![\"ww2_diodenvoltmeter_01\"](\"http:\/\/www.crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/ww2_diodenvoltmeter_01.jpg\")
<\/a><\/p>\nAko usporedimo sklopku za odabir mjernih podru\u010dja i skalu instrumenta, odmah vidimo kako izravna o\u010ditanja mo\u017eemo vr\u0161iti samo za opsege 5 V i 50 V, dok za druge opsege o\u010ditane vrijednosti treba prera\u010dunavati (x2 ili x4).<\/p>\n Porijeklo i godinu proizvodnje ovog voltmetra mo\u017eemo odrediti na osnovu ugra\u0111ene elektronske cijevi. Na istoj su otisnute slijede\u0107e oznake:<\/p>\n BAL 1964 \u2013 BAL (“BauaufsichtLuft”) je oznaka njema\u010dkih oru\u017eanih snaga tijekom 2. svjetskog rata (Wehrmacht), odnosno konkretno oznaka tada\u0161njeg njema\u010dkog ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe) kojom se potvr\u0111uje da proizvedena komponenta zadovoljava uvjete za upotrebu u Luftwaffe-u. Broj\u010dana oznaka 1964 je oznaka inspekcijskog tijela koje je izdalo dozvolu te se ista oznaka mo\u017ee na\u0107i na ve\u0107em broju razli\u010ditih elektronskih cijevi.\u00a0 Tako konkretna oznaka BAL 1964 u najve\u0107em broju slu\u010dajeva ozna\u010dava da je komponenta proizvedena i testirana od strane tvrtke Telefunken u Berlinu i to u razdoblju od sredine 1943. do kraja 1944. godine.<\/p>\n RV12P2000 \u2013oznaka za VF pentodu koja se koristila za vrlo \u0161iroku upotrebu (RF stupnjevi oscilatora te VF i MF poja\u010dala, NF stupnjevi poja\u010dala, ispravlja\u010dki stupnjevi) te je kao takva proizvedena u ve\u0107im koli\u010dinama i u vi\u0161e ina\u010dica od bilo koje druge elektronske cijevi za sve rodove biv\u0161eg Wehrmact-a. Kontakti ove elektronske cijevi izvedeni su sa bo\u010dne strane te se na poseban na\u010din spajaju na odgovaraju\u0107e podno\u017eje \u010dime je osigurana ve\u0107a otpornost na vibracije, potrese i sli\u010dne mehani\u010dke utjecaje zbog kojih bi moglo do\u0107i do prekida spoja elektronske cijevi sa podno\u017ejem, \u010dime zadovoljava uvjete za vojnu upotrebu. RV12P2000 prvi put je proizvedena 1937. godine i tada je po dimenzijama predstavlja najmanju ikada proizvedenu elektronsku cijev (24×44 mm). Zbog svoje \u0161iroke rasprostranjenosti u razli\u010ditim elektroni\u010dkim ure\u0111ajima iz 2. svjetskog rata ova elektronska cijev proizvodila se u biv\u0161em DDR-u sve do 1961. godine, a osim od strane vi\u0161e proizvo\u0111a\u010da u Njema\u010dkoj proizvodila se i u nekim drugim zemljama (pod drugim oznakama).<\/p>\n Oznaka cijevi RV12P2000 ima konkretno zna\u010denje: Tako slovo R ozna\u010dava elektronsku cijev za vojnu upotrebu, V ozna\u010dava da se radi o poja\u010diva\u010dkoj cijevi, broj 12 ozna\u010dava prosje\u010dni napon u voltima potreban za grijanje cijevi, a broj 2000 predstavlja teoretski faktor poja\u010danja cijevi.\u00a0 Prema tehni\u010dkim podacima za indirektno grijanje katode elektronkeRV12P2000 potreban je istosmjerni ili izmjeni\u010dni napon od 12.6 V (75 mA), a taj napon je odabran jer je to bio naj\u010de\u0161\u0107i napon instalacija (akumulatora) unutar vojnih vozila i druge vojne tehnike. Maksimalni anodni napon za ovu elektronku iznosi 210 V pri \u010demu razvija izlaznu snagu od 580 mW.<\/p>\n U prvim godinama nakon 2. svjetskog rata proizvodnja elektronskih cijevi i dalje je bila je usmjerena uglavnom na vojne potrebe (vojne elektronke) dok je proizvodnja drugih tipova elektronskih cijevi (za civilne radio ure\u0111aje) naj\u010de\u0161\u0107e bila puno manja od potra\u017enje. Stoga su evropski proizvo\u0111a\u010di komercijalnih radio prijemnika prilago\u0111avali sheme dostupnim vojnim elektronkama, a tu je jedna od najra\u0161irenijih bila upravo RV12P2000 koja se koristila u svim krugovima prijemnika (mje\u0161a\u010d, audio poja\u010dalo i ispravlja\u010d). Tako su nastajali novi modeli prijemnika koji se se bazirali isklju\u010divo na cijevima RV12P2000.<\/p>\n Zbog svoje ra\u0161irenosti i univerzalnosti primjene pentoda RV12P2000 se u na\u0161em voltmetru koristi kao VF ispravlja\u010dka dioda: re\u0161etka g1 (upravlja\u010dka) spojena je sa katodom i \u010dini jedinstvenu katodu, a re\u0161etke g2 (za\u0161titna) i g3 (ko\u010de\u0107a) spojene su sa anodom i \u010dine jedinstvenu anodu. Takva dioda je u paralelnom spoju prema priklju\u010dnicama ulaznog napona, odnosno prema mjernoj grani koju \u010dini serijski spoj mjernih otpornika i instrumenta sa zakretnim svitkom. \u010citava shema je dakle vrlo jednostavna i takva izvedba voltmetra ubraja se u najranije primjerke mjera\u010da izmjeni\u010dnih napona.<\/p>\n Unutarnji otpor diodnih voltmetara prakti\u010dki ovisi samo o otporu instrumenta sa zakretnim svitkom i otpornika za mjerne opsege (radnom otporu) koji je vezan serijski s njim. Stoga, iako ovaj na\u0161 voltmetar ima elektronsku cijev, i to \u010dak pentodu, ovdje se ne radi o “pravom” elektronskom voltmetru jer ta elektronka slu\u017ei samo kao ispravlja\u010dica izmjeni\u010dnog napona u paralelnom spoju i kao takva gotovo ne utje\u010de na ukupni unutarnji otpor kao ni na osjetljivost instrumenta. Osjetljivost na\u0161eg instrumenta je 40 \u00b5V, a unutarnji otpor kre\u0107e se od cca 100 k\u2126 na najmanjem opsegu, do 3,5 M\u2126 na najve\u0107em opsegu, \u0161to je daleko manje nego kod elektronskih voltmetara.<\/p>\n Sli\u010dno kao kod elektronskih tako i kod diodnih voltmetara postoji potreba za kompenzacijom struje mirovanja. Naime, \u010dak i kad na stezaljkama nema priklju\u010denog nikakvog mjernog napona, kroz diodu te\u010de neka mala struja (tzv. struja naleta diode). Ova struja je reda nekoliko desetaka \u00b5A, no na velikom otporu i uz tako malu struju dobiti \u0107emo pad napona 0,5 – 1 V. Stoga su diodni voltmetri obi\u010dno opremljeni potenciometrom za namje\u0161tanje elektri\u010dne nule. Kod na\u0161eg voltmetra ovaj potenciometar ozna\u010den je sa RUHESTROM ili u prijevodu: struja mirovanja.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n