![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/daf96_dl96_01.jpg\")
<\/a><\/p>\n<\/p>\n
Prijemnik je kao \u0161to vidimo u nedovr\u0161enom ili djelomi\u010dno rastavljenom stanju no svejedno je zanimljiv za prou\u010davanje jer se radi o “pravoj” samogradnji iz vremena dok je takva samogradnja jo\u0161 postojala. Ku\u0107i\u0161te kao i svi konstrukcijski elementi \u0161asije uklju\u010duju\u0107i i slo\u017een mehanizam bira\u010da postaja sve je dizajnirano i izra\u0111eno u samogradnji. Elektronske cijevi kao i svi drugi elektroni\u010dki elementi posu\u0111eni su iz nekih drugih rashodovanih elektroni\u010dkih ure\u0111aja. Isto vrijedi i za vijke kao i neke konstrukcijske elemente (vodilice sajle mehanizma bira\u010da postaja, kapice za potenciometre, priklju\u010dnice) te bi op\u0107enito gledano mogli zaklju\u010diti da za gradnju ovog prijemnika nije kupljen niti jedan novi dio. Rije\u010d je dakle o izvornoj radioamaterskoj samogradnji koja se bri\u017eno planira i zatim polako realizira kroz tjedne i mjesece rada. Upravo zbog toga ovaj uradak zavre\u0111uje svoju objavu \ud83d\ude42<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n Prijemnik s prednje strane ima svega tri kontrole: dvostruki promjenjivi kondenzator (bira\u010d postaja), obi\u010dni promjenjivi kondenzator i dvopolna sklopka. Sa zadnje strane su tri banana priklju\u010dnice. O\u010dito je da se ure\u0111aj napaja preko baterija koje bi trebale biti smje\u0161tene na gornjem dijelu ku\u0107i\u0161ta.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kao \u0161to smo ve\u0107 rekli, prijemnik se bazira na tri elektronske cijevi: dvije DAF 96 i jedna DL 96. Obje elektronke primarno su dizajnirane za konstrukciju malih baterijskih AM prijemnika i uvedene su u upotrebu 1954. godine. DAF 96 je kombinacija pentode i diode. Dioda je predvi\u0111ena za krug detektora (AM demodulator ili detektor za ARP) dok je pentoda za prvi stupanj audio poja\u010danja (pretpoja\u010dala). Za grijanje katode potreban je napon od 1,4 V i struja od 25 mA, dok je anodni napon 67,5 V (maksimalna anodna struja 170 \u00b5A). DL 96 pak je pentoda predvi\u0111ena za izlazno audio poja\u010dalo snage do 0,2 W. Za grijanje katode potreban je napon od 1,4 V i struja od 50 mA (ili 2,8 V \/ 25 mA), dok je anodni napon 64-85 V (maksimalna anodna struja 3,5-5 mA).<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Vidimo dakle da je za na\u0161 prijemnik potrebno osigurati dvije baterije: jedna napona 1,4 V (potro\u0161nja 100 mA) i druga napona 67,5 V (potro\u0161nja do najvi\u0161e 5 mA). Ovo su uobi\u010dajeni standardni naponi baterija koje su se koristile za prijenosne cijevne ure\u0111aje. Baterija za grijanje katode nazivala se “A” baterija, a baterija za napajanje anode se nazivala “B” baterija (otuda se na shemama anodni napon obi\u010dno ozna\u010dava sa B+). Postojale su i “C” baterije za prednapon kontrolnih re\u0161etki elektronskih cijevi, no u praksi se za prednapon re\u0161etke (bias-grid) umjesto zasebnih baterija \u010de\u0161\u0107e koristio anodni napon preko odgovaraju\u0107ih otpornika naj\u010de\u0161\u0107e u krugu naponskog djelitelja. Ovisno o elektronskim cijevima koje se napajaju mogle su se koristiti razne kombinacije baterija sa raznim nominalnim naponima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Uobi\u010dajeni prijenosni baterijski AM prijemnik iz sredine 1950-tih godina bio bi super-heterodin sastavljen od \u010detiri elektronske cijevi: heptoda DK 96 u krugu oscilatora i mje\u0161a\u010da (AM tuner), pentoda DF 96 u krugu MF poja\u010dala, dioda-pentoda DAF 96 u krugu AM detektora i audio pretpoja\u010dala te pentoda DL 96 u krugu izlaznog audio poja\u010dala snage. Po ovom principu izra\u0111en je veliki broj baterijskih AM prijemnika razli\u010ditih tipova i razli\u010ditih proizvo\u0111a\u010da.<\/p>\n Me\u0111utim, mi u na\u0161em slu\u010daju imamo samo tri elektronke, dvije diode-pentode DAF 96 i jednu pentodu DL 96. Tako\u0111er, nigdje ne uo\u010davamo ni jedan transformator (ni MF ni NF) tako da na\u0161 prijemnik sasvim sigurno nije super-heterodinski, a na izlaz se mogu izravno spojiti niskoomska optere\u0107enja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n S obzirom da dakle na broj upotrijebljenih elektronki te \u010dinjenicu da nemamo aktivne demodulatorske diode i nemamo nikakvih MF transformatora, onda je ovdje vrlo vjerojatno rije\u010d o nekom tipu direktnog prijemnika, odnosno o nekoj ina\u010dici prijemnika s pozitivnom povratnom spregom, koja se prvotno nazivala regeneracija ili reakcija, pa otuda i nazivi poput: prijemnik s pozitivnom povratnom spregom, reakcijski prijem\u00adnik, super-regenerativni ili regeneracijski prijemnik i sli\u010dno. Ovi tipovi prijemnika te\u0161ko dosti\u017eu performanse superheterodinskih prijemnika, no uz dobru izradu i uvje\u017ebanost operatera mogu se posti\u0107i zadovoljavaju\u0107i rezultati prijema.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Osnovni princip rada reakcijskih prijemnika je vra\u0107anje dio RF signala putem pozitivne povratne sprege natrag na ulazno RF poja\u010dalo kako bi se izazvale oscilacije. Kada je pozitivna povratna sprega dovoljno velika da RF poja\u010dalo u\u0111e u oscilacije, javlja se sekundarno osciliranje ni\u017ee frekvencije, koja obi\u010dno pada u podru\u010dje 25 do 100 kHz, no mo\u017ee i\u0107i i do 1 MHz. Te sekundarne oscilacije periodi\u010dki prekidaju vi\u0161u frekvenciju RF oscilacija i na taj na\u010din naizmjeni\u010dno dobivamo dvije situacije: u jednoj periodi vremena RF signal nije prekinut te ulazi u regeneracijski sklop, a zatim se u slijede\u0107oj periodi ulaz RF signala blokira i u tom vremenu se vr\u0161i vi\u0161estruko poja\u010danje te naj\u010de\u0161\u0107e ujedno i demodulacija primljenog RF segmenta. Nakon \u0161to su ovi procesi zavr\u0161eni, regeneracijski sklop se ponovno otvara za prijem slijede\u0107eg segmenta (uzorka) RF signala. Regeneracija uvodi negativni otpor u krug, \u0161to zna\u010di da je ukupni pozitivni otpor titrajnog kruga smanjen. To zna\u010di da se uz dodatno poja\u010danje pove\u0107ava i selektivnost ili Q titrajnog kruga. Super-regeneracijski prijemnik dakle stalno prelazi iz zasi\u0107enja u zako\u010deno stanje, moduliraju\u0107i se preko povratne veze u \u0161irokom frekvencijskom opsegu pri tome vr\u0161e\u0107i intermodulaciju vlastitih produkata. Tako je ve\u0107inu vremena tijekom opisanih ciklusa radi na granici osciliranja ili sa prigu\u0161enim oscilacijama i prema tome u re\u017eimu velikog poja\u010danja.<\/p>\n Ovakvim sklopom mogu\u0107e je stoga uz upotrebu samo jednog aktivnog elementa (tranzistora ili elektronske cijevi) dobiti prijemnik sa vrlo velikim RF poja\u010danjem, relativno dobrom selektivno\u0161\u0107u i ujedno AM i FM demodulacijom RF signala. Zvu\u010di odli\u010dno, no super-regenerativni prijemnici imaju i nekih nedostataka. Najve\u0107i nedostatak je zapravo selektivnost, odnosno velika \u0161irina pojasa kod AM prijema koja se ne mo\u017ee smanjiti. Naime, za prijenos neizobli\u010dene ovojnice AM signala potrebna je frekvencija uzorkovanja ne manja od dvostruke maksimalne modulacijske frekvencije. Tako ukoliko imamo AM signal sa maksimalnom modulacijskom frekvencijom 10 kHz, frekvencija uzorkovanja (prekidanja RF oscilacija) mora biti najmanje 20 kHz, a u tom \u0107e slu\u010daju super-regenerativni prijemnik propu\u0161tati \u0161irinu pojasa od \u010dak 200 kHz. \u0160to se pak same kvalitete demodulacije ti\u010de, potpuno \u010disti audio signal je te\u0161ko dobiti i uvijek je primjetno neko izobli\u010denje. Drugi nedostatak je ne\u0161to slo\u017eenije pode\u0161avanje prijemnika za prijem RF signala jer se povratna veza mora precizno dozirati kako bi se regeneracijski krug doveo u odgovaraju\u0107i na\u010din rada. Kao i svaki drugi oscilator regeneracijski krug proizvodi ne\u017eeljeno zra\u010denje koje mo\u017ee ometati druge elektroni\u010dke krugove u blizini prijemnika. Zbog ovih nedostataka super-regeneracijski i njemu sli\u010dni tipovi prijemnika uglavnom su se prestali koristiti i potpuno su ih zamijenili super-heterodinski prijemnici. Najve\u0107a prednost super-regeneracijskih prijemnika je \u0161to se sa jednim aktivnim i nekoliko pasivnih komponenti mo\u017ee dobiti relativno dobar gotov prijemnik za \u0161iroko frekvencijsko podru\u010dje, od srednjih do ultrakratkih valova. Komercijalno su se zadr\u017eali u radio prijemnicima do kraja 1940-tih godina, me\u0111utim zbog jednostavnosti i niske cijene kod radioamatera su ostali popularni sve do kraja ere elektronskih cijevi. Danas regeneracijske i sli\u010dne direktne prijemnike mo\u017eemo jo\u0161 na\u0107i u jeftinim dje\u010djim primopredajnicima, igra\u010dkama na daljinsko upravljanje, nekim jeftinim ku\u0107nim telekomandnim ure\u0111ajima (daljinsko paljenje svjetla) i sli\u010dno.<\/p>\n Moramo odmah re\u0107i da je od prvog patenta regenerativnog prijemnika 1914. godine razvijen velik broj ina\u010dica istog sa svojim specifi\u010dnostima. Tako osim opisanog tzv. samogase\u0107eg (eng. self-quenching) super-regenerativnog prijemnika, oscilacije se tako\u0111er mogu prekidati i nekim odvojenim oscilatorom za ga\u0161enje. Takvim oscilatorom se mo\u017ee puno bolje kontrolirati frekvencija, valni oblik, amplituda i trajanje signala za ga\u0161enje \u010dime se pobolj\u0161ava osjetljivost i smanjuju smetnje i \u0161um prijemnika (najbolji je impulsni pilasti oblik signala). Kristalom kontrolirani regenerativni prijemnici obi\u010dno imaju kristal uba\u010den u krug pozitivne povratne sprege i on je onda jedini stabilni rezonantni element preko kojeg RF poja\u010dalo postaje regenerativno. Regenerativni prijemnik kontroliran kristalom se tako\u0111er mo\u017ee kombinirati sa super-heterodinskim prijemnikom gdje onda slu\u017ei kao MF poja\u010dalo, univerzalni demodulator, selektivni filtar i BFO \u010dime zamjenjuje (objedinjuje) mnoge stupnjeve klasi\u010dnog heterodinskog prijemnika. Nadalje, kako se ga\u0161enje RF signala ne mora vr\u0161iti unutar samog regenerativnog stupnja, tako se ni demodulacija signala ne mora vr\u0161iti u tom stupnju nego preko nekih vanjskih demodulatora, gdje se signal mo\u017ee poja\u010dati i time dobiti ve\u0107a osjetljivost i kvaliteta audio signala.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Za na\u0161 prijemnik, bez elektri\u010dne sheme, mo\u017eemo uo\u010diti tek neke specifi\u010dnosti prema kojima bi ga mogli svrstati u neku od mnogobrojnih principijelnih shema direktnih prijemnika sa tri elektronske cijevi (nekada popularni naziv “trocjevnik”).<\/p>\n No kad pogledamo sklop u cijelosti najvi\u0161e nas buni feritna jezgra sa \u010detiri zavojnice. Uobi\u010dajeno pak je da reakcijski prijemnici imaju tri spregnute zavojnice: jedna za prijemni ulazni antenski krug, druga za induktivnu spregu antenskog kruga i audiona, a tre\u0107a za dobivanje povratne sprege odnosno reakcije. Stoga \u0107emo ipak iscrtati elektri\u010dnu shemu na\u0161eg prijemnika da vidimo od kakvih se sklopova sastoji.<\/p>\n Prvo kre\u0107emo od kruga za grijanje elektronskih cijevi. Sve tri upotrijebljene elektronke u na\u0161em prijemniku su sa direktno grijanom katodom, odnosno katodu predstavljaju same \u017earne niti. Time katode nisu galvanski odvojene od napona grijanja koji stoga mora biti istosmjeran. Kod spajanja drugih elemenata na takvu direktnu katodu pak treba voditi ra\u010duna o polaritetu napajanja krajeva \u017earnih niti kako bi se dobili potrebni pozitivni ili negativni (pred)naponi.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na shemi vidimo krug napajanja na\u0161ih elektronskih cijevi. Dvije elektronke DAF 96 napajaju se serijski jednako kao i dvije \u017earne niti elektronke DL 96. Time napon grijanja iznosi 2,4 V koji se poradi dva serijska spoja \u017earnih niti jednake snage (1,2 V \/ 25 mA) ravnomjerno raspore\u0111uje na 2 x 1,2 V.<\/p>\n Nadalje, uo\u010davamo da su sekcije dioda kod obje DAF 96 kratko spojene, tako da se kod ovih elektronskih cijevi koriste samo sekcije pentoda. Tako\u0111er, kod jedne DAF 96 kratko je spojena re\u0161etka g2 sa anodom pa ovdje onda pentoda zapravo radi kao trioda. Time se \u010ditav na\u0161 prijemnik prakti\u010dno bazira na jednoj triodi i dvije pentode, a autor je upotrijebio kombinirane diode-pentode iz razloga jer su mu ove elektronke jedine bile dostupne.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Sada mo\u017eemo nacrtati ostatak sheme tako da \u0107emo kombinirane elektronke prikazati samo u njihovom aktivnom dijelu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Vrlo jasno se uo\u010davaju tri osnovna sklopa: ulazno RF poja\u010dalo sa sekcijom pentode DAF 96, audion (reakcijski prijemnik) sa sekcijom triode DAF 96 i audio poja\u010dalo sa DL 96. Sva tri sklopa izvedena su na najjednostavniji mogu\u0107i na\u010din. Katodnim otpornicima osigurava se potrebni prednapon kontrolnih re\u0161etki elektronski cijevi.<\/p>\n Dvostrukim spregnutim promjenjivim kondenzatorom za odabir prijemne frekvencije (C1a-C1b) istovremeno se uga\u0111a titrajni krug ulaznog antenskog RF kruga i audiona \u010dime se uvelike pobolj\u0161ava selektivnost prijema \u0161to je ina\u010de veliki nedostatak reakcijskih prijemnika bez podesivog ulaznog kruga.<\/p>\n Za regulaciju povratne sprege koristi se promjenjivi kondenzator C2 serijski spojen sa reakcijskom zavojnicom L4. Ukoliko se za audion koristi trioda, kao \u0161to je to ovdje slu\u010daj, onda je ovo jedini na\u010din za izvedbu reakcijskog kruga. No ukoliko se koristi pentoda, onda je osim promjenjivim kondenzatorom regulaciju reakcije mogu\u0107e izvesti i potenciometrom tako da se vr\u0161i promjena DC napona na za\u0161titnoj re\u0161etki. Oba na\u010dina imaju svoje prednosti i nedostatke. Prednost promjenjivog kondenzatora je \u0161to se promjenom povratne sprege ne mijenja radna to\u010dka re\u017eima rada elektronske cijevi pa poja\u010danje ostaje konstantno. Me\u0111utim, ovim na\u010dinom se donekle razde\u0161ava prijemna frekvencija pa se uz namje\u0161tanje povratne veze promjenjivim kondenzatorom paralelno mora korigirati i promjenjivi kondezator audiona za uga\u0111anje prijemne frekvencije. Potenciometrom se mijenja napon za\u0161titne re\u0161etke pentode i vrijedi obrnuto nego smo opisali kod promjenjivog kondenzatora. Tako \u0107e se, kao lo\u0161a strana, sa promjenom napona za\u0161titne re\u0161etke mijenjati i poja\u010danje elektronke. Pa\u017eljivim odabirom vrijednosti LC elemenata u titrajnom krugu audiona i dodavanjem kondenzatora u krug anode ova se pojava mo\u017ee donekle ubla\u017eiti, no potrebno je puno uga\u0111anja da se na\u0111u prave vrijednosti elemenata i rezultati \u0107e biti zadovoljavaju\u0107i samo u u\u017eem frekvencijskom opsegu. Dobra je strana \u0161to promjena povratne sprege potenciometrom ne\u0107e utjecati na stabilnost prijemne frekvencije. Tako\u0111er, s obzirom da se regulacija vr\u0161i istosmjernom strujom povezne \u017eice do potenciometra mogu biti neoklopljene i proizvoljno duge, za razliku od promjenjivog kondenzatora gdje treba biti pa\u017eljiv kuda provla\u010dimo povezne \u017eice jer se preko njih mo\u017ee pokupiti VF energija koju zra\u010de okolni elementi \u0161to \u0107e uzrokovati ne\u017eeljene smetnje u radu prijemnika. U kona\u010dnici, za radioamatera iz 1950\/60-tih godina izbor potenciometra ili promjenjivog kondenzatora ovisio je i o samoj mogu\u0107nosti prakti\u010dne nabave jednog ili drugog elementa.<\/p>\n Ono \u0161to je doista neuobi\u010dajeno kod ovog na\u0161eg prijemnika to je izvedba ulaznog antenskog titrajnog kruga (L1 – C1a). Zavojnica ovog kruga nikako ne bi trebala biti spregnuta sa izlaznom zavojnicom RF poja\u010dala (L2) te dalje sa ulaznom (L3) i reakcijskom zavojnicom audiona (L4). Uobi\u010dajeno je da ulazni krug RF poja\u010dala bude zasebno induktivno vezan samo sa antenom. Kod nas pak je ulazni krug RF poja\u010dala spregnut sa izlaznim \u010dime je ostvarena povratna veza. Ova veza nikako ne smije biti pozitivna jer \u0107e ulazno RF poja\u010dalo po\u010deti oscilirati, no ne vidimo ni kako bi negativna povratna sprega ovdje pobolj\u0161ala rad RF poja\u010dala. Mogu\u0107e da se radi o eksperimentalno motanoj zavojnici, posebice jer smo kraj vezan na masu zatekli odvojen. Vjerojatno se duga\u010dki feritni \u0161tap, osim kao induktivna sprega RF poja\u010dala i audiona na jednom kraju, na svom drugom kraju htio iskoristiti i kao interna feritna antena za srednji val.<\/p>\n Na kraju vidimo da se anodni napon (B+) za audion triodu DAF 96 i NF audio poja\u010dalo DL 96 uvodi preko izlaznog kruga audio poja\u010dala tako da bi na izlazne priklju\u010dnice svakako trebalo spojiti audio transformator za odvajanje istosmjerne komponente napona i za transformaciju visoke izlazne impedancije na nisku impedanciju slu\u0161alica ili zvu\u010dnika.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Isto\u010dnonjema\u010dku tvornicu RWN Neuhaus (R\u00f6hrenwerk Neuhaus) je 1936. godine otvorio Telefunken, no nakon 2. svjetskog rata ista je nacionalizirana. Do 1978. godine u tvornici su se proizvodile elektronske cijevi, a nakon toga se pre\u0161lo isklju\u010divo na proizvodnju poluvodi\u010da te kasnije i na proizvodnju malih radio prijemnika. Tijekom 1981. tvornica je preimenovana u “VEB Mikroelektronik “Anna Seghers” Neuhaus” i poslovala do 1990. godine kada je iz nje formirano nekoliko manjih tvrtki. Elektronske cijevi DAF 96 i DL 96 tvornica RWN Neuhaus po\u010dela je proizvoditi 1958. godine. \u00a0\u00a0<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Smotana sajlica koja str\u0161i van ku\u0107i\u0161ta pripada prili\u010dno slo\u017eenom redukcijskom mehanizmu okretanja promjenjivog kondenzatora kako bi se dobili \u0161to finiji pomaci spregnute kazaljke skale. Za kazaljku je \u010dini se odabrano tanko \u010deli\u010dno tijelo rezbarske pilice (okrenuta na u\u017eu bo\u010dnu stranu) koja je komadi\u0107em Cu-Lak \u017eice bila privezana na odgovaraju\u0107e mjesto na sajli.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>\u017darne niti direktno grijanih katoda spojene su kombinirano (serijski i paralelno). Sekcije dioda kod DAF 96 su kratko spojene na masu te se koriste samo sekcije pentoda. Tako\u0111er, kod druge DAF 96 kratko su spojene za\u0161titna mre\u017eica i anoda \u010dime sekcija pentode radi kao trioda.\u00a0<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n