{"id":21763,"date":"2025-02-13T16:30:41","date_gmt":"2025-02-13T15:30:41","guid":{"rendered":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/?p=21763"},"modified":"2025-02-13T19:16:02","modified_gmt":"2025-02-13T18:16:02","slug":"floppy-disk","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/2025\/02\/13\/floppy-disk\/","title":{"rendered":"Floppy disk"},"content":{"rendered":"

Tijekom godina u mojoj je ropotarnici ostalo sa\u010duvano ukupno 803 komada Floppy diskova 1,44 MB kori\u0161tenih u razdoblju 1995. do 2006. godine. Floppy diskovi ili Floppy diskete kapaciteta 1,44 MB su u 1990-tim godinama bili najpopularniji mediji za digitalni zapis ra\u010dunalnih podataka. Gotovo svako prijenosno ili stolno ra\u010dunalo toga doba imalo je ugra\u0111en Floppy Disk Drive (FDD), odnosno pogon koji je omogu\u0107avao zapis i \u010ditanje podataka sa takvih disketa.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Floppy disk bez konkurencije od 1990. do 2005. godine<\/strong><\/p>\n

Floppy diskovi kapaciteta 1,44 MB su prvi puta u\u0161li u upotrebu 1986. godine, a to su tada bili 3\u00bd-in\u010dni (88,9 mm) HD diskovni pogoni visoke gusto\u0107e. Podaci se zapisuju na okrugli fleksibilni (floppy) disk presvu\u010den magnetskim materijalom koji se okre\u0107e ispod magnetskih glava (sli\u010dno kao kod audio kaseta). Kod nas je \u0161iroka primjena osobnih ra\u010dunala krenula u drugoj polovici 1990-tih godina kada su Floppy diskovi 1,44 MB bili najvi\u0161e ra\u0161ireni mediji za pohranu i razmjenu podataka, prakti\u010dno bez konkurencije.<\/p>\n

Kao konkurencija, prvi CD diskovi sa mogu\u0107nosti jednokratnog zapisa podataka (CD-R ili Compact Disc Recordable) pojavili su se ve\u0107 1990. godine, zatim su od 1997. godine uvedeni i prvi CD-ovi sa mogu\u0107nosti vi\u0161ekratnog upisivanja podataka (CD-RW ili Compact Disk ReWritable), a od 2000. godine su u\u0161li u upotrebu i prvi DVD-RW mediji. Me\u0111utim, CD\/DVD pogoni za snimanje su tada bili jo\u0161 vrlo skupi za masovnu primjenu. Negdje od 2000-tih godina po\u010deli su se \u0161iriti CD snima\u010di priu\u0161tive cijene koji su mogli pisati na CD-R i CD-RW diskove, a tek nakon 2010. godine cijena kombiniranih CD\/DVD-RW pogona za ra\u010dunala je pala na komercijalno prihvatljive cijene (20-tak dolara).<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de USB memorijskih stikova, oni su prvi put stavljeni u prodaju krajem 2000. godine, no trebalo je pro\u0107i jo\u0161 pet godina da postanu dovoljno pristupa\u010dni i isplativi da istisnu Floppy diskove.<\/p>\n

Stoga realno gledano, Floppy diskovi od 1,44 MB nisu imali konkurenciju za \u0161iroku komercijalnu primjenu sve do negdje 2005. godine kada CD-R i CD-RW diskovi i pogoni te USB memorije po\u010dinju sve vi\u0161e biti prakti\u010dno i cjenovno isplatljiviji mediji za pohranu digitalnih podataka. Tako\u0111er, to je doba naglog \u0161irenja i pove\u0107anja razlu\u010divosti digitalne multimedije (audio, slikovni i video zapisi) za \u0161to Floppy diskovi vi\u0161e nisu imali ni dovoljni kapacitet ni dovoljnu brzinu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Prijelazno razdoblje Floppy disk na CD-R\/CD-RW<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Na na\u0161ih 803 komada Floppy diskova moglo bi se realno snimiti oko 1,15 GB podataka. Ista koli\u010dina podataka mogla tada snimiti na svega dva CD-R medija (700 MB) no kao \u0161to smo rekli to tada nije bilo ni jeftino ni prakti\u010dno. Velika prednost disketa je bila u lakoj razmjeni podataka, a sami podaci su uglavnom bili osobni dokumenti napravljeni u MS Office alatima (tekstualni i tabli\u010dni podaci te prezentacije) koji bi u velikoj ve\u0107ini zauzimali puno manje od 1,44 MB. U 1990-tim godinama nije bilo digitalnih kamera i drugih multimedija visoke rezolucije, nije bilo jeftinog, brzog i pouzdanog Interneta, mali broj ra\u010dunala je uop\u0107e bio opremljen modemima i spojen na Internet (e-mail), no prakti\u010dno sva ra\u010dunala su imala FDD pogone. Tako su se podaci jeftino i prakti\u010dno uglavnom razmjenjivali preko tih malih lako prenosivih disketa.<\/p>\n

CD-R pogoni, \u010dak i kad su napokon postali dostupniji \u0161irem krugu korisnika, bili su neisplativi za razmjenu malih datoteka jer nitko nije stvarao 700 MB takvih podataka za jednokratno snimanje na CD-R. Stoga su CD-R diskovi komercijalno kori\u0161teni najvi\u0161e za snimanje (presnimavanje) velike koli\u010dine muzike, slika ili filmova, operativnih sustava i velikih ra\u010dunalnih programa, te za snimanje sigurnosnih kopija ra\u010dunalnih diskova.<\/p>\n

Unato\u010d slabe iskoristivosti kapaciteta CD-R diska za pohranu manjih datoteka, nakon 2005. godine CD-ovi postaju prakti\u010dki jeftiniji od floppy disketa, Internet postaje sve br\u017ei i dostupniji, ra\u010dunala postaju sve pouzdanija, sigurnosne kopije se rade na pomo\u0107nim HDD diskovima u samom ra\u010dunalu, po\u010dela je masovna upotreba pisa\u010da, USB memorija, prijenosna ra\u010dunala postaju sve ra\u0161irenija, korisnici su orijentirani na naprednu multimediju, igre i zabavu…<\/p>\n

Time je realna potreba za Floppy diskovima postajala sve manja jer su se manji podaci mogli razmjenjivati preko interneta, a za ve\u0107e datoteke Floppy disk nije imao dovoljan kapacitet. Moglo se dogoditi da kupite novo ra\u010dunalo sa tada jo\u0161 uvijek standardno ugra\u0111enim FDD pogonom, a da za \u010ditavo vrijeme kori\u0161tenja tog ra\u010dunala uop\u0107e niste imali potrebu koristiti niti jednu disketu. Sli\u010dno tome, danas ve\u0107ina stolnih i prijenosnih ra\u010dunala ima CD\/DVD\/RW pogone, no jednako tako ve\u0107ina korisnika godinama nema potrebe u njih u\u010ditati, a jo\u0161 manje snimiti bilo kakav CD\/DVD. Danas svi po d\u017eepovima nosimo USB stikove, pa \u010dak ni to, sve se razmjenjuje online.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to je bilo prije, a \u0161to nakon Floppy diska 1,44 MB<\/strong><\/p>\n

Doba floppy (fleksibilnih, savitljivih) diskova je zapravo zapo\u010delo jo\u0161 1971. godine sa 8-in\u010dnim (203,2 mm) IBM 23FD diskom kapaciteta 81,664 kB. Od tada se razvijalo i u\u0161lo u upotrebu jo\u0161 27 raznih standarda floppy diskova razli\u010ditih veli\u010dina, oblika i kapaciteta.<\/p>\n

Na\u0161a disketa iz 1986. godine kapaciteta 1,44 MB sa veli\u010dinom od 3\u00bd-in\u010da spada po fizi\u010dkoj veli\u010dini u zadnju generaciju floppy diskova, no u razdoblju od 1987. do 1999. godine razvijeno je jo\u0161 6 tipova naprednijih 3\u00bd-in\u010dnih disketnih sistema sa kapacitetima od 1,6 MB, 2,88 MB, 21 MB, 120 MB, 240 MB i 150\/200 MB.<\/p>\n

Ve\u0107i kapacitet na diskovima iste veli\u010dine se naravno postizao ve\u0107om gusto\u0107om zapisa, no to onda zna\u010di i ve\u0107u slo\u017eenost, preciznost i cijenu FDD pogona. Stoga floppy disk sistemi sa vrlo velikom gusto\u0107om zapisa nisu bili pogodni za masovnu proizvodnju i nisu u\u0161li u \u0161iroku komercijalnu upotrebu.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Pouzdanost zapisa podataka na Floppy disk<\/strong><\/p>\n

Sama disketa\u00a0 svakako nije bila posve pouzdan medij, no posve pouzdan nije ni jedan medij za pohranu podataka, kako nekad tako ni danas. Sigurnosne kopije (jo\u0161 bolje nekoliko njih) oduvijek su bile jedini jamac za \u010duvanje va\u017enih podataka. Iako je Floppy disk relativno dobro mehani\u010dki za\u0161ti\u0107en u svojem plasti\u010dnom ku\u0107i\u0161tu, uvijek je mogu\u0107 prodor pra\u0161ine i drugih ne\u010disto\u0107a u unutra\u0161njost, unato\u010d jednostavnoj konstrukciji mogu\u0107i su mehani\u010dki kvarovi dijelova diskete i deformacije fleksibilnog diska, a svakako da veliki negativni utjecaj ima vanjsko toplinsko i magnetsko djelovanje na disketu.<\/p>\n

Ukoliko su se preko diskete prenosili va\u017eni podaci, te datoteke je svakako bilo preporu\u010dljivo snimiti barem dva puta i to najbolje na dvije razli\u010dite diskete. Po\u017eeljno je bilo nakon snimanja podataka izvr\u0161iti i njihovo probno u\u010ditavanje, kako bi bili sigurni da je sve ispravno zapisano. Nije lo\u0161e bilo u\u010ditavanje napraviti i na nekom drugom ra\u010dunalu (drugom FDD pogonu). Tek tada mo\u017eemo disketu staviti u d\u017eep i biti prili\u010dno sigurni da \u0107e raditi tamo gdje ju nosimo. Naime, kao i kod ve\u0107ine drugih podatkovnih zapisa, datoteke moraju biti u cijelosti ispravno zapisane jer kasnije nije mogu\u0107e u\u010ditavanje samo ispravnog dijela datoteke. Osim gre\u0161ke kod samog zapisa, mehani\u010dkog, toplinskog ili magnetskog o\u0161te\u0107enja diskete kod transporta, gre\u0161ka je neki put mogla nastati i zbog odre\u0111ene nekompatibilnosti FDD pogona, odnosno lo\u0161e pode\u0161enih magnetskih glava.<\/p>\n

Svi znamo da ni opti\u010dki CD diskovi nisu ba\u0161 posve pouzdani i neosjetljivi na vanjske utjecaje, pogotovo mehani\u010dke i toplinske. Na kraju, i kod USB memorija, HDD i SSD diskova tako\u0111er dolazi do korupcije podataka iz raznih razloga, tako da ni pa\u017eljivo rukovanje i skladi\u0161tenje nije jamac o\u010duvanosti podataka i za va\u017ene podatke je uvijek pametno imati sigurnosne kopije na drugim medijima.<\/p>\n

Vrlo znakovit podatak je da od na\u0161ih 803 disketa iz razdoblja 1995. do 2006. godine nije bilo \u010ditljivo njih svega 11 komada. Posve je mogu\u0107e da je do te ne\u010ditljivosti do\u0161lo jo\u0161 kod upotrebe diskete, a ne nu\u017eno kako posljedica 20 ili 30 godina skladi\u0161tenja u tko zna kakvim uvjetima. Tako\u0111er, nije bilo \u010ditljivo svega 1% od ukupnog broja zapisanih datoteka, \u0161to je tako\u0111er vrlo vjerojatno gre\u0161ka tijekom samog snimanja datoteke. O\u010dito da je pouzdanost zapisa i \u010ditanja na Floppy diskete op\u0107enito gledana velika, no tih 1 % problema se naj\u010de\u0161\u0107e uvijek dogodi kada to najmanje treba.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>Filc ili fina spu\u017evica sa obje strane magnetskog diska slu\u017eila je za \u010di\u0161\u0107enje povr\u0161ine diska od pra\u0161ine prilikom rotacije ali je tako\u0111er i pospje\u0161ivala bolje i ravnomjernije trenje fleksibilnog diska prilikom rotacije unutar plasti\u010dnog ku\u0107i\u0161ta. Sam disk je izra\u0111en od tanke fleksibilne plastike, ne\u0161to sli\u010dno najlonu. \u00a0 \u00a0<\/span><\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\u010citanje Floppy diskova<\/strong><\/p>\n

\u010citanje Floppy diskova smo izvr\u0161ili FDD pogonom NEC UF0002. Pogon ima USB su\u010delje i odmah je bio prepoznat na Win11 operativnom sustavu (drajveri su u\u010ditani automatski).<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>Floppy Disk Drive iz 2008. godine vjerojatno je jedna od posljednjih serija proizvodnje takvih ure\u0111aja.<\/span> <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Na na\u0161ih 803 komada Floppy diskova nalazi se ukupno 269 MB podataka, razvrstano u 4359 datoteka i 443 mapa. Ispada da je prosje\u010dna veli\u010dina datoteke 61 kB \u0161to posve odgovara tada\u0161njem vremenu. To tako\u0111er govori i kako je to bilo doba \u201emalih\u201c datoteka i rijetko koji pojedina\u010dni fajl na ra\u010dunalu je imao preko 1,44 MB.<\/p>\n

Nakon i\u0161\u010ditanih 500-tinjak Floppy diskova na\u0161 FDD pogon je odbijao daljnji rad, odnosno Win11 je javljao gre\u0161ku kako ne mo\u017ee pristupiti podacima na Floppy disku. Otvorili smo FDD pogon i nismo na\u0161li nikakve o\u010dite (mehani\u010dke) gre\u0161ke. Obje magnetske glave su \u010diste, kao uostalom i \u010ditav pogon. Disketa se okre\u0107e, glave se spu\u0161taju ali Win11 ne mo\u017ee u\u010ditati nikakve podatke.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sre\u0107om, imamo jedno staro prijenosno ra\u010dunalo HP Omnibook XE4500 iz 2002. godine koje je opremljeno FDD pogonom. Ovaj laptop je iz prijelaznog razdoblja tako da je opremljen i CD\/DVD-ROM kao i FDD pogonom, LAN mre\u017enim kao i telefonskim (modemskim) ulazom, USB kao i LPT i COM portovima, digitalnim i analognim (S-video) monitorskim izlazima. Tako se mo\u017ee odli\u010dno koristiti za spajanje raznih ra\u010dunalnih periferija koje su danas potpuno iza\u0161le iz upotrebe i nova ra\u010dunala ih ne podr\u017eavaju.<\/p>\n

Rad sa FDD pogonom pod WinXP nije tako ugodan kao onaj sa USB pogonom na Win11. Ukoliko je neka datoteka na disketi o\u0161te\u0107ena, WinXP zaustavlja daljnje \u010ditanje diskete, dok Win11 mo\u017ee presko\u010diti o\u0161te\u0107enu datoteku i nastaviti \u010ditanje slijede\u0107e. Tako\u0111er, Win11 ima bolju podr\u0161ku za kopiranje datoteka sa istim imenom, ima brzi pregled (preview) fajlova i sli\u010dno. Brzina \u010ditanja je naravno u oba slu\u010daja ista jer je ograni\u010dena maksimalnom brzinom samog FDD pogona.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Sadr\u017eaj Floppy diskova<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Po sadr\u017eaju, na oko stotinjak disketa su snimljeni razni ra\u010dunalni programi, igre (DOS), sistemske (setup, startup) diskete i drajveri za razni hardver. Na ostalih 700 disketa su uglavnom tekstualne datoteke, tabli\u010dni podaci i snimke web stranica.<\/p>\n

Od podatkovnih datoteka to su u najve\u0107em broju MS Word (.doc) i druge tekstualne datoteke (.txt, .rtf), te snimljene web stranice (.htm). To je i za o\u010dekivati jer je u 1990-tim godinama ve\u0107ina korisnika ra\u010dunala ovladala osnove rada sa tada vrlo popularnim i ra\u0161irenim MS Word-om za kreiranje razli\u010ditih slu\u017ebenih i privatnih tekstualnih dokumenata. S obzirom da je Internet bio slabo razvijen i relativno skup za kori\u0161tenje, diskete su slu\u017eile za snimanje i razmjenu internetskih web stranica. Tada se napla\u0107ivalo ukupno vrijeme koje ste spojeni na Internet, a ne koli\u010dina skinutih podataka kao danas, pa je bila praksa da se u\u010ditane web stranice snime i zatim \u010ditaju offline. Sli\u010dno je i sa e-mailom gdje su na diskete snimale kopije razmijenjenih e-mailova, te smo na\u0161li i oko 50 takvih snimaka (.eml).<\/p>\n

Slike su vrlo malo zastupljene na disketama, svega oko 300 slikovnih datoteka uglavnom u jpg, gif, tif i bmp formatu. To su mahom manje slike, crte\u017ei i skice skinute sa Interneta ili osobne fotografije u niskoj rezoluciji. Tako\u0111er je i PDF format tada jo\u0161 bio malo zastupljen tako da na disketama nalazimo svega desetak takvih zapisa vjerojatno skinutih sa Interneta.<\/p>\n

Ne\u0161to manje su zastupljene i druge MS Office datoteke (Power Point, Excel, Access) no za 1990-te godine je jasno da sve \u0161to se moglo kako tako napraviti u MS Wordu, napravilo se u MS Wordu jer ve\u0107ina dr\u017eavnih slu\u017ebenika ali ni privatnih korisnika nikad nije ni nau\u010dila osnove rada u nekom drugom programu.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Na kraju, na diskete je snimljeno i nekoliko komprimiranih datoteka u .zip formatu. Komprimiranje mo\u017ee prili\u010dno smanjiti neke datoteke, posebice one napravljene u MS Office programima. Me\u0111utim, snimanje u komprimiranom formatu na Floppy diskete pove\u0107ava mogu\u0107nost korupcije podataka i njihovu ne\u010ditljivost. Vrijedi pravilo, \u0161to je datoteka ve\u0107a to je ve\u0107a mogu\u0107nost njezine korupcije prilikom snimanja i \u010ditanja. Ukoliko komprimiramo nekoliko datoteka zajedno, te ako do\u0111e do bilo kakvog o\u0161te\u0107enja dijela te komprimirane (ZIP) datoteke, dekomprimiranje \u0107e biti nemogu\u0107e i sve datoteke \u0107e biti ne\u010ditljive. Posebno je bilo rizi\u010dno bilo snimanje na diskete datoteka koje su ve\u0107e od 1,44 MB. Postojao je poseban program koji je cijepao takvu datoteku na fajlove veli\u010dine ne\u0161to manje od 1,2 KB i zatim bi se ti segmenti pojedina\u010dno snimali na diskete (fajlovi su dobivali ekstenzije .A01, .A02, .A03 i tako dalje). Kod \u010ditanja su se morali ispravno u\u010ditati svi fajlovi sa svih disketa, ina\u010de bi originalnu datoteku bilo nemogu\u0107e ponovno sastaviti. Ako je datoteka bila rascjepkana na 10 ili vi\u0161e disketa, postojala je velika \u0161ansa da se barem jedna s vremenom o\u0161teti i da sve postane neupotrebljivo.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to sa svim tim Floppy diskovima\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nekad sam imao ideju iskoristiti ove diskete za izradu nekog unikatnog ku\u0107i\u0161ta, kutije, stalka, zastora, pregrade ili op\u0107enito za prekrivanje i ukras nekih ve\u0107ih ravnih povr\u0161ina. Me\u0111utim, danas je ponuda raznih postera, tapeta, cerada, plo\u010di, panela i drugih gotovih prekrivki toliko \u0161arena i bogata da se vjerojatno ne isplati lijepiti pojedina\u010dno svaku disketu na neku povr\u0161inu kako bi se istina dobio jedinstven, no upitno prakti\u010dan, otporan i trajan dizajn.<\/p>\n

Vjerojatno \u0107u zadr\u017eati desetak disketa iz \u010disto nostalgi\u010dnih razloga, a ostatak ide u recikla\u017eno dvori\u0161te i dalje na trajno uni\u0161tenje. Ove su diskete nakon 15-tak godina aktivne slu\u017ebe postale jednako nepotrebne kao i podaci koji su ostali na njima ostali snimljeni. Na \u017ealost, ne mo\u017ee se re\u0107i da ista sudbina ne vrijedi i za sve druge ra\u010dunalne podatke, zapise, medije ikada snimljene. Velikom broju njih vijek trajanja je tek nekoliko sekundi ili nekoliko sati, nakon \u010dega vi\u0161e nikome ne\u0107e biti zanimljive.<\/p>\n

Napredak ra\u010dunalne tehnologije je omogu\u0107io ogromnu brzinu i koli\u010dinu kreiranja razli\u010ditog digitalnog zapisa, no posve obrnuto tome vrijednost i trajnost toga sadr\u017eaja je \u010desto vrlo niska i upitne korisnosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tijekom godina u mojoj je ropotarnici ostalo sa\u010duvano ukupno 803 komada Floppy diskova 1,44 MB kori\u0161tenih u razdoblju 1995. do 2006. godine. Floppy diskovi ili Floppy diskete kapaciteta 1,44 MB su u 1990-tim godinama bili najpopularniji mediji za digitalni zapis ra\u010dunalnih podataka. Gotovo svako prijenosno ili stolno ra\u010dunalo toga doba imalo je ugra\u0111en Floppy Disk […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":21770,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":{"0":"post-21763","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-nekategorizirano","8":"czr-hentry"},"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/floppy_disk_07.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21763","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21763"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21763\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21780,"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21763\/revisions\/21780"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21770"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21763"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21763"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21763"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}