![\"\"](\"http:\/\/crowave.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/radioloski_detektor_drm3_01.jpg\")
<\/a><\/p>\nBanjalu\u010dko poduze\u0107e Rudi \u010cajevec osnovano je 1950. godine, a uga\u0161eno je u procesima privatizacije zapo\u010detima krajem 1990-tih godina. Proizvodni program poduze\u0107a uklju\u010divao je komercijalne audio-video ure\u0111aje (radio aparate, televizore, audio poja\u010dala, audio ure\u0111aje za vozila, zvu\u010dnike), profesionalnu audio-video opremu (re\u017eijski pultovi, video nadzorni sustavi, razglasi, policijski radari, aparati za zabavu) te vojna elektroni\u010dka sredstva (sredstva veze, radari, radiolo\u0161ki detektori, elektronika za tenkove, raketne baca\u010de i sli\u010dno). Tvrtka je na vrhuncu poslovanja imala zna\u010daj udio u izvozu i zapo\u0161ljavala je preko deset tisu\u0107a radnika.<\/p>\n Kontrolni radioaktivni izvor koristi se za ba\u017edarenje GM broja\u010da (mR\/h ili \u00b5Gy\/h mjerno podru\u010dje) i sadr\u017ei radioaktivni izotop stroncij-itrij 90 koji zra\u010di beta \u010destice. Kada se sonda sa otvorenim prozorom prisloni na radioaktivni izvor kazaljka treba zauzeti poziciju ozna\u010denu na skali sa KAL.<\/span> <\/p>\n Kod starijih serija <\/em>radiolo\u0161kog detektora DR-M3 (proizvedeni od 1972 do 1983. godine) kao mjerna jedinica koristi se rendgen<\/em> (R)<\/em> dok se kod novijih serija (od 1984. godine) koristi mjerna jedinica grej<\/em> (Gy). Tako je <\/em>ukupni mjerni opseg radiolo\u0161kih detektora DR-M3 je od 0,05 mR\/h do 500 R\/h (rendgen\/sat), odnosno od 0,5 \u00b5Gy\/h do 500 cGy\/h (centigrej\/sat), a isti je podijeljen u dva opsega:<\/p>\n Rendgen<\/em> (R)<\/em> je stara mjerna jedinica za ekspoziciju (koli\u010dinu ionizacije) izvan SI sustava, a SI mjerna jedinica je Kulon po kilogramu (C\/kg)<\/em>, gdje vrijedi omjer 1 C\/kg = 3867 R. Grej (Gy)<\/em>pak je SI mjerna jedinica za apsorbiranu dozu zra\u010denja, a stara mjerna jedinica se zvala Rad<\/em> (Radiation Absorbed Dose<\/em>), te tu vrijedi omjer 1\u00a0Gy = 100 rad. Stare mjerne jedinice za ekspoziciju (rendgen) i apsorbiranu dozu zra\u010denja (rad) bile odabrane tako da su broj\u010dani iznosi apsorbirane doze u vodi (a tako i u ljudskom tijelu) i ekspozicije bili podjednaki. Tako ekspozicija od 1 R uzrokuje u ljudskom tijelu dozu 0,98 rad, dakle isto pribli\u017eno 1 rad. Obje jedinice su se\u00a0stoga \u010desto i mije\u0161ale u primjeni i ozna\u010davanju\u00a0(R ili r).<\/p>\n Kad se sve ovo uzme u obzir vrijedio bi omjer 1 Rendgen = 1000 mR = 0,877 cGY (centigrej) = 8770 \u00b5Gy. Vidimo da su R i cGy pribli\u017eno iste veli\u010dine (1:1,14) pa su na radiolo\u0161kim detektorima DR-M3 zadr\u017eane iste skale za oba ova podru\u010dja, no omjer mR prema \u00b5Gy je 1:8,77 pa zato skala za mR ima opseg 0,05-500, a skala za \u00b5Gy ima opseg 0,5 – 5000.<\/p>\n Biolo\u0161ka \u0161teta uzrokovana ioniziraju\u0107im zra\u010denjem ne ovisi samo o ja\u010dini ekspozicije i apsorbiranoj dozi nego i o vrsti zra\u010denja. Stoga je uveden pojam ekvivalentna doza<\/em>, a to je umno\u017eak apsorbirane doze i faktora biolo\u0161kog u\u010dinka odre\u0111ene vrste radioaktivnog zra\u010denja (mo\u017ee biti od 1 do 20). Mjerna jedinica za ekvivalentnu dozu je sivert (Sv) (stara jedinica zvala se rem<\/em>) i tako korigirana mjera je\u00a0pravi pokazatelj u\u010dinka odre\u0111enog zra\u010denja na odre\u0111enu tvar.<\/p>\n Sa aspekta mjernih jedinica Rendgen<\/em> (R) <\/em>i Grej (Gy)<\/em>, kako su ba\u017edareni radiolo\u0161ki detektori DR-M3, najve\u0107a ukupna dozvoljena kontaminacija ljudskog tijela (na cijeloj povr\u0161ini ko\u017ee) ne smije pre\u0107i vrijednost od 15 mR\/h (131,5 \u00b5Gy\/h), odnosno ako je izlo\u017eeno samo lice, vrat i dlanovi (otvoreni dijelovi tijela do 10% povr\u0161ine) onda kontaminacija istih ne smije biti ve\u0107a od 4,5 mR\/h (39,46 \u00b5Gy\/h). Voda za pi\u0107e ne smije biti kontaminirana vi\u0161e od 0,4 mR\/h (3,5 \u00b5Gy\/h) po 1,5 litri, no ni takva se ne smije piti vi\u0161e od 30 dana.<\/p>\n Isto tako, izlo\u017een prirodnoj radioaktivnosti, \u010dovjek godi\u0161nje primi dozu\u00a0od oko 1 mSv.\u00a0Najmanja kratkoro\u010dno primljena ekvivalentna doza koja mo\u017ee\u00a0izazvati vidljive neposredne posljedice (privremenu promjenu\u00a0krvne slike i mu\u010dninu) iznosi pribli\u017eno 500 mSv.\u00a0Doza od 4 Sv smrtonosna je za 50 % ozra\u010denih.\u00a0Za \u010dovjeka je smrtonosna ekvivalentna doza od oko 10 Sv\u00a0primljena kratkoro\u010dno po cijelom tijelu.<\/p>\n GM cijev Philips 18504 (slike gore) ugra\u0111ivana je u ve\u0107inu serija radiolo\u0161kog detektora DR-M3. U nove serije ure\u0111aja proizvedene od 1984. godine ugra\u0111ena je GM cijev oznake Philips ZP 1400 (slika dolje), no obje navedene GM cijevi imaju gotovo identi\u010dne karakteristike.<\/em><\/span><\/p>\n <\/p>\n Ve\u0107 smo naveli da radiolo\u0161ki detektor DR-M3 ima dva senzora radioaktivnog zra\u010denja: Geiger-Mullerov broja\u010d i ionizacijsku komoru. Iako oba senzora spadaju u tzv. plinske detektore ioniziraju\u0107eg zra\u010denja me\u0111usobno se razlikuju po gra\u0111i, principu rada i svojstvima.<\/p>\n Geiger \u2013M\u00fcllerova (GM) cijev<\/strong> se sastoji od metalne ili metalizirane komore obi\u010dno u obliku cijevi i ona kao takva \u010dini jednu elektrodu (katodu). U sredi\u0161te komore smje\u0161tena je metalna \u017eica koja predstavlja drugu elektrodu (anodu). Komora je obi\u010dno ispunjena nekim inertnim plinom na niskom tlaku. Na elektrode GM cijevi dovodi se napon od nekoliko stotina volti, naj\u010de\u0161\u0107e 400 do 600 V. Katoda ili komora mora biti izra\u0111ena od materijala male gusto\u0107e kako bi \u010destice mogle pro\u0107i kroz njega u unutra\u0161njost komore. Vrsta i gusto\u0107a materijala od kojeg je na\u010dinjena komora (ili otvor komore) odre\u0111uje za koje vrste \u010destica je cijev dizajnirana. \u010cestice ioniziraju\u0107eg zra\u010denja koje u\u0111u u komoru ioniziraju molekule plina u njoj te nastaju pozitivni i negativni ionski parovi. S obzirom da je izme\u0111u elektroda visok napon pozitivni ioni se ubrzavaju prema katodi, a negativni ioni (elektroni) prema anodi. Time se kratko zatvara strujni krug i na otporniku u vanjskom dijelu kruga nastaje naponski impuls koji se dalje elektri\u010dki obra\u0111uje za \u017eeljeni prikaz. Ovdje je va\u017eno napomenuti da u GM cijevi osim primarnih ionskih parova koji nastaju ionizacijom uslijed djelovanja ioniziraju\u0107eg zra\u010denja, tako\u0111er nastaje i dio ionskih parova uslijed sekundarne ionizacije koju izazivaju ve\u0107 stvoreni elektroni ubrzani visokim naponom i time sa dovoljnom energijom za stvaranje sekundarne ionizacije u blizini anode (elektronska lavina). Zbog ove pojave “vi\u0161estruke ionizacije” GM broja\u010di mogu detektirati ioniziraju\u0107a zra\u010denja relativno malih energija, no njima se onda zapravo ne mjeri to\u010dna koli\u010dina ekspozicija ve\u0107 samo u\u010destalost ionizacija.<\/p>\n Ioniziraju\u0107a komora<\/strong> je po gra\u0111i elektroda vrlo sli\u010dna GM cijevi, no komora je ovdje obi\u010dno ispunjena obi\u010dnim zrakom na atmosferskom tlaku. Elektrode ionizacijske komore nalaze se na puno manjem potencijalu nego je to kod GM cijevi, odnosno on mora samo toliko velik da razdvoji pozitivne i negativne ione i privu\u010de ih na elektrode ali nikako ne i prevelik kako ne bi izazvao preveliko ubrzanje elektrona koji bi time dobili sposobnost stvaranja sekundarne ionizacije, kao \u0161to je to slu\u010daj kod GM cijevi. Time je veli\u010dina elektri\u010dnog impulsa u ionizacijskoj komori proporcionalna broju ionskih parova nastalih isklju\u010divo uslijed energije upadnih \u010destica, pa je ionizacijska komora stoga pogodna za isklju\u010divo i time to\u010dno mjerenje brzine ekspozicijske doze ioniziraju\u0107eg zra\u010denja u odre\u0111enom trenutku.<\/p>\n Kada se sve zbroji vidimo da je glavna prednost GM broja\u010da mogu\u0107nost detekcije vrlo malih koli\u010dina zra\u010denja, dok je glavna prednost ionizacijskih komora preciznost u mjerenju energije samog zra\u010denja. To je razlog za\u0161to su u radiolo\u0161ki detektor DR-M3 ugra\u0111ene ove obje plinske detektorske komore i za\u0161to je u uputama za ure\u0111aj opisno navedeno da je namijenjen “za otkrivanje<\/u><\/strong> radioaktivnog gama i beta zra\u010denja (pomo\u0107u GM broja\u010da) i za mjerenje<\/u><\/strong> ja\u010dine ekspozicijske doze gama zra\u010denja (pomo\u0107u ionizacijske komore). Gama zra\u010denje ina\u010de spada u najprodorniju vrstu ioniziraju\u0107eg zra\u010denja vrlo visoke energije (neke gama zrake mogu pro\u0107i kroz olovnu plo\u010du debljine 20 cm ili \u010deli\u010dnu plo\u010du debljine 30 cm) pa ioniziraju\u0107a komora mo\u017ee bez problema biti smje\u0161tena u ku\u0107i\u0161te detektora. Mjerenje gama zra\u010denja sa GM broja\u010dem vr\u0161i se sa pokrivenim otvorom GM cijevi kako bi se blokiralo beta zra\u010denje, a propustilo samo gama zra\u010denje. U suprotnom se mjeri zajedno i gama i beta zra\u010denje.<\/p>\n U radiolo\u0161ke detektore DR-M3 starije serije ugra\u0111ivana je Philipsova GM cijev oznake 18504, a u novije serije Philipsova GM cijev oznake ZP 1400. Obje ove GM cijevi imaju gotovo identi\u010dne karakteristike. Radi se o GM tipu cijevi s otvorom (prozorom) na jednom svom kraju i iste su namijenjene za detekciju gama i beta zra\u010denja, no uz odre\u0111ene uvjete mogu\u0107a je i detekcija alfa te neutronskog zra\u010denja. Izvukli smo neke zajedni\u010dke tehni\u010dke karakteristike za obje GM cijevi:<\/p>\n Prvih sedam stavki opisuje fizikalna svojstva GM cijevi i o njima ovisi osjetljivost GM cijevi na pojedine vrste zra\u010denja, kako smo ve\u0107 naveli u opisu principa rada GM broja\u010da.<\/p>\n Veli\u010dina anodnog otpornika je va\u017ena stavka za ispravan rad GM cijevi jer on odre\u0111uje napon izme\u0111u elektroda cijevi. Ako je napon premali ne\u0107e do\u0107i do ionizacije ili \u0107e ona biti veoma mala, a ukoliko je napon prevelik tada mo\u017ee do\u0107i do neprekidne (stalne) sekundarne lavinske ionizacije unutar cijevi te mjerenje ne\u0107e biti mogu\u0107e. Stoga imamo podatke o po\u010detnom naponu (prag) na kojem mo\u017eemo o\u010dekivati pojavu prvih izboja uslijed ionizacije plina unutar cijevi. Napon platoa ili radni napon je podru\u010dje u kojem GM cijev ima uglavnom ustaljene izboje, odnosno porast broja izboja tek neznatno raste s pove\u0107anjem napona (0,02 % po voltu napona). U na\u0161em slu\u010daju taj napon je u rasponu 375 do 600 V, dakle vidimo da se radi u \u0161irokom rasponu napona u kojem \u0107e GM cijev raditi ispravno. No ukoliko se napon od 600 V prema\u0161i mo\u017ee se o\u010dekivati pojavu neprekidnog izboja zbog kojeg mjerenje vi\u0161e nije mogu\u0107e, a osim toga kod toga se i vrlo brzo tro\u0161i \u017eivotni vijek GM cijevi. Sve ovo lijepo se vidi na dijagramu na\u0161e GM cijevi koji prikazuje odnos porasta broja izboja prema porastu anodnog napona na GM cijevi.<\/p>\n Preostao je pojam “mrtvo vrijeme”. To je vrijeme za koje broja\u010d ne mo\u017ee registrirati mrtvu \u010desticu. Naime, kada ioniziraju\u0107a \u010destica pro\u0111e kroz GM cijev nastaje lavina negativnog naboja (elektrona) i oblak pozitivnog naboja (iona) oko anode koji relativno sporo putuju prema katodi. Tak oblak iona oko anode smanjuje jakost elektri\u010dnog polja i ono nije dovoljno jako da do\u0111e do sekundarne ionizacije. Ako bi unutar tog vremena kroz GM cijev pro\u0161la neka ioniziraju\u0107a \u010destica, broja\u010d je ne bi registrirao i to vrijeme se zove mrtvo vrijeme. Kako se oblak iona udaljava od anode tako elektri\u010dno polje ponovno po\u010dinje rasti i broja\u010d po\u010dinje ponovno registrirati \u010destice, sa sve ve\u0107im i ve\u0107im impulsom dok u kona\u010dni ne dosegne nazivnu vrijednost. To vrijeme u kojem broja\u010d registrira \u010destice ali sa manjim impulsom naziva se vrijeme oporavka. Na grafi\u010dkom prikazu vidi se odnos anodnog napona prema vremenu oporavka.<\/p>\n Za radiolo\u0161ke detektore DR-M3 nismo nabavili nikakvu servisnu dokumentaciju ili elektri\u010dnu shemu, no u pravilu se radi vrlo jednostavnom elektroni\u010dkom sklopu koji se sastoji od DC\/DC pretvara\u010da za dobivanje anodnog napona GM cijevi i poja\u010dala koja elektri\u010dne izboje pretvaraju u neki elektri\u010dni oblik pogodan za slu\u0161nu ili vizualnu detekciju.<\/p>\n Kao \u0161to smo ve\u0107 opisali, krug sa GM broja\u010dem slu\u017ei prvenstveno za detekciju niskih razina gama i beta zra\u010denja. Strujni impulsi nastali ionizacijskim izbojima u GM cijevi vode se na poja\u010dalo tih impulsa kako bi se isti mogli \u010duti u slu\u0161alicama (zvuk pucketanja). Na ovaj na\u010din mogu se detektirati vrlo male koli\u010dine ioniziraju\u0107eg zra\u010denja. Poja\u010dalo impulsa ugra\u0111eno je u ru\u010dicu zajedno sa samom GM cijevi (tri tranzistora).<\/p>\n Krug sa ionizacijskom komorom koristi se za mjerenje vi\u0161ih razina gama zra\u010denja i ova detekcija je linearna, odnosno ja\u010dina struje na izlazu iz ionizacijske komore proporcionalna je ja\u010dini gama zra\u010denja. Ionizacijska komora, poja\u010dalo (elektronska cijev) i kalibracijski otpornik poja\u010dala smje\u0161teni su u zajedni\u010dko olovno ku\u0107i\u0161te.<\/p>\n <\/p>\n DC\/DC pretvara\u010di napona za GM cijevi moraju pretvoriti niski baterijski napon u visoki anodni napon za GM cijev, no pri tome je dovoljna izlazna reda svega nekoliko \u00b5A. Stoga se naj\u010de\u0161\u0107e koriste mala tranzistorska prekida\u010dka napajanja ili naponski udvostru\u010diva\u010di, a \u010desto i kombinacija ova dva na\u010dina kao \u0161to je slu\u010daj i kod na\u0161eg ure\u0111aja. Izlazni napon prekida\u010dkog DC\/DC pretvara\u010da sa transformatorom za GM cijev dodatno se udvostru\u010duje poluvalnim naponskim udvostru\u010diva\u010dem (dvije diode i dva kondenzatora). Ovakav udvostru\u010diva\u010d napona ujedno slu\u017ei i kao ispravlja\u010d izmjeni\u010dnog napona iz transformatora u istosmjerni za napajanje GM cijevi. Spomenuti transformator ima \u010dak 14 izvoda. Dva namota sa sredi\u0161njim izvodom su na primarnoj strani i na njima se pomo\u0107u tranzistora inducira impulsni napon koji se transformira na sekundarne namote. Na sekundarnoj strani imamo jedan namot za za visoki napon GM cijevi i jedan namot sa 4 izvoda sa kojih se preko ispravlja\u010dkih dioda dobivaju ostali naponi: 13 V za napajanje ionizacijske komore, tranzistorskog poja\u010dala GM cijevi i za anodni napon cijevnog poja\u010dala ionizacijske komore, zatim 1,5 V (1,2 V) za grijanje katode elektronske cijevi, te dva kalibracijska napona: -3 V za kalibraciju poja\u010dala ionizacijske komore i 10 V za kalibraciju mjernog instrumenta.<\/p>\n Punovalni diodni ispravlja\u010d (Graetzov most) oznake Iskra 1B1BY 23 koji se isti\u010de na plo\u010dici je ulazni (za\u0161titni) krug za akumulatorsko napajanje.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Gornja oznaka od \u010detiri znamenke ozna\u010dava mjesec i godinu proizvodnje (npr. 0572 ozna\u010dava svibanj 1972. godine), a donja oznaka od pet znamenki je serijski broj ure\u0111aja. Moglo bi se zaklju\u010diti da se godi\u0161nje prosje\u010dno proizvodilo oko 2000 primjeraka radiolo\u0161kog detektora DR-M3, a proizvodnja je trajala oko 15 godina.<\/span> <\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Zaboravljene baterije \u010desti su uzrok korozije i nagrizanja baterijskih kontakata. \u017duti kri\u017e na donjoj strani ku\u0107i\u0161ta nije oznaka polariteta baterija, ve\u0107 je to oznaka pozicije otvora ionizacijske komore smje\u0161tene unutar ku\u0107i\u0161ta. Na taj na\u010din se mo\u017ee izvr\u0161iti to\u010dna kalibracija komore vanjskim izvorom gama zra\u010denja.<\/em><\/span><\/p>\n<\/a>Uz radiolo\u0161ki detektor DR-M3 dobiva se naponski adapter za vanjsko napajanje ure\u0111aja i slu\u0161alice za slu\u0161nu detekciju izboja GM broja\u010da.<\/span><\/p>\n<\/a>Radiolo\u0161ki detektor DR-M3 mogu\u0107e je, osim baterijama, napajati i vanjskim (akumulatorskim) izvorom istosmjernog napona 12 ili 24 V. Redukcija ovih napona na nominalni od 3 V vr\u0161i se serijskim spajanjem paralelne kobinacije od dvije ili \u010detiri \u017earuljice 26 V \/ 0,15 A.<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/em><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Anodni otpornici i poja\u010dalo impulsa za slu\u0161alice smje\u0161teni su unutar ru\u010dke GM broja\u010da. <\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Otvoreni i zatvoreni otvor (prozor) GM cijevi. Zatvoreni prozor GM cijevi sprje\u010dava ulazak beta zra\u010denja, no gama zrake nesmetano prolaze preko njega. U tom polo\u017eaju mjeri se ekspozicija gama zra\u010denja. Otvoreni prozor GM cijevi omogu\u0107ava ulazak gama i beta zra\u010denju. Ukoliko \u017eelimo mjeriti samo ekspoziciju beta zraka, onda se prvo vr\u0161i mjerenje beta i gama zraka sa otvorenim prozorom, zatim mjerenje samo gama zraka sa zatvorenim prozorom, a onda se prvi rezultat jednostavno oduzme od drugoga.<\/span> <\/em><\/p>\n<\/a>Desno se isti\u010de olovno ku\u0107i\u0161te ionizacijske komore. Jedino gornja strana nije olovna ve\u0107 od lima propusnog za gama zra\u010denje. S te strane gama zrake ulaze u ionizacijsku komoru.<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Ionizacijska komora (metalni valjak sa kru\u017enim otvorom), anodni otpornik i elektronska cijev za poja\u010dalo smje\u0161teni su olovno kvadratno ku\u0107i\u0161te kojem je samo gornja strana izra\u0111ena od lima propusnog za gama zra\u010denje. Ovdje smo uklonili zalemljeni limeni poklopac olovnog ku\u0107i\u0161ta kako bi se vidjela ionizacijska komora, kalibracijski otpornik i elektronska cijev u krugu poja\u010dala. Kroz mali kru\u017eni otvor na vrhu ionizacijske komore ulazi gama zra\u010denje, a ta pozicija je na donjoj strani ku\u0107i\u0161ta radiolo\u0161kog detektora DR-M3 ozna\u010dena \u017eutim kri\u017eem.\u00a0<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Gore vidimo mehanizam sklopke za kalibraciju poja\u010dala ionizacijske komore. Pritiskom na tipkalo KAL. isklju\u010duje se napajanje ionizacijske komore (13V) i preko kalibracijskog otpornika se dovodi kalibracijski napon (-3V) na ulaz (mre\u017eicu) poja\u010dava\u010dke elektronske cijevi. Potenciometrom CAL. zatim se vr\u0161i elektri\u010dko pode\u0161avanje kazaljke instrumenta na poziciju skale 100 \u0161to zna\u010di da je rendgentsko podru\u010dje elektri\u010dno pode\u0161eno kao pod uvjetima ba\u017edarenja sa kobaltom-60 sa ja\u010dinom ekspozicijske doze od 100 R\/h.<\/span> <\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Elektronske cijevi i otpornici za ionizacijske komore posebne su izvedbe i dizajnirani prvenstveno za ure\u0111aje za mjerenje radijacije i sli\u010dne naprave. Pentoda u krugu poja\u010dala je sub-minijaturnog tipa (po obliku i dimenzijama ne\u0161to ve\u0107e od tinjalica), a mjerni otpornik je dizajniran da ima veliku to\u010dnost i stabilnost. Za \u0161to bolju to\u010dnost koriste se posebni premazi otpornog sloja, a za temperaturnu stabilnost se otpornici zatvaraju u staklene balone iz kojih je izvu\u010den zrak.<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a>Elektroni\u010dke komponente smje\u0161tene su na ukupno \u010detiri tiskane plo\u010dice: prva je ugra\u0111ena u ru\u010dicu GM broja\u010da i sadr\u017ei anodne otpornike i poja\u010dalo impulsa za GM cijev, na drugoj plo\u010dici su sklopovi pretvara\u010da napona, a na preostale dvije plo\u010dice nalaze se otporni\u010dki djelitelji napona (trimer-otpornici) za kalibraciju mjernih grana radiolo\u0161kog detektora (plo\u010dica lijevo je za kalibraciju R\/h – cGy\/h mjerne grane, a plo\u010dica u sredini je za kalibraciju mR\/h – \u00b5Gy\/h mjerne grane). Ionizacijska komora sa pripadaju\u0107im mjernim otpornikom i poja\u010dalom smje\u0161teni su unutar zasebnog olovnog ku\u0107i\u0161ta.<\/em><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\n