![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/taksimetar_txnl90_hale_01.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n Taksimetar (lat. Taxa \u2013 cijena, pristojba) je dakle ure\u0111aj ugra\u0111en u vozilo koji na osnovu ulaznih veli\u010dina o prije\u0111enom putu, proteklom vremenu te dodatnim uslugama naplate (cijena prtljage i sl.)\u00a0 izra\u010dunava ukupnu cijenu vo\u017enje prema nekoj va\u017ee\u0107oj tarifi. Prvi taksimetri s prakti\u010dnom primjenom datiraju s po\u010detka 20. stolje\u0107a.<\/p>\n Ulazni podaci o vremenu dobivaju se putem internog sata ugra\u0111enog u taksimetar, a ulazni podaci o prije\u0111enom putu (kilometrima) dobivaju se iz posebnog dava\u010da impulsa koji je vezan s kota\u010dima automobila i time proporcionalan prije\u0111enim kilometrima. Taksimetru dakle mora biti doveden neki signal (analogni ili digitalni) o brzini vozila, odnosno prije\u0111enoj kilometra\u017ei. To se obi\u010dno vr\u0161i preko beskontaktnih magnetskih senzora na kota\u010dima ili spajanjem na postoje\u0107i sustav na automobilu za mjerenje brzine i kilometra\u017ee. S obzirom da se kod svakog automobila ovaj sustav donekle razlikuje time su potrebni ve\u0107i ili manji zahvati na vozilu kod ugradnje taksimetra, a ponekad i dodatni (me\u0111u)sklopovi kako bi se signal iz senzora prilagodio ulazu taksimetra. Ina\u010de dozvoljena tolerancija broja\u010da kilometara i vremena (sata) kod taksimetara je 3%, a ispitivanja i kalibriranja je potrebno provoditi svake godine ili svake dvije godine ovisno o vrsti taksimetra.<\/p>\n Uobi\u010dajeno je da u svakom trenutku radi samo jedan broja\u010d, dakle ili se broje kilometri ili se ra\u010duna vrijeme. Tako se tijekom vo\u017enje cijena ra\u010duna na osnovu prije\u0111enih kilometara, a u slu\u010daju stajanja (\u010dekanje korisnika taksija, stajanje na semaforima, u koloni ili sl.) ra\u010dunanje cijene vo\u017enje prebacuje se na vremenski broja\u010d. Naravno, ovisno o tvrtki koja pru\u017ea taksi usluge i va\u017ee\u0107im propisima u pojedinoj zemlji taksimetar mo\u017ee biti pode\u0161en na razli\u010dite kombinacije, npr. da se broja\u010d vremena prebaci ve\u0107 kad brzina vozila padne na neku vrijednost (npr. 20 km\/h) tako da se u slu\u010daju spore vo\u017enje tako\u0111er napla\u0107uje vremenska tarifa. To prebacivanje tarife kod odre\u0111ene minimalne brzine sa brojanja kilometara na brojanje vremena mo\u017ee biti ovisno i o podru\u010dju (zoni) grada gdje se odvija vo\u017enja pa \u0107e u centru minimalna brzina prebacivanja biti manja nego npr. izvan grada. Jo\u0161 jedna mogu\u0107nost pode\u0161avanja taksimetra je obra\u010dunska jedinica izra\u010dunate cijene, pa tako taksimetar na osnovu broja\u010da mo\u017ee pove\u0107avati cijenu u koracima 1 lipe, 50 lipa, 1 kune ili kako se ve\u0107 programira. Uzimanje manje obra\u010dunske jedinice (1 lipe) je to\u010dnije ali kod korisnika taksi usluga prividno stvara dojam brzog rasta cijene, pa taksi tvrtke radije pode\u0161avaju broja\u010de cijene na ve\u0107e obra\u010dunske jedinice.<\/p>\n Ve\u0107 kad se ovo zna jasno je da je pristup do \u017eica kojima ide signal o brzini (kilometra\u017ei) otvoren \u0161to omogu\u0107uje ubacivanje jednostavnih sklopova koji simuliraju signal ve\u0107e brzine od stvarne \u010dime bi se na kraju vo\u017enje izbrojalo vi\u0161e kilometara od stvarno prije\u0111enih. Takve naprave su svojevremeno bile dobavljive na crnom tr\u017ei\u0161tu. Drugi na\u010din je prebacivanje skuplje tarife u jeftinijoj zoni vo\u017enje te maskiranje prikaza tarife na pokaziva\u010du taksimetra. Mi ovdje ne\u0107emo ulaziti u taksi zavrzlame oko mogu\u0107nosti ili nemogu\u0107nosti nabijanja cijene vo\u017enje od strane taksista koriste\u0107i navedene \u010dinjenice obra\u010duna ukupne cijene vo\u017enje ve\u0107 nam je cilj samo upoznati se sa principom rada i osnovnim sklopovima koje mora imati svaki taksimetar.\u00a0 Danas u vrijeme rasprostranjenosti GPS-a i GSM-a gotovo sve taksi kompanije koriste sustave komunikacije i pra\u0107enja svojih taksi vozila pomo\u0107u navedenih sustava. Time u svakom trenutku imaju podatke o poziciji, brzini i prije\u0111enom putu taksi vozila, kao i o statusu istog: da li je taksi vozilo upaljeno ili uga\u0161eno, da li je taksimetar uklju\u010den ili isklju\u010den i u kojem je modu (slobodno, zauzeto ili naplata), koja tarifa naplate je uklju\u010dena, koliki je ostvareni ra\u010dun itd. Stoga suvremeni taksimetri osim \u0161to imaju komunikaciju sa GPS-om i podatkovnim GPS-om, tako\u0111er imaju ugra\u0111ene i printere koji na kraju vo\u017enje ispi\u0161u ukupan ra\u010dun sa vidljivim cijenama ostvarenim po pojedinim tarifama koje su se mijenjale tijekom vo\u017enje. Ove tehnologije omogu\u0107uju i programiranje niza drugih korisnih sustava kao \u0161to je sustav tihog alarma u slu\u010daju napada voza\u010da ili otmice taxi vozila i sli\u010dno. Gotovo kod svih taksimetara susre\u0107e se jedan ili vi\u0161e relejnih izlaza kojima se po potrebi programski uklju\u010duju ili isklju\u010duju signalna svjetla, zvukovi ili druge indikacije i tro\u0161ila (npr. osvjetljenje natpisa TAXI na krovu automobila). Na kraju ovakav sustav pra\u0107enja taksi vozila uvelike ograni\u010dava mogu\u0107nosti eventualne zlouporabe taksi usluge bilo od strane voza\u010da ili klijenta.<\/p>\n Kad se sve navedeno uzme u obzir, te uva\u017eavaju\u0107i \u010dinjenicu da se u taksimetar moraju na neki na\u010din upisati podaci o tarifama i cijenama, postaje jasno da svaki (noviji) taksimetar mora imati neki mikrokontroler ili mikroprocesor sa memorijom (ili neki drugi analogni sklop) preko kojeg se vr\u0161i programiranje svih parametara i upravljanje broja\u010dima kao i svim drugim funkcijama taksimetra.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Pogledajmo prvo \u0161to sadr\u017ei taksimetar TXNL-90 tvrtke N.L. KRONOTAHOGRAF.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Najvi\u0161e se isti\u010de integrirani krug sa prozirnim prozor\u010di\u0107em oznake MMC27C64Q. Ovdje se dakle radi o EPROM memoriji. EPROM (engl. Erasable Programmable Read-Only Memory) je vrsta memorije iz koje se u radu podaci mogu jedino \u010ditati, a ne i zapisivati. Eventualno brisanje i ponovno zapisivanje memorije se dakle mo\u017ee vr\u0161iti jedino kad je integrirani krug izvan pogona i to na na\u010din da se brisanje vr\u0161i osvjetljavanjem plo\u010dice memorije jakim UV svjetlom kroz prozirni prozor\u010di\u0107, a upisivanje memorije se zatim vr\u0161i preko posebnog programatora. Na\u0161 konkretni EPROM ima 64 Kb memorije \u0161to se vidi po zadnjem dijelu oznake. Karakteristika EPROM memorije (kao i svake druge ROM memorije) je dakle da se u istu podaci jednom zapi\u0161u i zatim se u radu unutar sklopa ti podaci mogu jedino \u010ditati ali ne i zapisivati ili mijenjati.<\/p>\n Do njega se uo\u010dava integrirani krug MK6116LN \u0161to je tako\u0111er memorija, no ovdje se radi o RAM memoriji. U RAM memoriju (eng. Random Access Memory) za razliku od gore navedene ROM memorije podaci se mogu tijekom rada i \u010ditati i upisivati. Dakle u ovu memoriju mikroprocesor tijekom rada smje\u0161ta program i podatke koje trenutno koristi te stalno vr\u0161i upisivanja i i\u0161\u010ditavanja iste. Glavna zna\u010dajka ove memorije je da podaci ostaju zapisani samo kad je memorija pod napajanjem. U slu\u010daju gubitka napona napajanja bri\u0161u se i svi podaci iz RAM memorije. Stoga, ukoliko \u017eelimo za\u0161titi podatke od brisanja u slu\u010daju nestanka napona napajanja ili redovnog isklju\u010divanja ure\u0111aja iz napajanja, memoriji je potrebno osigurati neko alternativno napajanje, a to je naj\u010de\u0161\u0107e baterija. U na\u0161im taksimetrima baterije su zbog starosti davno propale, iscurile i pri tome uni\u0161tile i dio elemenata na tiskanoj plo\u010dici. Danas se koriste kvalitetnije baterije za napajanje RAM memorija koje zbog CMOS tehnologije imaju dugi vijek trajanja i ne\u0107e napraviti \u0161tetu u slu\u010daju istro\u0161enosti kao NiCd ili stari tipovi litijevih baterija.<\/p>\n Spomenuta CMOS tehnologija (engl. Complementary Metal Oxide Semiconductor) koristi se za izradu digitalnih i analognih elektroni\u010dkih sklopova uz upotrebu posebnih unipolarnih MOS tranzistora, a najve\u0107a prednost naspram drugih tehnologija su manje dimenzije i manja potro\u0161nja struje tako izra\u0111enih sklopova, no, na \u0161tetu i manje brzine rada zbog pojave parazitnih kapaciteta.<\/p>\n Memorija slu\u017ei kao zapis nekom mikroprocesoru pa odmah do nje nalazimo integrirani krug Z84C00AB6. Prema tvorni\u010dkim podacima nalazimo da se radi o mikroprocesoru tvrtke SGS-THOMSON izra\u0111enom tako\u0111er u CMOS tehnologiji i predvi\u0111enom za radni takt od 4 MHz. U na\u0161em taksimetru za takt mikroprocesora upotrijebljen je kristal od 3686,400 MHz, a ta frekvencija je odabrana kako bi se binarnim dijeljenjem lak\u0161e do\u0161lo do vremenskog intervala trajanja jedne minute ili sata (baza 60).<\/p>\n U tvorni\u010dkim podacima za integrirani krug Z84C00AB6 navodi se da je mikroprocesor (CPU). Ovdje \u0107emo odmah objasniti razliku izme\u0111u mikroprocesora (CPU) i mikrokontrolera (MCU). Mikroprocesor je integrirani krug u jednom ku\u0107i\u0161tu koji je dizajniran prvenstveno samo za obradu podataka na osnovu dobivenih instrukcija. Dakle radi se samo o jednom dijelu ukupnog ra\u010dunalnog sustava, kojemu za rad treba jo\u0161 obavezno dodati vanjske memorije, kontrolere ulazno izlaznih jedinica i sli\u010dno. S druge strane mikrokontroler (MCU) u jednom integriranom krugu sadr\u017ei sve komponente da mo\u017ee funkcionirati kako (malo) samostalno ra\u010dunalo. Dakle u jednom mikrokontroleru, odnosno u jednom integriranom krugu, integriran je mikroprocesor, ROM i RAM memorije, ulazni i izlazni me\u0111usklopovi (digitalni\/analogni, paralelni\/serijski, D\/A i A\/D pretvara\u010di), tajmeri, broja\u010di, oscilatori i drugi sklopovi ovisno o namjeni mikrokontrolera.<\/p>\n Mikroprocesori se stoga u na\u010delu optimiziraju za univerzalnu prilagodljivost, veliku brzinu, performanse i pouzdanost dok je kod mikrokontrolera naglasak na integraciji i upravljanju konkretnim procesima u realnom vremenu, dakle optimizirani su samo za kontroliranje to\u010dno odre\u0111enog procesa unutar odre\u0111enog sklopa. Time se mikrokontroleru brzina, mogu\u0107nosti, izlazi, memorije i ostale komponente mogu svesti samo na minimalno potrebne vrijednosti i dimenzije \u010dime su pogodni za masovnu proizvodnju uz nisku cijenu i malu potro\u0161nju struje.<\/p>\n Ovdje ne\u0107emo zalaziti dublje u arhitekturu i gra\u0111u mikroprocesora i mikrokontrolera kao \u0161to je organizacija i adresiranje memorije (registara), podatkovnih sabirnica, ulazno izlaznih sklopova i broja\u010da. Iz nekog temeljnog prakti\u010dnog gledi\u0161ta uz svaki CPU ili MCU na tiskanoj plo\u010dici nekog sklopa obi\u010dno \u0107emo na\u0107i kristal naj\u010de\u0161\u0107e frekvencije 2-40 MHz koji odre\u0111uje takt, odnosno trajanje jednog instrukcijskog ciklusa MCU pa \u0161to je ta frekvencija ve\u0107a program \u0107e se br\u017ee odvijati, no zato treba biti oprezan kod programiranja gdje je va\u017eno definirati to\u010dno vrijeme izme\u0111u dva procesa. Frekvencija takta MCU mo\u017ee biti i puno manja od 2MHz (reda nekoliko stotina kHz) pogotovo ako se od sklopa tra\u017ei izrazito mala potro\u0161nja struje. Po broju pinova mo\u017ee se otprilike zaklju\u010diti koliko MCU ima ulazno izlaznih portova, no to\u010dan broj i vrstu (analogni ili digitalni) mo\u017eemo na\u0107i samo preko tvorni\u010dkih podataka. Tu \u0107emo na\u0107i i podatke o ugra\u0111enim programskim i podatkovnim memorijama (veli\u010dini i vrsti te koliko ciklusa upisa i brisanja mogu podnijeti kao i vremenski rok postojanosti podataka upisanih u ROM memoriji), broju tajmera, broja\u010da, oscilatora i djelitelja frekvencije, broju registara i sabirnica, na\u010dinu adresiranja, na\u010dinu programiranja itd. \u010cesto \u0107emo uz MCU na\u0107i podatak da li je 4, 8, 16 … bitni, a to nam govori o broju bitova (du\u017eini podatka) kojeg je sposoban obraditi u jednom trenutku.<\/p>\n Na temelju navedenog na\u0161 integrirani krug Z84C00AB6 dakle mo\u017eemo svrstati u kategoriju mikroprocesora jer mu za rad trebaju vanjske RAM i ROM memorije kao i drugi logi\u010dki sklopovi koji su sastavni dio ostalih integriranih krugova:<\/p>\n Za kontrolu 7-segmentnih LED pokaziva\u010da, te ostalih indikatorskih LED i kontrola ugra\u0111eni su integrirani krugovi:<\/p>\n Naravno da iz ovih podataka ne\u0107emo mo\u0107i rekonstruirati elektroni\u010dku shemu na\u0161eg taksimetra, \u0161to nema ni smisla jer funkcijama upravlja mikroprocesor podr\u017ean programom u ROM i podacima u RAM memoriji, no ve\u0107 ovaj opis je dovoljan da mo\u017eemo u osnovi povezati \u0161to se tra\u017ei od jednog sklopa taksimetra i kojim komponentama je to rije\u0161eno.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ako sada pogledamo sklopove od kojih je sastavljen drugi taksimetar tvrtke HALE electronic odmah se uo\u010dava znatno manji broj integriranih krugova. Razlog tome je \u0161to je ovdje umjesto mikroprocesora upotrijebljen mikrokontroler. HD63705VOP je 8-bitni MCU sa integriranih 4096 bita EEPROM memorije i 192 bita RAM memorije, a uz to sadr\u017ei jo\u0161 oscilator takta, ukupno 31 ulazno izlaznih terminala, dva timera (8-bitni za programabilni preskaler i broja\u010d, te 15-bitni djelitelj za sat) \u00a0i serijsku komunikacijsku sabirnicu sinkroniziranu sa satom. Mo\u017ee raditi sa taktom od 0,4 do 4 MHz. U na\u0161em slu\u010daju upotrijebljen je kristal od 3,579545 MHz.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ovaj MCU radi se u verziji sa EPROM memorijom i tada se na sredini integriranog kruga nalazi prozor\u010di\u0107 preko kojeg se UV zrakama bri\u0161e sadr\u017eaj memorije, dok se upisivanje vr\u0161i elektroni\u010dki preko programatora, jednako kako smo ve\u0107 opisali kod EPROM memorije MMC27C64Q u taksimetru TXNL-90. Mo\u017ee se dakle zaklju\u010diti da ukoliko u nekom sklopu vidimo integrirani krug s prozor\u010di\u0107em, onda to mo\u017ee biti samostalna EPROM memorija ali mo\u017ee biti i \u010ditav MCU sa EPROM memorijom. Na\u0161a ina\u010dica MCU-a nema prozor\u010di\u0107 \u0161to zna\u010di da je u njega ugra\u0111ena EEPROM memorija. EEPROM memoriji (engl. Electrically Erasable Programmable Read-Only Memory) za razliku od EPROM\u00a0 memorije mo\u017ee se elektroni\u010dki, dakle preko programatora i izbrisati i upisati sadr\u017eaj memorije (ili samo dio sadr\u017eaja). Ova memorija mo\u017ee biti i u formi FLASH memorije pa se nakon nestanka struje njezin sadr\u017eaj ne\u0107e izbrisati. No, u na\u0161em slu\u010daju i kod ovog taksimetra nailazimo na bateriju koja \u010duva memoriju u slu\u010daju gubitka napajanja, istina sada ve\u0107 zasigurno neupotrebljivu ali barem nije napravila \u0161tetu na okolnim komponentama.<\/p>\n Na glavnoj plo\u010dici taksimetra osim MCU nalazimo jo\u0161 dva integrirana kruga: PC74HC00P (\u010detiri NAND vrata) i PC74HC240P (driver za podatkovne sabirnice). Na plo\u010dici LED pokaziva\u010da pak se nalazi BCD dekoder HEF4028BP.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Na kraju mo\u017eemo zaviriti i u unutra\u0161njost termalnog printera HALE oznake TPD-01. Ovaj printer ispisuje na posebnu termi\u010dki osjetljivu papirnatu rolu \u0161irine 57 mm (termopapir). Sa taksimetrom se povezuje preko kabla za serijsku komunikaciju (RS232), no ovisno o ina\u010dici sam printer mo\u017ee biti opremljen i bluetooth-om, \u010dita\u010dem magnetskih kartica i sli\u010dnim su\u010deljima za povezivanje sa drugim ure\u0111ajima. Potreba za ovakvim printerima pojavila se nakon uvo\u0111enja obaveze izdavanja ra\u010duna te je rije\u010d o relativno novijem ure\u0111aju koji vrlo vjerojatno nije kompatibilan sa ovim na\u0161im taksimetrima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ove taksimetre prvi put smo pogledali iznutra jo\u0161 prije nekoliko godina i od tada \u010dekaju svoju daljnju sudbinu. Elektrolit iz baterije unutar taksimetra TXNL-90 u potpunosti je iscurio i uni\u0161tio sve okolne tiskane vodove i kontakte koji povezuju dvije plo\u010dice. Tada smo i uklonili ostatke baterije iako je maksimalna \u0161teta ve\u0107 bila napravljena.<\/p>\n <\/p>\n Iako nemamo nikakvu dokumentaciju vezanu za ova dva taksimetra, za potrebe testiranja \u0107emo detektirati kontakte napajanja i vidjeti pokazuju li ovi taksimetri ikakve znakove \u017eivota. Masu, odnosno minus pol napajanja najlak\u0161e \u0107emo na\u0107i prema tiskanim vodovima. To su naj\u010de\u0161\u0107e povr\u0161inom najve\u0107e bakrene povr\u0161ine koje se na jednom ili vi\u0161e mjesta spajaju s metalnim dijelovima ku\u0107i\u0161ta. Pozitivni pol napajanja pak je najlak\u0161e identificirati preko pinova stabilizatora napajanja, filtara napajanja (LC krugovi, elektrolitski kondenzatori) ili pak preko pinova integriranih krugova na temelju tvorni\u010dkih podataka. Na oba taksimetra uo\u010dava se po jedan relej pa je preko njihovih kontakata najlak\u0161e na\u0107i izlazne \u017eice koje se koriste za paljenje i ga\u0161enje signalnog osvjetljenja natpisa TAXI na krovu taksi vozila. Preostale \u017eice bile bi za ulaz signala iz senzora brzine.<\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/p>\n