![\"stolle_typ_7403_01\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2018\/04\/stolle_typ_7403_01.jpg\")
<\/a><\/p>\nKatodna cijev, katodna elektronka, Braunova cijev, kineskop, odnosno CRT (Catode Ray Tube) sve su to neka od imena koje se koriste za vakuumske ekrane kakvi su danas ve\u0107 potpuno istisnuti iz upotrebe u televizorima, monitorima i gotovo svim drugim elektroni\u010dkim ure\u0111ajima koji pokazuju neku video sliku. No, u vrijeme kada su CRT ekrani bili u \u0161irokoj upotrebi \u010dinili su najskuplju komponentu ure\u0111aja te su se stoga razvile neke indirektne metode koje su mogle u nekim slu\u010dajevima barem djelomi\u010dno ili privremeno popraviti pojedine gre\u0161ke nastale unutar vakuumske cijevi CRT ekrana i na taj odgoditi njegovu zamjenu.<\/p>\n
S obzirom da je sam CRT ekran najskuplja i najte\u017ee dobavljiva komponenta u video ure\u0111aju svakako je potrebno izvr\u0161iti sva testiranja kako bismo bili sigurni da je od svih komponenti neispravan ba\u0161 sam ekran. Nakon toga je potrebno utvrditi koja je komponenta unutar CRT ekrana neispravna i da li je popravak uop\u0107e mogu\u0107.<\/p>\n Prvi korak bi bio mjerenje napona na elektrodama ekrana i provjera da negdje nije do\u0161lo fizi\u010dkog prekida kontakta (hladni spoj ili sli\u010dno) na samom konektoru (podno\u017eju) ekrana. Kada ekran ima sve potrebne napone: grijanje, anodni napon iz mre\u017enog dijela, buster napon iz izlaznog horizontalnog transformatora i visoki napon iz VN stupnja, tada \u0107e proizvoditi katodnu zraku. Ako je katodna zraka dobro fokusirana i pravilno otklanjana u horizontalnim i vertikalnim otklonskim sustavima onda \u0107emo na ekranu dobiti ispravan raster. U kona\u010dnici, modulacijom intenziteta katodne zrake na ekranu \u0107emo dobiti sliku.<\/p>\n Za svaki tip CRT ekrana postoje tvorni\u010dki podaci o potrebnim naponima na pojedinim elektrodama. Ti podaci mogu se odnositi na napone pojedinih elektroda prema masi ili prema katodi. U praksi je lak\u0161e mjeriti napone prema masi pa ukoliko imamo podatke za napone prema katodi onda treba uzeti u obzir da je katoda na vi\u0161em naponu u odnosu na masu, te taj napon treba dodati kod mjerenja. Obi\u010dno su u tvorni\u010dkim podacima za ekrane dani naponi elektroda prema katodi, a na elektri\u010dnim shemama televizora ispisani su naponi elektroda prema masi.<\/p>\n Mjerenja je treba vr\u0161iti elektronskim voltmetrom jer su struje na pojedinim elektrodama vrlo male i instrument sa malim unutra\u0161njim otporom mogao bi izazvati veliki pad napona i pogre\u0161ku u mjerenju.<\/p>\n Ukoliko izmjereni naponi na elektrodama ekrana odgovaraju tvorni\u010dkim podacima ili shemi, a ekran nikako ili slabo svijetli, tada je vrlo vjerojatno gre\u0161ka u samom ekranu. No da bi se u potpunosti isklju\u010dila mogu\u0107nost pogre\u0161ke u nekim drugim sklopovima dobro je provesti jo\u0161 nekoliko mjerenja napona na elektrodama ekrana i to tako da se prate eventualne promjene napona na tim elektrodama pod odre\u0111enim uvjetima ili pod odre\u0111enim pode\u0161avanjima u krugovima napajanja elektroda. Mi se ovdje, s obzirom na temu, ne\u0107emo dalje baviti mogu\u0107im gre\u0161kama ostalih sklopova video ure\u0111aja nego zaklju\u010dujemo kako su svi sklopovi ispravni, svi potrebni naponi na elektrodama su prisutni, nema lo\u0161ih kontakata za uvo\u0111enje tih napona na elektrode unutar ekrana, a isti i dalje ne radi, dakle gre\u0161ka je negdje u unutra\u0161njosti samog ekrana.<\/p>\n Postoji vi\u0161e neispravnosti koje se mogu pojaviti u unutra\u0161njosti CRT ekrana zbog \u010dega isti uop\u0107e ne prikazuje sliku ili je ona na neki na\u010din degradirana. Ve\u0107inu tih neispravnosti nemogu\u0107e je popraviti i ekran je potrebno zamijeniti. Tu svakako spadaju:<\/p>\n Jedine gre\u0161ke nastale u unutra\u0161njosti CRT ekrana koje je uvjetno mogu\u0107e popraviti to su kratki spojevi nastali izme\u0111u pojedinih elektroda. Elektrode u kratkom spoju mogu biti samo u toplom stanju (kad je ekran pod naponom ili kad je zagrijan), a tako\u0111er mogu biti u kratkom spoju u svim uvjetima, dakle i u hladnom stanju.<\/p>\n Za\u0161to i kako nastaje kratki spoj izme\u0111u elektroda CRT ekrana? Da bi odgovorili na ovo pitanje moramo se malo upoznati sa unutarnjom gra\u0111om CRT ekrana. Osnovne elektrode svakog ekrana su:<\/p>\n Ovisno o tipu monitora mogu biti dodane i druge elektrode za kontrolu zrake (npr. g6 za konvergenciju), a sa svake strane re\u0161etke za fokus (g3) mogu biti dodane dvije ubrziva\u010dke elektrode na visokom anodnom naponu koje se ozna\u010davaju sa g3 i g5, a fokus je u tom slu\u010daju g4. No tako\u0111er pojedine elektrode mogu biti izvedene vi\u0161estruko i me\u0111usobno spojene ve\u0107 u samoj cijevi tako da generalno gledano nakon elektronskog topa i g1 svaki daljnji raspored i oznake elektroda mogu varirati od modela do modela. U svakom slu\u010daju dobivanje elektronske zrake iz elektronskog oblaka koja precizno, fokusirano i to\u010dno odre\u0111enom ja\u010dinom udara na zaslon ekrana nije jednostavan zadatak (pogotovo kod kolor ekrana gdje upravljamo sa tri elektronske zrake) te su kod razli\u010ditih CRT ekrana primijenjena razli\u010dita rje\u0161enja koja uklju\u010duju razli\u010dit broj, oblik, raspored i veli\u010dinu elektroda ugra\u0111enih u iste.<\/p>\n E sad se ponovno vratimo na pitanje kratkog spoja izme\u0111u elektroda. On u prvom redu nastaje zbog nu\u017enog fizi\u010dki malog me\u0111usobnog razmaka \u017earne niti smje\u0161tene unutar cilindri\u010dne katode kao i me\u0111usobnih razmaka svih ostalih susjednih elektroda koje su uglavnom cilindri\u010dnog oblika i u vratu vakuumske cijevi naj\u010de\u0161\u0107e fiksirane na jednoj dovodnoj \u017eici zataljenoj za rub staklenog balona koja ujedno \u010dini i vanjski kontakt. Elektrode su izlo\u017eene visokim naponima i povi\u0161enim temperaturama te svako i najmanje savijanje \u017eice nosa\u010da elektrode pod ovim i vanjskim mehani\u010dkim utjecajima mo\u017ee dovesti do njenog kratkog spoja sa susjednom elektrodom. Otvor elektronskog topa je promjera svega 0,3-1 mm i svaka ne\u010disto\u0107a unutar njega mo\u017ee drasti\u010dno smanjiti emisiju elektrona. Strana tijela koja mogu upasti izme\u0111u elektroda ili u elektronski top obi\u010dno su otpali komadi\u0107i grafitne prevlake s unutarnje strane ekrana koja \u010dini anodu ekrana.<\/p>\n Mo\u017eda \u0107e zvu\u010dati kao \u0161ala, ali najjednostavniji oblik poku\u0161aja popravka ekrana sa elektrodama u kratkom spoju je pomo\u0107u \u010deki\u0107a \ud83d\ude42 Blago kuckanje gumenim \u010deki\u0107em po ekranu (oko kontakata i vrata ekrana) kad je isti u toplom stanju, te pri tome mijenjanje kontrola za osvjetljenje i kontrast mo\u017ee dovesti do razdvajanja elektroda ili istresanja ne\u010disto\u0107a izme\u0111u njih.<\/p>\n Ako \u010deki\u0107 ne pomogne prelazimo na metodu “spaljivanja” mjesta kratkog spoja. Naime, kod pojave kratkog spoja naj\u010de\u0161\u0107e se radi o vrlo maloj dodirnoj povr\u0161ini izme\u0111u elektroda koja \u010dini kratki spoj te \u0107e pu\u0161tanjem struje preko kratko spojenih elektroda o\u010dekivano prvo stradati (pregoriti) to “najtanje” mjesto. Potrebno je dakle na kratko spojene elektrode dovesti struju odre\u0111ene jakosti koja \u0107e u\u017eariti i spaliti tu dodirnu to\u010dku ali ipak ne\u0107e previ\u0161e o\u0161tetiti ostatak elektroda. Preporu\u010dljivo je uvijek prvo poku\u0161ati sa slabijim kratkotrajnim strujama, a ako ne postignemo \u017eeljeni rezultat pove\u0107ati struju i vrijeme paljenja.<\/p>\n Ukoliko se radi o kratkom spoju koji je stalno prisutan (u hladnom i toplom stanju) dobar je na\u010din prvo kroz elektrode u hladnom spoju izbiti neki kondenzator 100-2000 \u00b5F nabijen na cca 500 V. Ukoliko takvi poku\u0161aji ne uspiju upotrijebiti \u0107emo neki sna\u017ean strujni izvor niskog napona, npr. akumulator ili jaki transformator napona 6 V. Niski napon je preporu\u010dljiv kako nakon isklju\u010divanja ne bi nastao elektri\u010dni luk izme\u0111u eventualno uspje\u0161no “odspojenih” elektroda odnosno kako elektrode ne bi previ\u0161e izgorjele i izvan dodirnog mjesta. Svi ovi poku\u0161aji imaju veliku \u0161ansu da ne uspiju i da jo\u0161 vi\u0161e uni\u0161te ekran, no, ekran sa kratko spojenim elektrodama je ve\u0107 ionako neupotrebljiv.<\/p>\n Ukoliko se radi o kratkom spoju koji se prisutan samo (povremeno) u toplom stanju to se \u010desto manifestira iskrenjem unutar ekrana koje se mo\u017ee pojaviti odmah \u010dim se isti spoji na napon ili nakon \u0161to se dovoljno ugrije. I u ovom slu\u010daju mo\u017eemo krenuti od najmanje invanzivne metode, kako smo ve\u0107 opisali u gornjem slu\u010daju, vi\u0161ekratnim pra\u017enjenjem elektrolita preko elektroda u hladnom stanju. Ako to ne uspije (a vrlo \u010desto ne uspije) nastavljamo sa poku\u0161ajem spa\u0161avanja ekrana u toplom stanju. Za ovaj slu\u010daj se koristi izmjeni\u010dni napon u rasponu 200 – 1000 V koji na problemati\u010dne elektrode dovodimo preko otpornika za ograni\u010denje struje vrijednosti 3 – 5 k\u2126 \/ 10 – 20 W. I ovdje se zapravo poku\u0161ava spaliti mjesto djelomi\u010dnog kratkog spoja. Va\u017eno je promatrati \u0161to se doga\u0111a unutar katodne cijevi kad se na problemati\u010dne elektrode dovede napon za spaljivanje. Ako vidimo iskrenje, to je dobar znak, zna\u010di da struja prolazi preko kratko spojenih elektroda i pali ne\u010disto\u0107e izme\u0111u njih koje uzrokuju kratki spoj. Kad se katodna cijev ohladi, ako nismo postigli \u017eeljeni u\u010dinak, postupak je potrebno ponavljati. Da se razumijemo, grijanje cijevi se vr\u0161i spajanjem napona na grija\u010du nit ekrana, no kad se cijev zagrije, taj napon se obavezno isklju\u010duje prije dovo\u0111enja napona za paljenje mjesta kratkog spoja ina\u010de mo\u017ee do\u0107i do trajnog o\u0161te\u0107enja elektronskog topa! Ako se vidi da ponavljanje postupka daje sve bolje rezultate mo\u017ee se nastaviti s paljenjem, no ako se pretjera, i ovdje na kraju mo\u017ee do\u0107i do pregaranja drugih dijelova ekrana i njegovog trajnog uni\u0161tenja.<\/p>\n Spaljeni gare\u017e \u0107e pasti na dno elektronskog topa ili na dno ekrana. Zaostali gare\u017e u elektronskom topu mogao bi ometati prolaz elektronima katodne zrake te postoje daljnji postupci “\u010di\u0161\u0107enja” gare\u017ea iz elektronskog topa tako da sav zavr\u0161i na dnu katodne cijevi. U vrijeme kada je regeneracija CRT ekrana bio popularan postupak za poku\u0161aj jeftinog produ\u017eavanja \u017eivotnog vijeka ekrana televizora, RTV serviseri iskustveno su do\u0161li svaki za sebe do odre\u0111enih “recepata” za najbolji na\u010din regeneracije odre\u0111enih tipova ekrana. Tu su onda razvijene \u010ditave studije o najefikasnijim visinama napona, vremenu “paljenja”, broju ponavljanja, naponu i du\u017eini vremena za zagrijavanje ekrana, kao i svim drugim elementima relevantnim za proces regeneracije. Tako\u0111er su se izdvojili tipovi monitora koji se gotovo nikad nisu mogli uspje\u0161no regenerirati, kao i oni kod kojih je to gotovo uvijek uspijevalo. U to vrijeme na tr\u017ei\u0161te je izba\u010deno i niz tvorni\u010dkih ure\u0111aja za testiranje i regeneriranje CRT ekrana, poput ovog na\u0161eg, koji su svi koristili isti opisani princip, no razlikovali su se po karakteristikama generiranog napona za regeneraciju kao i mogu\u0107nostima njegovog pode\u0161avanja, opet svaka tvrtka po svojem receptu.<\/p>\n S obzirom da se radi o vrlo jednostavnim ure\u0111ajima, regeneratori su se \u010desto radili u samogradnji, ponekad i kao kopije nekih tvorni\u010dkih ure\u0111aja. Najjednostavniji ure\u0111aj za regeneraciju monitora sastojao se od nekog izvora napona za grijanje (npr. transformator 6 – 9 V) i kori\u0161tenja mre\u017enog napona 220 V preko serijski spojene \u017earulje (25-40 W) za regeneraciju. Nekoliko minuta grijala bi se katoda, a zatim se grijanje isklju\u010duje. Slijedi dovo\u0111enje mre\u017enog napona na kratko spojene elektrode dodirom kontakta elektrode ili preko sklopke u kratkim intervalima. \u017darulja je ovdje slu\u017eila kao indikator protoka struje ali jo\u0161 va\u017enije i za ograni\u010denje struje jer nam je svima jasno \u0161to bi se dogodilo da mre\u017eni napon iz uti\u010dnice dovedemo izravno na kratki spoj \ud83d\ude42<\/p>\n CRT tester i regenerator Stolle Typ 7403 ima mogu\u0107nost odabira napona za grijanje cijevi u vrijednostima od 6,3 – 8,4 – 11 – 13,8 V te mogu\u0107nost odabira napona za regeneraciju u vrijednostima od\u00a0 750, 1000 i 1500 V. Vrijeme trajanja napona za regeneraciju je 50 ms. Ve\u0107ina CRT ekrana ima napon grijanja cijevi od 6,3 V, no kod regeneracije zagrijavanje mora biti \u0161to bolje kako bi efekt paljenja bio \u0161to u\u010dinkovitiji pa se zagrijavanje vr\u0161i ne\u0161to ve\u0107im naponom. Tako\u0111er, logi\u010dno je da se za regeneraciju koriste \u0161to kra\u0107i naponski izboji, dovoljno da se spali sitna metalna pra\u0161ina, a ostanu sa\u010duvane deblje povr\u0161ine elektroda. Visina napona odabire se ovisno o elektrodama koje su u kratkom spoju, najosjetljiviji je spoj katode sa grija\u0107om niti u elektronskom topu (f\/k), a taj spoj je na\u017ealost i naj\u010de\u0161\u0107i.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n