![\"stereo_cjevno_poja\u010dalo_ef86_ecc83_el84_push_pull_01\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2018\/02\/stereo_cjevno_poja\u010dalo_ef86_ecc83_el84_push_pull_01.jpg\")
<\/a><\/p>\nCijevna poja\u010dala mogu se podijeliti na dva osnovna tipa: SE (eng. Single Ended) i PP (eng. Push Pull). Razlika je \u0161to se kod SE poja\u010dala u svim elektronskim cijevima poja\u010dava \u010ditav audio signal (i pozitivne i negativne periode), dok se kod izlaznih stupnjeva PP poja\u010dala u zasebnoj cijevi (ili cijevima) posebno poja\u010davaju pozitivne i posebno negativne periode signala koje se zatim u izlaznom audio transformatoru ponovno spajaju u jedan originalni signal. PP spojevi poja\u010dala koriste se za postizanje ve\u0107ih izlaznih snaga, no za postizanje ve\u0107ih izlaznih snaga kod oba tipa poja\u010dala mo\u017ee se u izlaznom stupnju paralelno spojiti vi\u0161e istovrsnih elektronskih cijevi za \u0161to se koriste termini PPP (eng. Parallel Push-Pull) i PSE (eng. Parallel Single Ended). Kod PP poja\u010dala potreban je neki sklop koji vr\u0161i invertiranje faze signala za 180\u00b0 tako da se uz originalan signal dobije i signal okrenut za 180\u00b0. Kao okreta\u010d faze obi\u010dno se koristi spoj s dvostrukom triodom, no postoje i druge izvedbe kao \u0161to je SIPP (eng. Self-Inverting Push Pull).<\/p>\n Cijevna audio poja\u010dala su opstala do danas i dalje se razvijaju iz razloga \u0161to audiofili unato\u010d svoj sili raznovrsnih suvremenih poluvodi\u010dkih poja\u010dala i audio filtara smatraju da ona ipak ne mogu posti\u0107i takvu jedinstvenu vrstu zvuka kakva nastaje iz cijevnih poja\u010dala. Desetlje\u0107ima se me\u0111u audiofilima vode rasprave i tra\u017ee idealni spojevi cijevnih poja\u010dala. Ovim raspravama vjerojatno nikad ne\u0107e biti kraja i savr\u0161eno audio poja\u010dala vjerojatno nikad ne\u0107e biti sastavljeno, iz jednostavnog razloga jer mjerilo kvalitete ovdje nisu samo mjerljive veli\u010dine poput izobli\u010denja ili izlazne snage ve\u0107 i u velikoj mjeri subjektivni dojam svakog audiofilskog slu\u0161a\u010da.<\/p>\n U unutra\u0161njosti na\u0161eg stereo cjeva\u0161a jasno se uo\u010davaju dva potpuno jednaka poja\u010dala (svako za jedan stereo kanal) i to svako potpuno nezavisno sa vlastitim napajanjem. Svaki kanal ima pet elektronskih cijevi: pentodu EF86, dvije dvostruke triode ECC83 i dvije pentode EL84. Elektronske cijevi su marke Telefunken (osim jedne EL84 koja je Tesla), a ostale pasivne komponente su uglavnom RIZ i Iskra. Ispravlja\u010d napajanja nije izveden sa elektronskim cijevima ve\u0107 sa poluvodi\u010dima (Graetz B300C75). Iz ovoga se mo\u017ee zaklju\u010diti da se radi o PP poja\u010dalu sa parom EL84 na izlazu. Elektronske cijevi EL84 \u010desto su u izlaznim krugovima cijevnih poja\u010dala i razvijene su upravo za tu namjenu.<\/p>\n PREDNOSTI PP POJA\u010cALA PRED SE POJA\u010cALIMA<\/p>\n Maksimalna snaga koja se mo\u017ee izvu\u0107i iz jedne EL84 je 5,7 W uz 4,3 V efektivnog napona ulaznog signala i 250 V anodnog napona pri \u010demu je izlazna impedancija 5,2 k\u2126, a izobli\u010denje signala 10%. Dvije elektronke EL84 spojene u protufazni (PP – push pull) spoj pak mogu isporu\u010diti najvi\u0161e 17 W izlazne snage uz 10 V efektivnog napona ulaznog signala i 300 V anodnog napona pri \u010demu je izlazna impedancija 2 x 4 k\u2126, a izobli\u010denje signala 4%. Vidimo da se u PP spoju mo\u017ee izvu\u0107i ve\u0107a snaga uz manje izobli\u010denje signala (izobli\u010denja se smanjuju kod spajanja protufaznih signala u izlaznom transformatoru), no najve\u0107i nedostatak ovih poja\u010dala je potreba za dobrim me\u0111usobnom simetrijom i uskla\u0111ivanjem obje grane protufaznog poja\u010danja.<\/p>\n Ono \u0161to \u0107emo od osnovnih pojmova jo\u0161 sretati kod cijevnih (kao i svih drugih) poja\u010dala to je klasa u kojoj rade. Klasu rada cijevnih poja\u010dala odre\u0111uje veli\u010dina negativnog prednapona dovedena na mre\u017eicu (bias). On mora biti tako odre\u0111en da kad na mre\u017eicu dovedemo promjenjivi ulazni audio signal tada izlazna anodna struja mora linearno slijediti te promjene ulaznog signala, dakle na izlazu iz anode dobivamo linearno poja\u010danu struju koja vjerno slijedi promjenu struje ulaznog signala. To zna\u010di da nas zanima linearna karateristika elektronske cijevi, odnosno podru\u010dje rada gdje izlazni poja\u010dani signal na anodi vjerno slijedi ulazni signal na re\u0161etki (ravni dio karakteristike). Kad nema ulaznog signala prednaponom mre\u017eice je odre\u0111ena tzv. mirna anodna struja (struja mirovanja) elektronske cijevi u tzv. radnoj to\u010dki. U kona\u010dnici, prema polo\u017eaju te radne to\u010dke na ravnom (linearnom) dijelu karakteristike cijevi razlikujemo razli\u010dite klase poja\u010dala, a za poja\u010danje audio signala koriste se samo klase A, B i AB. Dajemo osnovne usporedne karakteristike ove tri klase poja\u010dala:<\/p>\n Prednapon za mre\u017eice mora biti dobro stabiliziran kako radna to\u010dka ne bi “bje\u017eala” u radu, postoji vi\u0161e na\u010dina za osiguranje negativnog prednapona, a mo\u017ee se izvesti i spoj za automatski prednapon mre\u017eice. Spoj za automatski prednapon je najjednostavniji za izvedbu ali tada poja\u010dala imaju ne\u0161to manje poja\u010danje, te\u017ee se namje\u0161taju radne to\u010dke i izlazni brum je poja\u010dan. Vidimo da klasa A ima najmanje izobli\u010denje ali zato i najmanje poja\u010danje. Klasa B ima najve\u0107e poja\u010danje ali poja\u010dava samo jednu poluperiodu signala. Stoga se poja\u010dala u klasi B i AB rade kao PP poja\u010dala kako bi se obje poluperiode provele svaka kroz svoju elektronsku cijev i na izlazu spojile u cjelovit signal. Ovdje treba primijetiti kako kod tranzistora postoji PNP i NPN tip gdje jedan tip poja\u010dava pozitivnu, a drugi negativnu poluperiodu pa se na baze oba tranzistora mo\u017ee dovesti isti signal. Kod elektronskih cijevi nema “pozitivnih” i “negativnih” cijevi pa se za jednu cijev signal mora fazno okrenuti za 180\u00b0.<\/p>\n Pri spajanju signala na izlazu iz elektronki koje rade u B klasi nastaju odre\u0111ena izobli\u010denja koja se javljaju na mjestu spajanja poluperioda (eng. Cross over distortion). Stoga se radna to\u010dka \u010desto odabire negdje izme\u0111u klase A i B kako bi se poja\u010danjem zahvatio i dio negativne poluperiode i tako se “preklopilo” mjesto spajanja poluperioda, odnosno kako bi se dobio najpovoljniji omjer poja\u010danja i izobli\u010denja izlaznog signala.<\/p>\n Na blok shemi vidimo pojednostavljeni prikaz rada PP poja\u010dala. Ovdje je va\u017eno napomenuti da prema audiofilskim mjerilima izvedba svakog prikazanog stupanja poja\u010dala ima utjecaj na kona\u010dni do\u017eivljaj zvuka iz tog poja\u010dala, uklju\u010duju\u0107i i izvedbu napajanja pa \u010dak i izvedbu veza izme\u0111u stupnjeva (izravno ili preko kondenzatora) u \u0161to se uklju\u010duje i posljednja veza izlaznog stupnja sa zvu\u010dnikom (dakle izvedba zvu\u010dni\u010dkog kabela).<\/p>\n Kao \u0161to smo ve\u0107 spomenuli, graditelji cijevnih audio poja\u010dala i audiofili razvili su \u010ditavu jednu nauku oko dobivanja \u0161to boljih svojstava cijevnih poja\u010dala i njih je nemogu\u0107e obuhvatiti u jednom \u010dlanku, posebice \u0161to oko nekih pitanja jo\u0161 uvijek postoje nerije\u0161ene dvojbe, vode se polemike i rade nova istra\u017eivanja. Ipak, za one koji se \u017eele zagrijati za ovu problematiku dati \u0107emo jo\u0161 nekoliko smjernica kako bi lak\u0161e pratili forume i druge stru\u010dne i amaterske rasprave na tu temu.<\/p>\n PRETPOJA\u010cALO<\/strong> – Pretpoja\u010dalo je izvedeno sa pentodom EF86 koja je upravo i razvijena za tu namjenu te ima veliko poja\u010danje, vrlo mala izobli\u010denja (0,05%) i veliku otpornost na smetnje zbog ugra\u0111enog posebnog oklopa oko elektroda cijevi. Elektronska cijev je kao \u0161to smo rekli pentoda, no audiofili se groze od te rije\u010di pa se pentode \u010desto spajaju kao triode, pri \u010demu imaju manje poja\u010danje ali daju uhu “topliji” zvuk.<\/p>\n Kako bi se sprije\u010dio ne\u017eeljeni brum, ulazni vod od konektora na prednjoj plo\u010di poja\u010dala do pretpoja\u010dala mora biti oklopljen, no oklop se spaja na masu samo na jednom kraju i to na onom koji se nalazi uz ulazni konektor na prednjoj plo\u010di. Na tu istu to\u010dku spajanja oklopa ulaznog kabela sa masom izravno se dovodi minus pol napajanja iz ispravlja\u010da.<\/p>\n OKRETA\u010c FAZE<\/strong> (separator faza, phase splitter) – Ovaj stupanj izveden je sa dvostrukom triodom ECC83 i postoji vi\u0161e funkcionalnih na\u010dina spajanja trioda ove cijevi kao \u0161to su npr. katodinski, izodinski, parafazni, kri\u017eno spojeni (eng. cross-coupled), Schmitdov spoj itd.<\/p>\n Me\u0111u audiofilskim poja\u010dalima najvi\u0161e prevladava spoj sa zajedni\u010dkim katodnim otpornikom koji je nazvan dugorepi (eng. long tail) i gdje na anodama dvostruke triode ECC83 dobijemo dva protufazna signala koji se dalje proslje\u0111uju na protufazno (PP) poja\u010dalo. Graditelji cijevnih poja\u010dala otkrili su da poja\u010danje dviju trioda u cijevi ECC83 nije sasvim jednako (druga trioda je ne\u0161to slabijeg poja\u010danja) pa se za dobivanje savr\u0161eno simetri\u010dnih protufaznih signala u ovaj stupanj ponekad ugra\u0111uju trimeri za izjedna\u010davanje poja\u010danja obiju trioda.<\/p>\n U na\u0161em poja\u010dalu nalazimo po dva para elektronki ECC83 izme\u0111u stupnja pretpoja\u010dala i izlaznog PP stupnja. Mogu\u0107e je da oba para trioda po kanalu slu\u017ee kao okreta\u010di faze u kri\u017enom spoju (cross-coupled) koji je najbolji spoj za okretanje faze i daje najvi\u0161e simetri\u010dan izlaz. No tako\u0111er je mogu\u0107e da za okretanje faze slu\u017ei samo jedan par trioda (npr, u spoju long tail), dok je drugi par trioda driver za izlazne elektronke u PP spoju. Ovo bismo najjednostavnije saznali da imamo gotovu shemu poja\u010dala. U svakom slu\u010daju, koji god spoj bio, triode u okreta\u010du faze osim zada\u0107e stvaranja paralelnog signala ulaznom i zatim njegovo okretanje za 180\u00b0 tako\u0111er ujedno i naponski poja\u010davaju oba ta signala.<\/p>\n IZLAZNI STUPANJ<\/strong> – Izlazne pentode EL84 mogu biti spojene tako da rade kao pentode, tako da rade kao triode ili ne\u0161to izme\u0111u u tzv. ultralinearni spoj. Spojevi se razlikuju po na\u010dinu napajanja mre\u017eica G2, pa se tako u spoju pentode ve\u017eu na napajanje, u spoju triode se ve\u017eu na anode, a u ultralinearnom spoju na posebne izvode na primaru izlaznog transformatora. U ultralinearnom spoju od elektronke se dobije snaga gotovo kao da je vezana kao pentoda, unutarnji otpor kao da je vezana kao trioda, a uz sve to dobijemo jo\u0161 i malo izobli\u010denje. Da bismo opisali kakav izlazni zvuk daje pojedini spoj trebali bismo koristiti audiofilski umjetni\u010dki rje\u010dnik koji oslikava subjektivan dojam slu\u0161a\u010da, no za nas sa prosje\u010dnim u\u0161ima \ud83d\ude09 re\u0107i \u0107emo da pentodni spoj daje hladni zvuk, triodni spoj daje topli slatkasti zvuk, a ultralinearni spoj je negdje izme\u0111u \ud83d\ude42<\/p>\n Tako\u0111er, PP poja\u010dala mogu raditi u svim trima klasama audio poja\u010dala: A, B i AB. Kada EL84 radi u klasi A ima mirnu struju od oko 48 mA. U klasi B ta struja je gotovo jednaka nuli, a u klasi AB nalazi se negdje izme\u0111u te dvije vrijednosti. Ve\u0107 smo rekli da klasu rada elektronske cijevi odre\u0111uje veli\u010dina negativnog prednapona mre\u017eice. Taj prednapon se dobiva preko katodnog otpornika (oko -11 V za EL84), no, za savr\u0161eno cijevno poja\u010dalo najbolje je imati zasebni stabilizirani izvor negativnog napona (recimo nekih -15V preko npr. stabilizatora 7915) nakon kojeg zasebnim (promjenjivim) otpornikom za svaku cijev smanjimo veli\u010dinu tog napona na \u017eeljenu vrijednost za prednapon mre\u017eice. Time \u0107emo mo\u0107i ne samo namjestiti optimalnu radnu to\u010dku za izlazni par elektronki ve\u0107 i podesiti njihovu simetriju (tako da su mirne struje obje cijevi potpuno jednake).<\/p>\n IZLAZNI TRANSFORMATOR<\/strong> – Posebno va\u017ena (da ne ka\u017eemo presudna) komponenta cjevnog poja\u010dala je izlazni audio transformator koji prilago\u0111ava visoku izlaznu impedanciju elektronskih cijevi (reda nekoliko k\u2126) na nisku impedanciju zvu\u010dnika (reda nekoliko \u2126). On mora prenijeti \u0161to ve\u0107u snagu uz \u0161to manje gubitaka s izlaznog stupnja poja\u010dala na zvu\u010dnik i to sa \u0161to manjim izobli\u010denjima i u \u0161to \u0161irem dinami\u010dkom audio frekvencijskom opsegu. Kod PP poja\u010dala u izlaznom transformatoru ujedno se i spajaju poja\u010dane protufaze signala ponovno u cjeloviti signal.<\/p>\n Kod boljih cijevnih poja\u010dala koriste se posebne dvostruke C-jezgre i posebna izvedba posebno motanih i izoliranih namota kako bi se \u0161to vi\u0161e smanjio rasipni induktivitet transformatora i postigla \u0161to bolja simetri\u010dnost namotaja. Neke izvedbe svojih audio transformatora proizvo\u0111a\u010di \u010duvaju kao poslovnu tajnu. Stoga ne \u010dudi da su kvalitetni izlazni audio transformatori najte\u017ee nabavljiva komponenta cijevnog poja\u010dala i \u010dine veliki udio u ukupnoj cijeni istog.<\/p>\n Dok se sa na\u010dinom spajanja cijevi jo\u0161 mo\u017ee eksperimentirati, audio transformatori moraju biti izra\u010dunati i motani za to\u010dne ulazne i izlazne impedancije kao i za to\u010dnu vrstu izlaznog spoja poja\u010dala pa tu nema puno prostora za gre\u0161ke i u nabavu ili izradu istih kre\u0107e se tek kad smo sigurni u tip i izvedbu kompletnog izlaznog stupnja poja\u010dala. Triodni i pentodni spoj izlaznog PP stupnja koriste izlazni transformator koji na primaru ima samo sredi\u0161nji izvod preko kojeg se dovodi anodni napon, dok primar transformatora za ultralinearni spoj ima dodan po jo\u0161 jedan izvod na svaku polovicu namota tako da s tim treba ra\u010dunati kod odabira spoja za izlazni stupanj. Sekundar transformatora osim izvoda za spajanje zvu\u010dnika mo\u017ee imati i izvode za povratnu vezu izlaznog poja\u010dala ukoliko je isto izvedeno na taj na\u010din, no ona se mo\u017ee izvesti i sa zvu\u010dni\u010dkih izvoda preko RC veze (nije potreban poseban izvod na sekundaru). Izvodi za zvu\u010dnik iz sekundara transformatora vode se izravno na izolirane zvu\u010dni\u010dke priklju\u010dnice na \u0161asiji poja\u010dala, dakle niti jedan kraj se ne spaja s masom.<\/p>\n Rekli smo da je simetri\u010dnost namota jako va\u017ena u izlaznom transformatoru jer nam malo zna\u010di savr\u0161ena simetrija protufaznih signala namje\u0161tena na izlazima iz elektronskih cijevi ako se sve to na kraju pokvari u izlaznom transformatoru. U nekim granicama je mogu\u0107e kompenzirati nesimetriju namota opet zasebnim pode\u0161avanjem poja\u010danja svakog protufaznog kanala, no to u kona\u010dnici mo\u017ee dovesti do disbalansa u drugim stupnjevima poja\u010dala, tako da je najbolje izlazni transformator izraditi \u0161to je mogu\u0107e preciznije ili nabaviti neki kvalitetni tvorni\u010dki primjerak.<\/p>\n Tako\u0111er, \u0161to je izlazni transformator bolje izveden i ima manje gubitaka to \u0107e i prijenos snage na zvu\u010dnik biti ve\u0107i. Da dalje ne duljimo, za primjer, ukoliko iskoristimo neki izlazni transformator za PP spoj cijevi EL84 iz nekog starog doma\u0107eg lampa\u0161kog radio aparata mo\u017eemo izvu\u0107i ne\u0161to oko 10W snage uz 0,5% izobli\u010denja. S druge strane, uz nekakvu vrhunsku izvedbu istog transformatora sa istim poja\u010dalom postigli bismo oko 12W sa 0,1% izobli\u010denja. \u00a0Nekome se ove razlike \u010dine zanemarive, nekome su ogromne. Za neko prosje\u010dno ljudsko uho (prema nekim izvorima) granica \u010dujnog izobli\u010denja je oko 0,5%. Mo\u017eda postoje ljudi koji mogu “\u010duti” i dest puta manja izobli\u010denja, no \u010dinjenica je da audiofili vole lampa\u0161ki zvuk upravo zato jer je izobli\u010den, istina, na po njima jedinstven na\u010din \ud83d\ude42<\/p>\n MRE\u017dNI TRANSFORMATOR<\/strong> – Mre\u017eni transformator za cijevne ure\u0111aje ima specifi\u010dne izlazne napone i tu ne\u0107emo mo\u0107i iskoristiti mre\u017eni transformator od nijednog poluvodi\u010dkog elektroni\u010dkog ure\u0111aja. On mora davati napon za grijanje cijevi (reda nekoliko volti, obi\u010dno 6,3V), napon za anode elektronskih cijevi (reda nekoliko stotina volti) i ponekad prednapon za mre\u017eice elektronskih cijevi – bias (reda nekoliko desetaka volti), naravno, sve prema specifikacijama za odre\u0111ene cijevi koje napajamo.<\/p>\n Mre\u017eni transformator je dobro oklopiti i udaljiti \u0161to vi\u0161e od ostalih komponenti, posebice od izlaznog audio transformatora, a ako to nije mogu\u0107e ova dva transformatora moraju se me\u0111usobno montirati zakrenuti za 90\u00b0 kako bi se magnetska indukcija u \u0161to manjoj mjeri prenosila s jednog transformatora na drugi. U novije vrijeme \u010desto se koriste oklopljeni toroidni mre\u017eni transformatori. O samoj tehnici motanja, izolacije i oklapanja mre\u017enog transformatora za HI-FI cijevna poja\u010dala tako\u0111er je razvijeno puno legendi koje se mogu izu\u010davati na mnogobrojnim audiofilskim forumima.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n\n
\n
\n
\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n