![\"metrotech_220a_21\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/metrotech_220a_21.jpg\")
<\/a><\/p>\nPostoji vi\u0161e vrsta i tipova detektora metala, a zajedni\u010dko im je to \u0161to koriste princip detekcije promjena koje nastaju kad neki metalni predmet zahvati elektri\u010dno magnetsko polje. Prvi detektori metala bili su izvedeni sa jednom zavojnicom, a radili su na principu mjerenja promjene impedancije te zavojnice koju bi uzrokovali metalni objekti u njenoj blizini. Promjena impredancije mjerila bi se tako da se zavojnica ve\u017ee u krug oscilatora, te kako bi se mijenjala njena impedancija tako bi se mijenjala i frekvencija oscilatora. Ta frekvencija bi se uspore\u0111ivala (mije\u0161ala) sa referentnom frekvencijom pa bi kao razlika nastala me\u0111ufrekvencija u \u010dujnom zvu\u010dnom podru\u010dju koja bi se detektirala u slu\u0161alicama (BFO detektori).<\/p>\n
Noviji detektori metala obi\u010dno su rade na principu elektromagnetske indukcije i imaju dvije zavojnice, oda\u0161ilja\u010dku i prijemnu. Oda\u0161ilja\u010dka zavojnica pobu\u0111uje se kontinuiranom sinusnom ili impulsnom strujom te tako pobu\u0111ena stvara promjenjivo magnetsko polje. Ukoliko se u takvom promjenjivom magnetskom polju na\u0111e neki metalni predmet u njemu \u0107e se inducirati vrtlo\u017ene struje. Ove struje generiraju svoje (sekundarno) magnetsko polje koje se zatim detektira prijemnom zavojnicom. Napon koji \u0107e sekundarno magnetsko polje inducirati u prijemnoj zavojnici ovisi o niz faktora; od ja\u010dine pobude, preko vrste, dimenzija i polo\u017eaja metala do karakteristika i zna\u010dajki tla u kojem se metal nalazi. Optimalna frekvencija za ovakve detektore pak ovisi o izvedbi zavojnica, vrsti i veli\u010dini metala koji \u017eelimo detektirati, o\u010dekivanoj dubini na kojoj se metal nalazi te zna\u010dajkama tla i uobi\u010dajeno se bira u rasponu izme\u0111u 30Hz i 100 kHz. Prednosti induktivnih detektora su: velika osjetljivost, velika brzina odziva i jednostavnost konstrukcije.<\/p>\n Uobi\u010dajene su dvije vrste induktivnih detektora metala, jedni koji koriste kontinuirani sinusni pobudni napon i drugi koji koriste impulsni napon.<\/p>\n Detektori sa kontinuiranom sinusnom pobudom<\/strong> nazivaju se CW (eng. Continous wave ) ili FD (engl. frequency domain). Kod ovih induktivnih detektora va\u017ena je geometrijska izvedba zavojnica jer\u00a0 treba posti\u0107i \u0161to bolje potiskivanje izravnog me\u0111udjelovanja oda\u0161ilja\u010dke i prijemne zavojnice (koje cijelo vrijeme istovremeno i kontinuirano rade) kako bi\u00a0 prijemna zavojnica bila osjetljiva samo na sekundarno magnetsko polje koje dolazi od metala, a ne i na primarno oda\u0161ilja\u010dko magnetsko polje od predajne zavojnice. Tu nema univerzalnog pravila nego se na razli\u010ditim vrstama tla bolja potiskivanja posti\u017eu razli\u010ditim izvedbama zavojnica jednako kao \u0161to se s druge strane razli\u010ditim izvedbama zavojnice dobivaju i razli\u010dite osjetljivosti i preciznosti detekcije razli\u010ditih metala.<\/p>\n Detektori sa kontinuiranom pobudom mogu koristiti jednu ili vi\u0161e pobudnih frekvencija. Detektori sa vi\u0161e frekvencija koriste obi\u010dno dvije ili tri frekvencije, no neke posebne izvedbe koriste i do 28 frekvencija. Pojedini metali prilikom induciranja svojeg sekundarnog napona mijenjaju fazu i oblikuju amplitudu primarnog pobudnog napona na neki svojstveni na\u010din. Na temelju tih ina\u010de vrlo malih promjena faze i amplitude sekundarnog napona induciranog na prijemnoj zavojnici mo\u017ee se dobiti informacija o vrsti i veli\u010dini metala koji je detektiran, no tu je potrebno osigurati vrlo veliku preciznost i stabilnost faze pobudnog signala jer se isti onda pri tome koristi i kao referentni signal.\u00a0 Naravno, sama metoda detekcije vrste metala zasniva se na usporedbi izmjerenih podataka sa nekom bazom ranije izmjerenih podataka gdje je prepoznat neki svojstveni potpis metala gleda veli\u010dine frekvencijskog pomaka, no ne treba ovdje o\u010dekivati potpunu to\u010dnost detekcije jer na promjenu faze sekundarnog polja utje\u010du i drugi faktori, u prvom redu vrsta tla. Detektori sa vi\u0161e pobudnih frekvencija mogu biti to\u010dniji u prepoznavanju odziva razli\u010ditih objekata, ni\u017ee frekvencije su bolje za detekciju ve\u0107ih i feromagnetskih objekata te za ve\u0107e dubine, dok su vi\u0161e frekvencije pogodnije za manje i dobro vodljive metale.<\/p>\n Za detektore sa impulsnom pobudom<\/strong> koristi se skra\u0107enica PI (engl. pulse induction) ili TD (engl. time domain ). Ovi induktivni detektori rade na principu mjerenja vremenskog odziva napona na prijemoj zavojnici, a koji nastaje neposredno nakon slanja pobudnog impulsa preko oda\u0161ilja\u010dke zavojnice (sli\u010dno kao kod radara, sonara ili ultrazvu\u010dnog mjera\u010da udaljenosti). Time su komponente predajnog i prijemnog polja razdvojene u vremenu pa nema pojave izravnog me\u0111udjelovanja predajne zavojnice na prijemnu. To u praksi zna\u010di da i geometrijske izvedbe zavojnica impulsnih detektora mogu biti jednostavnije, a mogu se i pobu\u0111ivati ja\u010dim impulsnim strujama \u010dime se posti\u017ee ve\u0107a dubina detekcije (\u0161to je korisno na izrazito vodljivim ili magneti\u010dnim terenima). No, s druge strane generatori pobudnog napona kao i detektori sekundarnih napona su elektroni\u010dki ne\u0161to slo\u017eeniji od onih u detektrorima sa kontinuiranom pobudom. Spomenimo jo\u0161 da se vremenske konstante impulsnih detektora obi\u010dno kre\u0107u u rasponu od 10-100 mikrosekundi, a optimalni izbor konstante opet ovisi o elektri\u010dnim, magnetskim i geometrijskim svojstvima metala kojeg \u017eelimo detektirati. Jednako kao i kod detektora sa kontinuiranom pobudom i kod impulsnih detektora je mogu\u0107a detekcija vrste i veli\u010dine metala te dubine u kojoj se nalazi na osnovu usporedbe karakteristi\u010dnih potpisa vremensko frekvencijskih zna\u010dajki signala i konstanti prigu\u0161enja kod analize odziva impulsnog detektora, no i tu vrlo lako mo\u017ee do\u0107i do pogre\u0161ke, u prvom redu zbog oblika, orjentacije i polo\u017eaja metalnog objekta u tlu.<\/p>\n Do danas su razvijene neke kompleksne metode u cilju \u0161to to\u010dnije detekcije vrste i parametara objekta koji je detektiran u tlu te smanjenja broja la\u017enih detekcija no to ve\u0107 zalazi u usko specijaliziranu profesionalnu primjenu i skupe ure\u0111aje koje prosje\u010dni korisnik zasigurno ne\u0107e imati priliku nabaviti. Ono pak \u0161to svaki i najjednostavniji detektor metala obavezno mora imati to je neka kontrola za kompenzaciju utjecaja tla. Oda\u0161ilja\u010dko i sekundarno magnetsko polje prolazi kroz tlo koje unosi gu\u0161enje i fazni pomak u signal, \u0161to utje\u010de na osjetljivost detektora i to\u010dnost detekcije vrste metala. Svaka vrsta tla ima svoje specifi\u010dnosti, a posebno veliki problem predstavljaju nehomogena i jako vodljiva tla. U svakom slu\u010daju kod svake promjene vrste i homogenosti tla treba izvr\u0161iti kompenzaciju, odnosno podesiti osjetljivost i\/ili balans zavojnica metal detektora kako bi detekcija uop\u0107e bila mogu\u0107a.<\/p>\n Cilj ovog uvodnog \u010dlanka je ukazati na zaklju\u010dak kako ne postoji univerzalni metal detektor koji je najbolji u svim uvjetima i za sve primjene. Rad sa detektorom metala je slo\u017een proces gdje na uspje\u0161nost detekcije utje\u010de niz faktora. Bolji i skuplji detektori obi\u010dno imaju ugra\u0111ene napredne funkcije (vi\u0161e frekvencija, precizne fazne komparatore i sl.) koje zna\u010dajno uslo\u017enjavaju konstrukciju detektora ali i u nekim slu\u010dajevima donekle bolje kompenziraju razli\u010dite ne\u017eeljene utjecaje i pojave koje prate proces detekcije metala ispod povr\u0161ine zemlje. No treba biti svjestan \u010dinjenice da i takvi skupi detektori koriste gotovo istu zavojnicu i potpuno isto magnetsko polje kao i na\u0161 detektor iz 1970. godine. To \u0161to je analogni instrument zamijenjen LCD-om ne zna\u010di da imamo bolji detektor. Ako je ugra\u0111en diskriminator on programski mo\u017ee raditi savr\u0161eno ali samo ako dobiva savr\u0161eni odziv preko (opet one iste) zavojnice (\u0161to u praksi vrlo \u010desto ne mora biti slu\u010daj). Kad testirate neki metal detektor najlak\u0161e je na zemlju baciti neki komad metala pa onda mahati preko njega detektorom. Me\u0111utim, taj test samo pokazuje da li detektor radi ili ne te govori ni\u0161ta vi\u0161e o njegovim svojstvima. U praksi tra\u017eimo skriveno zlato pod zemljom, a pod istom tom zemljom mo\u017ee biti skriven jo\u0161 \u010ditav niz drugih elektri\u010dki ili magnetski vi\u0161e ili manje vodljivih materijala te drugih nehomogenosti koje utje\u010du na magnetsko polje detektora i izobli\u010davaju njegov odziv.\u00a0 Zemlja prigu\u0161uje magnetsko polje detektora daleko ja\u010de od zraka, stoga zaboravite na detekciju zlatnog nov\u010di\u0107a negdje na 1 metar ispod zemlje. Prosje\u010dni metal detektor pouzdan je u najboljem slu\u010daju do svega nekoliko centimetara dubine, \u0161to ima i dobru stranu, jer u slu\u010daju la\u017ene detekcije barem nismo morali duboko kopati \ud83d\ude42<\/p>\n Na\u0161 METROTECH detektor metala na testu je pokazao da je neispravan, odnosno izostaje svaka zvu\u010dna ili instrumentalna indikacija. Utvr\u0111eno je da je neispravan instrument, koji je serijski vezan u krug napajanja elektronike metal detektora. Radi se o mikroampermetru sa punim otklonom na 200 \u03bcA. Ovakve osjetljive instrumente gotovo je nemogu\u0107e popraviti u ku\u0107nim uvjetima, te je najbolje instrument zamjeniti. Problem je \u0161to je u na\u0161em slu\u010daju instrument vrlo specifi\u010dnog dizajna i izgleda skale koji uz to \u010dini zaokru\u017eenu konstrukcijsku cjelinu sa ostatkom ku\u0107i\u0161ta detektora.<\/p>\n Na gornjim slikama vidi se jednostavna konstrukcija metal detektora METROTECH 220A prilago\u0111ena \u0161irokom krugu korisnika od kojih se ne tra\u017ee posebna znanja vezana uz rad metal detektorima. Detektor se napaja jednom baterijom od 9V. U originalu je kori\u0161ten stari tip ovakve baterije, koja je bila valjkastog oblika i ne\u0161to ve\u0107a od dana\u0161njih baterija kvadrtnog oblika. S obzirom da je danas valjkaste baterije od 9V te\u0161ko nabaviti, gotovo svim detektorima tipa 220A originalni konektori zamijenjeni su ovima prilago\u0111enima za nove baterije. Ne mo\u017eemo znati za\u0161to je kod na\u0161eg primjerka detektora do\u0161lo do pregaranja instrumenta, no vrlo je vjerojatno da je netko iz nepa\u017enje ili neznanja na kontakte instrumenta izravno spojio kontakte baterije od 9V \u010dime je potekla dovoljno jaka struja kratkog spoja da uni\u0161ti osjetljivi instrument.<\/p>\n Vidimo da METROTECH 220A od kontrola ima samo jedan potenciometar sa sklopkom. No, napajanje detektora se zapravo uklju\u010duje priklju\u010divanjem slu\u0161alica u pripadaju\u0107e gnijezdo. Kad je sklopka potenciometra isklju\u010dena instrument mjeri napon baterije. Uklju\u010denjem sklopke detektor prelazi u mod mjerenja detekcije metala gdje se potenciometrom namje\u0161ta osjetljivost. Po\u010detna osjetljivost se namje\u0161ta tako da se potenciometrom kazaljka instrumenta namjesti na po\u010detak otklona (crno polje na skali instrumenta). Na taj na\u010din \u0107e instrumet odmah reagirati na odziv.<\/p>\n Postavljanje pravilne osjetljivosti je od velike va\u017enosti za daljnji rad detektorom. U slu\u010daju da postavimo preveliku osjetljivost detektor \u0107e sna\u017eno reagirati na bliske i velike komade metala pri \u010demu kroz instrument mo\u017ee pote\u0107i struja do 2000\u00a0\u03bcA dakle deset puta ve\u0107a od nominalne za instrument. Iako to vjerojatno ne\u0107e odmah izazvati pregaranje instrumenta kazaljka \u0107e udariti u krajnji desni polo\u017eaj \u010dime je bilo kakvo mjerenje onemogu\u0107eno. Zato je uvijek najbolje polako otvarati potenciometar dok ne dovedemo instrument na prag reakcije.<\/p>\n Osjetljivost se dakle pode\u0161ava potenciometrom, no grubo pode\u0161avanje mo\u017ee se namjestiti i posebnim vijkom na gornjoj strani plo\u010de sa zavojnicama detektora, \u0161to je tako\u0111er vidljivo na gornjim slikama.<\/p>\n Nakon \u0161to smo \u010ditav mikroampermetar rastavili i ispitali nedvojbeno smo do\u0161li do zaklju\u010dka da je prekid negdje u samoj zavojnici. \u010cak i da uspijemo odmotati navoje zavojnice kako bi do\u0161li do podataka o debljini i du\u017eini \u017eice, te \u010dak i ako uspijemo ponovno namotati novu \u017eicu, jo\u0161 uvijek bi bilo nemogu\u0107e precizno i kvalitetno fiksirati kontakte, odnosno osovine zakretne zavojnice zalijepljene preko samih namota.<\/p>\n Uo\u010davamo da se kod ovog mehanizma ne koristi torziona nit nego spirala koju je daleko lak\u0161e montirati i demontirati sa mehanizma, no, kvar instrumenta je ipak na najgorem mogu\u0107em mjestu \u2013 na navojima vrlo tanke Cu lak \u017eice zavojnice.<\/p>\n S obzirom da je vanjski izgled instrumenta vrlo specifi\u010dan i precizno uglavljen u konstrukciju ku\u0107i\u0161ta metal detektora, najvi\u0161e izgleda za popravak daje poku\u0161aj ugradnje nekog sli\u010dnog ispravnog mehanizma mikroampermetra u postoje\u0107e ku\u0107i\u0161te ovog neispravnog instrumenta. Za nekoliko dolara preko interneta je naru\u010den ugradbeni mikroampermetar raspona od 200 \u03bcA. Slika prikazuje rastavljen originalni instrument (desno) i djelomi\u010dno rastavljen novi instrumet (lijevo).<\/p>\n Mehanizam novog mikroampermetra je, kako smo i o\u010dekivali, potpuno druga\u010diji od originalnog koji je bio ugra\u0111en u na\u0161 metal detektor. No, ipak \u0107emo ga poku\u0161ati prilagoditi originalnom ku\u0107i\u0161tu. Za po\u010detak je uklonjen vi\u0161ak plasti\u010dnog okvira ku\u0107i\u0161ta tako da se dobije okrugli oblik koji stane u originalno ku\u0107i\u0161te.<\/p>\n S obzirom da je du\u017eina ku\u0107i\u0161ta prevelika skratili smo, koliko god je bilo mogu\u0107e i ku\u0107i\u0161te po du\u017eini. Iskori\u0161ten je originalni nosa\u010d skale i metalno oja\u010danje sa zadnje strane.<\/p>\n Ovdje se vide i dvije rupe izdubljene u plastiku koje slu\u017ee za vijke kojima \u0107emo na\u0161 novi mehanizam pri\u010dvrstiti za zadnju stranu originalnog ku\u0107i\u0161ta instrumenta.<\/p>\n Nakon nekoliko desetaka sastavljanja i rastavljanja, prilago\u0111avanja, bru\u0161enja, namje\u0161tanja, pa opet sastavljanja i rastavljanja uspjeli smo centrirati i smjestiti u originalno ku\u0107i\u0161te prilago\u0111eni mehanizam novog instrumenta. Bilo je potrebno rezanje i savijanje kazaljke, prilagodba gumba za namje\u0161tanje nule… Novi mehanizam je bio pola milimetra du\u017ei od originalnog ku\u0107i\u0161ta pa je bilo neophodno napraviti mjesta za zadnje strane. No, sada je novi mehanizam \u010dvrsto uglavljen u originalno ku\u0107i\u0161te, a prednja strana je vrlo sli\u010dna originalu. Malo \u0161tete koju smo morali napraviti na zadnjoj strani mo\u017eemo prekriti komadi\u0107em plastike, no ona se ionako ne vidi u unutra\u0161njosti ku\u0107i\u0161ta.<\/p>\n Slike na vrhu objave prikazuju metal detektor METROTECH 220A sa popravljenim instrumentom. Testiranje ovog detektora u stanu unutar zgrade nema smisla jer detektor jako reagira na betonsku armaturu podova, odnosno stropova. Na radnom stolu napravili smo mali detektor magnetskog polja koje generiraju zavojnice. Jednostavno smo spojili malu zavojnicu sa feritnom jezgricom na sondu osciloskopa te istu pribli\u017eili zavojnici detektora. Evo oscilograma koji smo snimili.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n