VHF pomorski radio telefon SAILOR RT144 (DEBEG 7609)


Danas je nabavljen pomorski VHF radio telefon oznake SAILOR FTZ C46 3877 (Sailor RT144) proizvod danske tvrtke S.P. Radio A/S, distribuiran preko njemačke tvrtke Debeg pod tipskom oznakom 7609 iz 1974. godine.

 

 

Danska tvrtka S.P. Radio (kasnije S.P. Radio A/S) osnovana je 1930. godine i proizvodila je mornaričke primopredajnike sa trgovačkom markom “Sailor” te komercijalne radio i TV prijemnike. Sredinom 1960-tih godina dio proizvodnog programa prodan je tvrtki Bang & Olufsen, a kasnije je i čitava tvrtka postala dio nizozemske korporacije Radio Holland koja danas prodaje raznu komunikacijsku, navigacijsku i drugu elektroničku opremu za brodove također i pod markom “Sailor”.

Njemačka tvrtka DEBEG (Deutsche Betriebsgesellschaft fur drahtlose Telegraphie) osnovana je 1911. godine i neovisno je poslovala sve do kraja 1980-tih godina. Radi se o tvrtki koja je distribuirala isključivo mornaričke radio uređaje mnogih poznatih proizvođača poput Telefunken, Lorenz, Siemens, Drake, Eddystone, ITT, Dancom, Sailor (S.P. Radio), Scanti, a uređaji ovih tvrtki dobili bi samo oznaku DEBEG sa tipskim brojem uređaja (u našem slučaju to je DEBEG 7609).

 

 

Radio telefon SAILOR RT144 radi na 93 simpleks ili semidupleks PLL-om kontroliranih kanala sa međusobnim razmakom od 25 kHz unutar frekvencijskog opsega 155-163,2 MHz. Najveća izlazna snaga predajnika je 25 W, a moguće je raditi i sa smanjenom snagom od 1 W uz standardno antensko opterećenje 50 Ω. Napaja se istosmjernim naponom od 12 V, a moguće je nadograditi i originalni stabilizator za napajanje naponom od 24 V (najveća potrošnja oko 5 A).

Prednja ploča radio telefona SAILOR RT144 je vrlo jednostavna. Ističe se veliki kotač za odabir radnog kanala, odnosno to je zapravo sklopka za kodiranje frekvencije unutar PLL petlje. Nadalje tu je potenciometar za jačinu zvuka u slušalici ili vanjskom zvučniku, zatim potenciometar za reguliranje osvjetljenja skale, prigušivač praga šuma (squelch) i tropoložajna sklopka za isključenje uređaja i uključenje sa punom izlaznom snagom predajnika (25W) ili reduciranom snagom (1W).

Sa zadnje strane nalazimo 50Ω antensku priključnicu, osigurače, te zajedničku priključnicu za spajanje napajanja (12V) i vanjskog zvučnika. Vidi se hladilo za tri tranzistora koji rade u izlaznom VF stupnju predajnika, a desno je mjesto za opcionalno montiranje još jednog hladila na kojem se nalazi serijski tranzistorski regulator napona 24V na 12V ukoliko uređaj napajamo sa 24V. Ovaj tranzistor jednostavno se spaja na tri lemna mjesta iznad hladnjaka. Na našem primjerku stoji naljepnica 24V, no vidi se da je preko te oznake otpala druga naljepnica na kojoj je sasvim sigurno stajalo 12V što je ispravan napon napajanja uređaja bez dodatnog stabilizatora.

 

 

Najveća posebnost radio telefona SAILOR RT144 je njegov “PLL programator” koji čini rotirajući mjedeni disk sa ispupčenjima. Ova ispupčenja, ovisno o položaju na osnovu odabranog radnog kanala, uključuju ili isključuju kombinaciju sklopki programskog djelitelja u sklopu PLL kontrole frekvencije. U suštini se dakle radi o posebnoj izvedbi uobičajene kanalne PLL sklopke kakvu nalazimo i u većini drugih PLL-om kontroliranih prijemnika i predajnika. S obzirom da naša sklopka sadrži izmjenjivi disk, pomoću istog je moguće tvornički na različite načine kodirati kanale primopredajnika, a sam disk omogućava i neke manualne izmjene “programa” tako da se na njega dodaju ili uklanjaju mali vijci koji onda svojim ispupčenjima kombiniraju programske pinove digitalnog djelitelja. Detaljni opis principa rada PLL kontrole frekvencije možete naći u više objava vezanih uz PLL primopredajnike poput Ručni VHF FM primopredajnici CT-1600 ili CB-primopredajnik HY-GAIN. Mi ćemo ovdje samo pojasniti funkcije pojedinih polja našeg programatorskog diska.

Za pomorstvo je (ovisno o državi) rezerviran frekvencijski opseg 155-174 MHz i najveća izlazna snaga predajnika od 25 W čime se na moru postižu dometi od oko 10-100 km što najviše ovisi o upotrijebljenoj anteni. SAILOR RT144 pokriva frekvencijski opseg 155 – 163,2 MHz podijeljen je na dva opsega kako slijedi:

  • Standardni kanali u opsegu 155 – 158,6 MHz (međunarodno standardiziranih 88 kanala za upotrebu u mornarici)
  • Specijalni kanali u opsegu 159,6 – 163,2 MHz (po potrebi dodatni kanali za razne namjene, privatni kanali)

U semidupleksu je predajna frekvencija za 4,6 MHz viša od prijemne. Ako malo pogledamo programatorski disk vidimo da je naš uređaj postavljen na rad sa 88 standardnih pomorskih kanala i tu se naravno ne može vršiti promjena frekvencije ali je za sve kanale moguće promijeniti simpleks, odnosno semidupleks način rada. Ova mogućnost je ostavljena iz razloga što ovisno o državama ima puno razlika u načinu korištenja pojedinog radnog kanala, da li u simpleksu, semidupleksu ili dupleksu. Također, ovisno o zakonima pojedine države neki kanali mogu biti zabranjeni za korištenje. Stoga je moguće potpuno blokirati za upotrebu bilo koji radni kanal osim 16. kanala (156,8 MHz) koji je međunarodno odabran kao osnovni pozivni kanal, odnosno kanal za upozorenja na opasnosti, traženje pomoći i slično. Za sve kanale osim 16. kanala moguće je i postaviti smanjenu snagu odašiljanja na 1 W.

Osim standardnih radnih kanala moguće je programirati još 5 privatnih kanala koji se mogu nalaziti na bilo kojoj frekvenciji unutar standardnog ili specijalnog opsega i za njih se mogu postaviti i sve ostale funkcije (način rada simpleks ili semidupleks, reducirana snaga predajnika, blokada predaje, blokada prijema i predaje). U našem slučaju ovi kanali su prazni (blokirani).

 

 

 

PLL sintesajzer frekvencije je kao što vidimo sa slika izveden na dvije tiskane pločice. Na jednoj su logički integrirani krugovi koji čine programabilni i referentni djelitelj te detektor faze, dok su na drugoj pločici VF sklopovi PLL-a koji čine oscilator, umnoživač frekvencije oscilatora i PLL mješač. VCO kao i pripadajući PLL filter te buffer pojačala (pojačala za odvajanje) koja služe za prosljeđivanje (prilagodbu) signala na i iz VCO-a smješteni su na pločici ulaznih sklopova predajnika. Programabilni djelitelj bazira se na binarnim brojačima SN74197 za kodiranje frekvencije te na logičkim krugovima i flip-flopovima SN7420, SN7421, SN7427, SN74113 za kodiranje simpleks ili semidupleks načina rada, te za kodiranje unutar standardnog ili specijalnog frekvencijskog opsega.  Referentni djelitelj ima zadaću dijeliti frekvenciju oscilatora 11,1 MHz sa 444 tako da se dobije izlazna frekvencija od 25 kHz, a to je riješeno prvo dijeljenjem sa 2 u flip-flopu SN74113, a za preostalo dijeljenje sa 222 uključena su dva brojača SN7493 koji mogu brojati do 256, pri čemu integrirani krugovi SN7420 i SN7427 resetiraju brojače kad isti dostignu vrijednost od 222. Kao detektor faze koristi se Motorolin specijalizirani integrirani krug MC4044.

 

 

Mikrofonsko pretpojačalo sa jednim tranzistorom smješteno je u samoj mikrofonsko-telefonskoj kombinaciji (MTK), a odatle se signal vodi na mikrofonsko pojačalo sa dva tranzistora, te na kompresor dinamike i aktivni niskopropusni filtar koji ograničava frekvencijski audio opseg za modulaciju na 3 kHz. Način rada kompresora dinamike opisali smo u objavi Bežični mikrofon WMS 300 (PT 300 + SR 300). Četiri operacijska pojačala sadržana u integriranom krugu iskorištena su u slijedećim sklopovima: dva u kompresoru dinamike, jedno mikrofonskom niskopropusnom filtru i jedno u buffer pojačalu koje prosljeđuje povratni signal iz VCO-a na PLL sklop. Mikrofonski signal iz filtra dovodi se izravno na modulacijsku diodu u krugu VCO-a gdje se vrši njegova FM modulacija. Modulirani signal iz VCO-a pojačava se u dva stupnja VF pojačanja gdje dostiže nivo od 220 mW, a zatim se dovodi na trostupanjsko izlazno VF pojačalo na kojima se slijedno vrše pojačanje na 2,5 W, zatim na 9W i u trećem stupnju na konačnih 25 W. Izlazni LC filtar harmonika izveden je sa zavojnicama u obliku štampanih veza na tiskanim pločicama te je čitav oklopljen (zatvoren) bakrenim slojem druge štampane pločice. Sastoji se od tri stupnja T filtra (pet kondenzatora i šest zavojnica).

 

 

Prijemnik je dvostruki heterodin sa međufrekvencijama na 10,7 MHz i 400 kHz. Na ulaznom dijelu, prije i poslije tranzistorskog RF pojačala,  ugrađeni su automatsko podesivi RF filtri sa kapacitivnim diodama koje upravljački istosmjerni napon dobivaju sa PLL-a. Ovim filtrima postiže se odlična selektivnost prijemnika na radnu frekvenciju već u samom ulaznom dijelu. Za prvu međufrekvenciju 10,7 MHz ugrađen je kristalni filtar, a drugu međufrekvenciju i demodulator upotrijebljen je specijalizirani integrirani krug TBA 120. Ovaj Philipsov integrirani krug primarno je razvijen za izdvajanje MF i demodulaciju tona u TV signalu, no široko se koristio i za AM/FM demodulacije u radio prijemnicima. Sadrži selektivno MF pojačalo velikog pojačanja, kvadraturni koincidentni  detektor i audio pojačalo.  Demodulirani audio signal dalje se vodi na integrirani krug MC 1458 koji sadrži dva operacijska pojačala po karakteristikama ista kao 741. Jedno OP koristi se kao aktivni visokopropusni filtar (16 kHz) za prigušivač šuma (squelch). Kada nema korisnog signala MF pojačalo generira bijeli šum, a kada se signal pojavi bijeli šum bude potisnut unutar MF pojačala. Ova pojava koristi se za rad sklopa za prigušenje šuma. Diodnim detektorom ispravlja se šum na frekvencijama iznad 16 kHz (iznad audio frekvencijskog opsega) i zatim se tim istosmjernim signalom upravlja tranzistorskim sklopkama za kontrolu audio pojačala. Drugo OP kao aktivni deemphasis filter (-6 dB/oct), frekvencijski filtar (300-3000 Hz) i audio pojačalo za MTK slušalicu. Izlazno audio pojačalo za zvučnik bazira se na široko korištenom integriranom krugu TBA 810AS i u našoj konfiguraciji isporučuje oko 3,5 W izlazne snage.

 

 

Stabilizator napajanja bazira se na Motorolinom integriranom naponskom regulatoru MC1723C (2-37 V) koji je u našem slučaju podešen na 10 V. Ovim stabiliziranim naponom napajaju se svi sklopovi radio telefona osim izlaznog NF audio pojačala prijemnika i izlaznog VF pojačala predajnika koji se napajaju izravno sa izvora napajanja (akumulator 13,2 V). Također integrirane funkcije unutar MC1723C koriste se i za razvođenje napajanja po potrebi na TX i RX sklopove, ovisno da li radio telefon radi u režimu predaje ili prijema. Jedan relej služi za prebacivanje antene, napajanja i PLL kontrole između režima prijema i predaje, dok drugi relej služi za prebacivanje napajanja izlaznog VF pojačala predajnika za rad sa punom ili sa smanjenom snagom. Pri radu sa punom snagom na VF pojačalo se dovodi napon izravno iz izvora napajanja 13,2 V, a pri radu sa smanjenom snagom ovaj napon se dovodi preko serijskog otpornika 15Ω/10W. Preko integriranog regulatora napona 5 V napajaju se TTL logički krugovi u PLL programskim djeliteljima.

 

 

Za sredinu 1970-tih godina SAILOR RT144 je prilično kvalitetno napravljen VHF primopredajnik sa implementiranim integriranim rješenjima kritičnih sklopova čime je osiguran stabilan i pouzdan rad, dobra osjetljivost i selektivnost prijemnika, te kontrola svih elemenata predajnika u propisanim granicama (dubina modulacije i gušenje viših harmonika). Prednja ploča i kontrole napravljene su vrlo pregledno, jednostavno i robusno što je svakako prednost za brodske primopredajnike gdje uvjeti montaže i upotrebe radio uređaja nisu uvijek idealni.

Današnje pomorske radio komunikacije uključuju specijalno razvijene sustave poput sustava GMDSS – Global Maritime Distress and Safety System, koji implementira elemente sigurnosti, lociranja i navođenja brodova na moru te reakcije na opasnost, traženje pomoći i druge izvanredne događaje (traganje i spašavanje). Suvremena komunikacija odvija se preko namjenskih pomorskih satelitskih sustava INMARSAT – International Maritime Satellite Organization (za prijenos informacija) i OSPAS-SARSAT (lociranje ljudi na moru) koji opet imaju standardizirane različite podsustave poput izvještavanje brodova u plovidbi WWNWS – World Wide Navigational Warning Service ili sustava za odašiljanje upozorenja brodovima NAVTEX i EGC SafetyNe.

Pomorska satelitska komunikacija preko INMARSATA pokriva područje od  -70 ° do + 70 ° zemljopisne širine, a NAVTEX ima raspon do 460 km. Brodske radio postaje osim na VHF području 155-174 MHz i dometom do najviše 100 km, mogu raditi i na HF području 4-27,5 MHz i MF području 415-535 kHz i 1,605 – 4 MHz sa dometima do 300 km. No temeljna veza svake brodice je VHF radio postaja sa standardnim kanalima, gdje je 16. kanal u pravilu uvijek posebno označen. Ručne postaje imaju obično snagu do 5 W, a mobilne do maksimalno dozvoljenih 25 W. Od ostalih funkcija moderne VHF postaje imaju mogućnost automatskog odašiljanja MMSI broja (Maritime Mobile Service Identity) u digitalnom obliku, a to je jedinstvenog identifikacijski broj radio postaje koji sadrži podatke o plovilu i vlasniku. Kod nekih VHF postaja postoji mogućnost paralelnog praćenja više kanala (skeniranje kanala), a neke podržavaju DSC sustav (Digital Selective Call) koji služi za automatski selektivni poziv druge ili drugih postaja na 70. kanalu (156,525 MHz). Ovo je svojevrsni VHF GMDSS sustav i služi prvenstveno za automatsko pozivanje u slučaju opasnosti, hitnosti, sigurnosti i slično, dakle isto kao i 16. kanal samo što se ovdje poziv upućuje digitalnim signalom, a nakon uspostave veze slijedi normalna telefonska konverzacija. Naš SAILOR RT144 je uređaj star preko 45 godina i nema spomenutih naprednih funkcija no svejedno je i danas sasvim upotrebljiv i dostatan pomorski radio telefon za kakvu manju brodicu koja se ne udaljava previše od matične obale 🙂

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.