![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/belvar_rksb104_04.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Mjerenje radioaktivnosti, kao \u0161to smo ve\u0107 opisivali kod drugih mjera\u010da, nije neka fiksna vrijednost koju mo\u017eete brzo, jednostavno i precizno izmjeriti poput primjerice mjerenja napona. Potrebno je poznavati prirodu radioaktivnosti te utjecaj iste na ljudski organizam, a onda i razlikovati mjerenja i mjerne jedinice koje se ve\u017eu uz radioaktivnost. Stvari se ovdje uslo\u017enjavaju jer se za ista mjerenja mogu koristiti razli\u010dite mjerne jedinice (stare, nove, ve\u0107e, manje), a odre\u0111ena mjerenja su i u nekim matemati\u010dkim odnosnima sa drugim mjerenjima pa se mjerenjem jednih veli\u010dina mogu izra\u010dunati druge veli\u010dine. U osnovi treba razlikovati:<\/p>\n Tako mjera\u010d RKSB-104 omogu\u0107uje slijede\u0107a mjerenja:<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kao \u0161to se vidi iz na\u0161e tablice, odre\u0111ivanje pojedinog na\u010dina rada mjera\u010da RKSB-104 vr\u0161i se pomo\u0107u dvije sklopke na prednjoj plo\u010di i osam mikrosklopki na zadnjoj strani ure\u0111aja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Lijeva sklopka ozna\u010dena sa mno\u017eiteljima zapravo odre\u0111uje du\u017einu mjerenja, a time i ve\u0107u ili manju to\u010dnost mjerenja. Vrijeme mjerenja je razli\u010dito za razli\u010dite vrste radioaktivnosti:<\/p>\n U gornjem polo\u017eaju sklopke je kra\u0107e mjerenje gdje se o\u010ditana vrijednost mno\u017ei sa 0,01 (200), a u donjem polo\u017eaju je du\u017ee mjerenje gdje se o\u010ditana vrijednost mno\u017ei sa deset puta manjom vrijednosti 0,001 (20). Kod detekcije praga zra\u010denja ova sklopka odre\u0111uje grupu ni\u017eih pragova detekcije (0,1 – 1,6 \u00b5Sv\/h) ili grupu deset puta vi\u0161ih pragova detekcije (1 – 16 \u00b5Sv\/h).<\/p>\n Desna sklopka ima polo\u017eaj “\u0420\u0410\u0411.” i “\u0414\u0415\u0416.”. Razlika izme\u0111u ova dva mjerenja o\u010dituje se u akciji ure\u0111aja nakon zavr\u0161etka mjerenja. U polo\u017eaju “\u0420\u0410\u0411.” nakon zavr\u0161etka mjerenja ogla\u0161ava se isprekidani alarm u trajanju najmanje 15 sekundi (oko 10 bipova) i na displeju je prikazano slovo “F”. Kod du\u017eih mjerenja, du\u017ee je i trajanje ovog alarma. Nakon isteka ovog vremena, broja\u010d se automatski resetira i zapo\u010dinje novi ciklus brojanja. Polo\u017eaj sklopke “\u0420\u0410\u0411.” koristi se za tri osnovna mjerenja (gama, beta i cezij-137).<\/p>\n U polo\u017eaju “\u0414\u0415\u0416.” nakon zavr\u0161etka mjerenja se ne ogla\u0161ava nikakav alarm nego se broja\u010d trenutno resetira i nastavlja novi ciklus brojanja. U ovom polo\u017eaju rade samo kra\u0107a vremena mjerenja. Taj polo\u017eaj se koristi za stalni monitoring gama zra\u010denja i upozorenje alarmom samo ako koje mjerenje dostigne vrijednost ve\u0107u od one koja je postavljena sklopkama S1-S4, odnosno u rasponu 0,1 – 1,6 \u00b5Sv\/h. Ovaj mod je predvi\u0111en za stalno no\u0161enje ure\u0111aja u d\u017eepu prilikom kretanja po radijacijski opasnom terenu, gdje \u0107e nas alarm upozoriti ukoliko izmjerena vrijednost pre\u0111e postavljeni prag.<\/p>\n Sklopka dolje desno je baterijska sklopka za uklju\u010denje\/isklju\u010denje napajanja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Sa zadnje strane je osam mikrosklopki. Sa gornje \u010detiri sklopke se kodira vrsta mjerenja. Sklopka sa oznakom \u0411\u0414 uklju\u010duje ili isklju\u010duje oscilator kruga za visoki napon za napajanje GM cijevi te je stalno u polo\u017eaju 1 (osim kad se koriste vanjske GM cijevi). Simboli pored ostale tri sklopke odgovaraju sklopki koja mora biti u polo\u017eaju 1 za tu vrstu mjerenja, dok su ostale dvije sklopke u polo\u017eaju 0. Sa donje \u010detiri sklopke pak se kodira prag uklju\u010divanja alarma.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Svako od tri osnovna mjerenja ima svoje specifi\u010dnosti i treba se pridr\u017eavati osnovnih uputa kako bi mjerenje bilo \u0161to to\u010dnije. Gama zra\u010denje ima najja\u010di ioniziraju\u0107i u\u010dinak te se mjerenje ekvivalentne doze gama zra\u010denja vr\u0161i sa umetnutim poklopcem preko GM cijevi na zadnjoj strani ure\u0111aja. Poklopac se mora koristiti kako bi se blokiralo manje prodorno beta zra\u010denje, a propustilo samo gama zra\u010denje. U suprotnom se mjeri zajedno i gama i beta zra\u010denje. Kod mjerenja samo beta zra\u010denja pak je potrebno prvo izmjeriti gama zra\u010denje (sa poklopcem), a onda i gama i beta zra\u010denje zajedno (bez poklopca). Iz tog drugog zajedni\u010dkog rezultata se onda oduzme prvotno izmjereno gama zra\u010denje tako da dobiveni ostatak \u010dini samo ionizaciju beta zra\u010denjem.<\/p>\n Tako je za povr\u0161insku kontaminaciju beta radioaktivnim radionukleidima potrebno izvr\u0161iti dva mjerenja. Prvim mjerenjem se mjeri eventualno prisutno pozadinsko ioniziraju\u0107e gama zra\u010denje, a drugim mjerenjem se mjeri povr\u0161insko gama i beta zra\u010denje. Prvo mjerenje gama zra\u010denja se vr\u0161i na udaljenosti 110-120 cm od izvora sa umetnutim poklopcem preko GM cijevi. Drugo mjerenje povr\u0161inskog beta zra\u010denja se vr\u0161i na udaljenosti ne ve\u0107oj od 1 cm od izvora i to sa skinutim poklopcem GM cijevi. Rezultat se dobiva tako da se vrijednost prvog mjerenja oduzme od vrijednosti drugog mjerenja i pomno\u017ei sa odabranim mno\u017eiteljem (0,01 ili 0,001).<\/p>\n Mjerenje specifi\u010dne radioaktivnosti radionuklida cezija-137 sadr\u017eanog u ispitivanoj tvari vr\u0161i se na poseban na\u010din jer je to relativno slabo zra\u010denje. Stoga ovo mjerenje traje najdu\u017ee i GM cijevi moraju biti \u0161to bli\u017ee ispitivanoj tvari. U tu svrhu se koriste posebne posude napunjene sa tvari tako da se zadnja strana mjera\u010da sa GM cijevima mo\u017ee cijelom povr\u0161inom prisloniti na tu tvar. Sli\u010dno kao i kod beta mjerenja tako je i ovdje prvo potrebno izmjeriti pozadinsko zra\u010denje na na\u010din da se u posudu prvo ulije radioaktivno \u010dista voda. Radi bolje preciznosti, vr\u0161i se pet mjerenja te se kao rezultat uzima srednja vrijednost tih mjerenja. Nakon dobivenih rezultata sa \u010distom vodom slijedi tako\u0111er pet mjerenja na ispitivanoj tvari te se i ovdje uzima srednja vrijednost. Od te vrijednosti se zatim oduzima vrijednost pozadinskog zra\u010denja dobivena prvim mjerenjima, te se rezultat mno\u017ei sa 20 ili 200 ovisno o odabranoj to\u010dnosti mjerenja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Mjera\u010d RKSB-104 se po\u010deo masovno proizvoditi nakon nesre\u0107e u nuklearnoj elektrani u \u010cernobilu (1986) kada je naglo porasla potra\u017enja za takvim mjera\u010dima. Osim radionuklida koji oduvijek prirodno postoje na zemlji ili nastaju kao posljedica djelovanja kozmi\u010dkih zraka, razvojem nuklearnih reaktora i testiranjem nuklearnog oru\u017eja stvoreni su i novi radioaktivni elementi koji su u odre\u0111enoj mjeri oslobo\u0111eni u zrak, tlo i vode. Natalo\u017eena kontaminacija dalje se kroz hranu, vodu i biolo\u0161ke procese prenosi na sve biljke, \u017eivotinje i ljude na zemlji.<\/p>\n Na Zemlji je do danas izvedeno preko 2000 nuklearnih pokusa (najvi\u0161e SAD i biv\u0161i SSSR), trenutno je u stalnom radu preko 400 nuklearnih elektrana, a planira se gradnja njih jo\u0161 oko 150. \u0160to se ti\u010de ve\u0107ih ili manjih nesre\u0107a, registrirano je preko 150 nesre\u0107a u nuklearnim elektranama, od \u010dega su dvije bile najvi\u0161e 7. razine po INES skali: \u010cernobil 1986. godine i Fukushima 2011. godine, a jo\u0161 \u0161est nesre\u0107a je imalo ve\u0107e posljedice na \u0161iri okoli\u0161 (razina 6. i 5. razina po INES skali).<\/p>\n Radionuklidi prisutni na Zamlji nastali isklju\u010divo ljudskim djelovanjem su stroncij 90, jod 129, jod 131, cezij 137, plutonij 239 i drugi. Radionuklid Cezij-137 zajedno sa Stroncijem-90 predstavlja najve\u0107i izvor radioaktivnosti nastao nakon \u010cernobilske nesre\u0107e. Cezij-137 zra\u010di beta i gama \u010destice, a prehrambenim lancem (mlijeko i meso) lako dospijeva u organizam \u010dovjeka. Vrijeme poluraspada mu je 30 godina, a do potpunog raspada u Barij-137 (koji nije radioaktivan) mo\u017ee pro\u0107i i nekoliko stotina godina. Stoga se mjerenjem koli\u010dine Cezija-137 i Stroncija-90 \u00a0obi\u010dno mjeri kontaminacija nastala nakon nuklearnih nesre\u0107a pa su ovi radionuklidi i istaknuti kod na\u0161eg mjera\u010da radijacije.<\/p>\n LCD displej mjera\u010da RKSB-104 mo\u017ee prikazati \u010detiri znamenke, simbol “+” ispred znamenki ako je prekora\u010den kapacitet brojanja (9999), slovo “V” za premali napon napajanja (istro\u0161ena baterija) i slovo “F” koje ozna\u010dava zavr\u0161etak mjerenja (brojanja) i prikaz kona\u010dnog rezultata. Ugra\u0111eni zvu\u010dnik daje karakteristi\u010dni zvuk “kvrckanja” za svaku detektiranu ioniziraju\u0107u \u010desticu (koji je prili\u010dno tih) te zvukove (isprekidano ili kontinuirano pi\u0161tanje) za ozna\u010davanje zavr\u0161etka mjerenja ili za alarm prekora\u010denog praga detekcije.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Sada kada otprilike znamo \u0161to i kako mo\u017eemo mjeriti na\u0161im mjera\u010dem radijacije RKSB-104 idemo na zabavniji dio, a to je vidjeti od \u010dega se isti sastoji.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U RKSB-104 su ugra\u0111ene dvije ruske GM cijevi tipa SBM-20 (\u0421\u0411\u041c-20) koje imaju slijede\u0107e karakteristike:<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Zna\u010denje pojedinih karakteristika opisali smo u objavi Radiolo\u0161ki detektor DR-M3<\/a> gdje se onda ova cijev mo\u017ee usporediti sa Philipsovom GM cijevima oznake 18504, odnosno ZP 1400 ugra\u0111ene u detektore DR-M3. Me\u0111utim, DR-M3 i RKSB-104 su po namjeni dva posve razli\u010dita detektora te imaju razli\u010ditu konstrukciju i razli\u010dite opsege mjerenja. DR-M3 je vojni detektor namijenjen za mjerenje kontaminacije nakon nuklearnog udara te mu je opseg mjerenja vrlo \u0161irok (od 50 \u00b5R\/h do 500 R\/h). S druge strane, RKSB-104 je vi\u0161e “mirnodopski” detektor prilago\u0111en za preciznija mjerenja malih doza radijacije koja se nenamjerno ispu\u0161taju i talo\u017ee iz nuklearnih objekata. Stoga je opremljen sa dvije paralelno spojene GM cijevi da mu se pove\u0107a osjetljivost, a uz to mu se preko konektora na zadnjoj strani mogu dodati i vanjske GM cijevi. Opseg mjerenja mu je sukladno tome ni\u017ei i u\u017ei, od 10 \u00b5R\/h do 10 mR\/h iako je lako pro\u0161iriv na ve\u0107e vrijednosti jer se broja\u010d nakon dosegnute maksimalne vrijednosti automatski resetira i nastavlja ponovno brojati od nule. Tako\u0111er, mjerenje sa RKSB-104 je to\u010dnije jer se uzima prosje\u010dni rezultat u nekom vremenskom okviru. Za vojni detektor pak je bolja i povoljnija samo trenutna detekcija jer vojnik mora brzo pro\u0107i kontaminiranim terenom tako da u realnom vremenu dobije okvirnu sliku o stupnju kontaminacije tla i objekata na \u0161irem podru\u010dju. Ni jedan ni drugi detektor ne slu\u017ee za neka precizna mjerenja i tolerancije su im op\u0107enito dosta visoke. Precizna mjerenja se vr\u0161e posebnim laboratorijskim ure\u0111ajima sa druga\u010dijim tipovima detektora te specifi\u010dnim metodama u kontroliranim uvjetima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U na\u0161 mjera\u010d ugra\u0111en je LCD displej tipa \u0418\u0416\u042614-4\/7 sa \u010detiri znamenke. Ovo je univerzalni displej za digitalne multimetre pa osim znamenki ima i simbole za ve\u0107inu elektri\u010dnih mjernih jedinica (napon, struja, otpor, kapacitet, frekvencija, temperatura) kao i predznak -\/+, simbol za izmjeni\u010dnu struju te simbol niskog napona baterije. Svi ti simboli ovdje nisu potrebni, pa se koristi samo simbol za napon “V” kao indikator niskog napona baterije (\u010dudno da se za ovo ne koristiti originalni simbol), zatim simbol za kapacitet “F” kao indikator zavr\u0161etka ciklusa mjerenja i predznak “+” kao indikator prekora\u010denja kapaciteta brojanja (iznad 9999). Ina\u010de postoje displeji iz iste serije koji imaju simbole prilago\u0111ene upravo digitalnim mjera\u010dima radijacije, no ovdje su se vjerojatno htjele utro\u0161iti postoje\u0107e zalihe.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U mjera\u010d RKSB-104 ugra\u0111eno je ukupno 13 integriranih krugova. Rusi imaju vlastiti sistem ozna\u010davanja logi\u010dkih integriranih krugova, vlastiti sistem naziva pojedinih logi\u010dkih vrata kao i vlastiti sistem crtanja logi\u010dkih simbola. Poku\u0161ali smo iskopati barem osnovni sadr\u017eaj ugra\u0111enih logi\u010dkih \u010dipova u na\u0161 ure\u0111aj:<\/p>\n Svi na\u0161i \u010dipovi imaju prvo slovo “\u041a” \u0161to zna\u010di da su namijenjeni za ure\u0111aje \u0161iroke potro\u0161nje u doma\u0107oj industrijskoj proizvodnji. Slijedi broj 5 ili 1 koji ozna\u010dava grupu \u010dipova (poluvodi\u010dki \u010dipovi), a ostali brojevi su tvorni\u010dki brojevi razvojne serije ili skupine \u010dipova. Dva slova koja slijede ozna\u010davaju funkciju ili tip sklopova ugra\u0111enih u \u010dipove: \u0422\u041c – D-flip flop, \u0422\u041b – Schmitt okidni sklop, \u041b\u0415 – logi\u010dka vrata ILI-NE, \u041b\u041c – logi\u010dka vrata ILI-NE\/ILI, \u0418\u0415 – broja\u010di. Brojevi na kraju su opet serijski brojevi koji ozna\u010davaju neke karakteristike ili proizvodne grupe \u010dipova.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na osnovu elektroni\u010dke sheme prilo\u017eene u knji\u017eici sa Uputama ure\u0111aja RKSB-104 i nakon identifikacije integriranih krugova nacrtali smo blok shemu koja pokazuje da se ovdje zapravo radi o klasi\u010dnom digitalnom broja\u010du kojeg okidaju impulsi iz GM cijevi. Dodani su samo pomo\u0107ni sklopovi za detekciju niskog napona baterije i DC\/DC pretvara\u010d baterijskog napona od 9 V u napon reda 400 V potreban za rad GM cijevi. Pretvara\u010d se sastoji od transformatora sa tranzistorskim oscilatorom na primaru i umno\u017eiva\u010dem napona na sekundaru (vidi objavu Ionizator zraka – AETE<\/a>). Kao tajmer se koristi integrirani oscilator\/broja\u010d kojemu je preko vanjskih RC elemenata odre\u0111ena vremenska konstanta za pojedine vrste mjerenja, a za deset puta br\u017ea mjerenja se koristi dekadski broja\u010d (isti \u010dipovi za dekadske broja\u010de se koriste i za LCD prikaz). Za detekciju praga okidanja alarma koristi se poseban broja\u010d\/djelitelj. Kako smo opisali, tri osnovna mjerenja (gama, beta i cezij-137) imaju svoju logi\u010dku proceduru nakon zavr\u0161etka mjerenja, a mod detekcije praga ima svoju ne\u0161to druga\u010diju proceduru. Za te procedure (restart i start broja\u010da, te generiranje LCD indikacije i alarma) osmi\u0161ljeni su logi\u010dki krugovi sa flip-flopovima i logi\u010dkim vratima koji se mogu pratiti po shemi pa ih mi ovdje ne\u0107emo detaljno razglabati.<\/p>\n Ina\u010de, u knji\u017eici sa Uputama nisu dane vrijednosti ni oznake niti jedne elektroni\u010dke komponente \u0161to je prili\u010dno ote\u017ealo razumijevanje sheme, a o razumijevanju ruskog tehni\u010dkog jezika i ruskog na\u010dina crtanja logi\u010dkih shema ne moramo ni govoriti. Koga zanima mo\u017ee sam prou\u010diti prilo\u017eene Upute za RKSB-104<\/a>:<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Mjera\u010d radijacije RKSB-104 je kao \u0161to smo vidjeli \u010disti broja\u010d \u010destica, a kalibracija tog broja sa odre\u0111enom vrijednosti izvedena je samom du\u017einom jednog ciklusa brojanja. Prednost ispred detektora sa kazaljkom se sastoji u tome \u0161to ovdje mo\u017eemo uo\u010diti prakti\u010dno svaku \u010desticu koja ionizira GM komoru. Neki nalaze zamjerku da se ovim ure\u0111ajem ne mo\u017ee pratiti radijacija u realnom vremenu nego se samo dobiva prosjek za vremenske okvire 18-400 sekundi, ovisno o odabranoj vrsti mjerenja. To nije posve to\u010dno. Displej i zvuk se mo\u017ee pratiti \u010ditavo vrijeme, te \u0161to \u0107e brojanje biti br\u017ee i zvu\u010dni klikovi gu\u0161\u0107i, to zna\u010di da je u tom trenutku zra\u010denje ja\u010de. Ugra\u0111eni tajmer ovdje svakako poma\u017ee da se dobije to\u010dnije i realnije o\u010ditanje radijacije na nekoj to\u010dki mjerenja. Digitalni displej \u0107e ovdje prikazati ba\u0161 svaku pojedina\u010dnu ioniziraju\u0107u \u010desticu kao pove\u0107anje broja za 1 kada god se ona pojavi, dok je kod analognih mjera\u010da malu gusto\u0107u \u010destica vrlo te\u0161ko detektirati, a pojedina\u010dne \u010destice prakti\u010dki nikako.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kod nas su ra\u0161ireni nekoliko desetlje\u0107a stari detektori radijacije iz vojnih otpisa (DR-M3<\/a>, URD-500 DR-M1<\/a>, RIK-T9<\/a>, C.E.R.E.<\/a>) te mnogi vlasnici od istih o\u010dekuju dobiti neki precizan i osjetljiv (vje\u010dan i nepoderiv) mjera\u010d radioaktivnosti. Kao \u0161to smo ve\u0107 gore opisali, ti vojni ure\u0111aji nisu konstruirani ni za precizna ni za osjetljiva, a jo\u0161 manje za laboratorijska mjerenja. Oni su u prvom redu namijeni za detekciju postojanja visoke i opasne kontaminacije terena i objekata na \u0161irokom podru\u010dju i to gama zra\u010denjem i jakim beta zra\u010denjem. \u017delite li pak izmjeriti prirodno svemirsko ioniziraju\u0107e zra\u010denje koja dolazi do vas, zra\u010denje razli\u010ditih svakodnevnih stvari, hrane i teku\u0107ina, odnosno tragove natalo\u017eenih i apsorbiranih radionuklida na tlu, vodi, biljkama, \u017eivotinjama ili ljudima, ili ako se mo\u017eda spremate turisti\u010dki posjetiti kakvu kontaminiranu lokaciju nakon nuklearne havarije, onda je RKSB-104 definitivno bolji izbor za vas \ud83d\ude42<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U svrhu testa prvo smo izmjerili koli\u010dinu kozmi\u010dkih i Zemljinih ioniziraju\u0107ih \u010destica na 20 razli\u010ditih (bliskih) lokacija preciznim gama mjerenjem. Mjerili smo unutar objekata, na otvorenom zemlji\u0161tu, iznad teku\u0107e vode, na tlu, u visokoj vegetaciji, danju i no\u0107u. Dobili smo brojke od 126 do 176 \u010destica u 280 sekundi. Prera\u010dunato, to je prosje\u010dno zra\u010denje ja\u010dine 0,15 \u00b5Sv\/h, odnosno 3,6 \u00b5Sv\/dan, odnosno 1,31 mSv godi\u0161nje. Prema podacima iz Wikipedije stanovni\u0161tvo Hrvatske od vanjskog ozra\u010divanja primi dozu od 0,66-1,30 mSv godi\u0161nje tako da se na\u0161i podaci uklapaju u tu statistiku. Ina\u010de, najmanja kratkoro\u010dno primljena ekvivalentna doza koja mo\u017ee izazvati vidljive neposredne posljedice (privremenu promjenu krvne slike i mu\u010dninu) iznosi pribli\u017eno 500 mSv godi\u0161nje. Doza od 4 Sv smrtonosna je za 50 % ozra\u010denih. Za \u010dovjeka je smrtonosna ekvivalentna doza od oko 10 Sv primljena kratkoro\u010dno po cijelom tijelu.<\/p>\n Iz ovog mjerenja se tako\u0111er vidi koliko je va\u017eno prije mjerenja beta zra\u010denja, prvo izmjeriti stalno prisutno gama zra\u010denje kako bi oduzimanjem u\u010dinka gama \u010destica dobili samo \u010disti u\u010dinak beta \u010destica. Naime, GM cijev ne mo\u017ee razlikovati (selektirati) vrste ioniziraju\u0107ih zra\u010denja, pa se koriste metalne blokade (filtri) ispred GM cijevi da se sprije\u010di ulazak manje prodornog beta zra\u010denja i time filtrira prolaz samo gama \u010desticama. Tako\u0111er, \u0161to je mjerenje du\u017ee i \u0161to napravimo vi\u0161e mjerenja to \u0107emo dobiti i to\u010dniji rezultat je kozmi\u010dko zra\u010denje nije posve ujedna\u010deno cijelo vrijeme na svakoj to\u010dki mjerenja.<\/p>\n Za mjerenje beta zra\u010denja poslu\u017eili kontrolnim radioaktivnim izvorom stroncij-itrij-90 sadr\u017eanim u kompletu Radiolo\u0161kog detektora DR-M3<\/a>. Kontrolni izvor bi trebao davati beta zra\u010denje ja\u010dine 1900 \u00b5Sv\/h, no rije\u010d je o najmanje 40 godina raspada pa je taj izvor sada ekspozicije 85 \u00b5Sv\/h mjereno na samom DR-M3 (vrijeme poluraspada stroncija-90 je 28,5 godina). Me\u0111utim, na\u0161 RKSB-104 nema ba\u017edaren opseg za mjerenje beta zra\u010denja u neku mjernu jedinicu za ekspoziciju zra\u010denja, ve\u0107 daje broj \u00a0beta \u010destica u sekundi po centimetru kvadratnom povr\u0161ine, dakle gusto\u0107u povr\u0161inskog zra\u010denja ili povr\u0161insku kontaminaciju beta zra\u010denjem.<\/p>\n Generalno gledano RKSB-104 je dizajniran za mjerenje radijacije nastale nakon nekog nuklearnog izvanrednog doga\u0111aja (mirnodopskog). Stoga je ba\u017edaren na karakteristi\u010dne radionuklide najopasnije za \u010dovjeka koji nastaju kod takvih doga\u0111aja (stroncij-90, itrij-90, cezij-137), a i sam postupak mjerenja je prilago\u0111en tako nastalim uvjetima na terenu. Svi dana\u0161nji planovi za nuklearne izvanredne doga\u0111aje koriste mjernu jedinicu \u00b5Sv\/h za gama zra\u010denje na 1 m od tla ili izvora i mjernu jedinicu broj \u010destica ili impulsa u sekundi za beta povr\u0161insku kontaminaciju.<\/p>\n Mi ovdje ne mo\u017eemo izravno pretvoriti 85 \u00b5Sv\/h izmjerenih sa DR-M3 u broj \u010destica po centimetru kvadratnom povr\u0161ine kako mjeri RKSB-104 jer bi za to trebali znati konstante samih GM cijevi za tu vrstu zra\u010denja i prema tome izvr\u0161iti ba\u017edarenje mjera\u010da prilagodbom duljine vremena mjerenja. Drugi problem je \u0161to je na\u0161 radioaktivni izvor to\u010dkast sa kru\u017enim otvorom promjera 4 mm. On je kao takav prilago\u0111en isklju\u010divo za kalibraciju GM cijevi 18504 ili ZP 1400 ugra\u0111ene u detektore DR-M3 i to kalibracijsko o\u010ditanje se ne mo\u017ee uspore\u0111ivati sa drugim tipovima GM mjera\u010da. Na\u0161 RKSB-104 ima dvije razmaknute GM cijevi posve druga\u010dijeg oblika i kao takav je kalibriran za mjerenje na ve\u0107im kontaminiranim povr\u0161inama (barem koliko su dimenzije ku\u0107i\u0161ta mjera\u010da), a ne na sitnim to\u010dkastim izvorima.<\/p>\n Uglavnom op\u0107i rad broja\u010da mo\u017ee se ispitati i takvim izvorom, pa smo mi sa na\u0161im RKSB-104 izmjerili da je povr\u0161insko beta zra\u010denje na\u0161eg kontrolnog izvora ne\u0161to iznad 220 impulsa u sekundi (namjerno ne\u0107emo re\u0107i po centimetru kvadratnom povr\u0161ine jer nismo imali dovoljnu povr\u0161inu za to\u010dno mjerenje). Broja\u010d je dakle u vremenu mjerenja od 18 sekundi dva puta izbrojao pun kapacitet znamenki i krenuo sa tre\u0107im brojanjem. Zgodno je kod broja\u010da RKSB-104 upravo to \u0161to se nakon izbrojenog punog kapaciteta (9999) automatski resetira na 0000 i nastavlja dalje brojanje. Prvi reset ozna\u010den je znakom + ispred znamenki, a lako je brojati i sva naredna resetiranja ako je mjerena radioaktivnost toliko velika. Time se zapravo mjerni opseg RKSB-104 mo\u017ee pro\u0161iriti sve do granice koju odre\u0111uje sama brzina GM cijevi (mrtvo vrijeme), no moramo biti realni da na tako jako kontaminirana podru\u010dja sasvim sigurno ne\u0107emo iza\u0107i sa ovakvim mjera\u010dem \ud83d\ude42<\/p>\n Ina\u010de povr\u0161inska kontaminacija hrane iznad 20 beta impulsa u sekundi je ve\u0107 prili\u010dno opasna za zdravlje, a da smo na nekoj stvarnoj kontaminiranoj povr\u0161ini izmjerili ovih preko 200 beta impulsa u sekundi to podru\u010dje bi moralo biti evakuirano. Za usporedbu, kod mjerenja stalnog kozmi\u010dkog zra\u010denja uhvatili smo prosje\u010dno 1 impuls u dvije sekunde, a kod mjerenja kontrolnog beta izvora u te dvije sekunde uhvatili smo gotovo 500 impulsa.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kad sagledamo princip rada digitalnog mjera\u010da ili broja\u010da radijacije zapravo vidimo koliko je istog lako pro\u0161iriti glede maksimalnih mjernih vrijednosti (dodavanjem novih segmenata dekadskih broja\u010da) ili modificirati na razli\u010dite mjerne jedinice (promjenom vremenskog okvira jednog mjerenja). To\u010dnost mjerenja naravno ovisi o kalibraciji, no i uz najprecizniju kalibraciju sve opet jako ovisi o obu\u010denosti samog operatera i shva\u0107anju ograni\u010denja koje odre\u0111eno mjerenje povla\u010di sa sobom. Ovo je tip mjerenja gdje su rezultati to precizniji \u0161to je mjerenje du\u017ee i \u0161to je ve\u0107i broj ponovljenih mjerenja.<\/p>\n RKSB-104 je prvi digitalni mjera\u010d radijacije koji smo pobli\u017ee razmotrili i puno vi\u0161e nam se dopada od prethodno opisana \u010detiri analogna mjera\u010da radijacije. Za “ku\u0107nu” upotrebu svakako nam treba mjera\u010d, broja\u010d ili detektor koji je sposoban registrirati svaku pojedina\u010dnu ioniziraju\u0107u \u010desticu koliko god se ona rijetko pojavljuje jer tu vi\u0161e radimo sa malim “neopasnim” svakodnevno prisutnim radijacijama u na\u0161em okru\u017eju, gdje je broj \u010destica u minuti nekad i manji od deset. S druge strane, ure\u0111aji koji mjere velike i smrtonosne doze zra\u010denja nakon velikih nuklearnih havarija i eksplozija namijenjeni su obu\u010denoj i uvje\u017ebanoj vojsci i profesionalcima, te se iskreno nadamo da nikad ne\u0107e morati biti upotrijebljeni za nikakve druge svrhe osim za \u010disto tehni\u010dko prou\u010davanje njihove unutra\u0161nje gra\u0111e kad jednom zavr\u0161e u otpisu \ud83d\ude42<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Problem sa na\u0161im ure\u0111ajem Belvar RKSB-104, a vjerojatno i sa drugim ina\u010dicama, je vrlo slaba (prakti\u010dki ne\u010dujna) zvu\u010dna indikacija detektirane ioniziraju\u0107e \u010destice. Kod ve\u0107ine mjera\u010da radioaktivnosti navikli smo na karakteristi\u010dno zvu\u010dno pucketanje (krckanje) koje se pojavi prilikom detektiranja ioniziraju\u0107ih \u010destica. Po frekvenciji ponavljanja tih zvukova onda okvirno mo\u017eemo procijeniti da li se nalazimo u podru\u010dju rje\u0111eg ili gu\u0161\u0107eg prodora ioniziraju\u0107ih \u010destica.<\/p>\n Razmatraju\u0107i elektroni\u010dku shemu koju smo dobili u uputama, uo\u010dili smo da ista u nekim dijelovima ne odgovara stvarnoj monta\u017enoj shemi na\u0161eg ure\u0111aja Belvar RKSB-104. Na internetu smo prona\u0161li modifikaciju sheme koja je bli\u017ea na\u0161oj ina\u010dici ure\u0111aja. Razlike se posebno o\u010dituju upravo u dijelu procesuiranja signala iz GM cijevi za broja\u010de i zvu\u010dnu indikaciju i one nisu male. To mogu\u0107e zna\u010di da je kod nekih ina\u010dica RKSB-104 problem zvu\u010dne indikacije izra\u017eeniji nego kod drugih ina\u010dica.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kod na\u0161e ina\u010dice RKSB-104 zvu\u010dna indikacija pojedina\u010dnih \u010destica je izuzetno slabo \u010dujna, a uz to, osim zvuka \u010destica stalno je prisutan i neki kontinuirani zvuk takta od oko 2 Hz. Tako\u0111er, izvedba izlaznog zvu\u010dnog kruga kojeg \u010dini kombinacija oscilatora i piezo-zvu\u010dnika je prili\u010dno neuobi\u010dajena i nismo je do sada vidjeli ni u jednom drugom ure\u0111aju.<\/p>\n Naime, piezo-zvu\u010dnici se obi\u010dno proizvode u dvije izvedbe: Kao samostalni zvu\u010dnici sa dvije (tanke, okrugle) metalne vibriraju\u0107e plo\u010dice ili kao gotove zujalice gdje se u istom ku\u0107i\u0161tu nalazi piezo-zvu\u010dnik i tranzistorski oscilator. Kad je zvu\u010dnik samostalan, da bi proizveo neki kontinuirani ton, na njega se mora dovesti izmjeni\u010dni napon u \u010dujnom audio opsegu. Gotove zujalice pak imaju vlastite oscilatore izmjeni\u010dnog napona obi\u010dno frekvencije 1-3 kHz i one prorade \u010dim se na njih spoji istosmjerni napon napajanja (obi\u010dno 5-12 V). Kako bi ugra\u0111eni oscilator u takvim zujalicama bio \u0161to jednostavniji (jeftiniji), na piezo-zvu\u010dniku je izveden dodatni tre\u0107i segment preko kojeg se uzima napon povratne veze za podr\u017eavanje oscilacija. Tako je za \u010ditav oscilator (poja\u010dalo) dovoljan jedan tranzistor i tri otpornika. Ovakve zujalice smo opisali u objavama \u017di\u010dni telefonski aparati<\/a> i Zvu\u010dni alarm upozorenja<\/a>. Oba tipa piezo-zvu\u010dnika, kako oni sa ocilatorom tako i oni bez njega imaju dva izvoda, a razlika je u tome \u0161to je prvi napaja istosmjernim, a drugi izmjeni\u010dnim naponom.<\/p>\n Kod na\u0161eg RKSB-104 pak se koristi piezo element sa plo\u010dicom za povratnu vezu smje\u0161ten u zatvoreno metalno ku\u0107i\u0161te, no u isto ku\u0107i\u0161te nije ugra\u0111en i uobi\u010dajeni tranzistorski oscilator. Stoga na\u0161 piezo zvu\u010dnik ima tri izvoda. Najbolje radi na frekvencijama 1-3 kHz, a puna snaga zvuka se dobije na amplitudi od 5 V. Kao vanjski oscilator koristi se spoj sa logi\u010dkim NAND vratima. To je u osnovi posve uobi\u010dajen spoj RC spoj oscilatora sa NAND logi\u010dkim vratima, no donekle modificiran tako da ga podr\u017eavaju oscilacije povratne veze sa piezo-zvu\u010dnika. Ina\u010de, ovdje bi sasvim dobro radio i bilo koji obi\u010dni piezo-zvu\u010dnik sa dva izvoda ili je umjesto NAND vrata mogao biti upotrijebljen jedan tranzistor.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Osciloskopom smo snimili signale koji se pojavljuju tijekom zvu\u010dnih alarma i signale koji se pojavljuju kod detektiranja pojedina\u010dnih \u010destica. Vidimo da za alarm dobivamo kontinuirani pravokutni signal amplitude napona baterija (9 V) koji osigurava maksimalnu ja\u010dinu zvuka. Me\u0111utim, signal detekcije \u010destica je amplitude svega 1,3 V i vrlo kratkog je trajanja oko 1 ms. Tako\u0111er, to nije kontinuirani signal ve\u0107 neko istitravanje frekvencije oko 8,8 kHz. Ovakav signal sasvim sigurno ne mo\u017ee pokrenuti oscilator piezo-zvu\u010dnika ni pribli\u017eno u punom kapacitetu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na slici smo ozna\u010dili to\u010dke i elemente koji pripadaju oscilatorskom krugu piezo-zvu\u010dnika. Bilo kakvim malim audio poja\u010dalom vrlo lako mo\u017eemo poja\u010dati slab signal detekcije \u010destica, no nikako ne mo\u017eemo eliminirati i dodatne klikove koje proizvodi generator takta jer su pribli\u017eno iste amplitude. Stoga smo odustali od poja\u010danja signala izravno sa zvu\u010dnika ili GM cijevi i odlu\u010dili uzeti \u010disti signal koji slu\u017ei za okidanje samog broja\u010da i prikaz broj\u010danih vrijednosti na LCD displeju.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Prvo smo osciloskopom snimili okidni impuls za decimalne broja\u010de. Kao \u0161to se vidi, broja\u010di se okidaju logi\u010dkim nulama, a impulsi traju 270 \u00b5s. Ako takve impulse \u017eelimo iskoristiti za pokretanje zvu\u010dnika svakako ih prvo moramo invertirati u pozitivne impulse (logi\u010dke jedinice). Impulsni od 270 \u00b5s su vrlo kratki i u tom vremenu tonski oscilator ne mo\u017ee proraditi. Testom smo na\u0161li da je za pokretanje na\u0161eg tonskog oscilatora potreban pozitivni impuls (logi\u010dka jedinica) u trajanju od najmanje 30 ms. Me\u0111utim, tako duga\u010dki detektorski impuls \u0107e se na pove\u0107anoj u\u010destalosti \u010destica vrlo brzo pretvoriti u kontinuirani ton.<\/p>\n Karakteristi\u010dni zvuk kod ve\u0107ine detektora ioniziraju\u0107eg zra\u010denja zapravo se i ne proizvodi pomo\u0107u nekog posebnog audio oscilatora. Ono \u0161to \u010dujemo u zvu\u010dniku, poput kvrckanja, to je samo jedna oscilacija koju proizvede svaki pojedina\u010dni istosmjerni impuls nastao prilikom prolaska pojedine \u010destice. Membrana zvu\u010dnika je pri tome samo jednom privu\u010dena i jednom otpu\u0161tena i to je dovoljno za stvaranje zvuka. Ovo zvu\u010dnu indikaciju \u010dini najjednostavnijom za izvedbu i obi\u010dno je dovoljan svega jedan tranzistor (vidi shemu Radiolo\u0161kog detektora URD-500 DR-M1<\/a>). Kratak istosmjerni impuls \u0107e se svakako ne\u0161to slabije \u010duti od kontinuiranih oscilacija na rezonantnoj frekvenciji piezo-zvu\u010dnika, a ja\u010dina zvuka naravno ovisi o naponu napajanja i tipu upotrijebljenog zvu\u010dnika.<\/p>\n Prilikom testiranja, pomo\u0107u generatora funkcija simulirali smo razli\u010dite \u0161irine i amplitude impulsa za pokretanje piezo-zvu\u010dnika na na\u0161em RKSB-104, kako izravno tako i preko internog oscilatora, te smo isprobali drajverske sklopove sa tranzistorima, operacijskim poja\u010dalima, audio poja\u010dalima i logi\u010dkim krugovima (inverteri sa NOT i NAND vratima). Tako\u0111er smo isprobali i vi\u0161e tipova piezo zvu\u010dnika i zujalica, kao i male elektrodinami\u010dke zvu\u010dnike. Na kraju smo do\u0161li do zaklju\u010dka da svi ovi sklopovi daju pribli\u017eno iste rezultate, a jednako tako nema ni velikih razlika glede upotrijebljenog tipa (malih) zvu\u010dnika. Veliki osjetljivi zvu\u010dnici naravno proizvode ja\u010de zvukove no oni se nikako ne mogu ugurati u na\u0161 ure\u0111aj, a jednako tako ni neki ve\u0107i elektroni\u010dki sklopovi. Stoga smo odlu\u010dili zadr\u017eati postoje\u0107i piezo zvu\u010dnik na koji \u0107emo napon dovesti preko jednostavne tranzistorske sklopke koja ovdje ujedno slu\u017ei i kako inverter.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kako bi dobili puni napon i najja\u010di mogu\u0107i zvuk, signal smo doveli na ulaz postoje\u0107eg NAND oscilatora. Naime, izravno dovo\u0111enje signala na zvu\u010dnik remeti rad oscilatora i samog zvu\u010dnika za alarm, pa bi morali koristiti poseban piezo-zvu\u010dnik ili odvajanje signala kondenzatorom. Za dodatni zvu\u010dnik nema mjesta, a odvajanje kondenzatorom osim \u0161to prigu\u0161uje amplitudu i su\u017euje \u0161irinu izlaznog impulsa, tako\u0111er i mijenja frekvenciju internog oscilatora. Evo kako izgleda monta\u017ea na\u0161eg tranzistora na plo\u010dicu ure\u0111aja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Sa naponom od 9 V i postoje\u0107im piezo zvu\u010dnikom nemogu\u0107e je proizvesti ja\u010di zvuk od ovog dobivenog na\u0161om modifikacijom. Istina, ne\u0161to ja\u010di zvuk detekcije \u010destica dobio bi se produ\u017eenjem trajanja impulsa sa 270 \u00b5s na 30 ms koliko je potrebno da proradi oscilator. Me\u0111utim, time dobivano “nekarakteristi\u010dni” ton indikacije (pi\u0161tanje umjesto kvrckanja), a kod pove\u0107ane frekvencije impulsa ti zvukovi se brzo stope u kontinuirani ton.<\/p>\n Naravno, ja\u010dini zvuka ne poma\u017ee ni \u010dinjenica da na prednjoj plo\u010di nema otvora za zvu\u010dnik \u010dime je zvuk dodatno prigu\u0161en u zatvorenom ku\u0107i\u0161tu. Ipak, ovom jednostavnom modifikacijom poja\u010dali smo jedva \u010dujni zvuk detekcije na ja\u010dinu koja se sasvim dobro mo\u017ee \u010duti i na nekoliko metara oko ure\u0111aja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na\u00a0 popravak je do\u0161ao jo\u0161 jedan Belvar RKSB-104. Osim \u0161to se karakteristi\u010dno za ove modele ne \u010duje zvu\u010dna indikacija detektirane ioniziraju\u0107e \u010destice, ovdje je do\u0161lo i do djelomi\u010dnog o\u0161te\u0107enja LCD displeja.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n LCD displeji se izra\u0111uju posebnim tehnikama, postupcima i alatima u specijaliziranim tvorni\u010dkim pogonima i jednom kada su sastavljeni vi\u0161e se ne mogu rastavljati, popravljati i sli\u010dno. Kod nekih displeja, poput ovog na\u0161eg, mogu\u0107e je jedino razdvojiti i zamijeniti vanjske polarizacijske filtre i reflektiraju\u0107e folije. Polarizacijski filtri se danas \u010dak mogu i kupiti te izrezati na potrebne dimenzije, a zatim i zamijeniti na nekom displeju gdje je mo\u017eda do\u0161lo do ogrebotina ili nekog sli\u010dnog o\u0161te\u0107enja vanjske povr\u0161ine. Me\u0111utim, kod novijih displeja polarizacijski film nije u obliku zasebne folije nego se nanosi poput boje na vanjsku staklenu povr\u0161inu displeja. \u010cak i ovdje, u slu\u010daju ve\u0107ih ogrebotina toga sloja, ima poku\u0161aja skidanja (grebanja) toga sloja do kraja i zamjena istog polarizacijskim filmom (folijom). No, unutra\u0161nja o\u0161te\u0107enja na slojevima gdje su izvedene ITO elektrode i naneseni teku\u0107i kristali, jednostavno nije mogu\u0107e sanirati niti jednim postupkom. Na\u0161ao sam negdje na poku\u0161aje “centrifugiranja” ili “vakuumiziranja” takvih razlivenih LCD-ova ne bi li se teku\u0107i kristali raspr\u0161ili ili natjerali natrag u svoje komore. Od ovakvih postupaka nema rezultata jer se jednom fizi\u010dki uni\u0161tena mikroskopska struktura LCD-a ne mo\u017ee vi\u0161e popraviti. Ina\u010de, ovakvo razlijevanje LCD kristala je \u010desta pojava na kraju \u017eivotnog vijeka LCD-a, posebno ako ve\u0107 i tvorni\u010dki nisu kvalitetno proizvedeni ili su bili izlo\u017eeni niskim ili visokim temperaturama, prekomjernim mehani\u010dkim naprezanjima, sun\u010devom (UV) zra\u010denju i sli\u010dno. Propadanje LCD displeja prili\u010dno je izra\u017eena pojava na ruskim ure\u0111ajima iz 1980\/90-tih godina.<\/p>\n Zamjena postoje\u0107eg displeja tako\u0111er \u010desto mo\u017ee biti prakti\u010dno neizvediva. Postoje na milijune razli\u010ditih (iako na prvi pogled vrlo sli\u010dnih) numeri\u010dkih LCD displeja, a za zamjenu je uvijek potreban potpuno isti tip kao \u0161to je i original. U na\u0161em slu\u010daju ugra\u0111en je ruski displej oznake \u0418\u0416\u042614-4\/7 koji je o\u010dito bio predvi\u0111en za ugradnju tako\u0111er i u druge elektri\u010dne mjerne instrumente i multimetre. To je displej sa \u010detiri 7-segmentnih znamenki svaka sa decimalnom to\u010dkom, a uz to sadr\u017ei jo\u0161 17 razli\u010ditih znakova i simbola (prefiksi i sufiksi). Vjerojatno ne postoji zamjena za ovaj displej izvan ruskog tr\u017ei\u0161ta, a upitno je da li se i tamo vi\u0161e proizvodi ovaj tip displeja.<\/p>\n S elektri\u010dne strane gledano, originalni displej na RKSB-104 nije nikakav problem zamijeniti sa bilo kojim drugim sli\u010dnim ne-multipleksiranim displejom, no s prakti\u010dne strane mo\u017ee biti vrlo te\u0161ko i mukotrpno sve namjestiti i ugurati tako da stane u raspolo\u017eivi prostor. Sve naravno ovisi o tome koliko je kontrolnih linija (pinova displeja) potrebno premjestiti sa originalnih pozicija. Ovo bi bilo isplativo raditi za neki rijedak i skup instrument, no Belvar RKSB-104 ipak ne ulazi u tu kategoriju.<\/p>\n Pretra\u017eivanjem interneta nismo na\u0161li displej koji bi bio makar sli\u010dan ovom ruskom \u0418\u0416\u042614-4\/7. Displeji sa \u010detiri pune znamenke obi\u010dno imaju 40 pinova, no s obzirom da na\u0161 displej uz znamenke ima desetak dodatnih simbola, onda ima i 50 pinova. Zamjena bi zahtijevala prespajanje gotovo svih pinova pojedina\u010dnih LCD segmenata za \u0161to u unutra\u0161njosti ure\u0111aja nema mjesta. Jedini na\u010din je napraviti adapter svih spojeva preko neke tanke tiskne plo\u010dice. Me\u0111utim, za ovaj ure\u0111aj je te\u0161ko na\u0107i strukturalno i po dimenzijama \u010dak i neki sli\u010dni displej jer su nam potrebna tri dodatna simbola \u0161to standardni displeji sa 4 znamenke obi\u010dno nemaju. Mo\u017eda se jednom nabasa na kakav neispravni ruski multimetar iz 1990-tih godina koji bi mogao imati ovakav displej. Za sada pak je displej najbolje ostaviti ovako kako jest jer o\u0161te\u0107enje ne utje\u010de previ\u0161e na \u010ditljivost znamenki.<\/p>\n ***<\/p>\n \u0160to se ti\u010de dobivanja tonova detekcije ioniziraju\u0107ih \u010destica u na\u0161oj prvoj modifikaciji upotrijebili smo tranzistor kojeg okida negativni impuls za broja\u010de (dobiven iz flip flopa) i koji onda dalje okida tonski oscilator sa logi\u010dkim NAND vratima. Tranzistor smo upotrijebili kao inverter negativnih okidnih impulsa u pozitivne. Me\u0111utim, ovdje je mogu\u0107e primijeniti i jednostavnije rje\u0161enje. D-flip flop ima dva izlaza: pozitivni i negativni (invertiraju\u0107i). Umjesto da koristimo negativni izlaz koji se koristi i za broja\u010de, mogli bi iskoristiti njegov pozitivni izlaz. Time nam tranzistor kao inverter vi\u0161e nije potreban i dovoljno je ostaviti samo diodu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n\n
\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n
\n<\/a>Mjerenje specifi\u010dne radioaktivnosti radionuklida cezija-137 sadr\u017eanog u ispitivanoj tvari.<\/em><\/span><\/p>\n
\n
\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n
\n
\n<\/a>Jedna od ina\u010dica elektroni\u010dkih shema za detektore ioniziraju\u0107eg zra\u010denja (radijacije) serije RKSB-104 koja vi\u0161e odgovora na\u0161oj ina\u010dici ure\u0111aja.<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a>Snimak signala alarma (zavr\u0161etak mjerenja) koji dolazi na piezo zvu\u010dnik. Ovo je \u010disti pravokutni signal amplitude 9 V (napon napajanja) te je ja\u010dina zvuka maksimalna.<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a>Snimak signala detekcije ioniziraju\u0107ih \u010destica. Ovo je kratkotrajno istitravanje maksimalne amplitude 1,3 V koje proizvede tek jedva \u010dujni “kvrc” u piezo zvu\u010dniku.\u00a0 <\/span><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Okidni impuls za decimalne broja\u010de.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a>Na displeju se uo\u010davaju neke svijetle mrlje \u0161to je vjerojatno prljav\u0161tina sa unutra\u0161nje strane za\u0161titne plastike, no tamne mrlje ispod prve znamenke ukazuju na razlijevanje samih teku\u0107ih kristala uslijed fizi\u010dkog o\u0161te\u0107enja unutra\u0161nje strukture LCD displeja.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Unutra\u0161nja struktura oba primjerka ure\u0111aja Belvar RKSB-104 je ista, postoje tek neke male razlike u ugra\u0111enom tipu (proizvo\u0111a\u010du) pojedine pasivne komponente.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a>Prljav\u0161tina koja se zavukla na prozor\u010di\u0107 displeja potje\u010de od raspadnutog spu\u017evastog materijala koji je bio zalijepljen u prostor za smje\u0161taj baterije. \u00a0<\/span><\/em><\/p>\n<\/a>Tamne mrlje pak ukazuju na unutra\u0161nje o\u0161te\u0107enje integriteta slojeva samog LCD-a. Teku\u0107i kristali koji su procurili iz ITO maske (elektroda) nisu vi\u0161e ispravno polarizirani i ne nalaze se na podru\u010dju izme\u0111u elektroda. Stoga se vide kao stalne tamne mrlje. Na slici se tako\u0111er vidi djelomi\u010dno odlijepljena ljepljiva traka kojom je polarizacijski filtar pri\u010dvr\u0161\u0107en za vanjsku staklenu povr\u0161inu unutra\u0161nje strukture displeja.\u00a0<\/span><\/em><\/p>\n<\/a>Ovdje smo skinuli polarizacijski filtar sa displeja i namjestili kut svjetla tako da se vidi oblik ITO elektroda. Jasno se vidi da je o\u0161te\u0107enje na mjestu mrlje unutra\u0161nje i time nepopravljivo. Kristali su djelomi\u010dno iscurili sa donja dva segmenta prve znamenke.<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a>Polarizacijski filtar postavljen koso, vodoravno i okomito na dijelu povr\u0161ine displeja.<\/span><\/em><\/p>\n<\/a>Modifikacija kori\u0161tenjem negativnih impulsa za broja\u010de.<\/span><\/em><\/p>\n