Osciloskop Siemens OSCILLARZET


Danas je nabavljen osciloskop oznake OSCILLARZET Y25 Z8-542, proizvod njemačke tvrtke Siemens iz 1950-tih godina. Tvrtku Siemens je davne 1847. godine osnovao njemački izumitelj Werner von Siemens te se do danas razvila u jednu od vodećih svjetskih tvrtki na području elektronike, elektrotehnike, telekomunikacija i drugih srodnih grana tehnike.

 

Tri gornja potenciometra služe za podešavanje prikaza na ekranu osciloskopske cijevi (oštrina, centriranje i svjetlina zrake). Kontrole Y-pojačala su potenciometar sa sklopkom za odabir frekvencijskog područja i namještanje željene širine istog (5 MHZ / 600 kHz) te ulazni atenuator sa tri stupnja atenuacije (1:1000 / 1:100 / 1:10). Kontrole X-pojačala su sklopka i potenciometar za namještanje frekvencije vremenske baze u rasponu 10 Hz – 300 kHz. Veliki gumb u sredini je kombinacija sklopke i potenciometra. Sklopka služi za odabir načina sinkronizacije (okidač, trigger) vremenske baze (pozitivnim ili negativnim ulaznim signalom ili nekim vanjskim signalom), a potenciometar za finu sinkronizaciju i podešavanje pojačanja X-pojačala kada je sklopka u položaju X-ampl. Četiri priključnice na dnu su za spajanje ulaznog signala, masa, ulaz vanjskog signala za okidanje vremenske baze i izlaz pilastog napona.   

 

Na zadnjoj ploči nalazise samo mrežna sklopka i kabel te oznaka i serijski broj modela: Y25 Z8-542.

 

 

OSCILLARZET je klasični mali cijevni CRT osciloskop baziran na osam elektronskih cijevi:

  • ECF 80, ECF 80, ECC 85 – Y pojačalo
  • ECC 82, EC 92 – generator pilastog napona
  • ECC 85 – X pojačalo
  • EZ 80 – punovalna ispravljačica anodnih napona
  • DG7-36 – osciloskopska cijev sa promjerom ekrana od 7 cm

Do sada smo upoznali već nekoliko sličnih osciloskopa koji od aktivnih sklopova sadrže samo X i Y pojačala te generator pilastog napona i kod kojih nema nekih posebnih automatskih sklopova za kontrolu vremenske baze i sinkronizaciju okidanja iste (trigger). To su redovno jednokanalni osciloskopi sa širinom pojasa od nekoliko MHz, skromnih mogućnosti glede nekog preciznog mjerenja signala (često nemaju nikakvu mjernu skalu preko ekrana) i baziraju se na oko desetak trioda (ponekad se za ulazna Y pretpojačala koristiti pentoda).  Stoga svi takvi osciloskopi imaju slične mogućnosti i slične elektroničke sheme.

 

Elektronička shema osciloskopa Siemens OSCILLARZET.

 

Specifičnost kod osciloskopa OSCILLARZET je mogućnost postavljanja Y-pojačala u dva moda rada glede propusnosti frekvencijske širine pojasa: 2 Hz – 600 kHz i 1 Hz – 5 MHz. Ova podjela napravljena je kako bi se iskoristila mogućnost veće osjetljivosti pojačala kad je u spoju manje širine pojasa. Tako je na manjoj širini pojasa ulazna osjetljivost Y-pojačala 6 mV/cm, dok je u modu veće frekvencijske propusnosti osjetljivost oko šest puta manja i iznosi 35 mV/cm. Vremenska baza može se namjestiti u kontinuiranom rasponu 10 Hz – 300 kHz, a okidač (trigger) iste može se sinkronizirati sa ulaznim signalom na Y-pojačalu (pozitivnim ili negativnim) ili preko nekog vanjskog napona.

 

 

Što se tiče unutarnje konstrukcije najveća posebnost je upotreba selenske diode kao visokonaponske ispravljačice za negativan napon od 1500-2500 V potreban za rad osciloskopske cijevi DG7-36. Riječ je o Siemensovoj selenskoj (vjerojatno kaskadnoj) diodi oznake “SST E 1000 C3c” za koju nismo uspjeli naći nikakve podatke, no zanimljivo je kod nje što izgledom ne podsjeća na uobičajene selenske ispravljače sa karakteristično naredanim limovima za hlađenje već je zbog nedostatka hladnjaka oblikom vrlo slična nekom otporniku veće snage u okruglom keramičkom tijelu.

 

Siemensova selenska dioda oznake SST E 1000 C3c.

 

Bolji pogled na ulazni kompenzacijski RC atenuator.

 

Kao što se vidi sa slika naš primjerak osciloskopa OSCILLARZET je u nekom srednje očuvanom stanju. Unutarnja konstrukcija se sastoji od dvije veće izolacijske ploče na koje su montirane sve komponente. Na oklopu CRT cijevi i drugim metalnim elementima konstrukcije ne nalazimo tragove korozije tako da kod eventualne restauracije ovog osciloskopa ne bi bilo puno mehaničkih popravaka. Što se tiče komponenti, već je i vizualnim pregledom jasno da je potrebno zamijeniti sve kondenzatore. Suhi tipovi kondenzatora su popucali od starosti, a elektrolite je ionako potrebno zamijeniti jer se ne može očekivati da su nakon proživljenog vijeka od preko 60 godina i dalje pouzdani za rad. Zamjena komponenti je relativno jednostavna jer su gotovo sve lemljene na kontaktne stupiće s vanjske strane montažnih ploča. Za demontažu ploča trebalo bi odlemiti veći broj žičanih spojnih veza te odvojiti mrežni transformator i CRT cijev tako da je bez nužne potrebe najbolje ne ići u taj zahvat.

Čini se da gornje tri kapice potenciometara nisu originalne jer dizajnom ne odgovaraju ostalim kapicama. Siemens je inače u razdoblju od sredine 1950-tih do sredine 1960-tih proizvodio nekoliko inačica osciloskopa serije OSCILLARZET gdje su se inačice Oscillarzet i Oscillarzet 15 praktički razlikovale samo u nekim manjim konstrukcijskim i električkim detaljima kao što su položaj mrežne sklopke (prednja ili zadnja ploča), mogućnost prilagodbe primara mrežnog transformatora na više mrežnih napona, razlika u filtru anodnih napona (LC ili RC filtar).

Naš primjerak osciloskopa Siemens OSCILLARZET svakako je kandidat za restauraciju, no osim vremena i ljubavi potrebno je uložiti i nekoliko stotina kuna za nove kondenzatore i druge eventualno neispravne komponente. Tek tada možemo ovaj osciloskop spojiti na napajanje, pa ako imamo sreće da su mrežni transformator i CRT cijev ispravni moći ćemo uživati u testiranju još jednog primjerka dobre stare tehnologije kada su elektroničari amateri ili serviseri bili sretni uopće izravno vidjeti samo obris nekog valnog oblika, a ne kao mi hobisti danas, koji uz maksimalno precizan prikaz zahtijevamo i automatsko mjerenje te izravan izračun svih mogućih parametara toga valnog oblika, a o memoriranju, višekanalnom uspoređivanju i spektralnoj analizi da i ne govorim 🙂

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.