![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/zfk_tfk_02.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n Ovaj ure\u0111aj nabavili smo u dosta zapu\u0161tenom i nekompletnom stanju, no s obzirom da se radi o proizvodu iz ranog razdoblja doma\u0107ih elektroni\u010dkih industrija odlu\u010dili smo ga malo prou\u010diti. Prvo \u0107emo svakako izvesti njegovu elektroni\u010dku shemu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kao \u0161to se vidi rije\u010d je o ve\u0107em dijelu napajanja elektroda osciloskopske CRT cijevi (osim otklonskih plo\u010da). Zbog mogu\u0107nosti izbora \u010detiri razli\u010dita napona ovaj ure\u0111aj djeluje kao svojevrsni univerzalni izvor napajanja CRT cijevi (katodnih cijevi) osciloskopa. No, na prednjoj plo\u010di su samo dva potenciometra: O\u0160TRINA gdje se vjerojatno misli na fokus (mre\u017eica g3 ili A1) i ANODA II (mre\u017eica g4 ili A2) \u0161to bi bila korekcija astigmatizma zrake. Prema ovome, nedostaje kontrola za intenzitet svjetlosnog traga, odnosno kontrola napona na mre\u017eici g1 koji mora biti negativan u odnosu na katodu. No kad pogledamo shemu, logi\u010dno bi bilo da je katoda na spoju koji smo ozna\u010dili brojkom 3, a onda bi potenciometar O\u0160TRINA zapravo radio kao potenciometar “intenzitet” jer jedino na ovom izvodu dobivamo negativan napon prema katodi (samim time bi i izvod 4 bio spoj za g1 CRT cijevi).<\/p>\n Kako god gledamo, ovo napajanje vjerojatno ne\u0107e dobro samostalno raditi izravno sa CRT cijevima radnog napona 1200-1800 V nego se ovaj ispravlja\u010d mogu\u0107e kombinira i sa drugim naponima za pogon cijevnog osciloskopa. Treba biti pa\u017eljiv i na polaritet napona ma masi jer je to u ovom slu\u010daju pozitivan pol ispravljenog napona. Poseban sekundarni namotaj transformatora (6,3 V) spojen je samo na pilot \u017earuljicu, no logi\u010dno bi bilo da se taj namotaj koristi i za grijanje katode CRT cijevi.<\/p>\n Na\u017ealost, ure\u0111aj smo dobili u prili\u010dno devastiranom stanju te su neke \u017eice i elementi odspojeni, a neki sigurno i nedostaju. S obzirom da \u0161asija ima gumene no\u017eice i priklju\u010dnice vjerojatno je ovdje rije\u010d o samostalnom ure\u0111aju ali svejedno kao modularnoj komponenti nekog to\u010dno odre\u0111enog osciloskopa.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Elektronska cijev EY51 je ispravlja\u010dka dioda prvi put predstavljen 1948. godine. Predvi\u0111ena je za ispravljanje napona do 5 kV (50 Hz) i mo\u017ee podnijeti struje do 3 mA. Na vi\u0161im frekvencijama ili u impulsnom na\u010dinu rada mo\u017ee se koristiti do napona 17 kV. Proizvo\u0111a\u010d elektronskih cijevi Mazda ima prili\u010dno zbrkanu povijest. Za\u0161titni znak \u201eMazda\u201c prvi je registrirao ameri\u010dki General Electric (GE) jo\u0161 1909. godine za \u017earulje sa volframovom \u017earnom niti. Pod licencom GE-a takve \u017earulje sa znakom Mazda ubrzo su proizvodili i mnogi drugi proizvo\u0111a\u010di poput ameri\u010dkog Westinghouse Electrica,\u00a0 britanskog Thomson-Houstona i Edison Swana, francuskog La Compagnie des Lampes, japanske Toshibe itd. Neke tvrtke su pod markom Mazda pro\u0161irile proizvodnju i na elektronske cijevi izra\u0111ivane po Mullard-Philipsovom standardu. Najpoznatije su francuske (Mazda-Belvu) i britanske (EdiSwan) Mazda elektronske cijevi iz 1950\/60-tih godina. Moderna asocijacija imena Mazda uglavnom je povezana s japanskim proizvo\u0111a\u010dem automobila Mazda koji je u po\u010detku koegzistirao s Toshibinim Mazda \u017earuljama, no to su dva razli\u010dita branda istog imena.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na potenciometrima je oznaka SATOR \u0161to je u osnovi robna marka ma\u0111arske tvrtke Tungsram koju je koristila austrijska tvrtka Johann Kremenezky nakon \u0161to ju je Tungsram preuzeo u o\u017eujku 1931. godine. Austrijska tvrtka Johann Kremenezky je od 1880. godine proizvodila dinamo strojeve i \u017earulje, a od 1923. godine elektronske cijevi te transformatore, cijevne \u017eivine ispravlja\u010de i mre\u017enu opremu. Nakon preuzimanja od Tungsrama u katalozima iz 1930\/40-tih godina mo\u017ee se vidjeti proizvodni program tvrtke Johann Kremenezky pod markom SATOR (SATOR Radio) koji je uklju\u010divao razne vrste fiksnih i promjenjivih potenciometra, te fiksnih i trimer kondenzatora. Posebno su bili poznati visokokvalitetni potenciometri SATOR koji su se proizvodili kao jednostruki, dvostruki ili trostruki sa sklopkom ili bez nje. Na na\u0161em potenciometru stoji oznaka SATOR SPEZIAL P \u0161to ozna\u010dava potenciometar sa otpornim slojem od poliranog grafita i kontaktom kliza\u010da tako\u0111er od specijalne vrste grafita, osovina promjera 6 mm, duljine 12 mm. U 1950-tim godinama tvrtka Johann Kremenezky proizvodila je i baterije pod imenom “Metallum\u201c.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na ovom kondenzatoru uo\u010davamo oznaku njema\u010dke tvornice NSF. Tvornica NSF je osnovana1897. godine pod punim nazivom “N\u00fcrnberger Schraubenfabrikund Fa\u00e7ondreherei Carl G\u00f6bel GmbH” (tvornica za vijke i tokarene dijelove po narud\u017ebi), a od 1920. godine po\u010dela je razvijati i proizvoditi dijelove za radio ure\u0111aje iz \u010dega je 1927. godine nastala zasebna NSF tvornica (“Werk II”, “Elektrowerk”). Od sredine 1930-tih godina tvornica NSF podr\u017eava ratnu proizvodnju, mijenja se \u017eidovski vlasnik, a s obzirom na proizvodnju elektri\u010dnih komponenti tvrtka mijenja naziv u \u201eNSF N\u00fcrnberger Schraubenfabrik und Elektrowerk GmbH\u201c. Elektrowerk je 1942. godine kupio AEG Telefunken. Godine 1960. ime se ponovno promijenilo u “N\u00fcrnberger Schwachstrom-Bauelemente Fabrik GmbH” , koje je kasnije postalo proizvodni pogon “Telefunken Microelectronics GmbH “. NSF je patente za svoje elektrolitske kondenzatore registrirala 1927. i 1928. godine. S obzirom da na na\u0161em kondenzatoru nema oznake njema\u010dkih registracijskih i patentnih zavoda DRGM\/DRP, isti je vjerojatno proizveden nakon Drugog svjetskog rata.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na filtarskim kondenzatorima uo\u010dava se oznaka C-D \u0161to upu\u0107uje na ameri\u010dkog proizvo\u0111a\u010da kondenzatora Cornell Dubilier. Godine 1909. godine William Dubilier prvi put je upotrijebio listi\u0107e posebne vrste minerala tinjca ili liskuna, odnosno muskovita (mica) kao dielektrik za izradu kondenzatora koji su se pokazali odli\u010dni za primjenu u radio tehnici. Ubrzo nakon \u0161to je izumio mica-kondenzator, Dubilier je krenuo u komercijalnu proizvodnju kondenzatora kao i za vojne potrebe u\u00a0 Prvom svjetskom ratu (sustav za otkrivanje podmornica). Tijekom 1933. godine tvrtka Dubilier spojila se s Cornell Radiom u tvrtku Cornell Dubilier Electronics (CDE). Ova tvrtka i danas proizvodi razli\u010dite vrste kvalitetnih kondenzatora. Kondenzatori ugra\u0111eni u na\u0161 ure\u0111aj nisu elektrolitski kondenzatori iako po vanjskom obliku tako izgledaju. To su visokonaponski kondenzatori kapaciteta 0,25 \u00b5F (250 nF).<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ovi kondenzatori zaliveni staklom proizvod su slovenskog poduze\u0107a IEV (Industrija za elektrozveze). Poduze\u0107e IEV vu\u010de korijene iz 1943. godine kada su pokrenute prve radionice za radio ure\u0111aje na oslobo\u0111enom podru\u010dju Slovenije, no formalno je IEV osnovan 1948. godine da bi ve\u0107 1961. godine bio pripojen poduze\u0107u ISKRA-Kranj.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n