Danas je nabavljen kasetni diktafon Poppy CS-589 iz 1975. godine, japanske proizvodnje, a uvezen preko njemačke tvrtke Lehnert GmbH.
Tvrtka Lehnert GmbH osnovana je 1964. godine i poslovala je do 1980. godine. Bavila se uvozom potrošačke elektronike iz Dalekog istoka vezane uz komercijalne radio prijemnike i audio tehniku te CB primopredajnike. Pod zaštitnim znakom Poppy tvrtka Lehnert GmbH je prodavala uređaje iz vlastitog dizajna. Većina uređaja distribuirana je i preko partnerskih tvrtki kao što su Eduscho, Photo Porst, DeutscherBücherbund (Intercord), Experti druge.
Diktafon Poppy CS-589 omogućuje snimanje i reprodukciju sa standardnih audio kaseta. Mehanizam može prematati traku ubrzano prema natrag bez isključivanja reprodukcije, dok se za brzo prematanje naprijed prvo isključuje reprodukcija (STOP/VORL.). Od elektroničkih kontrola diktafon je opremljen samo potenciometrom za jačinu zvuka. Od indikacija je ugrađen mehanički brojač protoka trake i crvena LED za indikacije snimanja i niskog napona baterija. Ugrađeni su konektori za vanjski mikrofon, slušalice i istosmjerno napajanje od 6 V.
Poppy CS-589 se napaja preko punjivog paketa od četiri Ni-Cd baterije, ukupno 4,8 V / 250 mAh ili preko vanjskog izvora istosmjernog napona (punjača) od 6 V.
Rastavljanje zahtijeva uklanjanje desetak sitnih vijaka čime se redom odvajaju elementi vanjskog kućišta. Kao i kod svih kompaktnih uređaja, rastavljanje ne ide bez odlemljivanja nekih poveznih žica.
Elektronika je razmještena na dvije tiskane pločice: na većoj su pojačala, a na manjoj je regulator brzine vrtnje elektromotora. Radi se o čistom tranzistorskom uređaju.
Mehanizam kasetofona ne sadrži niti jednu gumenu remenicu. Okretni moment sa elektromotora na mehanizam kasetofona prenosi se preko tarnog prijenosa. Magnetska glava kod Poppy CS-589 je kombinirana (glava za snimanje i glava za reprodukciju u istom kućištu) no kao i kod većine jeftinijih modela diktafona ovdje nema glave za brisanje nego se u tu svrhu koristi mali permanentni magnet koji se prislanja na traku tijekom snimanja.
Pojačala sadrže ukupno 10 tranzistora, a još dva dodatna tranzistora su u krugu regulacije brzine pogonskog elektromotora. Od spomenutih 10 trazistora neki moguće rade u krugu oscilatora VF signala za predmagnetizaciju tijekom snimanja i u krugu indikacijske LED.
Od poluvodiča ugrađeno je ukupno 12 tranzistora i 6 dioda:
- 2SD603 x 4 – Si NPN, 30V, 100 mA
- 2SC536 x 4 – Si NPN, 30V, 100 mA
- 2SC1317 x 2 – Si NPN, 25V, 500 mA
- 2SA719 – Si PNP, 25V, 500 mA
- 2SB187 – Ge PNP, 25V, 150 mA
Tranzistori 2SC1317 i 2SA719 su međusobno kompatibilni i vjerojatno čine push-pull izlazni stupanj NF pojačala. Drugi tranzistor 2SC1317 u kombinaciji sa germanijskim tranzistorom 2SB187 je u krugu regulatora brzine vrtnje elektromotora. Ostali tranzistori su naravno u krugovima pretpojačala i pojačala za magnetsku glavu i mikrofon. Vjerojatno je dobar dio tranzistorskog pojačala zajednički za snimanje i reprodukciju, no bez električne sheme ne možemo znati ulogu svakog pojedinačnog tranzistora.
Ako usporedimo ovaj diktafon Poppy CS-589 sa osam godina mlađim diktafonom Olympus Pearlcorder L200 kojeg smo opisali u prethodnoj objavi, onda je jasno da je Pearlcorder L200 daleko tehnološki napredniji od diktafona Poppy CS-589. No jednako tako, viđao sam diktafone (kasetne snimače i reproduktore) kod kojih čitav elektronički sklop sadrži klasično push-pull pojačalo sa svega četiri tranzistora. Kod snimanja to pojačalo pojačava mikrofonski signal za magnetsku glavu, a kod reprodukcije isto pojačalo pojačava signal sa magnetske glave za zvučnik. U našem slučaju se vjerojatno koristi sličan princip, osim što pojačalo ima više stupnjeva pojačanja i/ili stabilizacije rada pojačala.
Prilikom snimanja je, osim pojačanja signala iz mikrofona, na tonsku glavu potrebno dodati VF signal za predmagnetizaciju. Predmagnetizacijom se povećava linearni dio dinamičke karakteristike trake i bez nje bi audio signali većih amplituda bili bi snimljeni izobličeno. Također na dijelovima snimke gdje nema signala bez predmagnetizacije bi ostao snimljen šum. Na oscilator ovog VF signala (ukoliko je ugrađen) moguće otpada jedan ili dva tranzistora, a jedan tranzistor isto tako moguće radi u krugu LED indikacije snimanja i niskog napona baterija. Ukoliko predmagnetizacija nije ugrađena to će rezultirati lošijom kvalitetom snimke, no ovaj diktafon može vrlo dobro poslužiti za kvalitetnu reprodukciju (kao Walkman) jer podržava standardne kasete na standardnoj brzini vrtnje od 4,75 cm/s.
Magnetska glava kod Poppy CS-589 je kombinirana (glava za snimanje i glava za reprodukciju u istom kućištu) no kao i kod većine jeftinijih modela diktafona ovdje nema glave za brisanje nego se u tu svrhu koristi mali permanentni magnet koji se prislanja na traku tijekom snimanja. Kod diktafona Pearlcorder L200 se koristi isti sistem i tamo smo već opisali kako to i nije najbolje rješenje za brisanje, odnosno pripremu (predmagnetizaciju) trake za snimanje. Takvi sistemi se uglavnom koriste kod diktafona gdje se u prvom redu snima govor te se ne traži posebno velika kvaliteta i puni frekvencijski raspon snimanja audio signala kao kod muzičkih Hi-Fi snimača.
Diktafon Poppy CS-589 je dimenzijama tek nešto veći od same audio kasete i mogao je poslužiti kao klasični prijenosni kasetofon (walkman) za slušanje muzike ali također i kao reporterski snimač ili neki osobni snimač za bilježenje glasovnih informacija ili za snimanje audio dnevnika.
Izmjerili smo da naš Poppy CS-589 troši oko 100 mA struje na reprodukciji kad je do kraja pojačan, a potrošnja može skočiti i na 200 mA kod prematanja sa reprodukcijom. To znači da bi interni baterijski paket od 250 mA omogućavao cca 2-3 sati rada uređaja, što se čini relativno malo. Da je Poppy CS-589 dizajniran za rad na standardne AA baterije to bi povećalo autonomiju rada na oko 20-30 sati (uz kvalitetne baterije) no to bi također povećalo gabarite i težinu uređaja.
Punjivi baterijski paket je i u 1970-tim godinama dugoročno gledano bio više isplativ za kupnju od jednokratnih baterija. Prosječne Ni-Cd baterije mogu se puniti i do 1000 puta bez pada kapaciteta, a upotrebljive su i do 2000 ciklusa punjenja. Ako računamo sa 1000 punjenja (što je u našem slučaju 250 Ah), to je ekvivalentno broju od 100 jednokratnih AA baterijskih paketa (pojedinačnog kapaciteta 2500 mAh). Ukoliko Ni-Mh baterije nisu bile sto puta skuplje od jednokratnih, onda su svakako bile isplative za kupnju. Veći problem je ipak bio u tome što u 1970-tim godinama punjive baterije nisu bile tako dostupne i raširene kao danas, a trebalo je uložiti i u punjač. S druge strane, tko god je u vrijeme audio kaseta imao baterijski walkman ili još gore kakav veliki boombox taj jako dobro zna koliko je bilo frustrirajuće i skupo stalno kupovati i mijenjati (uvijek prebrzo) istrošene baterije 🙂