diti napon iz bias-oscilatora prema glavi za brisanje, \u010dime je onda mogu\u0107e snimati novi zapis preko postoje\u0107eg, npr. dodati govorne komentare preko snimke muzike. Ovo se ponegdje nazivalo “trik snimanje”, a tipka za isklju\u010divanje glave za brisanje bi obi\u010dno bila ozna\u010dena sa “trick”. VF napon iz bias oscilatora se ovdje ne isklju\u010duje za glavu za snimanje jer je potreban za njenu predmagnetizaciju. Ovako snimljeni snimci jedan preko drugoga se kasnije vi\u0161e ne mogu razdvojiti.<\/p>\n Bias oscilator je u na\u0161em slu\u010daju izveden kao protutaktni oscilator sa dva tranzistora (BC 337) i izlaznim transformatorom koji podi\u017ee napon na 35V, odnosno 90V, ovisno o tipu upotrijebljene kasete (o tipovima kaseta govoriti \u0107emo ne\u0161to kasnije u tekstu).<\/p>\n <\/p>\n Plo\u010dica sa krugovima koji uklju\u010duju: poja\u010dala za tonske glave (snimanje i reprodukcija), bias-oscilator sa dvije razne izlaznog napona (35 i 90 V), korekcijske filtre s obzirom na tip upotrijebljene kasete, poja\u010dalo za ru\u010dnu kontrolu razine poja\u010danja signala za snimanje, te detektor razine signala za snimanje.<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Osim ovih osnovnih sklopova koje mora sadr\u017eavati svaki kasetofon sa funkcijama snimanja i reprodukcije, u na\u0161 kasetofon su ugra\u0111ena jo\u0161 dva filtra: filtar za redukciju \u0161uma (Dolby-B filtar) i korekcijska poja\u010dala za prilagodbu napona i razina signala s obzirom na upotrijebljenu traku (CrO2<\/sub> ili Fe).<\/p>\n \u0160um je nezaobilazna pojava kod svake audio snimke, a on \u0107e uvijek biti najvi\u0161e izra\u017een tamo gdje je dinamika signala mala (manje amplitude audio signala, odnosno ti\u0161i zapisi). Dolby sistem stoga radi tako da kod snimanja prvo pove\u0107a dinamiku na mjestima gdje je ona mala, odnosno pove\u0107a amplitude audio signala gdje su one male i bli\u017ee pragu \u0161uma, a zatim kod reprodukcije ponovno smanjuje te amplitude na originalne vrijednosti pri \u010demu se automatski smanjuju i amplitude \u0161uma na tim dijelovima. Elektronika Dolby sistema mora dakle imati stalnu detekciju visine amplituda audio zapisa i tamo gdje su one premalene izvr\u0161iti trenutno poja\u010danje istih.<\/p>\n Za Hi-Fi kvalitetu zvuka \u0161um mora biti za 50 dB manji od korisnog signala na svakom dijelu snimke. Najbolji digitalni kasetofoni postizali su odnos signal \u0161um i do 80 dB. Kod kasetofona sa Dolby B sistemom (kao \u0161to je slu\u010daj ovdje) posti\u017ee se oko 40 dB, dok se 50 dB posti\u017ee sa ne\u0161to boljim Dolby C sistemom. Postoji vi\u0161e sistema redukcije \u0161uma koji su se standardizirali kod zapisa audia na magnetske trake. Osim vrlo ra\u0161irenih engleskih Dolby A, B, C, SR, S i HX sistema, Telefunken je razvio High-Com sistem, Sanyo ima Super D sistem, Toshiba sistem Adres, kod Philipsa je to DNR, japanski JVC je razvio ANRS, itd. Svi ovi sistemi rade dakle isto, komprimiraju dinami\u010dki raspon zvuka tijekom snimanja i vra\u0107aju ga u originalni oblik tijekom reprodukcije, samo \u0161to je kod svakog sistema to rije\u0161eno na ne\u0161to druga\u010diji na\u010din i u drugom dijelu audio spektra.<\/p>\n Dolby B sistem je predstavljen 1968. godine i namijenjen je prvenstveno za ugradnju u ku\u0107ne (neprofesionalne) kasetofone kako bi se iz kaseta postigla Hi-Fi kvaliteta reprodukcije. Stoga \u0107emo na kasetofonima iz domene \u0161iroke potro\u0161a\u010dke elektronike uglavnom nai\u0107i na Dolby B sistem (ponegdje se ozna\u010dava sa Dolby NR), no bolji ure\u0111aji mogu podr\u017eavati i Dolby C ili S sustave koji su tako\u0111er namijenjeni za potro\u0161a\u010dku elektroniku. Slo\u017eeniji Dolby A i SR sustavi razvijeni su za profesionalne ure\u0111aje.<\/p>\n <\/p>\n Stereo Dolby B (Dolby NR) sistem za redukciju \u0161uma na magnetskim trakama.<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Dolby B sustav je u\u010dinkovit samo na audio frekvencijama vi\u0161im od cca 1 kHz gdje omogu\u0107uje smanjenje \u0161uma za 3-10 dB.\u00a0 \u0160irina frekvencijskog pojasa za smanjenje \u0161uma je promjenjiva, jer je sustav reagira na amplitudu, frekvenciju i dinami\u010dko podru\u010dje signala koje se prenosi kroz njega. Dobra strana Dolby B sustava je \u0161to se snimke napravljene tim sustavom mogu reproducirati prihvatljivom kvalitetom i na obi\u010dnim kasetofonima koji nemaju Dolby B dekoder.<\/p>\n Na pojednostavljenoj blok shemi prikazali smo princip rada na\u0161eg Dolby B filtra \u0161uma. Ulazni audio signal za snimanje razdjeljuje se na dva sklopa: jedan ide u originalnom obliku kroz mje\u0161a\u010d (adder), a drugi ide preko promjenjivog filtra na koji se djeluje preko detektora i nelinearnog integratora tako da kroz isti prolaze samo signali male amplitude i frekvencije iznad 1 kHz. Tako filtrirani audio signal se poja\u010dava i dodaje osnovnom signalu, pa \u0107e ukupni izlazni signal biti zbroj originala i poja\u010danih amplituda malih signala iznad 1 kHz. Kod reprodukcije, od takvog ukupnog signala se ponovno oduzima kodirani dio tako da preostane samo originalni signal.<\/p>\n U na\u0161em slu\u010daju Dolby B filtar izveden je tranzistorski (8 tranzistora po kanalu) no razvijeni su i specijalizirani integrirani krugovi koji sadr\u017ee sve Dolby B sklopove (sli\u010dno kao i za stereo dekodere) \u010dime je ugradnja ovog sustava puno jednostavnija i zauzima manje mjesta.<\/p>\n Ovisno o vrsti feromagnetskog materijala nanesenog na traku audio kasete su podijeljene u \u010detiri skupine:<\/p>\n O\u010dito je da svaki tip kasete ozna\u010dava jednu vrstu premaza i \u0161to je tip kasete ve\u0107i to je kaseta kvalitetnija i skuplja. No, ovdje treba napomenuti da su neki proizvo\u0111a\u010di ozna\u010davali tip svojih kaseta prema kvaliteti, a ne nu\u017eno prema vrsti premaza. Tako traka sa \u017eeljeznim oksidom (Type-I) mo\u017ee biti ozna\u010dena kao Type-II ukoliko je premaz \u017eeljezo-oksida fin i kvalitetan da se posti\u017ee kvaliteta snimke kao na krom-oksid trakama.\u00a0 Neki bolji kasetofoni automatski su prepoznavali tip vrpce prema rupicama na donjoj strani kasete (Tipe-III kasete nisu pru\u017eale ovu mogu\u0107nost), dok su neki vrhunski kasetofoni prije snimanja vr\u0161ili testno snimanje umetnute trake, a zatim bi automatski podesili parametre za najbolji snimak.<\/p>\n Kod na\u0161eg kasetofona podr\u017eane su kasete Type-I (Fe2<\/sub>O3<\/sub>) i Type-II (CrO2<\/sub>). Za snimanje Type-II traka potreban je 2,5 puta ve\u0107i napon bias-oscilatora od Type-I. Tako \u0107e VF bias napon u na\u0161em slu\u010daju za Type-I kasete biti 35V, a za Type-II kasete 90V. Za Type-IV je potreban \u010dak za 3,5 puta ve\u0107i napon nego za Type-I kasete tako da se na\u0161im kasetofonom ne mogu uspje\u0161no snimati Type-IV kasete. Nadalje, svaki tip kasete ima definiranu ne\u0161to druga\u010diju amplitudno-frekvencijsku karakteristiku zapisa kako bi se \u0161to manje smanjili gubici u pojedinim frekvencijskim podru\u010djima i postigao \u0161to bolji odnos signal\/\u0161um. Stoga je za vjernu reprodukciju potrebno za svaki tip kasete uklju\u010diti ne\u0161to druga\u010diji audio filtar (ekvilajzer) kako bi se ta karakteristika linearizirala. Proizvo\u0111a\u010di su odredili da vremenska konstanta za Type-I kazete iznosi 120 \u03bcs, dok je za ostale tipove kaseta postavljena na ni\u017eu vrijednost od 70 \u03bcs. To zna\u010di da \u0107e u na\u0161em slu\u010daju kod odabira Type-I kaseta bias-napon kod snimanja iznositi 35V, a kod reprodukcije \u0107e biti uklju\u010den ekvilajzer sa vremenskom konstantom od 120 \u03bcs. Isto tako, ako se odabere Type-II kaseta onda \u0107e bias-napon kod snimanja iznositi 90V, a kod reprodukcije \u0107e biti uklju\u010den ekvilajzer sa vremenskom konstantom od 70 \u03bcs.<\/p>\n Od dodatnih sklopova u na\u0161 kasetofon je dakle ugra\u0111en Dolby B \u0161umni filtar, bias-oscilator sa dvije razne izlaznog napona (35 i 90 V) i mogu\u0107no\u0161\u0107u isklju\u010divanja istog na glavi za brisanje, korekcijski filtri s obzirom na tip upotrijebljene kasete za pretpoja\u010dalo kod reprodukcije i poja\u010dalo kod snimanja, poja\u010dalo za ru\u010dnu kontrolu razine poja\u010danja signala za snimanje, te detektor razine signala za snimanje. U svakom slu\u010daju jedan pristojno opremljeni kasetofon sa podr\u0161kom za naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tene tipove kaseta (najjeftinije tipove) ra\u0161irene na na\u0161em podru\u010dju.<\/p>\n <\/p>\n Blok shema gramofona, magnetofona, tonskih kontrola, izlaznog poja\u010dala te ulazno-izlaznih priklju\u010dnica.\u00a0<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n IZLAZNO POJA\u010cALO<\/strong><\/p>\n Selektirani stereo izlazni audio signal (sa radija, gramofona ili kasetofona) prvo se dovodi na potenciometre za ja\u010dinu zvuka kojima su dodani elementi za korekciju linearnosti krivulje poja\u010danja. Naime potenciometri za ja\u010dinu zvuka su linearni, no dodatkom otpornika izme\u0111u kliza\u010da i mase mo\u017ee se posti\u0107i pribli\u017eno logaritamska krivulja poja\u010danja.<\/p>\n Slijedi dvostupanjsko tranzistorsko stereo pretpoja\u010dalo. Audio signal iz pretpoja\u010dala mogu\u0107e je provesti kroz pojasni filtar kojem se propusni opseg reducira na cca 100 Hz – 3500 kHz kako bi se omogu\u0107io bolji prijem uskopojasnih emisija na AM podru\u010djima. Nakon toga signal se vodi na pasivnu tonsku kontrolu koja omogu\u0107uje prigu\u0161ivanje niskih i visokih frekvencija audio spektra. Kona\u010dno, audio signal dolazi na ulaz izlaznog stereo poja\u010dala snage.<\/p>\n Treba primijetiti kako su svi navedeni filtri (za linearnost, za ograni\u010denje propusnog opsega i za tonske kontrole) u biti vrlo jednostavne izvedbe sa pasivnim RC elementima.<\/p>\n \u010citavo izlazno poja\u010dalo sastoji se od svega sedam tranzistora (jedan kanal). Prva dva tranzistora su pretpoja\u010dala i u njihovom krugu (negativna povratna veza) je trimer potenciometar za pode\u0161avanje razine signala prema izlaznim tranzistorima da se dobije najbolji omjer izme\u0111u poja\u010danja i izobli\u010denja. Izlazni stupanj izveden je u kvazi-komplementarnom spoju koji \u010dini pobudni komplementaran par tranzistora BD377\/BD378 i izlazni par tranzistora BD142 (2N3055). Kvazi-komplementarni izlazni stupnjevi karakteristi\u010dni su za 1970-te godine kada jo\u0161 nije postojao velik izbor sna\u017enih izlaznih tranzistora za audio poja\u010dala velike snage. Ve\u0107inom su bili dobavljivi NPN tranzistori, dok su PNP tranzistori bili puno rje\u0111i, skuplji i lo\u0161ijeg frekvencijskog odziva od NPN tranzistora. S obzirom da je bilo vrlo te\u0161ko prona\u0107i komplementarni par sna\u017enih izlaznih tranzistora (PNP\/NPN) poja\u010dala su se radila kao kvazi-komplementarna (polu-komplementarna) gdje se komplementarni par tranzistora manje snage koristio kao okreta\u010d faze za nesimetri\u010dni izlazni stupanj sa jednakim (NPN) sna\u017enim izlaznim tranzistorima. Kod takvih poja\u010dala komplementarni tranzistori zapravo rade samo kao emiterska slijedila koja bazama izlaznih tranzistora dovode protufazne napone. Preostali tranzistor slu\u017ei za namje\u0161tanje radne to\u010dke izlaznih tranzistora, odnosno pode\u0161avanje mirne struje. Temperaturna stabilizacija kolektorske struje izlaznih tranzistora izvedena je samo preko emiterskih otpornika.<\/p>\n Poja\u010dalo se napaja naponom od 48V te mo\u017ee dati oko 30W sinusne snage po kanalu (50W muzi\u010dke snage). Izlaz iz poja\u010dala vodi se preko elektrolitskog kondenzatora 2200 \u00b5F koji blokira mogu\u0107i prodor istosmjerne komponente napajanja na zvu\u010dnike, pa je linearni frekvencijski opseg poja\u010dala u rasponu 35 Hz – 16 kHz.<\/p>\n <\/p>\n Plo\u010dica izlaznog stereo poja\u010dala.<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Na izlaze poja\u010dala mogu se spojiti dva ili \u010detiri zvu\u010dnika. Kombinacija sa \u010detiri zvu\u010dnika mo\u017ee biti u normalnom stereo spoju (na svakom kanalu su po dva serijski spojena zvu\u010dnika) ili u svojevrsnom surround spoju koji se ponegdje naziva i kvazi-kvadrofonski ili Hafler spoj (po Davidu Hafleru koji je prvi put prezentirao takav spoj u po\u010detkom 1970-tih godina). Hafler je dizajnirao spoj \u010detiri zvu\u010dnika na stereo poja\u010dalu tako da dva zvu\u010dnika rade normalno svaki na svom kanalu (lijevi i desni prednji zvu\u010dnici), a druga dva zvu\u010dnika (lijevi i desni stra\u017enji zvu\u010dnici) su spojeni na na\u010din da generiraju razliku u signalu izme\u0111u desnog i lijevog kanala. To je postignuto tako da se stra\u017enji zvu\u010dnici ne uzemljuju nego premo\u0161\u0107uju izlaze oba stereo kanala, pa je onda i logi\u010dno da kroz njih prolazi struja razlike (zbroja) signala lijevog i desnog kanala. Ovakav sistem ne mo\u017eemo nazvati kvadrofonskim ili surround sistemom u punom smislu jer se za njih koristi \u010detiri ili vi\u0161e nezavisna kanala, a ovdje se u bilo kojoj kombinaciji koriste samo dva stereo kanala.<\/p>\n Kod Hafler spoja zvu\u010dnika prisutna su dva osnovna problema. Ukoliko je ulazni signal mono, odnosno isti signal na oba stereo kanala, onda \u0107e razlika izme\u0111u tih signala biti nula pa stra\u017enji zvu\u010dnici ne\u0107e proizvoditi nikakav zvuk jer nema nikakve razlike signala izme\u0111u lijevog i desnog kanala. Tako\u0111er, ako su prednji i stra\u017enji zvu\u010dnici razli\u010dite ukupne impedancije onda snaga na istima ne\u0107e biti jednako raspore\u0111ena, a ne postoji nikakav sustav kojim bi se regulirala ja\u010dina (balans) izme\u0111u prednjeg i zadnjeg para zvu\u010dnika. Da bi se regulacija snage na stra\u017enjim zvu\u010dnicima ipak donekle omogu\u0107ila serijski u krug sa istima dodaju se otpornici snage koji na sebe preuzimaju dio ukupne snage poja\u010dala. Kod na\u0161eg poja\u010dala koriste se serijski niz od pet otpornika gdje su prva dva vrijednosti 4 \u2126, a preostala tri 8 \u2126. Tako se pomo\u0107u 6-polo\u017eajne sklopke zadnjim zvu\u010dnicima mo\u017ee dodati otpor od 0, 4, 8, 16, 24 ili 32 \u2126.<\/p>\n <\/p>\n Serijski niz od pet otpornika za prilagodbu impedancije zvu\u010dnika u Hafler spoju.<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Na blok shemi se vidi kako se napajaju zvu\u010dnici u razli\u010ditim kombinacijama. Ukoliko se koriste samo dva zvu\u010dnika oni \u0107e u oba slu\u010daja raditi kao normalni stereo zvu\u010dnici i Hafler spoj ne\u0107e imati utjecaj na njih. Ukoliko se koriste sva \u010detiri zvu\u010dnika, u normalnom stereo spoju na svakom kanalu \u0107e serijski biti spojena dva zvu\u010dnika (prednji i stra\u017enji). Kada se uklju\u010di Hafler spoj onda \u0107e stra\u017enji par zvu\u010dnika simulirati tre\u0107i kanal, a pomo\u0107u 6-polo\u017eajne sklopke mo\u017eemo podesiti njihovu glasno\u0107u.<\/p>\n Ukupno gledano mogu\u0107nosti stereo poja\u010dala ugra\u0111enog u Gorenje GC 201 A donekle su pro\u0161irene upotrebom jednostavnog spoja za umjetno dobivanje “tre\u0107eg kanala”, no radi se o osnovnoj Heflerovoj ina\u010dici \u010diji nedostaci su kasnije kod boljih sustava ubla\u017eeni spojevima s audio transformatorima ili operacijskim poja\u010dalima. Takvi spojevi su predstavljali poku\u0161aj dobivanje neke dubine zvuka u prostoru, no za pravi surround do\u017eivljaj potrebno je ipak imati snimljeno vi\u0161e od dva kanala.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n NAPAJANJE<\/strong><\/p>\n Mre\u017eni transformator\u00a0 osigurava napone napajanja za prijemnik (18, 20 i 26 V preko tranzistorskog regulatora napona), za kasetofon (18 V), za gramofonsko poja\u010dalo i izlazno pretpoja\u010dalo (21 V preko tranzistorskog regulatora napona), te za izlazno poja\u010dalo (48 V). Dva mosna diodna ispravlja\u010da te tranzistorski regulatori razmje\u0161tena su po \u0161asiji radi hla\u0111enja.<\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n