![\"nucleotecnica_nucleostabil_01\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/nucleotecnica_nucleostabil_01.jpg\")
<\/a><\/p>\n<\/p>\n
Natpis “Stabilizzatore universale automatico” sugerira da se stabilizator mo\u017ee prilagoditi na vi\u0161e ulaznih napona (125, 160, 220 ili 270 V) \u0161to mu daje univerzalnu primjenu, a izlazni napon \u0107e uvijek biti automatski stabiliziran na 220 V ukoliko odabrani ulazni napon ne varira vi\u0161e od \u00b125%. Vidimo da su vrijednosti ulaznih napona odabrane tako da se me\u0111usobno pove\u0107avaju upravo za 25% pa bi ovaj stabilizator bio prikladan za stabilizaciju ulaznih napona u rasponu od cca 95-335V na 220V. Odabir ulaznog napona vr\u0161i se kratkospojnikom na zadnjoj strani ku\u0107i\u0161ta stabilizatora pored izlazne priklju\u010dnice stabiliziranog napona 220V.<\/p>\n
Snaga tro\u0161ila priklju\u010denih na ovaj stabilizator ne smije biti ve\u0107a od 200 VA, dakle mo\u017ee pogoniti potro\u0161a\u010de koji vuku do cca 1 A struje. Na natpisnoj plo\u010dici vidimo oznaku “FORMA D’ONDA CORRECTTA” \u0161to bi zna\u010dilo da je izlazni valni oblik izmjeni\u010dnog napona blizak sinusoidi. Za\u0161to je to va\u017eno naglasiti vidjeti \u0107emo u daljnjem opisu principa rada magnetskog stabilizatora mre\u017enog napona. \u00a0Na kraju tu je oznaka modela T.V.U. Mogu\u0107e da se radi o nekoj talijanskoj kratici za transformator za odr\u017eavanje stalnog napona (kao npr. eng. CVT – Constant Voltage Transformer) no mogu\u0107e je i da oznaka sugerira da je stabilizator predvi\u0111en za napajanje TV prijamnika. U vrijeme kad je elektrifikacijska mre\u017ea jo\u0161 bila u razvoju, nestabilnosti, dnevne fluktuacije i fiksne razlike mre\u017enih napona u ku\u0107anstvima bile su vrlo \u010desta pojava. Ovo je posebno \u0161tetilo elektroni\u010dkim ure\u0111ajima kao \u0161to su tada\u0161nji cijevni televizori te je ve\u0107ina ovakvih stabilizatora i bila namijenjena i prilago\u0111ena njihovom napajanju.<\/p>\n
<\/p>\n
Magnetski stabilizator izmjeni\u010dnog napona sastoji se od transformatora te od dodatnih induktiviteta i kapaciteta potrebnih za uobli\u010davanje sinusnog izlaznog valnog oblika napona. Naime, znamo da kod transformatora inducirani napon na sekundaru prati ulazni napon na primaru. Ukoliko se pove\u0107a napon na primaru, pove\u0107ati \u0107e se izmjeni\u010dni magnetski tok kroz jezgru, te \u0107e se gotovo linearno pove\u0107ati i inducirani napon na sekundaru, kao i obrnuto. To zna\u010di da \u0107emo uz sinusni oblik izmjeni\u010dnog napona na primaru dobiti i sinusni oblik izmjeni\u010dnog napona na sekundaru.<\/p>\n Me\u0111utim, ovo ne funkcionira do beskona\u010dnosti. Ovo funkcionira tako dugo dok porast napona na primaru ne izazove toliko pove\u0107anje magnetskog toka da ga jezgra fizi\u010dki vi\u0161e ne mo\u017ee prenijeti, odnosno ka\u017eemo da je jezgra transformatora do\u0161la u zasi\u0107enje. Od te to\u010dke zasi\u0107enja, koliko god dalje pove\u0107avali napon na primaru, napon na sekundaru se vi\u0161e gotovo ne\u0107e mijenjati. To je razumljivo jer jezgra ne mo\u017ee proizvesti ve\u0107i magnetski tok od onoga koji je ograni\u010den samim njenim fizi\u010dkim svojstvima (dimenzijama i eventualno vrsti materijala) koliko god mi nakon te granice pove\u0107avali napon na primaru. Dok se kod normalnih transformatora izbjegava njegovo dovo\u0111enje do zasi\u0107enja, kod transformatora za stabilizaciju napona upravo ova pojava je klju\u010dna za njegov rad.<\/p>\n Transformator za stabilizaciju napona izra\u010duna se tako da se najmanji ulazni napon (koji ulazi u stabilizaciju) transformira do nominalnog (za 25% to iznosi 165 V na 220 V) i tu je transformator ve\u0107 u to\u010dki zasi\u0107enja. Koliko god se sada napon na primaru mijenjao na vi\u0161e (u rasponu 166 – 275 V) transformator na sekundaru ne\u0107e dati napon ve\u0107i od 220 V jer mu je jezgra cijelo vrijeme zasi\u0107ena. Presjek jezgre i broj namota moraju se dakle precizno izra\u010dunati i dimenzionirati za maksimalnu snagu koju \u017eelimo dobiti iz stabilizatora sa ura\u010dunatim gubicima nastalim u samom transformatoru. Tako\u0111er se ne smije pretjerivati sa pove\u0107anjem ulaznog napona nakon to\u010dke zasi\u0107enja jer pove\u0107anjem napona dolazi i do sve ve\u0107eg zagrijavanja jezgre transformatora i time u kona\u010dnici do njegovog uni\u0161tenja.<\/p>\n Za ubla\u017eavanje pojave zagrijavanja transformatora naponima zasi\u0107enja koristi se kondenzator na na\u010din da naponima (strujama) koji ulaze u zasi\u0107enje daje svoj kapacitivni reaktivni karakter. Me\u0111utim kondenzator ovdje ima dvojaku ulogu. Kada se njegova kapacitivna reaktancija izjedna\u010di sa induktivnom reaktancijom primarne zavojnice dolazi do tzv. ferorezonancije pri \u010demu napon kroz kondenzator postane vi\u0161i od ulaznog, a samim time i struja kroz primarnu zavojnicu. Proporcionalno tome pove\u0107a se i magnetski tok i to toliko da se jezgra transformatora dovede u zasi\u0107enje.\u00a0 Uva\u017eavaju\u0107i ova dva efekta, kondenzator mora biti izra\u010dunat tako da s jedne strane omogu\u0107i zasi\u0107enje jezgre (ne smije biti premali), a s druge strane mora u to\u010dno odre\u0111enoj vrijednosti kompenzirati induktivnu reaktanciju i time sprije\u010diti pretjerano zagrijavanje jezgre (ne smije biti preveliki).<\/p>\n Osnovni problem kod ovakve stabilizacije je oblik izlaznog napona. Naime, ulazni izmjeni\u010dni napon iz mre\u017ee je sinusoidnog oblika i takav oblik napona \u017eelimo i na izlazu. Me\u0111utim, vjerno se transformira samo dio sinusoide ispod to\u010dke zasi\u0107enja (ispod 165V) dok su ve\u0107i amplitudni vrhovi napona, odnosno oni koji dovode transformator u zasi\u0107enje “odrezani” \u0161to je i razumljivo jer se naponi iznad 165V ne transformiraju. Stoga se na izlazu dobije sinusoida sa odrezanim vrhovima, dakle ne\u0161to sli\u010dnije pravokutnom naponu nego sinusoidi koji uz to sadr\u017ei i \u010ditav niz vi\u0161ih harmonika. Kad u kona\u010dnici ulaznoj sinusoidi odre\u017eemo vrhove, pribrojimo vi\u0161e harmonike i dodamo naponske pikove i druge smetnje koje se generiraju u radu ovakvog transformatora izlazni valni oblik izgledati \u0107e otprilike ovako:<\/p>\n Kako bi se takav valni oblik vi\u0161e ubli\u010dio sinusnom valnom obliku, u seriju sa sekundarnim namotajem dodaje se jo\u0161 jedan, tzv. kompenzacijski namotaj. Tako\u0111er, na istu jezgru se mo\u017ee dodati jo\u0161 jedan namotaj sa paralelno spojenim kondenzatorom koji djeluje kao titrajni krug pode\u0161en na frekvenciju ulaznog napona (50 Hz). Ovim rezonantnim LC krugom se blokiraju (filtriraju) frekvencije vi\u0161ih harmonika pa se izlazni valni oblik jo\u0161 vi\u0161e pribli\u017ei sinusoidi. Ovaj namotaj se zove namotaj za neutralizaciju ili rezonantni namotaj. Za jo\u0161 bolju stabilizaciju ponekad se serijski sekundarnom izlazu dodaje i prigu\u0161nica.<\/p>\n \u0160to dublje zalazimo u problematiku magnetskih stabilizatora napona stvari se sve vi\u0161e uslo\u017enjavaju i prelaze okvire ove objave. Na kraju \u0107emo dati samo neke osnovne sheme spajanja namota transformatora i kondenzatora unutar magnetskih stabilizatora (od vi\u0161e mogu\u0107ih kombinacija) kako bismo kod rastavljanja i prou\u010davanja istih mogli barem na\u010delno zaklju\u010diti na\u010din rada istih. Na\u0161e sheme uklju\u010duju kombinacije do \u010detiri namota, no magnetski stabilizatori mogu imati i vi\u0161e od osam namota i prigu\u0161nica kako bi se na izlazu dobio \u0161to pravilniji i \u0161to stabilniji izlazni napon, a svi uklju\u010duju rezonantne LC krugove na primarnoj ili sekundarnoj strani koji filtriraju harmonike i ulaze u ferorezonanciju za dovo\u0111enje jezgre transformatora u zasi\u0107enje.<\/p>\n Prva dvije sheme prikazuje osnovnu opisanu verziju magnetskog stabilizatora bez dodatnih namotaja na sekundarnoj strani za popravljanje izlaznog valnog oblika napona i koji rade na principu ferorezonancije i zasi\u0107enosti jezgre transformatora. Otpornik koji je vezan paralelno kondenzatoru u prvoj shemi slu\u017ei za njegovo pra\u017enjenje kad se stabilizator isklju\u010di iz mre\u017ee tako da se kod ponovnog uklju\u010divanja ne bi zbrojili napon mre\u017ee i napon nabijenog kondenzatora. Na drugoj shemi kondenzator je vezan u seriju sa posebnim induktivitetom sa jezgrom za postizanje ferorezonancije. Ostale sheme prikazuju tipi\u010dne spojeve kada su dodani jedan ili vi\u0161e namota za filtriranje valnog oblika izlaznog napona. U praksi gotovo svi magnetski stabilizatori napona imaju ugra\u0111ene ove dodatne namote, a osnovna verzija se koristi samo kada valni oblik napona nije kriti\u010dan ili kada se njegovo filtriranje vr\u0161i nekim vanjskim filtrima.<\/p>\n Sve sheme koje smo ovdje nacrtali uklju\u010duju transformator sa galvanski odvojenim primarom od sekundara, no vrlo \u010desto se kod TV stabilizatora koristi autotransformator umjesto transfromatora. Takve sheme su opisane primjerice u objavama Magnetski stabilizator napona TEVESTA EI<\/a> i Magnetski stabilizator napona STABILOVOLT<\/a>.<\/p>\n Kod na\u0161eg stabilizatora napona cijeli transformator zalijan je u neku crnu izolacijsku smolu tako da ne mo\u017eemo vidjeti ni\u0161ta drugo osim kondenzatora umotanog u papir sa nekim simpati\u010dnim logom lude ili jokera. Jednako kao ni proizvo\u0111a\u010du Nucleotecnica, tako ni ovom logu nismo uspjeli u\u0107i u trag. Mogu\u0107e da se radi o nekim manjim talijanskim proizvo\u0111a\u010dima koji se nisu dugo zadr\u017eali na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n