![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2023\/12\/iit_mx9644uv_8606_02.jpg\")
<\/a><\/p>\n<\/p>\n
Pomo\u0107u IIT cijevi omogu\u0107eno je vizualno promatranje u uvjetima slabog osvjetljenja pa se iste ugra\u0111uju u razne ure\u0111aje za no\u0107no gledanje (no\u0107na optika). Tako\u0111er, ove cijevi se mogu koristiti i za pretvaranje oku nevidljivog infracrvenog svjetla u vidljivo svjetlo, te imaju svoju primjenu u medicini, razli\u010ditoj opti\u010dkoj instrumentaciji i u opti\u010dkim mjernim ure\u0111ajima.<\/p>\n
Razvoj opto-elektroni\u010dkih poja\u010dala svjetla zapo\u010deo je 1930-tih godina sa infracrvenim pretvara\u010dima svjetla. Takvi pretvara\u010di zapravo i nisu imali veliko poja\u010danje ali se no\u0107u mogla dobiti upotrebljiva slika u vidljivom spektru uz dovoljno jako prirodno ili umjetno oku nevidljivo infracrveno zra\u010denje. Jednako kao sa infracrvenim tako se eksperimentiralo i sa ultraljubi\u010dastim pretvara\u010dima svjetla. Ovakva no\u0107na optika se koristila u 2. svjetskom ratu i svrstava se u optiku 0 (nulte) generacije.<\/p>\n
Sredinom 1950-tih godina razvili su se novi kemijski procesi i novi materijali za izradu fotokatode te se osim osjetljivosti na infracrveno tako\u0111er moglo poja\u010dati i svjetlo u vidljivom spektru. Takva no\u0107na optika se svrstava u 1. generaciju. U daljnjem razvoju se spajalo vi\u0161e cijevi kaskadno (obi\u010dno tri) tako da se poja\u010danje svjetla na svakoj slijede\u0107oj cijevi multipliciralo. Ovakve kaskadne cijevi se negdje svrstavaju u 1+ generaciju.<\/p>\n
Za cijevi 2. generacije tijekom kasnih 1960-tih godina razvijeni su deblji slojevi materijala za fotokatodu \u010dime je dobiven bolji spektralni odziv. No najve\u0107e pobolj\u0161anje postignuto je razvojem multikanalne plo\u010de koja je omogu\u0107ila stvaranje slike bez izobli\u010denja karakteristi\u010dnog za prethodne cijevi. Tako\u0111er, cijevi 2. generacije bile su zna\u010dajno manjih gabarita od cijevi 1. generacije \u0161to je omogu\u0107ilo njihovu \u0161iroku prakti\u010dnu primjenu.<\/p>\n
Tijekom 1980-tih godina na tr\u017ei\u0161tu su se pojavile pobolj\u0161ane IIT cijevi 3. generacije gdje je napredak opet bio najvi\u0161e u tehnologiji izrade fotokatode i drugih elektroda. Novom fotokatodom uvelike je pove\u0107ana osjetljivost cijevi. Jednako tako i sve ostale kasnije generacije razvoja IIT cijevi (Super second, 3 Thin Film, Generation 4 i 4G) odre\u0111ena pobolj\u0161anja mogu zahvaliti najvi\u0161e novim tehnologijama i novim materijalima za izradu elektroda, a ne toliko nekoj posve novoj strukturi ili principu rada IIT cijevi.<\/p>\n
<\/p>\n
\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n IIT cijevi su principijelno jednostavne elektronke i sastoje se od tri elektrode. Fotoni svjetlosti padaju na fotokatodu cijevi gdje se pretvaraju u elektrone. Slijede\u0107a elektroda, mikrokanalna plo\u010da je na pozitivnijem potencijalu pa se elektroni kre\u0107u prema njoj. Na mikrokanalnoj plo\u010di svaki elektron koji udari u nju uzrokuje osloba\u0111anje vi\u0161e drugih elektrona. Ovdje se dakle elektroni umno\u017eavaju. Posljednja elektroda koja je na najvi\u0161em pozitivnom potencijalu privla\u010di te elektrone i oni udaraju na fosforni premaz gdje uzrokuju ponovno stvaranje fotona svjetlosti.<\/p>\n Za pogon IIT cijevi je potreban visok istosmjerni napon reda nekoliko kV. U tu svrhu cijevi obi\u010dno imaju tvorni\u010dki ugra\u0111ene naponske umno\u017eiva\u010de, a s obzirom da tro\u0161e vrlo malo struje (reda mikro-ampera) to su naj\u010de\u0161\u0107e Cockcroft-Walton kaskadni umno\u017eiva\u010di napona (vidi objavu Ionizator zraka \u2013 AETE<\/a>). Sa takvog umno\u017eiva\u010da se mo\u017ee dobiti istovremeno \u0161irok spektar izlaznih visokih napona i time adekvatne naponske razine za pojedine elektrode cijevi. Potrebno je dovesti samo ulazni izmjeni\u010dni ili istosmjerni napon koji je onda vi\u0161estruko manji od radnog napona cijevi.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Za IIT cijevi se uglavnom nalaze samo op\u0107i podaci o optici (promjer ulazne i izlazne elektrode, aktivna povr\u0161ina, svjetlosno poja\u010danje, osjetljivost, razlu\u010divost, tip fosfornog premaza i sli\u010dno) no interne elektroni\u010dke sheme napajanja su naj\u010de\u0161\u0107e nedostupne. Ovo i ne \u010dudi jer se \u010ditav ili dobar dio kruga viskonaponskog napajanja tvorni\u010dki integrira uz samu cijev i sve skupa zalije u izolacijsku masu. Interni krugovi napajanja kao i same cijevi nisu predvi\u0111ene za rastavljanje i popravke.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n IIT cijev 1. generacije oznake<\/strong> 8606<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kao \u0161to se vidi sa sheme IIT cijev 8606 zapravo kombinira tri redno postavljenje IIT cijevi me\u0111usobno povezane svjetlovodnim adapterima. Ova cijev se napaja izmjeni\u010dnim naponom 2,8 kV (200 \u00b5A) \u00a0frekvencije 1,2 – 2 kHz. Ugra\u0111en je interni kaskadni umno\u017eiva\u010d napona kojim se taj napon podi\u017ee do 16 kV.<\/p>\n Poja\u010dala svjetla sa vi\u0161e kaskadno postavljenih IIT cijevi po\u010dela su se razvijati u SAD-u tijekom 1950-tih godina iako su prve ovakve eksperimente vr\u0161ili Nijemci jo\u0161 u 2. svjetskom ratu. Sa vi\u0161e kaskadno postavljenih IIT cijevi 1. generacije mogla se dobiti upotrebljiva slika samo uz slabu svjetlost zvijezda. Me\u0111utim, zbog svoje veli\u010dine (43×9 cm) ovakva cijev nije bila prikladna za vojnu upotrebu. Tek pojavom svjetlovoda u 1960-tim godinama bilo je mogu\u0107e spregnuti vi\u0161e manjih pojedina\u010dnih cijevi zajedno, te su mnoge takve cijevi kori\u0161tene primjerice na vojnom no\u0107nom ciljniku AN\/PVS-2.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Izvukli smo plasti\u010dno ku\u0107i\u0161te, no nema se puno \u0161to vidjeti. Umno\u017eiva\u010di napona (diode i kondenzatori) zaliveni su u crni polukru\u017eni blok iz kojeg izlaze \u017eice sa naponskim razinama za elektrode tri IIT cijevi. Tako\u0111er su sve tri IIT cijevi zalivene silikonom i ako se \u017eeli vidjeti ne\u0161to vi\u0161e od ovoga potrebno mehani\u010dki ukloniti svu tu za\u0161titu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Za pogon IIT cijevi 8606 potreban je mali transformatorski oscilator frekvencije 1,2 – 2 kHz i izlaznog napona 2,8 kV (200 \u00b5A) \u0161to nije nikakav problem napraviti. Me\u0111utim, bez adekvatne ulazne i izlazne optike (objektiv i okular) samo preko gole cijevi ne\u0107emo mo\u0107i dobiti neku upotrebljivu sliku \u0161to se ti\u010de fokusa i vidljivog kuta, a tako\u0111er i \u0161to se ti\u010de osjetljivosti jer prednji objektiv tako\u0111er ima ulogu i skupljanja \u0161to ve\u0107e koli\u010dine dostupnog svjetla.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n IIT cijev 2. generacije MX-9644\/UV<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n IIT cijev MX-9644\/UV je dizajnirana za ugradnju u ameri\u010dki vojni no\u0107ni ciljnik za pu\u0161ku oznake AN\/PVS-4. Stoga je predvi\u0111ena da se napaja preko dvije baterije 1,5 V (radni napon 2,5 – 3 V).<\/p>\n <\/p>\n Vojni no\u0107ni ciljnik PVS-4 \u00a0izvorno je dizajniran od strane Optic Electronic Corporation iz Dallasa 1975. godine, a ameri\u010dka vojska ga je koristila u razdoblju od 1978. sve do 2008. godine. Razlog tako duge upotrebe su njegova odli\u010dna svojstva \u010dak i prema dana\u0161njim standardima. Za PVS-4 su razvijene IIT cijevi 2. i 3. generacije no zahvaljuju\u0107i odli\u010dnim le\u0107ama razlike su male te se \u010diste i jasne slike dobivaju sa obje cijevi.<\/em> <\/span><\/p>\n <\/p>\n Spojili smo na\u0161u cijev MX-9644\/UV prema shemi na napajanje i odmah je proradila.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n S obzirom da nemamo ulazne i izlazne le\u0107e (objektiv i okular) na ulaz cijevi smo postavili list papira iz bilje\u017enice sa kvadratnim uzorcima. Time sprje\u010davamo ulazak pretjerane koli\u010dine svjetlosti na fotokatodu, a ujedno mo\u017eemo provjeriti da li cijev reagira na ulazni intenzitet svjetla (pravokutni raster). U gornjem dijelu se primje\u0107uje neka tamna mrlja, a ta \u010dini se ne dolazi sa vanjskih povr\u0161ina.<\/p>\n Ovakvi IIT ulo\u0161ci su ina\u010de potro\u0161na roba i lako zamjenjivi u ure\u0111ajima u koji su ugra\u0111eni. \u010cak se i neke nove generacije IIT cijevi rade istih gabarita kao i prethodne kako bi bile izravno zamjenjive u odre\u0111enim ure\u0111ajima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Na slici lijevo je plo\u010da za ulaz svjetlosti (svjetlovod koji vodi do fotokatode), a na slici lijevo je izlazna plo\u010da, odnosno ekran sa fosfornim premazom. Ekran ima iscrtanu neku namjensku kon\u010danicu. Po obliku kon\u010danica vjerojatno ne pripada nekom ciljniku za oru\u017eje ve\u0107 prije nekom mjernom ure\u0111aju ili periskopu. \u00a0<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a>Ameri\u010dka tvrtka Varo, Inc. danas je u vlasni\u0161tvu tvrtke Litton Industries, Inc. koja proizvodi optoelektroni\u010dke ure\u0111aje za no\u0107no gledanje za vojne potrebe.<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Kontakti za dovo\u0111enje izmjeni\u010dnog napona napajanja cijevi 2,8 kV \/ 200 \u00b5A \/ 1,2 – 2 kHz.<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Oznake na visokonaponskom umno\u017eiva\u010du.<\/span><\/em><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n