Radio prijemnik Bled de luxe


Danas je nabavljen srednjevalni AM radio prijemnik Bled de luxe slovenskog proizvođača Iskra s početka 1960-tih godina.

 

Naš primjerak prijemnika Bled de luxe izvana nije u najbolje sačuvanom stanju (nedostaje ručka za nošenje i ukrasni poklopac na skali) no svejedno može poslužiti kao dobar primjer uvida u ranu tranzistorsku tehniku na našim prostorima. 

 

Bled de luxe je mali prenosivi baterijski prijemnik namijenjen je za primanje komercijalnih AM postaja na srednjevalnom radio opsegu 520-1600kHz. Osim gumba za traženje radio postaja opremljen je još jedino potenciometrom za jačinu zvuka u kombinaciji sa sklopkom napajanja.

 

 

Prijemnik Bled de luxe napaja se preko dvije serijski spojene baterije od 4,5 V (ukupno 9 V).

 

 

Prema shemi vidimo da se radi o superheterodinskom radiju sa međufrekvencijom (MF) na 482kHz, sa dva stupnja MF i tri stupnja NF pojačanja.

Čitav AM tuner (RF pojačalo, lokalni oscilator i mješač) bazira se na jednom tranzistoru AF 170, pa je ovdje riječ o tzv. samooscilirajućem mješaču. Ovakve mješače smo već susretali kod naših prijemnika.Za ulazni antenski signal tranzistor radi kao pojačalo u spoju zajedničkog emitera jer LC elementi u emiterskom krugu praktično predstavljaju kratki spoj za ulazne frekvencije. U krugu lokalnog oscilatora tranzistor je u spoju zajedničke baze jer je impedancija zavojnice na bazi tranzistora vrlo mala za frekvencije lokalnog oscilatora. U kolektorskom krugu tranzistora nalazi se MF titrajni krug spregnut sa titrajnim krugom lokalnog oscilatora koji pak je preko zavojnice vezan s emiterom tranzistora čime je ostvarena pozitivna povratna sprega za podržavanje oscilacija. Bled de luxe je primjer jedne vrlo jednostavne izvedbe samooscilirajućeg mješača. Budući da se svi sklopovi baziraju na jednom zajedničkom tranzistoru ovdje je vrlo važno spriječiti neželjene prodore signala preko tranzistora iz jednog u druge krugove. To se s jedne strane postiže dobro proračunatim LC titrajnim krugovima tako da isti predstavljaju mali otpor za željene, a kratki spoj za neželjene signale ali također neutralizacijom pomoću protufaznih struja.

 

Dva stupnja MF pojačanja baziraju se na tranzistorima AF 172, a pojačala su povezana MF transformatorima. Na shemi se lijepo vidi da primar transformatora sa paralelno vezanim kondenzatorom čini titrajni krug podešen na frekvenciju MF (482kHz), a napon tog titrajnog kruga se transformira na sekundarni krug. Ova transformacija se vrši zbog prilagodbe razlike u ulaznoj i izlaznoj impedanciji tranzistora (u praksi od 7:1 do 10:1).

Dioda AA121 (nakon T6) služi za demodulaciju MF signala te preko kondenzatora 5 µF dobivamo audio signal za daljnje NF pojačanje. I za demodulaciju MF diodom je potrebna transformacija impedancija ali je zbog većeg ulaznog otpora diode ona nešto manja (5:1 do 7:1).

Dio demoduliranog signala se vraća na MF krugove čime je ostvarena automatska regulacija pojačanja (ARP). Znamo da ARP to bolje radi što se primijeni na više stupnjeva pojačanja, posebice onih na početku lanca (RF pojačala). No, kad se kao ulazni tuner koristi saooscilirajući mješač sa jednim tranzistorom izravnu regulaciju pojačanja tog tranzistora je nemoguće izvesti jer bi se time mijenjala radna točka tranzistora, a onda i frekvencija lokalnog oscilatora. Stoga neke izvedbe tunera imaju dva tranzistora, gdje jedan radi samo kao zasebno RF pojačalo na koje se može primijeniti ARP, a drugi kaooscilator i mješač (također je moguća kombinacija gdje je jedan zasebni tranzistor oscilator, a drugi ulazno RF pojačalo i mješač ). No, u slučaju poput našeg gdje zbog jednog zajedničkog tranzistora izravna ARP ulaznog RF dijela nije moguća, koristi se neizravna ARP prvog MF pojačala preko diode AA121 (spojena na primare T4 i T5). Dioda je dakle spojena jednim krajem na „vrući“ kraj transformatora T4, a drugim krajem na posebni izvod bliže „hladnom“ kraju transformatora T5. Otpornik od 100kΩ koji spaja sekundar T4 sa minus polom napajanja odabran je tako da bez napona ARP-a pojačanje tranzistora bude takvo da dioda nije vodljiva (napon na katodi je veći od napona na anodi, također je veći pad napona na otporniku 2,7 kΩ). Kad se pojavi pozitivan napon ARP-a struja na tranzistoru se počinje smanjivati, time i pad napona na otporniku 2,7 kΩ, pa dioda počinje voditi što prigušuje prvi MF krug.

 

 

 

 

NF pojačalo sastoji se od tri stupnja. Prva stupanj (AC 135) čini klasično tranzistorsko pojačalo u RC spoju (naziva se tako jer je na kolektor tranzistora spojen otpornik i kondenzator). Preko otpornika se tranzistor napaja istosmjernim naponom, a preko kondenzatora se istosmjerna komponenta blokira kako se ne bi prenosila na idući stupanj.  Nakon RC (pret)pojačala slijedi driver pojačalo (AC 138) koje pogoni izlazni stupanj sa komplementarnim parom tranzistora AC141/AC142. Upotreba komplementarnih tranzistora (NPN/PNP) isključuje potrebu za ulaznim (okretač faze) i izlaznim transformatorima koji su nužni kad se kao izlazni par koriste dva NPN ili dva PNP tranzistora. Za početak 1960-tih godina ovo je svakako napredna inačica NF pojačala jer su se komplementarni parovi tranzistora rijetko nalazili te su protufazna pojačala sve do kraja 1970-tih godina uglavnom izrađivala sa istim tipom izlaznih tranzistora. Čak i komplementarni parovi koji su postojali, kao ovaj naš AC141/AC142, nisu imali potpuno jednake karakteristike pa su se takva pojačala uglavnom radila za male izlazne snage (do 1 W). Dioda služi za osiguranje naponske razlike na bazama izlaznog para tranzistora kako bi se smanjila izobličenja kod malih signala.Prema slikama unutrašnjosti nekih inačica prijemnika Bled de luxe sa interneta vidi se da je ovaj prijemnik također rađen i sa klasičnim NF protutaktnim (push-pull) pojačalom sa jednim transformatorom koji radi i kao ulazni i kao izlazni, međutim takvom pojačalu je onda potrebno simetrično napajanje (srednji izvod serijskog spoja dvije baterije).

 

 

Od ugrađenih elemenata u prijemnik Bled de luxe pasivne komponente su proizvodnje Iskra i IEV no svi tranzistori i diode nose oznaku talijanskog proizvođača ATES.

Talijanska tvrtka za proizvodnju elektroničkih komponenti ATES nastala je 1959. godine iz tvrtke prvotnog naziva ELIT – Elettronica Italiana SpA. Kratica ATES prvo je označavala puni naziv tvrtke Aquila Tubi Elettronici e Semiconduttori, a kasnije je to promijenjeno u Aziende Techniche Elettroniche del  Sud. Tvrtka ATES je osnovana  kako bi osigurala elektroničke komponente za talijansku vladinu telekomunikacijsku tvrtku STET (Societa Finanziara Telefonica) te je bila podružnica Siemensa, licencirana za upotrebu RCA tehnologije. Početkom šezdesetih RCA je već bila u vlasništvu paketa dionica tvrtke ATES te je u Italiji izgradila nove pogone tvrtke naziva ATES – Electronic Components SpA. Pogoni ATES-a proizvodili su gotovo sve aktivne i pasivne elektroničke komponente (elektronske cijevi, tranzistori, diode, kondenzatori, otpornici). Do početka sedamdesetih godina udio u vlasništvu tvrtke pripadao je i holding grupi IRI te Siemensu, da bi se 1972. godine ATES spojio sa SGS-om u novu tvrtku SGS- ATES Electronic Components SpA koja je započela i proizvodnju integriranih krugova.  Od kraja sedamdesetih godina tvrtka SGS-ATES uslijed rastuće konkurencije posluje sve lošije te matična tvrtka SGS u osamdesetim godinama kreće sa novim prestrukturiranjima svojih tvrtki i pogona gdje se ime ATES gubi iz naziva tvrtki.

 

Diode i tranzistori talijanskog proizvođača elektroničkih komponenti ATES. Komponenta sa oznakom ATES 10918 (standardna oznaka TA 211) je PNP germanijski tranzistor u spoju diode.

 

 

Iako su svi srednjevalni tranzistorski prijemnici iz 1960-tih godina shematski vrlo nalik jedni na druge, razlika u ugrađenoj komponenti više ili manje može prilično utjecati na konačnu kvalitetu prijemnika. Naime, tih godina elektroničke komponente nisu bile ni jeftine ni dostupne kao danas te su se sheme prilagođavale na način da se na najjednostavniji i najjeftiniji mogući način riješe svi elektronički zahtjevi sklopa. Posebice se to očituje kod samih tunera prijemnika, koji iako svi izvedeni sa jednim tranzistorom kao samooscilirajući mješači, mogu imati znatno različite performanse ovisno o tome kakvim su elementima i na koji način konstruirani i povezani titrajni krugovi. Također, broj ugrađenih stupnjeva MF pojačanja svakako utječe na konačnu selektivnost prijemnika, no bitno je također i kako je izvedena veza između pojedinih stupnjeva MF pojačanja (preko transformatora ili preko pojasnog filtra), kako je izvedena neutralizacija povratnog djelovanja kolektor-baza te kako je izvedena ARP. Ovi krugovi se međusobno mogu razlikovati u svega jednom ili dva dodatna kondenzatora i/ili otpornika, no to u konačnici može imati značajan utjecaj na stabilnost, selektivnost ili osjetljivost prijemnika.

Možda se čini smiješnim što u prijemniku Bled de luxe kod kojeg ni u jednoj točki nema napona višeg od 9 V nalazimo ugrađene kondenzatore za napone 630/1200 V no to vrlo jasno govori o činjenici kako izbor elektroničkih elemenata u ranim danima tranzistorske tehnike nije bio baš velik te su se koristile pasivne komponente prilagođene visokim naponima još uvijek prilično rasprostranjenih elektronskih cijevi.

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.