![\"elektrokardiograf_ei_ecg_100t_01\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2018\/11\/elektrokardiograf_ei_ecg_100t_01.jpg\")
<\/a><\/p>\nElektrokardiograf (EKG ili engl. ECF) je ure\u0111aj koji mjeri i bilje\u017ei elektri\u010dnu aktivnost (napone) srca te u vremenskoj domeni iscrtava elektrokardiogram koji onda lije\u010dnicima slu\u017ei za utvr\u0111ivanje dijagnoza. Nastanak napona u srcu te njihovo prostiranje na povr\u0161inu ko\u017ee, metode i na\u010dini mjerenja te bilje\u017eenja tih napona, kao i sama interpretacija nastalih elektrokardiograma, slo\u017eena su poglavlja medicine i bio-elektronike i nemogu\u0107e ih je opisati na jednoj stranici teksta niti shvatiti za kratko vrijeme. No, kako smo to i do sada \u010dinili u na\u0161im objavama, na najjednostavniji mogu\u0107i na\u010din ipak \u0107emo se upoznati s osnovnim pojmovima vezanim uz EKG kako bi sa elektri\u010dkog gledi\u0161ta imali predod\u017ebu \u0161to to i kako mjeri ovaj ure\u0111aj.<\/p>\n Valni oblik napona srca nastaje u procesu depolarizacije i repolarizacije napona tijekom rada (kontrakcija) klijetki i pretklijetki srca. Srce u tom procesu predstavlja elektri\u010dni dipol koji se mo\u017ee predo\u010diti vektorski. Elektrode kojima mjerimo napone srca, odnosno naponi koji se mjere na pojedinim elektrodama projekcije su vektora sr\u010danog dipola na stranice trokuta. Na slici je prikazan sr\u010dani vektor te njegove projekcije na stranice trokuta. Ovdje je rije\u010d o tzv. Einthovenovom trokutu \u010diji vrhovi se nalaze oko srca i predstavljaju odvode elektroda EKG-a. Budu\u0107i da je unutra\u0161njost tijela (ruke i noge) dobar vodi\u010d ove tri elektrode se ne moraju postaviti u blizinu srca, nego \u0161to je puno jednostavnije, na zape\u0161\u0107e lijeve i desne ruke, te gle\u017eanj lijeve noge. Pri tome gle\u017eanj desne noge mo\u017ee slu\u017eiti kao uzemljenje (na taj odvod je obi\u010dno spojeno poja\u010dalo u povratnoj vezi za potiskivanje smetnji od mre\u017ee na osnovnim odvodima). Vidimo dakle da se ulazni naponi sa srca na EKG vode preko tri osnovne elektrode (odvoda) koji se jo\u0161 nazivaju i Einthovenovi odvodi, te se ozna\u010davaju rimskim brojevima I, II i III. Odvodi su bipolarni (+ i -) te se na vektorskom prikazu lijepo mo\u017ee uo\u010diti kako kod I. i III. odvoda vrh vektora odgovara pozitivnoj priklju\u010dnici, a kod II. odvoda odgovara negativnoj. To zna\u010di da bi pisa\u010d II. odvod prikazivao u inverznom odnosu naspram I. i III. odvoda, pa da bi se to izbjeglo, i da svi odvodi prikazuju napon u istom smjeru, priklju\u010dci elektroda za II. odvod su kod spajanja na EKG zamijenjeni.<\/p>\n Osim Einthovenovih odvoda sa vrhova trokuta, na EKG se dovodi jo\u0161 jedan mjerni napon srca koji se uzima na \u0161est mjesta sa povr\u0161ine ko\u017ee u podru\u010dju srca i na zajedni\u010dkoj elektrodi na nultom potencijalu. Nulti potencijal se dobiva tako da se sve tri Einthovenove elektrode spoje preko otpornika u jedno \u010dvori\u0161te (CT). Ta to\u010dka nultog potencijala se zove Wilsonova elektroda pa se negdje ozna\u010dava i slovom W, dok se spomenutih \u0161est odvoda zovu prekordijalni odvodi i ozna\u010davaju se slovom V.<\/p>\n Einthovenovi odvodi (RA, LA, LL) u zajedni\u010dko \u010dvori\u0161te spajaju se na ulaznoj mre\u017ei naponskih djelitelja EKG-a. Cijela ta mre\u017ea zove se Wilsonova mre\u017ea, a pored zajedni\u010dke to\u010dke nultog potencijala u istoj se kreiraju dodatne tri mjerne to\u010dke koje se zovu poja\u010dani ili Goldbergerovi odvodi i ozna\u010davaju se sa aVF, aVL i aVR. Kao \u0161to se vidi na slici, na ovim odvodima se potencijal jednog vrha trokuta uspore\u0111uje sa srednjom vrijednosti potencijala drugih dvaju vrhova.<\/p>\n \u010citava ova pri\u010da sa vektorima (koliko god bili jednostavni) te sa formulama (koliko god bile jednostavne) obi\u010dno odbija prosje\u010dnog amaterskog elektroni\u010dara od napora da se upu\u0161ta u detaljno izu\u010davanje i razumijevanje cijele problematike. Kao zadovoljavaju\u0107u aproksimaciju mo\u017eemo si srce predo\u010diti kao neku kemijsku bateriju koja nema stalne napone i fiksne polove na svojojpovr\u0161inive\u0107 se oni dinami\u010dki mijenjanju ovisno o tome kako mijenja sam vanjski oblik, dakle u ritmu kontrakcija srca. Da bismo mogli pratiti te naponske promjene na povr\u0161ini srca koristimo metodu sli\u010dnu trigonometriji. Dakle potrebne su nam barem tri mjerne to\u010dke oko srca na koje se preslikavaju ti naponi i gdje se onda me\u0111usobnim usporedbama izmjerenih napona na njima mo\u017ee pratiti dinamika naponskih promjena na samom srcu.<\/p>\n Elektrode na povr\u0161ini ko\u017ee preko kojih se naponi srca prenose na EKG tako\u0111er su pri\u010da za sebe i ne treba ih olako shvatiti samo kao podesno oblikovane obi\u010dne vodi\u010de. Elektrode EKG-a moraju biti na neki na\u010din za\u0161ti\u0107ene od prenapona te mre\u017enih i visokofrekvencijskih smetnji. Tako\u0111er se ne mogu izravno spajati na otporni\u010dku mre\u017eu ve\u0107 je potreban neki sklop za transformaciju velikog ulaznog otpora elektrode na mali otpor otporni\u010dke mre\u017ee. Sklopovi za tu namjenu obi\u010dno se ugra\u0111uju u samu elektrodu, no mi sa na\u0161im EKG-om nismo nabavili pripadaju\u0107e elektrode pa se ovdje ne\u0107emo dalje baviti tom temom.<\/p>\n Ovime \u0107emo se napokon odmaknuti od problematike uzimanja naponskih uzoraka sa srca i prelazimo na sklopovlje za obradu istih. Pomo\u0107u selektorske sklopke za svako mjerenje se odabire jedan od navedenih odvoda i sa svakog tog odvoda \u0107emo dobiti druga\u010diji elektrokardiogram koji onda dalje slu\u017ee za pojedine dijagnoze. Svaki EKG ima mogu\u0107nost ba\u017edarenja poja\u010dala uz pomo\u0107 preciznog naponskog izvora od 1 mV koji na traci na izlazu iz pisa\u010da treba dati otklon od 10 mm (normalna osjetljivost EKG-a je 10 mm \/ mV). Na na\u0161em EKG-u ECG-100T za tu namjenu slu\u017ei tipkalo 1 mV sa potenciometrom za ba\u017edarenje kazaljke pisa\u010da EKG-a. Tako\u0111er jasno uo\u010davamo glavnu sklopku za izbor jednog od odvoda za mjerenja (I, II, III, aVR, aVL, aVF, V, V\/2). Polo\u017eaj CF vjerojatno slu\u017ei za za\u0161titno isklju\u010divanje poja\u010dala EKG-a u slu\u010daju da se na pacijentu primjenjuje defibrilator. Za za\u0161titu poja\u010dala od visokog napona defibrilatora dobro rje\u0161enje je i upotreba tzv. plivaju\u0107ih poja\u010dala, dakle poja\u010dala koja su potpuno galvanski odvojena od vanjskog uzemljenja ali i me\u0111usobno, \u0161to se posti\u017ee odvojnim transformatorima ili opto-spre\u017enicima. Na primjeru na\u0161eg EKG-a nalazimo opto-spre\u017enike na plo\u010dicama poja\u010dala, a tako\u0111er se pored mre\u017ene priklju\u010dnice nalazi mre\u017ena sklopka kojom se ure\u0111aj na mre\u017eu mo\u017ee se spojiti sa uzemljenjem ili bez njega.<\/p>\n Iza preklopnika za odabir vrste mjerenja dolazi nisko\u0161umno pretpoja\u010dalo i glavno poja\u010dalo izme\u0111u kojih se stavlja visokopropusni RC filtar. Uloga ovog filtra je blokiranje istosmjernih napona polarizacije elektroda koji su ve\u0107i od napona srca i koji bi kao takvi mogli poja\u010dalo dovesti u zasi\u0107enje. Filtar se izra\u010dunava prema naponu za umjeravanju (ba\u017edarenje) poja\u010dala EKG-a od 1 mV. Prilikom umjeravanja na ulaz poja\u010dala dovodi se skok istosmjernog napona koji traje onoliko dugo koliko je pritisnuta tipka za ba\u017edarenje 1 mV. Nakon toga \u0107e napon na kondenzatoru filtra po\u010deti eksponencijalno padati nekom vremenskom konstantom (obi\u010dno u trajanju od 1,5 do 3,2 sekunde) \u0161to \u0107e biti i registrirano na pisa\u010du. Ako pak na ulaz poja\u010dala do\u0111e neka vanjska smetnja ve\u0107eg napona od 1 mV, poja\u010dalo mo\u017ee biti dovedeno u zasi\u0107enje, pri \u010demu \u0107e kazaljka pisa\u010da biti na maksimalnom otklonu i to stanje \u0107e potrajati tako dugo dok se kondenzator ne izbije na pribli\u017eno 1 mV. Ako je napon smetnje visok ovo blokirano stanje mo\u017ee potrajati relativno dugo pa se pored tipke 1 mV nalazi jo\u0161 jedna tipka DE-BLOC kojom se kondenzator filtra kratko spaja, \u010dime se isti trenutno isprazni, kazaljka se deblokira, te se snimanje mo\u017ee nastaviti.<\/p>\n Nakon glavnog poja\u010dala obi\u010dno dolazi jednostavni RC filtar sa niskom propustom koji slu\u017ei za uklanjanje smetnji nastale naponima mi\u0161i\u0107a ili frekvencijom mre\u017ee 50 Hz pa stoga gornja grani\u010dna frekvencija ovakvog filtra nije vi\u0161a od 35-45 Hz. Tako\u0111er, za uklanjanje smetnji frekvencije mre\u017ee mo\u017ee biti ugra\u0111en i zaporni filtar za 50 Hz koji \u0107e tu frekvenciju isklju\u010diti iz mjerenja i registriranja. Ovaj filtar mogu\u0107e je uklju\u010diti sklopkom FILTER.<\/p>\n Za zapis elektrokardiografa kod ECG-100T koristi se pisaljka sa ugrijanom niti koja na posebnom temperaturno osjetljivom papiru ostavlja crni trag zapisa (termozapis). Pisaljku pokre\u0107e zakretni elektromagnetski mehanizam kojim\u00a0 upravlja izlazno poja\u010dalo. Elektromagnetski zakretni mehanizam pisaljke \u010ditav je zaliven u plasti\u010dni blok te ga nije mogu\u0107e detaljno prou\u010diti, no osim pogonskog namotaja ovakvi blokovi obi\u010dno imaju serijski spojen jo\u0161 jedan dodatni namotaj koji slu\u017ei za osiguranje povratne veze razmjerne brzini otklona kazaljke i \u010dime se onda posti\u017ee linearnost pisa\u010da. Zadnji stupanj izlaznog poja\u010dala, koliko vidimo iz modula, sastoji se od protutaktnog spoja dva tranzistora 2N3055. S obzirom da su oba tranzistora NPN tipa za jednog je potreban okreta\u010d faze (vjerojatno izveden sa PNP tranzistorom), dok su ostali tranzistori na modulu u funkciji pogonskog stupnja (drivera) izlaznog para (vjerojatno u Darlingtonovom spoju).<\/p>\n U na\u0161 EKG ugra\u0111ena je jo\u0161 jedna termo pisaljka koja je spojena samo na napon grijanja i na mehaniku kojom se ista pomo\u0107u tipke mo\u017ee pritisnuti na papir. Kao takva, vjerojatno slu\u017ei samo za manualno obilje\u017eavanje (markiranje) dijela trake sukladno potrebama operatera.<\/p>\n \u0160irina papira je 5 cm (3,5 cm je \u0161irina mjernog dijela). Mehanizam za pogon papira osigurava ujedna\u010deno kontinuirano gibanje papira standardnim brzinama od 25 ili 50 mm\/s. \u017deljenu brzinu mogu\u0107e je odabrati tipkom sa pripadaju\u0107im oznakama.<\/p>\n Sada mo\u017eemo poku\u0161ati identificirati komponente u unutra\u0161njosti na\u0161eg elektrokardiografa ECG-100T. Sa donje strane, na vrhu ispod limene \u0161asije je ispravlja\u010dki mre\u017eni dio sa transformatorom, tiskana plo\u010dica je modul izlaznog poja\u010dala pisaljku EKG-a, ispod nje vidio dio sklopke za selekciju ulaznog dovoda, do nje je u crvenu smolu zaliven elektromagnetski zakretni blok pisaljke, a desno od toga je ku\u0107i\u0161te za rolu termo papira.\u00a0 Na dnu su sklopke i potenciometri sa elementima filtera (opisane u gornjem tekstu).<\/p>\n Sa gornje strane vidimo modul plo\u010dice pretpoja\u010dala (plo\u010dica poja\u010dala koja dolazi iznad plo\u010dice pretpoja\u010dala je izva\u0111ena i vidljiva na idu\u0107im slikama), u sredini se vidi motor sa reduktorom za pokretanje trake, a desno je mre\u017eni transformator sa ispravlja\u010dkim i stabilizatorskim dijelom.<\/p>\n Termo traka te moduli glavnog i izlaznog poja\u010dala.<\/p>\n Sve navedeno s drugog kuta…<\/p>\n Ovdje smo iz EKG-a izvukli elektromagnetsku glavu sa termo pisaljkom radi boljeg pregleda…<\/p>\n Na cijelu glavu vode samo dva para \u017eica, jedan za napajanje grija\u010da vrha pisaljke i jedan za zakretanje elektromagnetskog mehanizma.<\/p>\n Na bo\u010dnoj strani nalazi se povratna opruga zakretnog mehanizma pisaljke.<\/p>\n Elektromagnet u unutra\u0161njosti, koliko se mo\u017ee prodrijeti do njega…<\/p>\n Bolji pogled na dovodne vodove za napajanje grija\u010da vrha pisaljke: jedan vod \u010dini sama \u0161asija pisaljke, a drugi je izolirana \u017eica koja je napeta sredinom \u017elijeba \u0161asije.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n