![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/panasonic_wvp55e_02.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n Trgova\u010dke marke National, National Panasonic, Panasonic i Technics pak potje\u010du od japanske tvrtke Matsushita Electric Industrial Co., Ltd. koja je osnovana 1918. godine, a uspjeh je postigla deset godina kasnije prodajom elektri\u010dnih lampi za bicikle komercijalne oznake National. Ova oznaka je odabrana jer se tvrtka nadala da \u0107e taj njezin proizvod koristiti \u010ditav Japan i to je bio prvi poznati brend japanske elektronike. Kasnije je National postala vode\u0107a marka na ve\u0107ini Matsushita proizvoda, uklju\u010duju\u0107i audio i video ure\u0111aje, a 1988. nakon svjetskog uspjeha i branda Panasonic naziv je kombiniran u National Panasonic. Do kraja 1980-tih godina tvrtka Matsushita prestala je koristiti brend National (tijekom 2003. godine jo\u0161 se nakratko pojavio na nekim ku\u0107anskim aparatima i bijeloj tehnici) te je svoje audio-video proizvode je nastavila prodavati pod imenima Panasonic i Technics.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U video kamerama od po\u010detka 1930-tih do po\u010detka 1990-tih godina kao senzor slike koristile su se posebne elektronske katodne cijevi koje su ovisno o principu rada, proizvo\u0111a\u010du, tehnologiji i upotrijebljenim materijalima za foto-osjetljive premaze dobile razli\u010dite nazive. Prve katodne cijevi za kamere zvale su se disektor, ikonoskop, super-emitron, ortikon, CPS-emitron. U 1950-tim godinama RCA je razvio Vidicon, u 1960-tim Philips je razvio Plumbicon, a u 1970-tim iza\u0161ao je Saticon (Hitachi), Pasecon (Heimann), Chalnicon (Toshiba),\u00a0 Newvicon (Matsushita), Trinicon (Sony) kao i jo\u0161 neke ina\u010dice ovih cijevi (Super-Orticon, Spectraplex, HARP-Saticon ili Harpicon, Resistron i druge). Kod kamera u boji obi\u010dno bi radile tri video cijevi, svaka za jednu boju (RGB) u kombinaciji sa separatorom boja, negdje bi se koristila samo jedna cijev sa ugra\u0111enim posebnim kolor filtrima, a neke kamere su imale \u010detiri cijevi gdje jedna cijev proizvodi samo luminantni signal, a ostale tri RGB krominantni signal. Takvim kamerama dobili bi se izrazito fini detalji slike. Katodne video cijevi zadr\u017eale su se u kamerama sve do po\u010detka 1990-tih godina kada su ih istisnuli poluvodi\u010dki CCD (charge-coupled device) senzori. Iako su se CCD slikovni senzori po\u010deli razvijati i prakti\u010dno primjenjivati od po\u010detka 1970-tih godina, prva video kamera za \u0161iroku komercijalnu upotrebu sa CCD senzorom iza\u0161la je na tr\u017ei\u0161te 1983. godine (Sony, CCD-G5).<\/p>\n Na\u0161a kamera datira s po\u010detka 1980-tih godina i ima ugra\u0111enu Saticon slikovnu cijev oznake YFH4181KIT. Naziv Saticon potje\u010de od materijala od kojeg je nanesen foto-osjetljivi sloj na ovoj cijevi: Se-As-Te (selen, arsen, telur). Za\u0161titini znak Saticon registrirao je Hitachi 1973. godine, no ove cijevi su tako\u0111er proizvodile tvrtke Thomson, Heimann i Sony. Saticon cijev je konstruirana nakon Vidikona i u mnogo\u010demu je bila boljih karakteristika. Otklon elektronskog snopa kod Saticona \u00a0je magnetski (pomo\u0107u otklonskih svitaka) no fokusiranje je elektrostati\u010dko (pomo\u0107u unutra\u0161njih elektroda) za razliku od Vidikona gdje je fokusiranje magnetsko vanjskom zavojnicom. Saticon ima pobolj\u0161ane parametre elektronskog topa, geometriju elektroda, fokusiranje, ubrzanje i linearizaciju. Izlazni nivo kromatskog signala je ve\u0107i, parazitski kapaciteti su smanjeni pa Saticon ima i bolji omjer signal\/\u0161um. Zbog malih dimenzija i male potro\u0161nje Saticon je bio posebno pogodan za prijenosne video kamere, a zbog dobre kvalitete slike koristio se i u profesionalnim TV kamerama.<\/p>\n Odmah \u0107emo re\u0107i da su i te prve prenosive video kamere (koje poput ove na\u0161e nemaju integrirani videorekorder i bateriju) elektroni\u010dki i mehani\u010dki prili\u010dno kompleksni ure\u0111aji za koje su namjenski razvijene neke vrlo specifi\u010dne tehnologije.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Elektronske cijevi za kamere s obzirom na osnovni princip rada negdje se nazivaju i analiziraju\u0107e cijevi ili engl. “pickup tube”. \u00a0Konstrukcija istih je u dosta elemenata sli\u010dna CRT ekranima za video monitore i televizore. Imaju elektronski top (katoda) iz koje se koncentrira vrlo fini mlaz (snop) elektrona, a koji se isto kao i CRT ekrana usmjerava i vodi pomo\u0107u horizontalnog i vertikalnog otklonskog sustava (vanjske zavojnice) redak po redak na signalnu plo\u010du (625 redaka po PAL standardu).<\/p>\n Razlika izme\u0111u CRT ekrana i analiziraju\u0107e cijevi kamere je izme\u0111u ostalog u premazu prednjeg stakla koju skenira elektronska zraka. Kod CRT ekrana je to sloj koji elektrone pretvara u svjetlost, a kod kamere je to sloj koji svjetlost pretvara u elektrone, dakle foto\u0107elija. S obzirom na veliki broj razli\u010ditih slikovnih cijevi koje su razvijene do 1980-tih godina te\u0161ko je prona\u0107i prikaz strukture i princip rada svakog tipa takve cijevi. Dobivanje video signala iz foto\u0107elije kod Saticoma je sli\u010dno kao i kod ve\u0107ine drugih slikovnih cijevi, no specifi\u010dnost Saticona o\u010dituje se u tome \u0161to za foto premaz koristi posebnu kombinaciju i raspored kemijskih elemenata koji dobro reagiraju na sve tri primarne boje (RGB) i \u0161to koristi poseban filtar, ugra\u0111en unutar same cijevi, kojim se osim same informacije o svjetlini slike (luminiscencija) tako\u0111er razdvajaju i mjere intenziteti boja (krominancija) za kasnije elektroni\u010dko dobivanje signala slike u boji. Filtar \u010dine dva vrp\u010dasta dikroi\u010dna filtra, jedan za \u017eutu i drugi za cijan (plavo-zelenu) boju.<\/p>\n <\/p>\n \u00a0<\/em><\/span><\/p>\n Krenimo prvo od samog na\u010dina dobivanja elektri\u010dnog signala iz svake pojedina\u010dne to\u010dke fotosloja Saticoma. Na povr\u0161inski fotosloj foto\u0107elije (preko razli\u010ditih izmjenjivih vanjskih filtara) projicira se opti\u010dka slika dobivena sa objektiva kamere. Ovisno o tome koliko je koji djeli\u0107 fotosloja osvijetljen projiciranom slikom tako \u0107e se na tom djeli\u0107u povr\u0161ine proizvesti ve\u0107i ili manji broj elektrona. Signalna elektroda napravljena je od vrlo tankog i prozirnog materijala koji propu\u0161ta svjetlost, no taj sloj je tako\u0111er dobar elektri\u010dni vodi\u010d sa puno slobodnih elektrona. Signalna elektroda sa fotoosjetljivim slojem \u010dini P-N sloj koji propu\u0161ta elektrone samo u jednom smjeru.<\/p>\n Ukoliko nema ulazne svjetlosti, fotoosjetljivi p-sloj predstavlja velik otpor za elektrone koju na suprotnoj povr\u0161ini stvara elektronska zraka i oni ne\u0107e pro\u0107i na pozitivnu signalnu elektrodu. Tako imamo povr\u0161inu signalne elektrode “n” na pozitivnom potencijalu i elektronskim snopom negativno nabijenu povr\u0161inu fotoosjetljivog sloja “p” (zapravo je to pomo\u0107ni sloj koji smo ozna\u010dili sa px a on slu\u017ei samo da sprije\u010di sekundarnu emisiju elektrona). Ove dvije suprotno nabijene povr\u0161ine sa fotoslojem izme\u0111u njih (p-sloj) mo\u017eemo promatrati kao svojevrsni nabijeni kondenzator. Elektroni unutar elemenata fotosloja, kada nema svjetlosti, \u0107e biti privu\u010deni na pozitivnu elektrodu ali ne dovoljno jako da sa odvoje od svoje atomske jezgre, tako da \u0107e kondenzator dr\u017eati naboj i struja ne\u0107e te\u0107i.<\/p>\n Me\u0111utim, kada na fotoosjetljivi sloj do\u0111e svjetlost energija fotona \u0107e po\u010deti izbijati elektrone od atoma te \u0107e oni postati slobodni i zapo\u010deti \u0107e se kretati prema pozitivnoj signalnoj elektrodi. Istovremeno, elektroni koji su pre\u0161li na pozitivnu elektrodu \u0107e sa druge strane fotoosjetljivog sloja biti nadomje\u0161teni elektronima koje nosi elektronska zraka. \u0160to je svjetlost ja\u010da, fotona je vi\u0161e, vi\u0161e je izbijenih elektrona i vi\u0161e elektrona \u0107e biti nadomje\u0161teno sa elektronskom zrakom, \u0161to u kona\u010dnici zna\u010di da \u0107e kroz signalnu elektrodu pote\u0107i ja\u010da struja. Elektronska zraka je fokusirana u vrlo tanku liniju (to\u010dku) i ona se kre\u0107e isto kao i kod CRT ekrana redak po redak po povr\u0161ini signalne plo\u010de (625 redaka po PAL standardu). Struja na signalnoj elektrodi pojaviti \u0107e samo na mjestu, odnodno u to\u010dki gdje trenuta\u010dno udara elektronska zraka jer ona nosi nadomjesne elektrone. Tako \u0107emo na izlazu dobiti video signal koji u svakom trenutku odgovara ja\u010dini svjetlosti na pojedinoj poziciji zrake, dakle pojedinoj to\u010dki slike.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Da bi uop\u0107e mogli shvatiti i najosnovniju elektroni\u010dku blok shemu kamere Panasonic WVP-55E moramo prvo shvatiti kako radi kolor Saticon, odnosno kako se preko njegovih filtara dobiva signal sa informacijama o luminanciji i krominanciji. Saticon ina\u010de spada u kategoriju “single-tube” kolor slikovnih cijevi jer je slika u boji dobiva preko samo jedne video cijevi. Osim kod Saticona ova tehnologija se primjenjivala i kod nekih tipova Vidicona.<\/p>\n Kolor filtar unutar Saticona sastoji se od naizmjeni\u010dnih traka (vrpci) \u017eutog i cijan filtra koje su me\u0111usobno postavljenje pod to\u010dno odre\u0111enim kutom tako da geometrijski prate razmak vertikalnih redaka slike, te imaju to\u010dno definiranu \u0161irinu i me\u0111usobni razmak. Prvo se trebamo podsjetiti prikaza boja u standardnom RGB spektru.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Cijan filtar propu\u0161ta plavu i zelenu boju te blokira njemu komplementarnu crvenu boju, a \u017euti filtar propu\u0161ta crvenu i zelenu boju te blokira njemu komplementarnu plavu boju. Kombinacija cijan i \u017eutog filtra blokira crvenu i plavu boju.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Slika prikazuje kako su poslo\u017eene trake filtara u Saticon kolor video cijevi. Elektronska zraka kojom se skeniraju pojedini redovi slike na svom putu prolazi kroz razli\u010dite filtre: \u017euti, cijan, \u017euti+cijan i prozirni (bez filtra). Time \u0107e se nakon svakog skeniranog retka dobiti signal koji nosi razli\u010dite kombinacije signala pojedinih boja. Ovdje je va\u017eno primijetiti da \u0107e se signal koji sadr\u017ei samo informaciju o crvenoj boji pojavljivati svaki tre\u0107i redak fazno pomaknut za -90\u00b0, dok \u0107e se signal koji sadr\u017ei samo informaciju o plavoj pojavljivati svaki tre\u0107i redak fazno pomaknut za +90\u00b0. Time na izlazu iz kolor Saticona dobivamo specifi\u010dni video signal koji sadr\u017ei informacije o crvenoj i plavoj boji modulirane frekvencijom 3,9 MHz i nemoduliranu informaciju o zelenoj boji. Elektronika mora iz takvog signala izvu\u0107i signal osvjetljenja (Y – luminanciju) te demodulirati crvenu (R) i plavu (G) boju.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Signal iz Saticona prvo se poja\u010dava, a zatim vodi na dvije linije. Preko jedne linije se prigu\u0161uje (trap filtar) modulacijska frekvencija 3,9 MHz, te se dobivaju samo pomije\u0161ani signali boja \u010dija srednja vrijednost amplituda definira signal ja\u010dine osvjetljenja (Y – luminancija). Preko druge linije izdvaja se samo modulacijska frekvencija 3,9 MHz modulirana signalom crvene i plave boje, te se ove boje demoduliraju iz iste. Boje se demoduliraju na na\u010din da iz moduliranog signala prvo dobije jedan signal fazno pomaknut za 90\u00b0 i drugi signal sa zaka\u0161njenjem od vremena trajanja jednog retka slike i invertiran (fazno zakrenut za 180\u00b0). Ka\u0161njenje od jednog retka je potrebno jer se R i B signali pojavljuju svaki tre\u0107i redak te je potrebno presko\u010diti redak izme\u0111u, a fazno zakretanje se vr\u0161i iz razloga da se kasnije u mje\u0161a\u010du zbrajanjem i oduzimanjem signala mogu poni\u0161titi signali jedne boje (suprotnih faza), a izdvojiti signali druge boje (istih faza). Tako razdvojene frekvencije crvene i plave boje se zatim demoduliraju \u010dime dobivamo ispravljene signale koji amplitudom odgovaraju razinama crvene i plave boje. PAL signal boje dobiva se mije\u0161anjem moduliranih signala boje (RYL i BYL) sa signalom luminancije YH.<\/p>\n Vidimo da se ovdje nigdje ne spominje signal zelene boje (osim za dobivanje signala ukupne svjetline Y). To je zato jer se u video sistemu ne prenose informacije o sve tri boje (RGB) nego samo o dvije boje, crvenoj R i plavoj B, a zeleni dio boje G se u prijemniku lako rekonstruira jer vrijedi Y = RGB. U niz na\u0161ih objava o video ure\u0111ajima vidjeli smo da ta tri signala Y, R i B prenose tako da se vrijednosti napona za crvenu i plavu boju spoje u Y signal sa suprotnim polaritetom te se dobiju signali razlike boja: V=R-Y i U =B-Y. Tako dobiveni V i U signali zatim u posebnim modulatorima moduliraju sa nosiocem boje kako bi se dobio signal boje, kojemu se dalje dodaju potisni i sinkronizacijski impulsi za kona\u010dni kompozitni video signal.<\/p>\n Ovdje smo na najjednostavniji i najop\u0107enitiji na\u010din opisali osnovni princip rada video kamere Panasonic WVP-55E, odnosno op\u0107enito bilo koje kamere sa kolor Saticon cijevi. Svaka takva kamera ima jo\u0161 niz sklopova kojima se rje\u0161avaju razni problemi koji nastaju u mije\u0161anjima, filtriranjima i procesuiranjima razli\u010ditih signala slike. Naravno, tu je i poseban sklop za snimanje tona, visoki naponi i otklonski stupnjevi za Saticon cijev i EVF monitor, ultrazvu\u010dni auto-fokus sistem, kao i nezaobilazni mikroprocesor kao upravlja\u010dko su\u010delje izme\u0111u vanjskih kontrola i svih sklopova video kamere.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ovo je plo\u010dica za napajanje te vertikalnim i horizontalnim otklonskim stupnjevima za Saticon cijev i CRT EVF monitor. Sadr\u017ei pet integriranih krugova:<\/p>\n Vertikalni oscilator napaja visokonaponski transformator koji osigurava visoke napone za elektrode Saticon cijevi i CRT EVF monitora. Anodni napon za Saticon je 1,4 kV, a za EVF je taj napon reda 3,5 kV. Horizontalni i vertikalni otklonski stupnjevi za Saticon cijev izvedeni su pomo\u0107u operacijskih poja\u010dala NJM 3415M, dok su za CRT EVF monitor ti stupnjevi osigurani preko specijalnog \u010dipa NJM 2510S. Osim toga, na plo\u010dici se nalazi jo\u0161 regulator za napon od 9 V koji se koristi za sklopove na drugoj plo\u010dici, te mikrofonsko poja\u010dalo sa MJM 3415 i tranzistorsko izlazno audio poja\u010dalo za slu\u0161alice.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ovo je plo\u010dica sa svim ostalim sklopovima kamere prema na\u0161oj blok shemi. Gotovo svi sklopovi se baziraju na specijaliziranim integriranim krugovima (ukupno 14) te je osim njih upotrijebljeno relativno malo tranzistora i pasivnih komponenti. Za ve\u0107inu tih integriranih krugova danas je nemogu\u0107e na\u0107i tvorni\u010dke podatke, no sre\u0107om dostupan je prili\u010dno dobar servisni priru\u010dnik za ovu kameru pa se lako mo\u017ee razlu\u010diti uloga pojedinog integriranog kruga. Naravno, ako je kamera neispravna u tom dijelu danas \u0107e biti prakti\u010dno nemogu\u0107e nabaviti ove \u010dipove.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Ru\u010dku kamere mogu\u0107e je preklopiti radi lak\u0161eg pohranjivanja i transporta iste. Mikrofon je izvla\u010div na teleskopskoj \u0161ipki za bolje hvatanje zvuka.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a>Osnovni prikaz Saticona u boji sa filtrima. Filtar za temperaturu boja slu\u017ei za korekciju spektra boja ovisno o vanjskom izvoru osvjetljenja (5500\/3200\u00b0K). Disperzijski filtar pobolj\u0161ava balans bijele boje. Prednja staklena plo\u010da dizajnirana da sprje\u010dava ulazak svjetlosti koja dolazi previ\u0161e sa strane i koja bi kvarila kromatski signal. Za izdvajanje informacija o bojama, odnosno za modulaciju boja koristi se poseban vrp\u010dasti dikroi\u010dni filtar. Signalna plo\u010da prikuplja negativni naboj (elektrone) sa fotoosjetljive povr\u0161ine. Fotoosjetljivi sloj je mje\u0161avina elemenata kojima se posti\u017ee najbolja osjetljivost na sve primarne boje. Elektronski snop udara u povr\u0161inu napravljenu od materijala koji sprje\u010dava pojavu sekundarne emisije elektrona. Cijela konstrukcija Saticona napravljena je da se dobije zanemariv odsjaj, mala struja tame, nisko povla\u010denje i ve\u0107e stati\u010dko i dinami\u010dko razlu\u010divanje. \u00a0<\/em><\/span><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a>Do ove razine kamera Panasonic WVP-55E se lako rastavlja. Objektiv \u010dini odvojivu kompaktnu cjelinu sa elektromotorom i ultrazvu\u010dnim senzorom za automatski fokus. Otkrivaju se dvije glavne tiskane plo\u010dice sa jednostrukom \u0161tampom ali sa elementima montiranima sa obje strane plo\u010dice.<\/em><\/span><\/p>\n<\/a>Na prvoj slici vidi se fotoosjetljivi sloj Saticon video cijevi i dva filtra koja se mogu postaviti izme\u0111u objektiva i Saticona. \u017duti filtar je za promjenu temperature boja ovisno o tome kakav je izvor vanjskog svjetla (prirodan – OUTDOR ili umjetni – INDOR). Bijeli filtar je difuzijski filtar za bolje raspr\u0161ivanje ulazne bijele svjetlosti (WHITE BALANCE). Na slici u sredini vide se izlazna le\u0107a objektiva, a slici desno je ultrazvu\u010dni senzor za mjerenje udaljenosti za automatsko pode\u0161avanje fokusa objektiva.<\/span><\/em><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Linija za ka\u0161njenje ADL-BP939A vremena trajanja jednog retka slike.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a>Ovdje se nazire plo\u010dica sa mikrokontrolerom MN1453AVJ. 4-bitne mikrokontrolere serije MN14xx razvila je Matsushita i pustila na tr\u017ei\u0161te 1977. godine. MN1453 je CMOS ina\u010dica sa 512×8 ROM i 16×4 RAM memorije. U na\u0161oj kameri ovaj mikrokontroler je su\u010delje izme\u0111u vanjskih kontrola i internih senzora te sklopova koji trebaju biti aktivni\/neaktivni u odabranom re\u017eimu rada.<\/span> <\/em><\/p>\n