![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2024\/09\/geissler_tube_2.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n Geisslerova cijev je zatvorena staklena cijev sa dvije utaljene elektrone u kojoj se pod sni\u017eenim tlakom nalazi neki plin (obi\u010dno neon, helij) ili smjesa plinova uz dodatak metalnih para (obi\u010dno \u017eivinih ili natrijevih). Kad se na elektrode dovede visoki napon nastaje ionizacija i elektri\u010dni izboj kroz plin \u0161to je popra\u0107eno svjetlosnim pojavama (fluorescencijom). Boja svjetlosti ovisi o vrsti i tlaku plina u cijevi te o vrsti i boji upotrijebljenog stakla.<\/p>\n U na\u0161em setu su tri Geisslerove cijevi duljine 22 cm. Kroz sredi\u0161nji dio prolazi sinusoidno oblikovana tanka cijev ispunjena plinom i zatvorena metalnim elektrodama sa oba kraja. Sinusoidna cijev je izvana okru\u017eena teku\u0107inom u boji koja daje karakteristi\u010dnu boju fluorescentnog svjetla. \u017duta teku\u0107ina je ozna\u010dena kao Fluoresceina (Fluorescein), sme\u0111a teku\u0107ina je Kwas R (R-kiselina), a naran\u010dasta je Eozyna (Eozin). Fluorescein, R-kiselina i Eozin su kemijski stvorena fluorescentna bojila koja imaju \u0161iroku primjenu u industriji, medicini, optici, fotografiji, kozmetici, biologiji i sli\u010dno.<\/p>\n Geisslerove cijevi su nazvane su prema njema\u010dkom staklopuha\u010du Heinrichu Geissleru (1814 – 1879), koji ih je izra\u0111ivao po narud\u017ebi njema\u010dkoga fizi\u010dara Juliusa Pl\u00fcckera (zato su se katkad nazivale i Pl\u00fcckerovim cijevima). Prvu ovakvu cijev je Geissler izradio 1857. godine, a masovna proizvodnja se razvila od 1880-ih godina kao zabavni svjetlosni efekti u razli\u010ditim oblicima i bojama. \u00a0Od Geisslerovih cijevi su se razvili poznati \u201eneonski natpisi\u201c koji oblikovani u slova, znakove ili likove daju vrlo efektne svjetlosne natpise u razli\u010ditim bojama za reklame i sli\u010dno. Ovakvi neonski natpisi su bili popularni do kraja pro\u0161log stolje\u0107a, a danas se naj\u010de\u0161\u0107e imitiraju cijevima sa svjetle\u0107im diodama (LED trakama). Osim za svjetlosne efekte i zabavu Geisslerove cijevi su bile kori\u0161tene u znanstvenim istra\u017eivanjima ranog 20. stolje\u0107a, zatim kao (beskontaktni) indikatori visokog napona, za uga\u0111anje rezonantnih krugova VF oda\u0161ilja\u010da, za pronala\u017eenje \u010dvorova stojnih valova na VF transmisijskim linijama, kao izvor svjetla u nekim refraktometrima i sli\u010dno.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Za na\u0161e Geisslerove cijevi nismo na\u0161li to\u010dni podatak u kojem rasponu napona rade. Za brzi test smo se poslu\u017eili jednim mjera\u010dem otpora izolacije (Mjera\u010d otpora izolacije Metrawatt J5000<\/a>) koji daje testne napone od 2,5 i 5 kV. Na naponu od 2,5 kV cijevi se ne pale, dok na naponu 5 kV daju odre\u0111eni sjaj koji bi na vi\u0161em naponu vjerojatno bio i ja\u010di.<\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n