Danas smo pronašli jedan elektronički kvarcni metronom oznake SQ-50 japanskog proizvođača Seiko iz 2000-tih godina (slični modeli su i danas u širokoj prodaji po cijeni cca 25-35 eura).
Tvrtka Seiko vuče korijene iz 1881. godine kada je osnivač Seiko Kintarō Hattori otvorio je trgovinu satova i nakita pod nazivom “K. Hattori”, a desetak godina kasnije počeo je proizvoditi i vlastite satove. Od 1895. godine tvrtka lansira svoje prve džepne i ručne mehaničke satove (Timekeeper, Laurel), a 1924. godine za satove se počinje koristiti zaštitni znak Seiko. Tijekom 2. svjetskog rata, osim (vojnih) satova Seiko proizvodi i instrumente za vojne zrakoplove i brodove. U 1950-tim godina Seiko je bio prvi u Japanu koji je lansirao satove sa novim tehnologijama poput automatskog navijanja, mehanizma otpornog na udarce, mehanizama vrlo velike točnosti, sat sa štopericom, vodootporni ronilački sat i slično. Sa proizvodnjom prvih kvarcnih satova Seiko je krenuo od 1959. godine, a prvi komercijalni kvarcni ručni sat (Astron) Seiko je lansirao 1969. godine. Tijekom 1973. godine Seiko je predstavio prvi ručni sat na svijetu s LCD zaslonom koji je mogao prikazati šest znamenki za sate, minute i sekunde, a dvije godine kasnije i prvi digitalni sat na svijetu s funkcijom štoperice. 1982. godine Seiko ima prvi ručni sat na svijetu sa ugrađenim televizorom, a dvije godine kasnije sa ugrađenim računalom. Iako su satovi kroz čitavo razdoblje postojanja primarni proizvod tvrtke, Seiko je tijekom 1980-tih godina počeo proizvoditi glazbene sintesajzere, a zatim i metronome te štimere za glazbene instrumente. Današnji Seiko Group Corporation čini oko 15 podružnica u kojima se razvijaju, proizvode i servisiraju različite vrste satova, te proizvode elektroničke, precizne mehaničke i optičke komponente za fotoaparate, pisače, mjerne instrumente i slično.
Metronom je sprava koja jednoličnim zvučnim (i vizualnim) signalima pokazuje brzinu, tempo ili takt izvođenja nekog glazbenog djela. Brzina ili frekvencija ponavljajućih signala se kod metronoma obično kreće u rasponu od 40-200 signala (otkucaja) u minuti. Kod zapisa skladbe uz oznaku tempa može pisati i metronomska oznaka (MM).
Naš metronom SeikoSQ-50 omogućuje odabir 39 različitih metronomskih tempa u opsegu od 40 do 208 otkucaja u minuti (MM 40-208). Taj metronomski raspon je razvrstan u osam oznaka tempa:
- LARGO (vrlo sporo, polagano) : MM = 40-60
- LARGHETTO (sporo, lagano) : MM = 60-66
- ADAGIO (umjereno sporije) : MM = 66-76
- ANDANTE (umjereno brzo) : MM = 76-108
- MODERATO (srednje brzo) : MM = 108-120
- ALLEGRO (brzo) : MM = 120-168
- PRESTO (vrlo brzo) : MM = 168-200
- PRESTISSIMO (ekstremno brzo) : MM = 200-208
Zvučnu indikaciju takta čine „klikovi“ koji zvuče slično kao otkucaji kod mehaničkih metronoma. Također, ugrađena je i vizualna indikacija takta preko crvene LED diode. Seiko SQ-50 generira i dvije stalne tonske frekvencije za glazbeno ugađanje. To je standardno i najčešće korišteno ugađanje glazbene note A (A4) na frekvenciji 440 Hz (standard ISO 16) i ugađanje glazbene note B♭(sniženo B4) na frekvenciji 466,16 Hz.
S elektroničke strane gledano, Seiko SQ-50 generira izmjenične valne oblike stabilnih frekvencija na 440 Hz i 466,16 Hz. Te dvije tonske frekvencije se koriste kao stalni izvor zvučnog signala za ugađanje instrumenata.
Izgled valnog oblika tonske frekvencije od 440 Hz na zvučniku kao induktivnom trošilu.
Kod metronomskog rada se kao izvor kratkotrajnih zvučnih impulsa (klikova) koriste 3 periode tonske frekvencije 776 Hz ili četiri periode tonske frekvencije 961 Hz. Ovi kratki tonski impulsi se onda čuju kao kratki „klik“ u visini odabrane frekvencije. Ponavljanje klikova je kao što smo rekli u rasponu 40-208 klikova u minuti, što odgovara frekvencijama ponavljanja u rasponu 0,66 do 3,46 Hz.
Ponavljajući zvučni impulsi frekvencijom 3,46 Hz što odgovara najbržem metronomskom taktu od MM = 208.
Izgled pobudnih signala za “klikove” metronoma. Može se odabrati klik koji traje tri periode na tonskoj frekvenciji od 776 Hz (lijevo) ili klik koji traje četiri periode na frekvenciji od 961 Hz.
Što se tiče unutrašnje konstrukcije, nadali smo nekoj prepoznatljivoj izvedbi no ovdje se sve temelji na jednom COB (Chip on board) integriranom krugu (vjerojatno mikrokontroleru) bez ikakvih oznaka. Možemo samo vidjeti da je takt MCU-a stabiliziran kristalom kako sugerira i sam naziv uređaja, a željeni izlaz iz MCU-a se postavlja preko enkoderske sklopke.
Metronom Seiko SQ-50 proizvodi prilično jake zvučne klikove te je očiti nedostatak kod ovog modela izostanak potenciometra ili bilo kakve druge regulacije glasnoće. To je ispravljeno kod novijeg modela Seiko SQ50-V koji onda dolazi i u nešto izmijenjenom kućištu.
Kada rastavite neki moderni elektronički uređaj kojemu se glavno sklopovlje bazira na mikrokontroleru, malo toga možete napraviti glede obrnutog inženjeringa i malo toga možete naučiti iz samog uređaja. Čak i da ste neki vješti programer, teško da bilo što možete izvući iz nekog specijaliziranog COB čipa bez ikakvih oznaka. Mogu se tek snimiti signali na pojedinim pinovima, te pokušati iz toga nešto zaključiti. Naravno, ovo nije kritika mikrokontrolerima jer da želite razviti ovakav uređaj sa standardnim logičkim čipovima, oscilatorima, djeliteljima frekvencije, brojačima i slično, trebalo bi utrošiti puno više vremena i daleko više elektroničkih komponenti nego to zahtijeva programiranje jednog mikrokontrolera.
Praktično gledano, danas vjerojatno više nitko neće koristiti generatore tonskih frekvencija za štimanje glazbenih instrumenata metodom usporedbe na sluh, jer su za to široko dostupni jednako jeftini elektronički štimeri koji imaju ugrađene precizne mjerače frekvencije (vidi objavu Chromatic Tuner KORG WT-12). Što se pak tiče funkcije metronoma, Seiko SQ-50 može poslužiti svrsi no nedostatak potenciometra za glasnoću je veliki minus glede njegove praktične funkcionalnosti. Tonski klikovi su vrlo prodorni i neugodni za uši, no to možda i nije nužno loše, jer se onda tijekom učenja pravilni ritam puno brže i jače usječe u sluh budućeg glazbenika 🙂