Danas je nabavljen Elektronski stimulator, uređaj izrađen u Institutu “Ruđer Bošković” Zagreb tijekom 1950-tih godina.
Za ovaj uređaj nemamo nikakve podatke, no prema kontrolama na prednjoj ploči jasno je da je riječ o elektrostimulatoru živaca i mišića kakvi su danas rašireni pod nazivom TENS. Ovi elektrostimulatori uobičajeno generiraju kratkotrajne izmjenične pulsove (burstove) širine 50-250 us, frekvencije 2-150 Hz sa jačinom struje 1-50 mA. Naš uređaj generira impulse širine 0,1-10 ms, frekvencije 0,1-100 Hz i napona 1-50 V što bi na nekom minimalnom otporu ljudske kože (1 kΩ) odgovaralo maksimalnoj struji od 50 mA.
TENS elektrostimulatori se stalno razvijaju već stotinjak godina. Stoga danas zahvaljujući mikrokontrolerima i jeftinoj elektronici neki modeli generiraju vrlo složene modulirane grupe impulsa, vrlo uskih širina i stalno promjenjivih amplituda čime bi se trebali postići što bolji rezultati stimulacije živaca i mišića u cilju liječenja i oporavka pacijenta. Naš uređaj ipak ne bi mogli svrstati u komercijalne TENS elektrostimulatore predviđene za medicinske terapije, nego je to vjerojatno namjenski izrađen instrument za neka specifična laboratorijska biološka istraživanja u Institutu “Ruđer Bošković” Zagreb (IRB). U to vrijeme (1950-1970. godine) IRB je bio organiziran u desetak osnovnih odjela, centara i sektora za različita znanstvena istraživanja. Među njima je bio i Odjel biologije unutar kojeg je između ostalih bio ustrojen i Laboratorij za neurofarmakologiju. Program rada ovog laboratorija je uključivao proučavanje prijenosa informacija među živčanim stanicama sisavaca te proučavanje reakcija uzrokovanih elektrostimulacijom mozga. Moguće da je naš Elektronski stimulator razvijen upravo za ta istraživanja.
Elektronski stimulator IRB se bazira na devet elektronskih cijevi:
- AZ1 – punovalna ispravljačica (RR Zavodi)
- 150C1 – regulator napona 150 V (Philips)
- 150C1 – regulator napona 150 V (Philips)
- EL21 – pentoda (RR Zavodi)
- VR91 – pentoda (UK Air Ministry)
- 6H6 – dvostruka dioda (Sylvania)
- EF50 – pentoda (Philips)
- EF50 – pentoda (Philips)
- EBL21 – pentoda + dvije diode (RR Zavodi)
Prve četiri elektronke posve sigurno rade u krugu stabilizacije anodnog napona napajanja. Sekundarni napon iz mrežnog transformatora 2×300 V ispravlja se preko AZ1, a zatim stabilizira serijskim spojem dvije regulatorke 150C1 na 300 V. Time je ispravljeni napon stabiliziran što se tiče ulazne visine i fluktuacije mrežnog napona napajanja. Regulacijom preko pentode EL21 pak se anodni napon stabilizira glede promjene strujnog opterećenja.
Preostalih pet elektronki je u krugu oscilatora i ispravljača, odnosno oblikovača izlaznih impulsa. Vidimo da je oscilator moguće okidati vanjskim impulsima (VANJSKI TRIGGER / VANJ.), moguće je generirati samo jedan impuls (POJED.) ili nizove impulsa (RER.). Ovo pretpostavljamo iz natpisa na prednjoj ploči jer nažalost, naš uređaj više nije u funkciji i ne možemo provjeriti njegov rad.
Elektronske cijevi koje smo zatekli u našem uređaju su različitih proizvođača: nizozemski Philips sa poznatim brandom Miniwatt, američka Sylvania, cijevi koje je naručilo britansko Ministarstva zrakoplovstva (UK Air Ministry) i cijevi domaće proizvodnje iz RR Zavodi Niš.
Philips je počeo proizvoditi elektronske cijevi pod brandom Miniwatt od sredine 1920-tih godina, američka Sylvania od početka 1930-tih godina, a žig UK Air Ministry koristio se u razdoblju od 1918. do 1964. godine. RR Zavodi – Niš su prve serije elektronskih cijevi proizveli 1951. godine, a od 1962. godine naziv poduzeća se mijenja u Elektronska industrija Niš (Ei). Svi tipovi elektronskih cijevi iz našeg uređaja prvi put su predstavljeni u 1930-tim godinama.
Pasivne komponente u našem uređaju su stranih i domaćih proizvođača: austrijski Ingelen, talijanski Ducati, slovenski IEV. Mrežni transformator i filtarska prigušnica vjerojatno su motani u radioničkim pogonima samog Instituta.
Austrijska tvrtka Ingelen je bila proizvođač elektroničkih komponenti, radio prijemnika, gramofona i sličnih uređaja u razdoblju od 1924. do 1966. godine kada je prodana ITT-u, no ime Ingelen se nastavilo koristiti na proizvodima sve do 1987. godine.
Poduzeće IEV vuče korijene iz 1943. godine kada su pokrenute prve radionice za radio uređaje na oslobođenom području Slovenije, no formalno je osnovano 1948. godine pod nazivom “Inštitut za elektrozveze”. Tijekom 1958. godine taj naziv promijenjen u “Industrija za elektrozveze”, da bi se 1961. godine slovenske tvrtke IEV, Iskra, Tela i Avtomatika spojile u jednu tvrtku pod nazivom Iskra-Kranj.
Tvrtku Ducati (prvotni naziv Società Scientifica Radiobrevetti Ducati – SSR Ducati) osnovala su 1926. godine braća Ducati (Adriano, Marcello i Bruno) za proizvodnju vakuumskih cijevi, kondenzatora i drugih komponenti za radio tehniku. Poznata je po uvođenju tehnologije izrade kondenzatora od metaliziranog polipropilenskog filma, u vrijeme kada su se uglavnom proizvodili papir/uljni kondenzatori. Krajem 1940-tih godina Ducati je počeo proizvoditi motore za bicikle i motocikle što je dovelo do podjele na dvije tvrtke: Ducati Meccanica i Ducati Elettrotecnica. Ducati Elettrotecnica je 1980-ih preimenovana u Ducati Energia. Projektira i proizvodi širok raspon elektroničkih komponenti i sklopova za upotrebu u automobilskoj industriji, građevinarstvu, energetici, elektrici i srodnim granama.
Institut “Ruđer Bošković” u Zagrebu osnovan 1950. godine, a na kemiju i biologiju proširen je do 1955. godine. Sve ovo, kao i upotrijebljene elektroničke komponente i tehnologija montaže prilično sigurno svrstavaju naš uređaj u razdoblje druge polovice 1950-tih ili početak 1960-tih godina. Ovo je moguće bio jedan od prvih instrumenata izrađenih za biološke laboratorije Instituta i svakako je bilo zgodno razgledati jedan takav povijesni primjerak namjenski konstruiranog laboratorijskog instrumenta.