![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2024\/05\/diamant_detector_dt3_02.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n Tvrtka Elektronische Zeitmesstechnik Helmut Klein GmbH iz Pforzheima, Njema\u010dka, osnovana je 1979. godine, a tijekom 1990-tih godina preuzela ju je \u0161vicarska kompanija Greiner Vibrograf AG. Specijalizirana je za proizvodnju mjernih instrumenata i opreme za urarske radionice i servise.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Diamant-Detector je ure\u0111aj koji poma\u017ee razlikovati pravi prirodni dijamant od umjetno proizvedenog kubi\u010dnog cirkonija koji mo\u017ee jako sli\u010diti dijamantu. Kubi\u010dni cirkonij je sinteti\u010dki materijal koji se mo\u017ee dobiti u razli\u010ditim bojama i obra\u0111ivati u razli\u010ditim oblicima te se \u010desto koristi kao jeftina zamjena za dijamante i drugo drago te poludrago kamenje. Naziva se sinteti\u010dki simulant ili imitator dijamanta te je tako i ozna\u010den na na\u0161em detektoru.<\/p>\n Ovaj na\u0161 detektor, kao i svi drugi sli\u010dni mali ru\u010dni detektori, mogu razlikovati dva minerala na osnovu razlika u nekim njihovim lako mjerljivim svojstvima, a to su naj\u010de\u0161\u0107e toplinska i elektri\u010dna vodljivost. Kod na\u0161eg testera se mjeri toplinska vodljivost.<\/p>\n Pravi dijamant ima izuzetno dobru toplinsku vodljivost (ve\u0107u od bilo kojeg drugog elementa) dok su kubi\u010dni cirkonij, staklo i sli\u010dni materijali koji mogu sli\u010diti dijamantu lo\u0161i toplinski vodi\u010di. To se iskori\u0161tava kod na\u0161eg detektora i on zapravo mjeri brzinu kojom se toplina prenosi na testirani materijal te na osnovu toga detektira da li se radi o pravom dijamantu ili ne. U tu svrhu se kao detektor koristi mali ispitni \u0161iljak sa elektri\u010dnim grija\u010dem preko kojeg se prenosi toplina na ispitivani materijal. Rasipanjem (prijenosom) topline grija\u010d se hladi \u010dime mu se smanjuje elektri\u010dni otpor. Kod pravog dijamanta koji odli\u010dno vodi toplinu hla\u0111enje \u0107e biti puno br\u017ee nego kod umjetnih dijamanata i stakla sa puno manjom toplinskom vodljivo\u0161\u0107u.<\/p>\n Detektor poput na\u0161eg koji radi na osnovu toplinske vodljivosti mo\u017ee vrlo dobro razlikovati pravi dijamant od umjetnog kubi\u010dnog cirkonija, me\u0111utim na tr\u017ei\u0161te je u\u0161ao jo\u0161 jedan simulant dijamanata naziva moissanit (silicijev karbid). Moissanit je tako\u0111er dobar toplinski vodi\u010d te ga detektori na principu toplinske vodljivosti uglavnom ne mogu razlikovati od pravog dijamanta. Stoga su razvijeni testeri na principu mjerenja elektri\u010dne vodljivosti jer je dijamant za razliku od moissanita puno manje elektri\u010dki vodljiv, odnosno prakti\u010dno je izolator. Za ispitivanje se koristi visoki (probojni) napon te se mjeri mala struja koja probija kroz kamen.<\/p>\n Kad smo ve\u0107 kod toga, spomenimo da postoji vrlo rijetka vrsta dijamanta (dijamant tipa II) sa tragovima elementa bora koji ga \u010dini elektri\u010dno vodljivim. U tom slu\u010daju bi tester na principu elektri\u010dne vodljivosti prepoznao moissanit umjesto dijamanta tipa II. Stoga su razvijeni specijalizirani opti\u010dki testeri koji prepoznaju razli\u010dite indekse loma svjetlosti kroz ova dva kamena. Neki testeri imaju ugra\u0111eno malo UV svjetlo za osvjetljavanje ispitivanog uzorka. Ovo je iz razloga \u0161to neki dijamanti (njih oko 30 %) pokazuju svojstva fluorescencije pod UV svjetlom te svijetle obi\u010dno u plavim nijansama. Tako\u0111er i neki simulanti dijamanata imaju svoja specifi\u010dna fluorescentna svojstva. Potrebno je biti dobro uvje\u017eban za prepoznavanje tih svojstava.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n