![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/06\/sk1001_gelka_01.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n Gelka (G\u00e9pipari Elektromos Karbantart\u00f3 V\u00e1llalat) je bilo ma\u0111arsko centralizirano poduze\u0107e za obavljanje jamstvenih servisa potro\u0161a\u010dkih elektroni\u010dkih i elektri\u010dnih ure\u0111aja na dr\u017eavnoj razini. Gelka je osnovana 1960. godine umjesto dotada\u0161njeg Ravela (R\u00e1di\u00f3 V\u00e9teltechnikai V\u00e1llalat) i drugih zasebnih tvorni\u010dkih servisnih centara. Tijekom 1960-tih i 1970.tih godina Gelka je sa svojih 350 ispostava obavljala 80% svih servisa potro\u0161a\u010dkih ure\u0111aja u Ma\u0111arskoj. Po\u010detkom 1980-tih godina zapo\u010dinje raspad Gelke, ista je rascjepkana u 80 manjih poduze\u0107a od kojih ve\u0107ina nije vi\u0161e poslovala unutar Gelke. Do kraja 1980-tih godina broj podru\u017enica pada na 50, a profit se u ve\u0107oj mjeri ostvarivao prodajom dijelova nego uslugama servisa. Promjenom dr\u017eavnog re\u017eima po\u010detkom 1990-tih godina bilo je neuspje\u0161nih poku\u0161aja privatizacije Gelke, dug je uskoro prema\u0161io imovinu tvrtke, te je tijekom 1993. godine Gelka likvidirana. Neke tvrtke formirane od Gelke zadr\u017eale su pravo na kori\u0161tenje tog imena za svoje djelatnosti.<\/p>\n Na naljepnici sa zadnje strane nalazi se natpis “LICENC TEC-WIESBADEN\/BRD”. Isto\u010dnonjema\u010dku\u00a0 tvrtku TEC (Technische Warenfabrikation und Vertriebs GmbH ili Technische Warenservice GmbH) osnovao je Dieter Beer 1960. godine i bila je namijenjena za uvoz i prodaju potro\u0161a\u010dke elektronike iz Japana (NEC, AIWA, itd.). Kasnije je tvrtka TEC po\u010dela razvijati vlastite ure\u0111aje ili je radila kopije japanskih ure\u0111aja sa izmijenjenim vanjskim dizajnom koje je distribuirala na evropskom tr\u017ei\u0161tu pod robnom markom TEC sve dok nije prodana 1983. godine.<\/p>\n Mogu\u0107e da je ma\u0111arska Gelka imala licencu za proizvodnju prijemnika SK 1001 dobivenu od njema\u010dke tvrtke TEC, no porijeklo samog ure\u0111aja je vjerojatno kinesko (Hong Kong) ili japansko i sve elektroni\u010dke komponente ugra\u0111ene u prijemnik koje smo uspjeli identificirati su japanskog porijekla. Stoga isti prijemnik nalazimo sa otisnutim raznim nazivima uvoznika. Kineski i japanski (mali i srednji) proizvo\u0111a\u010di jeftine potro\u0161a\u010dke elektronike nisu se previ\u0161e brinuli oko isticanja svojih proizvo\u0111a\u010da i robnih marki, va\u017ean je bio izvoz i uvoznik njihove robe je mogao po \u017eelji stavljati svoje trgova\u010dke marke i sli\u010dne oznake. Tako gotovo istu shemu i vanjski dizajn ku\u0107i\u0161ta dijeli jo\u0161 na desetke prijemnika koji su se pod razli\u010ditim trgova\u010dkim markama prodavali u razdoblju od druge polovice 1970-tih do prve polovice 1980-tih godina (Avon, Emerson ADE 2004, Maxell, Eco, Caltronic, Empress, Sano, VDM, Panavox, Jupiter, Gitem, Sakura, Crackerina, Johnnie Walker, Oskar, Neywa-2, Tempest M-688, Advance AD200, Caprice, Stewart, Candle, Browni, Sergeant, Nippon). Od renomiranih proizvo\u0111a\u010da na\u0161 prijemnik je vanjskim izgledom gotovo identi\u010dan modelima RP 5040A i RP5050 japanske tvrtke Sanyo. Mala razlika je u elektri\u010dnoj shemi, Sanyo modeli imaju \u010detiri umjesto pet tranzistora u NF poja\u010dalu pa je i raspored elemenata na tiskanoj plo\u010dici razli\u010dit.<\/p>\n Zanimljivo je da u unutra\u0161njosti prijemnika nalazimo i naljepnicu biv\u0161eg jugoslavenskog standarda JUS i obavezne oznake za sve elektri\u010dne ure\u0111aje RSO \u0161to zna\u010di da ure\u0111aj ne emitira radio smetnje. Ovo ukazuje da je na\u0161 ure\u0111aj odnekud uvezen i kupljen na podru\u010dju exYU.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Za FM\/AM radio SK 1001 Gelka nismo uspjeli prona\u0107i apsolutno nikakve podatke. Pregledom tiskane plo\u010dice izbrojili smo ukupno 9 tranzistora. Iste su razli\u010dito ozna\u010deni i te\u0161ko ih je identificirati. Na osnovu tipova tranzistora i broja VF lon\u010di\u0107a zaklju\u010dili smo da 4 tranzistora radi u VF sklopovima FM\/AM prijemnika, a 5 tranzistora je u sklopu NF audio poja\u010dala.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Shematski smo prikazali ono \u0161to mo\u017eemo i\u0161\u010ditati iz tiskane plo\u010dice. Generalno gledano radi se o superheterodinskom prijemniku sa jednim stupnjem ulaznog antenskog RF poja\u010danja te dva stupnja MF poja\u010danja kod FM dijela i jednim stupnjem MF poja\u010danja kod AM prijema. AM i FM tuneri su samoosciliraju\u0107i mje\u0161a\u010di sa jednim tranzistorom koji onda radi i kao lokalni oscilator i kao mje\u0161a\u010d. \u00a0Takve samoosciliraju\u0107e mje\u0161a\u010de smo ve\u0107 susretali i opisivali kod mnogih drugih sli\u010dnih prijemnika. FM i AM dijelovi prijemnika dakle sadr\u017ee minimum MF krugova, nigdje nismo uo\u010dili kerami\u010dke filtre ili kakvu drugu napredniju tehnologiju, pa mo\u017eemo re\u0107i da je ovdje bio ve\u0107i naglasak na dobivanju \u0161to ve\u0107eg audio poja\u010danja na \u0161tetu osjetljivosti i selektivnosti samog prijema radio postaja. U NF poja\u010dalu nalazimo izlazni komplementarni par tranzistora 2SB561\/2SD467 a preostala tri su vjerojatno u pretpoja\u010dalima i pogonskom stupnju. Komplementarni tranzistori su za o\u010dekivati kod ovakvog poja\u010dala jer isto ne sadr\u017ei transformatore.<\/p>\n Tranzistor 2SC1417 (Hitachi) je ina\u010de NPN silicijski tranzistor predvi\u0111en za VF poja\u010dala (300 MHz) i ugra\u0111ivao se u sve VF stupnjeve AM\/FM prijemnika (RF poja\u010dala, oscilatori, MF poja\u010dala). U na\u0161em prijemniku se tako\u0111er koristi za sve VF stupnjeve osim za AM mje\u0161a\u010d\/FM MF poja\u010dalo gdje je ugra\u0111en 2SC710 (Mitsubishi). Ovo je tranzistor iste namjene, visokofrekvencijsko poja\u010dalo (200 MHz). Oba spomenuta tranzistora nalazimo u prijemnicima iz razdoblja od sredine 1960-tih do kraja 1990-tih godina.<\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n