![\"P1070165\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/P1070165.jpg\")
<\/a><\/p>\nDanas je ve\u0107 te\u0161ko rekonstruirati\u00a0 proizvodni program tvrtke EKA, no mo\u017eemo zaklju\u010diti da se instrument ISOLEKA proizvodio se u nekoliko ina\u010dica unutar istog ku\u0107i\u0161ta sa donekle razli\u010ditim elektri\u010dnim karakteristikama. Prvi modeli su imali ru\u010dni generator napona 8V i 250V, a kasniji modeli 8v i 500V. Tako je i mjerni opseg kod prvih instrumenata bio do 20M\u2126, a pove\u0107anjem napona isti je pove\u0107an na 100M\u2126. Ni\u017ei napon koristio se za opseg reda k\u2126 (do 10k\u2126 ili do 100k\u2126), a vi\u0161i napon za opseg reda M\u2126. No pojedini modeli su imali samo jedan opseg reda M\u2126. U oba slu\u010daja instrument ISOLEKA izvana nema nikakvih sklopki ni kontrola ve\u0107 samo dva para mjernih priklju\u010dnica (stezaljki), svaki za jedan opseg. Sklopke za prebacivanje opsega ugra\u0111ene su unutra\u0161njosti instrumenta, a aktiviraju se pritiskom na pojedini par mjernih stezaljki.<\/p>\n
Megaommetar ili instrument za mjerenje otpora izolacije je mjerni instrument za ispitivanje stanja izolacije na elektri\u010dnim elementima, ure\u0111ajima, vodovima i postrojenjima. Posebnost megaommetra je mogu\u0107nost mjerenja velikih elektri\u010dnih otpora, \u0161to ovisno o tipu instrumenta mo\u017ee biti od nekoliko megaoma do nekoliko tisu\u0107a megaoma. Da bi mjerenje tako velikih otpora bilo mogu\u0107e potrebni su visoki pomo\u0107ni naponi u mjernom krugu. Stoga megaommetri\u00a0 proizvode (uglavnom istosmjerne) pomo\u0107ne napone i to od 250\/500V za mjerenja otpora izolacije unutar elektri\u010dnih sustava predvi\u0111enih za mre\u017ene napone 220\/380V, pa sve do nekoliko stotina kilovolti za ispitivanje elektroenergetskih distribucijskih sustava. Na\u0161 ISOLEKA generira pomo\u0107ne napone od 8 i 250V kojima pokriva mjerne opsege do 10 k\u2126 , odnosno do 20 M\u2126. Danas su na tr\u017ei\u0161tu uobi\u010dajeni mjera\u010di izolacije koji generiraju pomo\u0107ne napone od 100, 250, 500 i 1000V \u010dime pokrivaju mjerne opsege i do 8000 M\u2126. Modeli predvi\u0111eni za visokonaponske instalacije pak uobi\u010dajeno rade sa pomo\u0107nim naponima u koracima do 10kV. Pomo\u0107ni napon kojim \u0107emo vr\u0161iti mjerenje u pravilu se bira s obzirom na nazivni napon za koji je predvi\u0111ena oprema na kojoj se vr\u0161i mjerenje, odnosno prva ve\u0107a vrijednost istosmjernog pomo\u0107nog napona.<\/p>\n Samo mjerenje otpora izolacije se u osnovi vr\u0161i na isti na\u010din kako bi se i mjerio bilo kakav drugi otpor. Prije mjerenja elektri\u010dna oprema koju mjerimo isklju\u010duje se iz mre\u017enog napona i prazni od mogu\u0107ih zaostalih naboja (kapaciteta) koji bi mogli utjecati na mjerenje.\u00a0 Ako ispitivanje otpora izolacije vr\u0161imo za neki slo\u017eeni sustav (npr. za kompletnu ku\u0107nu elektri\u010dnu instalaciju) tada \u0107emo ostaviti uklju\u010dene (spojene u krug mjerenja) sve ure\u0111aje i aparate preko sklopki i na uti\u010dnicama za koje \u017eelimo da ulaze u ukupno mjerenje. Pri tome treba voditi ra\u010duna o pomo\u0107nom mjernom naponu instrumenta pa svakako treba odvojiti one ure\u0111aje koji bi mogli biti osjetljivi na taj napon (obi\u010dno elektroni\u010dki sklopovi). Stezaljke prislonimo na fazu i uzemljenje (najbolje na nekoj uti\u010dnici) zatim na nulti vodi\u010d i uzemljenje i pri tome mjerimo otpor izolacije izme\u0111u navedenih to\u010daka. Jasno je da kod ovog mjerenja za\u0161titna sklopka mora biti isklju\u010dena, odnosno u prekidu veza sa uzemljenjem i svim dolaznim mre\u017enim vodovima. Zaklju\u010dno re\u010deno elektri\u010dni ure\u0111aj ili sustav na kojem mjerimo otpor izolacije uvijek mora biti isklju\u010den iz svih drugih sustava i poveznih vodova (posebno iz sustava mre\u017enih napajanja) kako bi rezultati mjerenja na njemu bili to\u010dni.<\/p>\n Slijede\u0107e je pitanje kako na osnovu izmjerenog otpora izolacije utvrditi da li je ista dobra ili lo\u0161a. Neko op\u0107e pravilo (koje je proiza\u0161lo vi\u0161e iz iskustava nego iz elektri\u010dnih prora\u010duna) ka\u017ee da je minimalna dozvoljena vrijednost otpora izolacije 1 k\u2126 po 1 V napona (\u0161to daje struju curenja od 1 mA). To bi zna\u010dilo da za vodove, aparate i sustave koji rade na naponu od 220 V minimalni otpor izolacije mora biti 220 k\u2126. No, taj podatak svejedno treba uzeti s rezervom tako da bi bilo dobro da otpor izolacije nikad nije manji od 1 M\u2126 za bilo koju opremu, a kod dobre izolacije uobi\u010dajeno je da je ta vrijednost reda nekoliko stotina M\u2126 i vi\u0161e. Trenutno izmjerena vrijednost otpora izolacije govori da nam da li je izolacija dobra ili lo\u0161a u trenutku mjerenja. No za to\u010dnu procjenu stanja izolacije potrebno je vr\u0161iti stalna periodi\u010dna mjerenja i zatim uspore\u0111ivati dobivene rezultate. Samo na osnovu pra\u0107enja izmjerenih vrijednosti tijekom razdoblja mo\u017eemo znati kako se pona\u0161a izolacija, odnosno kojom brzinom eventualno propada i nastaju li kakva zna\u010dajnija odstupanja u mjerenju koja bi ukazivala na pojavu nekog ve\u0107eg poreme\u0107aja na izolaciji. Ovdje je potrebno naglasiti jo\u0161 jednu va\u017enu \u010dinjenicu, a to je da \u0107e na mjerenje velikih otpora veliki utjecaj imati temperatura i \u010disto\u0107a izolacije koju mjerimo kao i temperatura i vla\u017enost zraka. Osim prljav\u0161tine, vlage i sli\u010dnih one\u010di\u0161\u0107enja koje utje\u010du \u00a0na izmjereni otpor treba biti svjestan \u010dinjenice da \u0107e i kvaliteta kontakta instrumenta sa mjernim to\u010dkama tako\u0111er imati utjecaj na mjerenje.\u00a0 Stoga je sva mjerenja na jednom sustavu potrebno vr\u0161iti kod \u0161to sli\u010dnijih uvjeta glede temperature, vlage, \u010disto\u0107e i spojeva.<\/p>\n Na kraju \u0107emo jo\u0161 napomenuti kako s pove\u0107anjem pomo\u0107nog napona kojim se mjeri otpor izolacije (reda kV) postaju sve izra\u017eeniji i drugi efekti koji utje\u010du na mjerenje, a to je pojava razli\u010ditih struja u mjernom krugu uslijed visokog napona (kapacitivnih, dielektri\u010dnih, ionizacijskih) kao i mogu\u0107nost proboja izolacije posebice pod utjecajem one\u010di\u0161\u0107enja i vlage na izolaciji. Stoga kod mjerenja vrlo visokim naponima na visokoenergetskim strujnim elementima treba voditi ra\u010duna o primjeni metoda koje \u0107e kompenzirati gre\u0161ke nastale zbog navedenih utjecaja.<\/p>\n Testiranje stanja izolacije mo\u017ee se vr\u0161iti izmjeni\u010dnim ili istosmjernim naponom, ovisno o tome \u0161to \u017eelimo mjeriti i na kojem sustavu vr\u0161imo mjerenja. Izmjeni\u010dni naponi koriste se za testove sigurnosti izolacije, odnosno testiranje mo\u017ee li izolacija izdr\u017eati odre\u0111eni napon. Time se dobije samo rezultat prolaznosti, dakle prolazi ili ne prolazi, ali ne i vrijednost krajnjeg napona koji izolacija izdr\u017ei. Testiranje izolacije na krajnji (probojni) napon je destruktivni jer na kraju uni\u0161ti izolaciju, me\u0111utim, izmjeni\u010dnim naponom se mogu vr\u0161iti i neki ne destruktivni testovi (faktor snage, faktor disipacije, kapacitivnost i sl.). Za mjerenje otpora izolacije i neka druga mjerenja (nivo dielektri\u010dne apsorpcije, polarizacijski indeks) u pravilu se koristi istosmjerni napon jer bi se primjenom izmjeni\u010dnog napona zapravo dobila impedancija (kapacitivni i induktivni otpor naj\u010de\u0161\u0107e prisutan u elektri\u010dnim vodovima).<\/p>\n Na\u0161 ISOLEKA opremljen je ru\u010dnim istosmjernim generatorom koji na izlazu daje napone efektivnih vrijednosti od 8V i 250V. Ni\u017ei napon koristi se za mjerenje manjih otpora (do 10 k\u2126), a vi\u0161i za mjerenje otpora izolacije do 20 M\u2126. Generator ima po jednu zavojnicu za svaki napon, svaka spojena na svoj dvopolni komutator. Time se na izlazu dobije istosmjerni valni oblik po izgledu jednak punovalnom ispravljanju izmjeni\u010dnog sinusnog napona. Poznato je da izlazni napon iz takvog generatora ovisi o brzini vrtnje rotora, stoga je za ru\u010dni generator potreban neki sistem stabilizacije broja okretaja kako bi na izlazu dobili konstantan napon. To se kod ovakvih mjera\u010da izolacije posti\u017ee sustavom redukcijskog zup\u010danog prijenosa, a mo\u017ee biti ugra\u0111ena i mehani\u010dka centrifugalna kontrola vrtnje osovine generatora. Takav sistem vidjeli smo kod ure\u0111aja DVOSTRUKI OSCILOGRAF \u2013 MEHANI\u010cKI TLAKOMJER Gesenius & Keller<\/a> kod kojeg je potrebno stabilizirati okretaje oprugom pokretanog mehanizma za povla\u010denje papira ispod crta\u0107ih igli.<\/p>\n Na na\u0161em generatoru uo\u010davaju se o\u0161te\u0107enja zubaca na dijelu jednog zup\u010danika \u010dime \u010desto dolazi do zapinjanja ili preskakanja \u010ditavog mehanizma tijekom vrtnje. Do ovih o\u0161te\u0107enja mjedenog zup\u010danika vjerojatno je do\u0161lo upadom i priklije\u0161tenjem komadi\u0107a metala koji slu\u017ei za pri\u010dvr\u0161\u0107enje prozor\u010di\u0107a skale. Naime, kod rastavljanja instrumenta uo\u010deno je da je jedan od \u010detiri dr\u017ea\u010da ispao iz le\u017ei\u0161ta te slobodno \u0161e\u0107e po unutra\u0161njosti. O\u0161te\u0107enje zup\u010danika se vjerojatno moglo sprije\u010diti da se nije silom poku\u0161alo nastaviti okretati mehanizam.<\/p>\n Druga glavna komponenta\u00a0 ISOLEKA je mjerni instrument za zakretnim zavojnicama. Kod analognih mjera\u010da otpora izolacije u pravilu se susre\u0107e posebna izvedba mjernog instrumenta koji \u010dine dvije zakretne zavojnice sa me\u0111usobno suprotnim zakretnim momentima postavljene unutar statora koji je stalni magnet (logometarski mjerni sistem). Rotor sa zakretnim zavojnicama nije oprugama namje\u0161ten na neku po\u010detnu vrijednost (nulu na skali instrumenta) kako je to uobi\u010dajeno kod ve\u0107ine analognih mjernih instrumenata. Ovdje se opruge ne koriste ve\u0107 se rotor sa kazaljkom postavlja u odre\u0111eni polo\u017eaj isklju\u010divo ovisno o omjeru struja koje dolaze na svaku od zavojnica, odnosno o omjeru magnetskih polja koje iste stvaraju unutar polja stalnog magneta. Stoga kad nema nikakvog napona na zavojnicama kazaljka mo\u017ee zauzeti bilo koji polo\u017eaj na skali uslijed mehani\u010dkog djelovanja na sam mehanizam instrumenta (kod okretanja, protresanja ili sl.) \u0161to ne zna\u010di da je instrument neispravan. Tek kad se dovede neki napon na zavojnice, odnosno kad kroz njih prote\u010de struja i stvori se magnetsko polje, rotor \u0107e se uslijed tog magnetskog polja fiksirati na odre\u0111enoj poziciji unutar stalnog magnetskog polja statora.<\/p>\n Na prvim slikama vidjeli smo fotografije instrumenta, a sada dajemo crte\u017e i shemu kako bi se bilje prikazala konstrukcija i na\u010din rada komponenti ISOLEKA. Zavojnice smo nazvali otklonska i ko\u010de\u0107a. Otklonska se negdje u literaturi zove i strujna zavojnica, a ko\u010de\u0107a se naziva kontrolna ili potisna. Ko\u010de\u0107a zavojnica spojena je preko serijskog otpornika izravno na napon napajanja, dok je otklonska zavojnica spojena na isto napajanje preko serijskog otpornika i preko otpora izolacije koji mjerimo. Lijevo je kompletna elektri\u010dna shema ISOLEKA sa dva mjerna opsega, a desno je dati pojednostavljeni prikaz iste sheme za jedan odabrani opseg kako bi se bolje uo\u010dio osnovni princip rada instrumenta.<\/p>\n Ako su mjerni kontakti (Rx) otvoreni struja te\u010de samo preko ko\u010de\u0107e zavojnice te \u0107e njeno magnetsko polje zakrenuti kazaljku u krajnji lijevi otklon (beskona\u010dni otpor) jer nema suprotnog magnetskog polja otklonske zavojnice koje bi se tome suprotstavilo.\u00a0 Ako pak kratko spojimo mjerne kontakte vidimo da \u0107e zbog jednakih otpora kroz obje zavojnice te\u0107i jednaka struja te \u0107e one biti u ravnote\u017ei. Konstrukcija rotora sa zavojnicama i kazaljkom izvedena je tako da u slu\u010daju ravnote\u017ee kazaljka pokazuje nulu (nema otpora, kratki spoj) dakle zauzima krajnji desni otklon. Ukoliko pak postoji neki otpor na stezaljkama instrumenta a time i u grani otklonske zavojnice, ravnote\u017ea struja i magnetskih polja \u0107e se za odre\u0111eni iznos naru\u0161iti, te \u0107e se rotor sa kazaljkom postaviti na odgovaraju\u0107i otklon izme\u0111u dvije krajnje vrijednosti. Zbog konstrukcije otklonskog instrumenta mjera\u010di otpora uzemljena imaju uglavnom nelinearne skale. Otpornici u krugu zavojnica tako\u0111er i ograni\u010davaju struju \u010dime se mjerni instrument kao i ostali elementi u mjernom strujnom krugu ne optere\u0107uju nepotrebno velikim strujama.<\/p>\n Najve\u0107a prednost ugradnje logometarskog mjernog sistema u mjera\u010de izolacije sa induktorom je u tome \u0161to istosmjerni mjerni napon ne mora biti posebno stabiliziran jer \u0107e odnos sila izme\u0111u zavojnica uvijek ostati konstantan bez obzira na fluktuacije napona, odnosno ovisiti \u0107e samo o otporu. Stoga induktoru nije potrebno ugra\u0111ivati posebne mehanizme stabilizacije broja okretaja (ili elektri\u010dne stabilizacijske elemente izlaznog napona), a naj\u010de\u0161\u0107e se ne stavljaju ni filtarski kondenzatori za “ravnanje” izlaznog punovalnog oblika istosmjernog napona. Rukovatelj tako\u0111er ne mora posebnu pa\u017enju pridavati odr\u017eavanju konstantne brzine vrtnje induktora tijekom mjerenja no vrtnja ipak mora biti unutar nekih granica minimalnog i maksimalnog izlaznog mjernog napona. Tako\u0111er, dodatnom stabilizacijom mjernog napona dobilo bi se preciznije mjerenje otpora \u0161to kod ve\u0107ine mjerenja otpora izolacije i nije toliko presudno, no kod boljih (preciznijih) instrumenta unato\u010d logometarskom mjernom sistemu ugra\u0111eni su i elementi stabilizacije mjernog napona.<\/p>\n U nastavku prila\u017eemo jo\u0161 nekoliko slika iz postupka rastavljanja i \u010di\u0161\u0107enja ru\u010dnog generatora. Dijelovi generatora su: ru\u010dica sa sistemom zup\u010danika za pokretanje rotora, stator kao stalni (permanentni) magnet, rotor i \u010detkice.<\/p>\n Bolji pogled na stator i rotor…<\/p>\n Dva para \u010detkica sa pritisnim oprugama i kontaktima…<\/p>\n Rotor u punom sjaju…<\/p>\n \u010cetkice u svojem ku\u0107i\u0161tu…<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n