![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/c4313_05.jpg\")
<\/a><\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n <\/p>\n Ukrajinska tvornica \u042d\u043b\u0435\u043a\u0442\u0440\u043e\u0438\u0437\u043c\u0435\u0440\u0438\u0442\u0435\u043b\u044c osnovana je 1956. godine te je i danas prisutna na tr\u017ei\u0161tu sa \u0161irokim spektrom elektri\u010dnih mjernih instrumenata. Veliko moskovsko poduze\u0107e \u041c\u0430\u0448\u043f\u0440\u0438\u0431\u043e\u0440\u0438\u043d\u0442\u043e\u0440\u0433 nema vlastitu proizvodnju ve\u0107 je osnovano 1959. godine isklju\u010divo kao izvozno dr\u017eavno poduze\u0107e za distribuciju tehni\u010dkih proizvoda iz brojnih tvornica SSSR-a. Ova tvrtka se i danas bavi izvozom i uvozom elektroni\u010dkih i drugih tehni\u010dkih proizvoda kao dio Russian Electronics holdinga.<\/p>\n Na instrumentu nalazimo i naljepnicu njema\u010dkog proizvo\u0111a\u010da EAW (Elektro-Apparate-Werke) koja je nakon 2. svjetskog rata bila pod sovjetskom kontrolom. Tvrtka EAW (Elektro-Apparate-Werke) nastala je iz tvrtke Apparate-Werke Berlin-Treptow (AT)\u00a0 koju je 1928. godine osnovao AEG. Ova tvrtka je tijekom 2. svjetskog rata proizvodila radio opremu za bombardere i podmornice te upravlja\u010dke sklopove za rakete V-2 pa su pred kraj rata njene tvornice uvelike bile uni\u0161tene savezni\u010dkim bombardiranjem. Nakon rata tvrtku AT su preuzeli sovjeti (Isto\u010dna Njema\u010dka DDR) i preimenovali je u Elektro-Apparate-Werke Berlin-Treptow (EAW), da bi nakon Staljinove smrti tvrtka po njemu dobila naziv Elektro-Apparate-Werke JW Stalin. U 1960-tim godinama u trendu “destaljinizacije” tvrtka opet mijenja ime u VEB EAW Berlin-Treptow ” Friedrich Ebert ” po biv\u0161em predsjedniku komunisti\u010dke Njema\u010dke. Nakon ujedinjenja Njema\u010dke 1990. godine tvrtka je transformirana u EAW Berlin GmbH i zatim je 1993. godine privatizirana. Me\u0111utim, novonastala tvrtka unato\u010d poku\u0161ajima prebacivanja proizvodnje na tr\u017ei\u0161no konkurentne proizvode nije se uspjela dovoljno modernizirati i prilagoditi novim trendovima te se raspala na manja neovisna poduze\u0107a. Tijekom svojeg postojanja tvrtka EAW je osim mjernih instrumenata proizvodila ispravlja\u010de, releje, prekida\u010de, vakuumske sklopke, instrumentacijsku i upravlja\u010dku tehniku, elektri\u010dna brojila, radio stanice i ra\u010dunala. Posljednji proizvodi tvrtke EAW u poku\u0161ajima opstanka na tr\u017ei\u0161tu bili su radio kazetofoni i mikrora\u010dunalo P8000 bazirano na isto\u010dnonjema\u010dkom klonu 16-bitnog mikroprocesora Zilog Z8000.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na na\u0161em instrumentu stoji naziv tvrtke “Elektro-Apparate-Werke Berlin-Treptow”, \u0161to bi upu\u0107ivalo na razdoblje cca 1946. do 1953. godine, no vjerojatnije je da se radi o razdoblju od 1961. do 1990. godine kad je puni naziv tvrtke bio “Elektro-Apparate-Werke Berlin-Treptow Friedrich Ebert”. Tome ide u prilog i oznaka patenta na instrumentu iz 1974. godine. Instrument C4313 se sasvim sigurno proizvodio u razdoblju od kraja 1960-tih do sredine 1970-tih godina za doma\u0107e i inozemna tr\u017ei\u0161ta te su tijekom tog razdoblja nastajale i neke manje razlike u dizajnu ku\u0107i\u0161ta te bojama i oznakama na prednjoj i zadnjoj plo\u010di kao i na skali instrumenta. Instrument se proizvodio i u dvije klasificirane ina\u010dice. Osnovna ina\u010dica instrumenta oznake \u0426-4313 bila je predvi\u0111ena za upotrebu u umjerenim vanjskim klimatskim uvjetima (temperature od -10 do +40 \u00b0C i vla\u017enost zraka do 80%), a ina\u010dica oznake \u0426-4313\u0422 bila je prilago\u0111ena za upotrebu na podru\u010djima sa izrazito suhim ili vla\u017enim klimatskim uvjetima (temperature od -5 do +45 \u00b0C i vla\u017enost zraka do 95%). Instrument se isporu\u010divao u metalnom kov\u010de\u017ei\u0107u istom kao i kod ve\u0107 opisanog instrumenta \u0426-4328<\/a>.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Mogu\u0107nosti mjerenja instrumenta C4313 su slijede\u0107e:<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Elektri\u010dna shema instrumenta je jednostavna i ne razlikuje se od ve\u0107ine drugih sli\u010dnih pasivnih analognih multimetara. Naponski mjerni opsezi kontroliraju se preko predotpornika, a strujni preko shuntova. S obzirom da smo ovo ve\u0107 vi\u0161e puta opisivali kod drugih multimetara ovdje \u0107emo se radije pozabaviti drugim stvarima, odnosno specifi\u010dnostima konkretnog primjerka.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n O to\u010dnosti i preciznosti analognih multimetara…<\/strong><\/p>\n Kad se opisuju specifikacije nekog multimetra obi\u010dno dobivamo ispisane sve mjerne opsege, te to\u010dnosti, preciznosti, rezolucije o\u010ditanja, unutarnje otpore, frekvencijske opsege i sli\u010dne podatke za svaki mjerni opseg. Ovo donosi veliku koli\u010dinu brojki i prosje\u010dni korisnik \u010desto ne obra\u0107a detaljnu pa\u017enju na isto. S jedne strane ovo je i o\u010dekivano jer ve\u0107ina ovakvih multimetara ne spada u klasu preciznih ili laboratorijskih instrumenta te za ve\u0107inu namjena to doista nije bitno. Onaj tko se bavi preciznim mjerenjima, mjerenjima na visokim frekvencijama, mjerenjima slo\u017eenih izmjeni\u010dnih signala ili mjerenjima vrlo slabih ili vrlo jakih struja i napona svakako \u0107e biti svjestan da za to mora imati specijalizirani instrument i da ovakvi multimetri uglavnom nisu odgovaraju\u0107i mjerni instrumenti za te namjene.<\/p>\n No ipak, \u010dak i za neka standardna mjerenja ipak postoje razlike izme\u0111u pojedinih analognih multimetara. Ono \u0161to bi prvo trebalo gledati to je broj raspolo\u017eivih mjernih opsega za pojedino mjerenje. Svakako da postoji razlika izme\u0111u dva voltmetra, oba primjerice sa mjerenjem napona 0-600 V, ali gdje jedan za taj raspon ima tri naponska opsega, a drugi deset naponskih opsega. Svaki mjerni opseg zapravo prakti\u010dno produ\u017euje ukupnu mjernu skalu i time \u010dini mjerenje preciznijim. Primjerice, ukoliko \u017eelimo o\u010ditati napon od 24 V onda \u0107e se on svakako puno bolje o\u010ditati na skali raspona 0-30 V nego na skali raspona 0-300 V ili jo\u0161 gore 0-600 V. No to nije sve. \u0160to imamo vi\u0161e mjernih opsega to imamo mogu\u0107nost opti\u010dki preciznije i elektri\u010dki to\u010dnije o\u010ditati napone unutar ukupnog opsega instrumenta.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Indeks klase to\u010dnosti, kako je nazna\u010deno na skali na\u0161eg instrumenta, je 1,5 za istosmjerne i omski opseg te 2,5 za izmjeni\u010dna i sva druga mjerenja. U praksi \u0107emo svakako radije uzeti mjerni instrument s manjim indeksom klase jer je takav instrument to\u010dniji. Indeks klase zapravo ozna\u010dava najve\u0107u postotnu vrijednost pogre\u0161ke koju instrument mo\u017ee imati, pa tako indeks klase 1,5 ozna\u010dava granicu pogre\u0161aka od \u00b11,5%, a indeks klase 2,5 ozna\u010dava granicu pogre\u0161aka od \u00b12,5%. Ako nije druga\u010dije navedeno (nema dogovorne vrijednosti), pogre\u0161ka se ra\u010duna sa punim otklonom kazaljke, \u0161to u praksi zna\u010di da \u0107e na ve\u0107im otklonima kazaljke instrument imati u\u017ee granice pogre\u0161aka nego na manjim vrijednostima. Uzmimo na primjer da vr\u0161imo mjerenja na izmjeni\u010dnim mjernom opsegu 300 V. Uz klasu to\u010dnosti 2,5 to zna\u010di da \u0107e pogre\u0161ka mjerenja biti u granicama \u00b17,5 V (2,5% od 300 = 7,5). Ukoliko na ovom opsegu mjerimo napon gradske mre\u017ee od 240 V (kazaljka pri kraju skale) onda pogre\u0161ka mjerenja mo\u017ee biti u rasponu 232,5 – 247,5 V \u0161to nije tako stra\u0161no. No, ukoliko na istom opsegu mjerimo napon iz nekog ispravlja\u010da od 12 V (kazaljka na po\u010detku skale) onda granica pogre\u0161ke mo\u017ee biti u rasponu 4,5 – 19,5 V \u0161to je ogromna razlika. Vidimo dakle da su mjerenja kod analognih instrumenta to to\u010dnija \u0161to je otklon kazaljke ve\u0107i, a to zna\u010di da \u0107e ve\u0107i broj mjernih opsega uvelike pove\u0107ati mogu\u0107nosti to\u010dnog o\u010ditanja razli\u010ditih napona od same klase to\u010dnosti instrumenta.<\/p>\n Nerijetko se odre\u0111eni napon ili struja na multimetru mo\u017ee o\u010ditati na vi\u0161e mjernih opsega, no iz navedenih razloga najto\u010dnije mjerenje \u0107e uvijek biti na opsegu gdje je otklon kazaljke najve\u0107i. Stoga je od velikog zna\u010daja uvijek izabrati adekvatan mjerni opseg. \u010cesta je pogre\u0161ka ispitivanje mjernog instrumenta nekim fiksnim naponom na vi\u0161e mjernih opsega gdje se onda svugdje o\u010dekuje ista to\u010dnost o\u010ditanja. Iako se zahvaljuju\u0107i linearnim skalama mjerena vrijednost mo\u017ee opti\u010dki jednako dobro o\u010ditati na bilo kojoj poziciji, to\u010dnost o\u010ditanja \u0107e uvijek biti najve\u0107a \u0161to smo bli\u017ei punom otklonu kazaljke.<\/p>\n Uobi\u010dajeno je da izmjeni\u010dni mjerni opsezi kod multimetara imaju ve\u0107e granice pogre\u0161aka od istosmjernih. To je iz razloga jer mjereni signal mora pro\u0107i kroz neke ispravlja\u010dke elemente (obi\u010dno diode) koje zbog svojih elektri\u010dnih i temperaturnih karakteristika unose dodatne pogre\u0161ke. Tako\u0111er, \u0161to je frekvencija i veli\u010dina izmjeni\u010dne struje ili napona ve\u0107a to \u0107e sve vi\u0161e dolaziti do utjecaja pojava parazitskih kapacitivnih i induktivnih otpora koji \u0107e se pribrajati kalibriranim omskim otporima. Sama zavojnica zakretnog mjernog sistema predstavlja induktivitet, a posebno su na frekvenciju osjetljivi multimetri koji koriste \u017eicom motane otpornike. Naravno i sami ispravlja\u010dki elementi imaju ograni\u010denja glede maksimalnih frekvencija na kojima zadr\u017eavaju ista elektri\u010dna svojstva.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n O unutra\u0161njem otporu multimetra…<\/strong><\/p>\n Jednostavni analogni multimetri koji izravno mjere napon preko otpornika i mjernog sistema za zakretnim svitkom imaju razli\u010dite unutra\u0161nje otpore na razli\u010ditim mjernim opsezima, \u0161to je i razumljivo jer se za svaki mjerni opseg koristiti mjerni otpornik druge vrijednosti. Elektronski i suvremeni digitalni mjerni instrumenti uglavnom imaju uvijek isti unutra\u0161nji otpor koji je odre\u0111en unutra\u0161njim otporom ulaznog poja\u010dala (obi\u010dno reda nekoliko M\u2126) te je on je redovno puno ve\u0107i od unutra\u0161njih otpora pasivnih analognih instrumenata. To zna\u010di da pasivni instrumenti imaju i puno ve\u0107u potro\u0161nju struje od elektronskih instrumenata. Kod mjerenja napona sa jakih izvora ovo i nema toliki zna\u010daj no kad vr\u0161imo mjerenja na slabim izvorima struja ovo itekako mo\u017ee utjecati na to\u010dnost ili uop\u0107e mogu\u0107nost samog mjerenja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U tablici smo naveli vrijednosti unutra\u0161njih otpora i potro\u0161nje struje za pojedine opsege multimetra C4313. Vidimo da se potro\u0161nja struje kre\u0107e u rasponu od 50 \u00b5A do 5 mA ovisno o vrsti mjerenja i mjernom opsegu. Ovo naravno ne\u0107e utjecati na veliki broj uobi\u010dajenih mjerenja, no treba biti svjestan da ova optere\u0107enja mogu uzrokovati pad napona na slabim izvorima struja \u0161to \u0107e mjerenja u\u010diniti neto\u010dnim.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de strujnih mjernih opsega zbog upotrijebljenih shuntova (otpornici malog otpora) mo\u017ee do\u0107i do pada napona na mjerenim izvorima i to do najvi\u0161e 300 mV na svim strujnim mjernim opsezima. Kad se mjeri otpor, kroz strujni krug sa baterijom (4,5 V) te\u010de struja u rasponu od 9 \u00b5A na najvi\u0161em mjernom opsegu do 90 mA prilikom mjerenja najmanjih vrijednosti otpora. Ovo vjerojatno ne\u0107e uni\u0161ti nijedan standardni otpornik no dobro je ovo znati ako ommetrom ispitujemo neke osjetljive elektroni\u010dke sklopove.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n O opcionalnoj mogu\u0107nosti mjerenja kapaciteta…<\/strong><\/p>\n Analogni multimetri iz razdoblja do 1980-tih godina \u010desto su imali dodan jedan mjerni opseg za mjerenje kapaciteta kondenzatora uz dovo\u0111enje vanjskog izvora izmjeni\u010dnog napona frekvencije 50 Hz (naj\u010de\u0161\u0107e izravno mre\u017enog napona). Kod instrumenta \u0426-4313 (a isto tako i kod mnogih drugih sli\u010dnih instrumenta) ovo zapravo funkcionira vrlo jednostavno. Pretpostavka je da svaki kondenzator na to\u010dno odre\u0111enoj frekvenciji ima to\u010dno odre\u0111eni otpor (impedanciju) te se mjerenje kapaciteta kondenzatora vr\u0161i mjerenjem njegovog otpora na frekvenciji 50 Hz. Kalibracijski elementi se odaberu tako se koristi postoje\u0107a omska skala, razlika je prakti\u010dno zapravo samo u tome \u0161to se kod mjerenja omskog otpora koristi istosmjerni napon, a kod mjerenja kapacitivnog otpora se naravno mora koristiti izmjeni\u010dni napon. Ovdje je dakle prakti\u010dno rije\u010d o mjerenju srednje vrijednosti ispravljene struje nabijanja kondenzatora odre\u0111enog kapaciteta u izmjeni\u010dnom strujnom krugu poznate frekvencije. Ova metoda se mo\u017ee na razli\u010dite na\u010dine koristiti za mjerenje kapaciteta kondenzatora no zbog odre\u0111enih ograni\u010denja \u010de\u0161\u0107e je u upotrebi za mjerenje samog (visokog) napona koji se propu\u0161ta kroz kondenzator.<\/p>\n Na\u0161 instrument ima mogu\u0107nost mjerenja kondenzatora do kapaciteta od 500 nF. Kondenzator od 500 nF na frekvenciji 50 Hz ima otpor 6,36 k\u2126. \u0160to je kondenzator manje vrijednosti njegov otpor \u0107e na 50 Hz biti ve\u0107i. Tako \u0107e otpor kondenzatora od 100 nF biti 31,8 k\u2126, kondenzator od 10 nF \u0107e pokazivati otpor od 318 k\u2126, a otpor kondenzatora od 1 nF \u0107e na 50 Hz biti ve\u0107 prili\u010dno velikih 3,18 M\u2126 tako da se ovom metodom prakti\u010dno ne mogu mjeriti kondenzatori malog kapaciteta (za njih bi bila potrebna vi\u0161a frekvencija). Ova metoda ima i drugih nedostataka. Da bi izmjeni\u010dni otpor kondenzatora doista odgovarao izra\u010dunima, napon kojim se vr\u0161i mjerenje mora biti to\u010dne frekvencije i \u010distog sinusnog oblika jer ukoliko postoje vi\u0161i harmonici kondenzator \u0107e imati manju impedanciju. Nadalje, mjereni kondenzator nalazi se na odre\u0111enom potencijalu izmjeni\u010dnog napona napajanja (ovisno o ugra\u0111enom predotporniku i kapacitetu samog kondenzatora) tako da se ne mo\u017ee vr\u0161iti mjerenje na kondenzatorima predvi\u0111enima za ni\u017ee napone. Mjerenje na elektrolitskim kondenzatorima tako\u0111er nije mogu\u0107e jer se spajaju na izmjeni\u010dni napon. Tako\u0111er treba uo\u010diti (vidi shemu) da ako na stezaljku mase (*) spojimo fazu mre\u017enog napona, onda \u0107e ta faza biti i na jednoj strani ispitivanog kondenzatora tako da ovdje ne bi bilo lo\u0161e koristiti galvanski odvojene izvore napona. Iz navedenih razloga ova metoda mjerenja kapaciteta se danas vi\u0161e ne koristi nego se uglavnom primjenjuju razli\u010dite mosne i druge metode sa niskim mjernim naponima visoke frekvencije. Stoga, iako se na multimetru C4313 \u010dini privla\u010dnom mogu\u0107nost mjerenja kapaciteta kondenzatora u rasponu do 500 nF treba biti svjestan opisanih ograni\u010denja.<\/p>\n Donja shema prikazuje koji elementi instrumenta \u0426-4313 sudjeluju u mjerenju kapaciteta kondenzatora. Lijevo i desno su identi\u010dne sheme, s time da je desno shema nacrtana na na\u010din da se bolje uo\u010de strujne grane ukupnog mjernog sistema. Serijski otpornik od 1,1 M\u2126 ograni\u010dava struju i raspore\u0111uje ukupni napon na ispitivani kondenzator \u0161to ujedno sprje\u010dava i mogu\u0107i strujni udar rukovatelja ure\u0111ajem. Time \u0107e kondenzatori u rasponu 10-500 nF zapravo biti na potencijalu od 50-1,2 V (ve\u0107a vrijednost, odnosno manji otpor kondenzatora uzrokuje ve\u0107i pad napona). Kondenzator od 1 nF bio bi ve\u0107 na potencijalu 163 V tako da je i ovo razlog za\u0161to ure\u0111aj nije prikladan za male kapacitete. Serijski otpornik tako\u0111er \u0161titi i od mogu\u0107nosti nastanka kratkog spoja na izmjeni\u010dnom mjernom krugu ukoliko je ispitivani kondenzator neispravan (proboj).<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Struja se raspore\u0111uje na dvije grane: jednu podesivu sa mjernim sistemom i jednu sa ispitivanim kondenzatorom. Prvo se bez ispitivanog kondenzatora struja kroz granu s mjernim sistemom podesi na najve\u0107i otklon kazaljke \u010dime se kompenzira razlika u izmjeni\u010dnom mjernom naponu. Kad se zatim u strujni krug uklju\u010di i grana sa ispitivanim kondenzatorom dio ukupne struje \u0107e se rasporediti i kroz tu granu pa \u0107e na mjernoj grani do\u0107i do pada vrijednosti struje. Taj pad struje mjeri izmjeni\u010dni ampermetar.<\/p>\n Serijski kondenzator od 60 nF (paralelni spoj kondenzatora 50+10 nF) dodan u kalibracijske grane uvelike daje izgled sheme kao one za mjerenje napona Chubb-Fortescue metodom, koja se tako\u0111er bazira na mjerenju struje nabijanja kondenzatora priklju\u010denog na izmjeni\u010dni napon. Uloga ovog kondenzatora je svakako ograni\u010denje struje i napona kroz mjerni sistem no isti u odre\u0111enoj mjeri i kompenzira promjenu frekvencije mjernog napona jer \u0107e promjenom frekvencije paralelno promijeniti otpor na ovom kondenzatoru kao i otpor na ispitivanom kondenzatoru. Kod nekih multimetara sli\u010dnog tipa i u mjesto serijskog otpornika velikog otpora (1,1 M \u2126) stavljen je kondenzator \u010dime se onda zapravo mjeri pad napona na serijskom spoju ovog i mjernog kondenzatora.<\/p>\n U ispravljanju izmjeni\u010dnog napona sudjeluje samo jedna dioda (D1), dakle radi se o poluvalnom ispravlja\u010du, tako da instrument na izmjeni\u010dnim opsezima pokazuje srednju vrijednost samo tih ispravljenih poluperioda. Stoga, kako bi instrument na svakom mjernom opsegu pokazivao jednake vrijednosti istosmjernog i srednjeg izmjeni\u010dnog napona, unutra\u0161nji otpor instrumenta na izmjeni\u010dnim opsezima je puno manji nego na istosmjernim kako se i vidi iz na\u0161e tablice. U krugu mjernog instrumenta nalazi se jo\u0161 jedna dioda (D2) koja je obrnuto polarizirana od ispravlja\u010dke diode i ona premo\u0161\u0107uje mjerni instrument zajedno sa jo\u0161 jednim otpornikom od 600 \u2126. Ova dioda nema nikakav utjecaj na samo ispravljanje napona, nego rastere\u0107uje ispravlja\u010dku diodu tako da stvara put protoka struje tijekom zaporne poluperiode (u na\u0161em slu\u010daju negativne poluperiode). Tako dioda D1 pozitivne poluperiode napona propu\u0161ta kroz mjerni instrument, a D2 negativne poluperiode napona premo\u0161\u0107uje preko instrumenta. Instrumentu paralelno spojeni otpornik od 600 \u2126 smanjuje ukupni otpor mjernog sistema te pove\u0107ava struju preko ispravlja\u010dke diode \u010dime pomi\u010de njenu radnu to\u010dku vi\u0161e prema linearnoj karakteristici kako bi ispravljanje napona u \u010ditavom opsegu otklona instrumenta (posebno na po\u010detnim malim strujama) bilo linearno. Me\u0111utim s druge strane, smanjenje otpora smanjuje i osjetljivost mjernog sistema.<\/p>\n U 1970-tim godinama mre\u017eni transformatori i generatori niskih izmjeni\u010dnih napona visoke frekvencije prikladni za mjerenja na kondenzatorima nisu bili ra\u0161ireni kao danas te se sveprisutni mre\u017eni napon 220V\/50 Hz \u010dinio kao dobra alternativa. No, kao \u0161to smo vidjeli, osim \u0161to se radi sa naponom opasnim po \u017eivot, njegova relativno niska frekvencija ograni\u010dava donju granicu mjerenja na cca 10 nF, a \u010ditav mjerni sklop je i osjetljiv na bilo kakve nestabilnosti glede napona, frekvencije i izobli\u010denja idealnog sinusnog napona. Tako\u0111er, ovdje nisu nigdje ura\u010dunati ni gubici kondenzatora tako da \u0107e mjerenje biti to\u010dnije \u0161to su kondenzatori sa manjim gubicima.<\/p>\n <\/p>\n O famoznoj crvenoj decibel (dB) skali na multimetrima…<\/strong><\/p>\n Na analognim mjernim multimetrima \u010desto se nalazi skala ba\u017edarena u dB (decibelima). Ovo mjerenje je dosta specifi\u010dno i relativno usko orijentirana pa se u praksi puno rje\u0111e koristi od mjerenja napona, struje i otpora. Ve\u0107ina korisnika multimetra ignorira ovu vrstu mjerenja, a i u samim uputama \u010desto se zaobilaze detaljna obja\u0161njenja istog. Mi \u0107emo ovdje poku\u0161ati na \u0161to je mogu\u0107e jednostavniji na\u010din objasniti \u010demu zapravo slu\u017ei ova skala i ovo mjerenje.<\/p>\n Za razliku od mjerenja tipi\u010dnih apsolutnih elektri\u010dnih veli\u010dina (kao \u0161to je to klasi\u010dno mjerenje napona u voltima, struje u amperima, otpora u omima, snage u vatima itd.), decibel (dB) je jedinica koja ne pokazuje isklju\u010divu vrijednost neke pojedina\u010dne elektri\u010dne veli\u010dine, nego pokazuje relativan odnos izme\u0111u dvije elektri\u010dne veli\u010dine, odnosno konkretno me\u0111usobni odnos snaga izme\u0111u dva razli\u010dita elektri\u010dna signala, od kojih je jedan naj\u010de\u0161\u0107e referentni.<\/p>\n Ovdje moramo odmah napomenuti da se u praksi obi\u010dno ne mjeri izravno snaga signala (zbog slo\u017eenosti instrumentacije) nego se mjeri samo naponska razlika izme\u0111u dva promatrana signala, te se zatim nivo snage izra\u017eava pomo\u0107u napona (P=U2<\/sup>\/R). Me\u0111utim, iz formule vidimo da ovdje onda treba ura\u010dunati i otpor, tako da bi idealno bilo da je otpor na oba naponska nivoa koja uspore\u0111ujemo jednak, \u010dime \u0107e onda i nivoi snage i napona biti jednaki.<\/p>\n Kod mjernih instrumenta poput na\u0161eg decibel skala se dakle ba\u017edari tako da prikazuje odnos mjerenog napona u odnosu na neki referentni napon. Obi\u010dno je to napon od 0,775 V na otporu od 600 \u2126 i to je uvijek negdje na instrumentu nazna\u010deno. U na\u0161em slu\u010daju na zadnjoj plo\u010di stoji smjernica: “0” dB – 0,775V. Odabir upravo ovih referentnih vrijednosti napona i otpora se\u017ee jo\u0161 iz doba prvih telefonskih elektri\u010dnih krugova gdje se su mjerila poja\u010danja i gu\u0161enja telefonskih komponenti u decibelima ili neperima. \u017di\u010dane telefonske elektri\u010dne komponente i vodovi dizajnirani su za impedancije 600 \u2126 i taj standard je uglavnom zadr\u017ean i do danas. Tako se standardni telefonski mikrofon promatra se kao generator napona od 1,55 V sa unutarnjim otporom od 600 \u2126 koji \u0161alje struju preko vodova impedancije 600 \u2126 na potro\u0161a\u010de (slu\u0161alica, zvu\u010dnik) istog unutarnjeg otpora. U takvom krugu napon na potro\u0161a\u010du iznosi 0,755 V, a struja kroz isti 1,29 mA iz \u010dega proizlazi da ukupna snaga koju mikrofon predaje liniji i potro\u0161a\u010du iznosi 1 mW. Referentni izvor se stoga definira tako da priklju\u010den na otpor od 600 \u2126 razvija snagu od 1 mW. U tom slu\u010daju elektromotorna sila generatora je 0,775 V, a njegova izlazna struja 1,29 mA. Jednostavno poja\u0161njeno, ovo je slu\u010daj idealnog telefonskog kruga sa tri osnovna elementa: mikrofon, prijenosni vod i zvu\u010dnik, sve dizajnirano za impedanciju 600 \u2126. U takvom krugu dakle nema nikakvih elemenata poja\u010danja kao ni s druge elemenata gu\u0161enja jer je sve je prilago\u0111eno na istu impedanciju tako da prijenos snage bude sa najmanjim mogu\u0107im gubicima. Ovaj slu\u010daj je stoga uzet kao referentni. Da bi dobili snagu ve\u0107u od referentne u krug moraju biti uvr\u0161teni neki poja\u010diva\u010dki elementi, a da bi snaga bila manja od referentne u krugu moraju biti elementi gu\u0161enja, kao \u0161to su neprilago\u0111ene impedancije, neispravni elementi i sli\u010dno.<\/p>\n Prikazivanje odnosa snaga dva signala u decibelima vrlo je prakti\u010dan u mnogim podru\u010djima elektronike i signalne tehnike gdje izme\u0111u dva mjerena signala mogu postojati ogromne razlike u snazi. Ovo posebice dolazi do izra\u017eaja kod razli\u010ditih poja\u010dala gdje se slabi ulazni signali nerijetko poja\u010davaju nekoliko stotina, tisu\u0107a pa i milijuna puta. Decibel skala je logaritamska \u0161to je posebno prakti\u010dno za uspore\u0111ivanje tako velikih razlika. Npr. ukoliko mjerimo signal snage 1 mW tada je poja\u010danje 0 dB jer jednako toliko iznosi i referentna snaga. Ako je ulazni signal 10 mW to odgovara poja\u010danju od 10 dB, za ulazni signal 1 W poja\u010danje je 30 dB, a za ulazni signal 100 W poja\u010danje je 50 dBm, a za signal snage 1000 W poja\u010danje raste za svega 10 dB i iznosi 60 dB. Pomo\u0107u decibela vrlo je jednostavno i ra\u010dunanje ukupnog poja\u010danja vi\u0161e poja\u010dala (poja\u010dalo od 10 dB i poja\u010dalo od 20 dB daju ukupno poja\u010danje od 30 dB) kao i s druge strane ukupnog slabljenja vodova, filtra i drugih komponenti u lancu.<\/p>\n S obzirom na vrstu mjerenja referentna snaga (napon) mo\u017ee biti razli\u010dita i to mora biti na instrumentu nazna\u010deno, bilo opisno ili sa dodanim sufiksom jedinici dB. Tako se za na\u0161 slu\u010daj za referentnu snagu od 1 mW \u010desto koristi oznaka dBm (“m” kao mW) i ako nam se neda ra\u010dunati sa logaritmima na internetu lako mo\u017eete na\u0107i gotove izra\u010dune za pretvaranje snage u dBm i obrnuto. Postoje i brojni drugi sufiksi koji ozna\u010davaju usporedna mjerenja sa nekim drugim referentnim vrijednostima. Tako npr. dBV ozna\u010dava referentni napon od 1 V, bez obzira na otpor (impedanciju) i koristi se primjerice za mjerenje osjetljivosti mikrofona. Sli\u010dno tome dB\u03bcV ozna\u010dava referentni napon od 1 \u03bcV i \u0161iroko se koristi u mjerenjima ja\u010dine RF signala na mjestu prijema te specifikacijama poja\u010dala za RTV i sli\u010dne prijemne antene. Kao primjer jedne neelektri\u010dne veli\u010dine jedinica dB SPL (razina zvu\u010dnog tlaka) predstavlja mjerenja sa referentnim zvu\u010dnim tlakom od 20 \u03bcPa \u0161to je otprilike najti\u0161i zvuk koji \u010dovjek mo\u017ee \u010duti. Postoji jo\u0161 puno razli\u010ditih mjerenja odnosa snaga sa razli\u010ditim referentnim vrijednostima, no uvijek je va\u017eno da iste budu i ozna\u010dene na mjernom instrumentu i pravilno prikazane odgovaraju\u0107im sufiksom.<\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n\n
<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Bolji pogled na kondenzatore i otpornik u krugu za mjerenje kapaciteta kondenzatora pomo\u0107u vanjskog izvora izmjeni\u010dnog napona (lijevo) i na diode u krugu ispravljanja napona za instrument kod izmjeni\u010dnih mjerenja. \u00a0<\/span> <\/em><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n
\n