![\"ionizator_zraka_aete_06\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/ionizator_zraka_aete_06.jpg\")
<\/a><\/p>\nIonizator zraka je naprava koja zrak unutar prostorija oboga\u0107uje negativnim ionima i molekulama ozona u cilju stvaranja ugodnog i zdravog okru\u017eja za \u010dovjeka, \u010dime se onda posredno ili neposredno blagotvorno utje\u010de na kompletno psihofizi\u010dko zdravlje osoba koje borave u takvom prostoru, od pobolj\u0161anja op\u0107eg raspolo\u017eenja i pove\u0107anja radne energije pa sve do lije\u010denja pojedinih bolesti vezanih uz di\u0161ne putove, srce i krvotok.<\/p>\n
Prije nego otvorimo ovu napravo da vidimo od \u010dega se sastoji dobro bi bilo prokomentirati tvrdnje koje se u prospektima ve\u017eu uz ovaj ure\u0111aj.<\/p>\n TVRDNJA: Upotreba ionizatora za pobolj\u0161anje kvalitete zraka u zatvorenim prostorima temelji se na ideji kako su \u0161tetne \u010destice koje lebde u zraku (pra\u0161ina, razni alergeni i zaga\u0111ivala) uglavnom pozitivno nabijene (pozitivni ioni), te se ubacivanjem negativno nabijenih \u010destica u zrak (negativni ioni) iste me\u0111usobno privla\u010de (spajaju) \u010dime postaju te\u017ee i padaju na tlo, odnosno na taj na\u010din se uklanjanju iz zraka.<\/p>\n RAZMI\u0160LJANJE: U ovoj osnovnoj ideji nekako se najbr\u017ee slo\u017eiti s pojavom da se pozitivni i negativni naboji me\u0111usobno privla\u010de. Me\u0111utim, da li je ve\u0107ina \u201elo\u0161ih\u201c \u010destica u zraku doista pozitivno nabijena, u kojoj mjeri spajanje pozitivnih i negativnih iona u zraku funkcionira porastom mase dovoljnim da spojene \u010destice padnu na tlo, koje su koli\u010dine iona potrebe za realnu u\u010dinkovitost, odnosno uspostavu \u201eravnote\u017ee\u201c u zraku… sve su to diskutabilna pitanja na koja vjerojatno ne postoji jednostavan odgovor. Tako\u0111er, ako \u0107emo detaljno preispitivati i samo me\u0111udjelovanje naboja u tom procesu jednako logi\u010dna bi bila i tvrdnja da ionizator zapravo negativno nabije ina\u010de neutralne \u010destice u zraku koje onda budu privu\u010dene nekom elektri\u010dki pozitivnijom povr\u0161inom u blizini ure\u0111aja, kao \u0161to je npr. kontakt elektrode suprotnog polariteta ili pak samo ku\u0107i\u0161te ure\u0111aja ili okolne povr\u0161ine zidova i namje\u0161taja u prostoriji gdje se ionizator koristi (otuda i karakteristi\u010dne mrlje koje izgledaju kao zape\u010dena prljav\u0161tina, a koje se susre\u0107u neposredno uz nedovoljno izolirane elektrode visokog napona u elektroni\u010dkim ure\u0111ajima koji su du\u017ee u upotrebi). Mogu\u0107e da se u stvarnosti u odre\u0111enoj mjeri odvijaju oba ova procesa, gdje ionizator vjerojatno ne zna razaznati dobre od lo\u0161ih \u010destica u zraku, ali pojava prljavih mrlja oko elektroda dovoljna je da se to lai\u010dki objasni kao nakupljanje lo\u0161ih i opasnih \u010destica iz zraka. U svakom slu\u010daju uklanjanje te\u017eih \u010destica iz zraka (kao \u0161to su \u010destice dima ili pra\u0161ine) u kolikoj god mjeri to bilo, vjerojatno \u0107e pozitivno djelovati na \u010disto\u0107u zraka, iako, ako \u0107emo se upu\u0161tati u u\u010dinkovitosti, mogu\u0107e da se jednim prolazom po prostoriji digne vi\u0161e pra\u0161ine sa poda nego to ionizator mo\u017ee \u201eprizemljiti\u201c u cjelodnevnom radu.<\/p>\n TVRDNJA: U nekim daljnjim analizama proizvo\u0111a\u010di ionizatora tvrde da dok se jednom pove\u017eu ioni u zraku, oni osim \u0161to postanu te\u017ei, tako\u0111er postanu i dovoljno veliki da se ne mogu vi\u0161e provu\u0107i kroz prirodne filtre di\u0161nog sustava \u010dovjeka, pa stoga nije ni nu\u017eno da \u010destice padnu na tlo.<\/p>\n RAZMI\u0160LJANJE: Time je pokriven i krug skeptika koji bi se mo\u017eda zabrinuli zbog premale mrlje pra\u0161ine oko njihovog ionizatora.<\/p>\n TVRDNJA: Na internetu \u0107ete prona\u0107i neke brojeve koji ozna\u010davaju najpovoljnije odnose iona u zraku, kao i podatke koliko iona odre\u0111eni ionizator mo\u017ee proizvesti, odnosno koja snaga je potrebna za odre\u0111enu veli\u010dinu prostora.<\/p>\n RAZMI\u0160LJANJE: S obzirom da te brojke nemaju potvr\u0111enu znanstvenu osnovu ovdje ih ne\u0107emo navoditi. Da ih i navedemo one su za svakog prosje\u010dnog korisnika imaginarne, u prvom redu \u0161to se ti\u010de samih veli\u010dina, a u kona\u010dnici, zasigurno nitko ne raspola\u017ee po\u010detnim podatkom koliko trenutno iona ima u svojoj sobi, u kojem su odnosu i koliko bi ih onda jo\u0161 eventualno trebao proizvesti za optimalne uvjete. Ova veli\u010dina ne mo\u017ee biti ni stalna jer se odnos pozitivnih i negativnih iona stalno mijenja, oni se stalno stvaraju i poni\u0161tavaju (sjetimo se obi\u010dnog trenja vunene odje\u0107e ili \u010de\u0161ljanja kose, te zatim izjedna\u010davanja potencijala preko iskre). Ako i prihvatimo ionizator kao dovoljno sna\u017enu napravu da proizvodi dovoljnu koli\u010dinu iona u odre\u0111enom zatvorenom prostoru, tu se javlja drugi veliki problem, a to je raspr\u0161ivanje naboja podjednako kroz cijeli volumen prostora. Na vrhu igle ionizatora stvara se (u usporedbi s volumenom prostorije) mali oblak elektrona koji se brzo rekombinira i poni\u0161ti u svom okru\u017eju. Da bi se (barem teoretski) dosko\u010dilo problemu raspr\u0161ivanja elektrona \u0161to dalje od igle ionizatora neki proizvo\u0111a\u010di iza izbojne igle postavljaju komadi\u0107 \u017eice spojen na neki negativni potencijal, obi\u010dno uzet sa nekog stupnja umno\u017eiva\u010da napona. Na taj na\u010din bi taj negativni potencijal \u017eice (u funkciji reflektora) trebao pomo\u0107i odbijanju elektrona \u0161to dalje u prostor. Drugi na\u010din je postavljanje elektrode sa pozitivnim potencijalom ispred igle (obi\u010dno u obliku valjka), kako bi ta elektroda privla\u010dila elektrone sa igle da se lak\u0161e odvoje. Tre\u0107i na\u010din je postavljanje ve\u0107eg broja igli na negativnu stezaljku visokog napona kako bi se time elektronski oblak malo razvukao u svom volumenu. Na kraju, tu su i ionizatori koji iza izbojne igle imaju postavljen mali ventilator koji bi trebao pomo\u0107i otpuhivanju elektrona \u0161to dalje u prostor. U svakom slu\u010daju, elektroni se najvi\u0161e gomilaju i najlak\u0161e odvajaju sa \u0161to manje povr\u0161ine, pa su izbojne igle ionizatora \u0161to je mogu\u0107e bolje za\u0161iljene na vrhu. E, sad. Elektrone do neke mjere mo\u017eemo promatrati kao \u010destice jer oni i pokazuju neka svoja \u010desti\u010dna svojstva. Me\u0111utim, sve je to daleko od zamisli da se elektroni u prostoru pona\u0161aju kao ping-pong loptice istresene iz neke posude pa zatim razbacane po prostoriji. Dovoljno se sjetiti kako je iz elektronskih cijevi i katodnih cijevi televizora potrebno izvu\u0107i sav zrak kako bi elektroni mogli nesmetano pre\u0107i par milimetara ili nekoliko centimetara prostora i to privu\u010deni i ubrzani visokim pozitivnim naponima. Analogija kretanja elektrona iz ionizatora u prostor zapravo je bli\u017ee slijede\u0107em: zamislimo da u nekom dijelu sobe imamo neku slaba\u0161nu \u017earuljicu koja osvjetljava nekoliko centimetara prostora oko sebe. Mi bi sad trebali o\u010dekivati kako \u0107e se s vremenom ta svjetlost koja izbija iz \u017earuljice gomilati u prostoru i nakon nekog vremena gustim fotonima svjetlosti ispuniti \u010ditavu sobu koja bi tada svjetlila kao da je obasjana stotine puta ja\u010dom \u017earuljom. Proces bi se uz to naravno trebao ubrzati ako bi iza \u017earuljice stavili komadi\u0107 reflektiraju\u0107eg materijala, ili jo\u0161 bolje ventilator…<\/p>\n TVRDNJA: Ure\u0111aji koji generiraju negativne ione u odre\u0111enoj mjeri proizvode i ozon (O3) koji je jedan od najja\u010dih prirodnih oksidansa te kao takav dezinficira zrak od gotovo svih bakterija, virusa i ostalih ne\u010disto\u0107a. Njegova prisutnost u zraku osje\u0107a se mirisom koji ostavlja, a to je karakteristi\u010dni miris svje\u017eine koji se osje\u0107a na naj\u010di\u0161\u0107im mjestima u prirodi. Ozon u malim koli\u010dinama, jednako kako i negativni ioni, najefikasnije su prirodne tvari za pro\u010di\u0161\u0107enje zraka i o\u010duvanje psihofizi\u010dkog ljudskog zdravlja op\u0107enito.<\/p>\n RAZMI\u0160LJANJE: Dok se s jedne strane svi sla\u017eu kako negativni ioni proizvedeni ionizatorima nemaju nikakve \u0161tetne nuspojave na \u010dovjeka, molekulama ozona se ipak pristupa malo opreznije te se navodi kako isti u visokim koncentracijama mogu djelovati \u0161tetno na di\u0161ni sustav, odnosno da ozon mo\u017ee biti otrovan za ljude. Zato se kod nekih novijih ionizatora posebno napominje u prospektu kako proizvode malu i ne\u0161kodljivu koli\u010dinu ozona, a \u0161to se posti\u017ee uporabom ugljikovih niti umjesto metalnih igli za izboj negativnih iona, jer metalne igle tijekom vremena oksidiraju i po\u010dinju poja\u010dano proizvoditi ozon (u jeftinijoj verziji nagla\u0161avaju se igle od nehr\u0111aju\u0107eg \u010delika).<\/p>\n Ozon u ozonskom omota\u010du upija UV zra\u010denje pa je stoga neophodan za \u017eivot, me\u0111utim na tlu, odnosno u prostoru gdje borave ljudi je nepo\u017eeljan jer \u0161tetno djeluje na sve \u017eive organizme, a u ve\u0107im koli\u010dinama je i vrlo otrovan. Ozon zato ima \u0161iroku primjenu kao sna\u017eno dezinfekcijsko sredstvo koje ubija sve \u017eive organizme (a ne samo one \u201elo\u0161e\u201c), a ti postupci se onda sigurno ne vr\u0161e bez za\u0161tite ili u prostorima gdje tog trenutka borave ljudi. Posebno je ra\u0161irena dezinfekcija i sterilizacija bolni\u010dkih prostorija ozonom nakon operacija i boravaka bolesnika. To se u reklamnim prospektima prevodi kako svaka ozbiljna bolnica ve\u0107 odavno koristi ozon za dezinfekciju i lije\u010denje bolesnika kao obavezni tretman. Bijela krvna zrnca u na\u0161em tijelu stvaraju odre\u0111ene koli\u010dine ozona kako bi uni\u0161tila strane mikroorganizme. I ova \u010dinjenica je prevedena na na\u010din kako je dobro udahnuti malo ozona, da bi on onda do\u0161ao preko plu\u0107a i u krv, i na taj na\u010din pro\u010distio cijeli organizam. S takvim razmi\u0161ljanjem nije ni lo\u0161e svaki dan popiti kakvu \u010da\u0161u klora (ako ba\u0161 nema kakve jake rakije ili ozona pri ruci) \u010disto da se preventivno pobiju sve lo\u0161e bakterije i virusi u grlu. \u010cak je i veliki svjetski problem one\u010di\u0161\u0107enja zraka i tla ozonom kao reakcija ispu\u0161nih plinova vozila sa sun\u010devom svjetlosti poznatog pod nazivom fotokemijski smog preveden na na\u010din kako tu ozon zapravo nije ni\u0161ta kriv.<\/p>\n U doma\u0107instvu, ozon iz molekula kisika u odre\u0111enoj mjeri mogu proizvoditi svi elektroni\u010dki ure\u0111aji koji koriste visoki napon ili stvaraju elektri\u010dnu iskru te se karakteristi\u010dni miris ozona ponekad mo\u017ee osjetiti u blizini monitora, fotokopirnih strojeva, laserskih printera i sl. Najve\u0107e koncentracije ozona u zraku ne prelaze 0,001\u00a0%, a koncentracija od 0,004\u00a0% ve\u0107 postaje \u0161tetna za ljude. Ovo su znanstveno dokazane \u010dinjenice i mislim da nije potreban daljnji komentar o sugestijama pojedinih proizvo\u0111a\u010da ionizatora kako je dobro imati povi\u0161enu koncentraciju ozona u prostorima gdje borave ljudi. Da zavr\u0161imo ovu ozonsku pri\u010du, znanstvena\u00a0 istra\u017eivanja su dokazala da ozon u malim i ne\u0161kodljivim koli\u010dinama prisutan u zraku zapravo nema gotovo nikakav dezinfekcijski u\u010dinak, ali mo\u017ee biti vrlo opasan za ljude ako se te vrijednosti prije\u0111u.<\/p>\n TVRDNJA:\u00a0 Do sada je tijekom komercijalnih kampanja za prodaju ionizatora prepoznat\u00a0 \u0161irok spektar pozitivnih i blagotvornih djelovanja molekula ozona i negativnih iona na di\u0161ne putove, srce i \u017eivce \u010dovjeka, ali i na op\u0107a lo\u0161a stanja organizma kao \u0161to su umor, iscrpljenost, depresija, preosjetljivost, ote\u017eana koncentracija, viroze i sli\u010dno. Sve te ideje temelje se (kako je to i uobi\u010dajeno) na lai\u010dki zanimljivo prilago\u0111enom tuma\u010denju odre\u0111enih kemijskih, biolo\u0161kih i elektri\u010dnih procesa koji se odvijaju u prirodi i u organizmu \u010dovjeka. Reklame za ionizatore referiraju se na razli\u010dite studije i istra\u017eivanja, te na razli\u010dita doktorska imena ne bi li dali \u0161to ve\u0107u vjerodostojnost u\u010dinkovitosti ionizatora na \u0161to \u0161iri spektar pozitivnih u\u010dinaka.<\/p>\n RAZMI\u0160LJANJE: Ukoliko se iz hrpe reklamnog materijala izdvoje samo potpune, ozbiljne i nepristrane znanstvene studije, mo\u017ee se zaklju\u010diti da se najdalje oti\u0161lo u ispitivanju utjecaja zraka oboga\u0107enim negativnim ionima na di\u0161ne putove i funkcije disanja, odnosno na bolesti di\u0161nih putova, ponajprije astme. Iako se ovakva istra\u017eivanja provode ve\u0107 vi\u0161e od 80 godina, do sada nisu prona\u0111eni nikakvi dokazi da su ionizatori zraka u bilo kojem smislu korisni (ili \u0161tetni) kod di\u0161nih funkcija ljudi ili kod bolesti povezanih sa njima. Za sve ostale efekte negativnih iona na psihofizi\u010dko zdravlje ljudi istra\u017eivanja su jo\u0161 uvijek nepotpuna, malobrojna, dvojbena, nedore\u010dena ili nao\u010digled pristrana bez konkretnih dokaza.<\/p>\n TVRDNJA: Negativni ioni i ozon prirodno nastaju uslijed atmosferskih pra\u017enjenja, tako\u0111er ih stvara pomicanje vode, pa se\u00a0 pove\u0107ane koncentracije nalaze se u blizini slapova, rijeka, vodopada, fontana,\u00a0 morskih obala, a isto tako i u borovim \u0161umama i planinama. S obzirom da se u navedenim okru\u017ejima kao i nakon grmljavinskih pljuskova osje\u0107a \u010di\u0161\u0107i, svje\u017eiji i zdraviji zrak, to je onda i jo\u0161 jedan temelj za pretpostavku kako su isklju\u010divo negativni ioni (i ozon) zaslu\u017eni za takvu pojavu.<\/p>\n RAZMI\u0160LJANJE: Davno prije pojave ionizatora ljudi su otkrili da se redovnim prozra\u010divanjem prostorija pobolj\u0161ava mikroklima unutar istih, a da \u010de\u0161\u0107i boravak ili aktivnost izvan zatvorenih prostorija povoljno utje\u010de na psihofizi\u010dko zdravlje \u010dovjeka. Te\u0161ko je povjerovati da ne\u0161to tako jednostavno i provjereno mo\u017ee zamijeniti neki visokonaponski sklop \ud83d\ude42<\/p>\n Nakon ovog \u201ekriti\u010dkog\u201c uvoda mi \u0107emo se ipak radije posvetiti prou\u010davanju elektroni\u010dkih sklopova koji se koriste za generiranje visokih napona i kod kojih su stvari i pojave puno jasnije nego kod razmatranja utjecaja slobodnih elektrona na raspolo\u017eenje ljudi. Jedan od na\u010dina stvaranja negativnih (ili pozitivnih) iona je ionizacija zraka visokim naponom (kako se to prirodno de\u0161ava kod atmosferskih pra\u017enjenja). Kao generator visokog napona mo\u017ee poslu\u017eiti visokonaponski transformator ili pak jedan od tipova elektroni\u010dkih umno\u017eiva\u010da napona. U na\u0161em slu\u010daju izlaz iz generatora mora biti istosmjerni, pa je u slu\u010daju upotrebe transformatora potrebno ispravljanje izlaznog visokog napona (diodnim kaskadama). Visokonaponski ispravlja\u010di dosta poskupljuju transformatorsku izvedbu ionizatora, pa se (gdje su dovoljne male struje) \u010de\u0161\u0107e koriste elektroni\u010dki umno\u017eiva\u010di napona kod kojih je za umno\u017eavanje napona gradske mre\u017ee na veli\u010dinu od nekoliko kilovolta dodu\u0161e nu\u017ena upotreba ne\u0161to skupljih visokonaponskih kondenzatora ali je u kona\u010dnici sam sklop ipak puno jednostavniji i jeftiniji od transformatorske izvedbe.<\/p>\n Cockcroft-Walton kaskadni umno\u017eiva\u010d napona (zbog zbrke oko priznavanja prvog izumitelja negdje se isti sklop naziva i Greinacher, odnosno Villard kaskada) je elektri\u010dni sklop koji iz niskog izmjeni\u010dnog napona na ulazu (mo\u017ee biti i pulsiraju\u0107i istosmjerni napon) generira visoki istosmjerni napon na svojem izlazu. Sastoji se od kaskadne mre\u017ee kondenzatora i dioda, a najbolja stvar je ta da je napon preko svakog stupnja kaskade samo dva puta vi\u0161i od vr\u0161nog ulaznog napona kod poluvalne kaskade, odnosno tri puta vi\u0161i kod punovalne kaskade. Time je isklju\u010dena potreba za izrazito visokonaponskim komponentama \u0161to uvelike pojeftinjuje sklop i pojednostavljuje izolaciju unutar istog. Tako\u0111er, izvod multipliciranog napona mo\u017ee se napraviti sa svakog stupnja kaskade, \u010dime dobivamo sklop analogan transformatoru sa vi\u0161e izvoda i ispravlja\u010dem napona.<\/p>\n Na\u010din rada Cockcroft-Walton generatora temelji se na me\u0111usobnom rednom punjenju kondenzatora preko dioda pozitivnim i negativnim poluperiodama ulaznog izmjeni\u010dnog napona. Na taj na\u010din se svi kondenzatori u kaskadi napune na puni vr\u0161ni napon periode ulaznog napona, osim prvog kondenzatora koji je na vr\u0161nom naponu poluperiode. Efekt mno\u017eenja napona dobiva se po principu paralelnog punjenja i serijskog pra\u017enjenja kondenzatora. Mo\u017eemo zamisliti da je svaki kondenzator u kaskadi mala baterija: kod punjenja bi te baterije bile u paralelnom spoju gdje se sve pune vr\u0161nim ulaznim naponom; a kod pra\u017enjenja su pak sve te baterije u serijskom spoju pa se njihov napon zbraja.<\/p>\n U Cockcroft-Walton kaskadu teoretski se mo\u017ee spojiti proizvoljan broj segmenata – umno\u017eiva\u010da napona, me\u0111utim u praksi se javljaju neka ograni\u010denja i nedostaci koji postaju sve izra\u017eeniji sa pove\u0107anjem broja stupnjeva umno\u017eavanja. Tu se u prvom redu ubraja zna\u010dajan pad i nestabilnost izlaznog napona koji uzrokuju tri glavna \u010dimbenika: Stoga se ovi multiplikatori napona s velikim brojem stupnjeva koriste samo kad su dovoljne male izlazne struje. Ovi nedostaci mogu se djelomi\u010dno kompenzirati pove\u0107anjem kapaciteta kondenzatora (posebno u ni\u017eim stupnjevima), pove\u0107anjem frekvencije ulaznog napona i kori\u0161tenjem pravokutnog ili trokutastog valnog oblika napona. Efikasnost Cockcroft-Walton generatora mo\u017ee se dodatno pobolj\u0161ati i upotrebom dioda sa \u0161to manjim otporom u propusnom smjeru. Op\u0107enito vrijedi pravilo da treba koristiti komponente koje imaju \u0161to manji unutarnji otpor, jer kondenzatori iako mogu dati veliki napon ne mogu isporu\u010diti i veliku struju, pa je na svakom otporu pad napona velik. Na ovo se mo\u017ee gledati kao na npr. istro\u0161enu bateriju mobitela koja je izgubila ve\u0107inu svojeg kapaciteta. Takva baterija se brzo napuni na nazivni napon i na zaslonu mobitela imamo indikaciju pune baterije, me\u0111utim \u010dim se ista ja\u010de optereti, taj napon jako brzo padne te indikacija odjednom pokazuje praznu bateriju. Uz ovu usporedbu jasnije je i za\u0161to kapacitet kondenzatora u kaskadi treba biti \u0161to vi\u0161i za dobivanje vi\u0161ih struja.<\/p>\n A sada se malo posvetimo naponskom optere\u0107enju kondenzatora i dioda unutar Cockcroft-Walton kaskade. Ve\u0107 smo rekli da najve\u0107i napon na prvom kondenzatoru i prvoj diodi u kaskadi iznosi vr\u0161nu vrijednost poluperiode ulaznog sinusnog napona, odnosno da napon na svim ostalim kondenzatorima i diodama u kaskadi iznosi vr\u0161nu vrijednost cijele periode ulaznog sinusnog napona. Napon gradske mre\u017ee kod nas iznosi 220V, ali tu je rije\u010d o efektivnoj vrijednosti napona sinusne izmjeni\u010dne struje. Efektivna vrijednost izmjeni\u010dnog napona (eng. RMS \u2013 Root Mean Square) je onaj napon koji ima isti toplinski u\u010dinak na nekom otporu kao i istosmjerni napon te vrijednosti. To zna\u010di da efektivni izmjeni\u010dni napon od 220V ima isti u\u010dinak kao i istosmjerni napon od 220V. Me\u0111utim, s obzirom da se kod izmjeni\u010dnog napona vrijednost stalno mijenja, vr\u0161ne vrijednosti napona su znatno ve\u0107e od efektivnih. U praksi je efektivni izmjeni\u010dni napon gradske mre\u017ee \u010desto malo vi\u0161i od 220V pa \u0107emo grafi\u010dki prikazati odnose napona u mre\u017ei za efektivnu vrijednost od 240V kako bi imali “rezervu” kod prora\u010duna vrijednosti elemenata u kaskadi.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n– ukupna impedancija (unutarnji otpor) svih kondenzatora u stupnjevima kaskade koja je to ve\u0107a \u0161to je ve\u0107i broj stupnjeva umna\u017eanja,
\n– gubitak dijela snage izme\u0111u kontakata i vodova kojima su povezane komponente pod visokim naponom (otpor izolacije)
\n– pad napona zbog normalnog optere\u0107enja izlaznog napona nekim radnim otporom.<\/p>\n<\/a><\/p>\n