Grundig RR 1140 Profesional


Danas je nabavljen radiokasetofon RR1140 Profesional njemačkog proizvođača Grundig s početka 1980-tih godina.

 

Na desnoj strani sa zadnje strane nalazi se prostor za smještaj 6 baterija od 1,5 V za mobilni rad radiokasetofona, te dvije baterije od 1,5 V za napajanje LCD sata.  

 

Na donjoj strani je prostor za smještaj posebnog akumulatora napona 10-16 V za mobilni rad radiokasetofona. 

 

Tvrtku Grundig osnovao je proizvođač radio aparata Max Grundig odmah nakon rata 1945. godine. U početku je proizvodnja bila orijentirana na radio prijemnike, a već 1952. godine Grundig proizvodi svoj prvi televizor i prijenosni magnetofon. Do sredine 1950-ih Grundig je postao najveći proizvođač radio aparata u Europi, a do kraja desetljeća ponuda tvrtke proširena je na i sve druge audio uređaje potrošačke elektronike (tranzistorski radio prijemnici, prijenosni magnetofoni, diktafoni, razni kućni stereo audio uređaji i slično. Grundig je 1957. godine stekao većinski udio u tvrtkama za proizvodnju pisaćih strojeva Triumph i Adler, a od 1960-tih godina širi proizvodne pogone i izvan Njemačke (Portugal).

U idućim desetljećima sve do danas tvrtka Grundig je stalno u trendu sa najnovijom tehnologijama potrošačke elektronike te je često prva u Evropi po proizvodima koji uključuju nove tehnologije. Tako već 1960. godine Grundig plasira televizor sa mogućnostima VHF prijema i predstavlja prvi bežični ultrazvučni daljinski upravljač.  Godine 1967. Grundig je predstavio kompaktni kasetofon, a nakon toga i kasetofon za automobile. Godine 1969. je proizveo prvo Hi-Fi pojačalo s ugrađenim ekvilajzerom za evropsko tržište. U ranim 1970-im godinama uvodi kvadrofonski sistem reprodukcije stereo kanala. Slijede uspjesi u proizvodnji kućnih videorekordera i radio satova s digitalnom budilicom. U drugoj polovici 1970-tih godina Grundig već ima auto-radije sa automatskim traženjem stanica, AM/FM prijemom, dekoderom stanja u prometu i kasetofonom. U 1980-tim godinama nastavlja se proizvodnja video-rekordera sa najnovijim funkcijama (videotekst, prikaz položaja trake u stvarnom vremenu), elektroničkih notesa, predstavljen je satelitski TV prijemnik i televizor u boji s tehnologijom 100 Hz. U 1990-tim godinama Grundig predstavlja svoj prvi DAB pilot prijemnik, prvi u svijetu predstavlja tehnologiju bežičnog infra-crvenog prijenosa Hi-Fi signala i širi proizvodnju na bežične telefone. U proizvodnji televizora Grundig stalno slijedi nove tehnologije (interaktivna korisnička sučelja, ravni zaslon, smart TV s pristupom internetu), a 1998. godine lansira softver za prepoznavanje glasa pod nazivom VoiceOffice mobil za svoje digitalne diktafone. U 2000-tim godinama slijede MP3 i DVD uređaji, auto-navigacijski uređaji, a posljednjih deset godina Grundig je uz širok spektar potrošačke elektronike proširio asortiman i na kućanske aparate i bijelu tehniku.

Što se tiče vlasništva, još od 1972. godine dionice Grundiga polako počinje prikupljati tvrtka Philips Electronics, koja je do 1984. preuzela poslovno upravljanje kompanijom, a do 1993. godine je stekla i potpunu ekonomsku kontrolu nad Grundigom. Grundig 1998. godine raskida partnerstvo sa tvrtkom Philips zbog njezine prevelike dominacije, a zatim je 2003. godine, zbog nastalih promjena na tržištu, bio prisiljen pokrenuti stečajni postupak. Gotovo svi pogoni Grundiga su nakon uspješnih pregovora ipak uspjeli preživjeti stečaj te nastavljaju nositi naziv Grundig (Grundig Intermedia, Delphi Grundig, Grundig Car InterMedia System GmbH, Grundig SAT Systems GmbH, Grundig Business Systems GmbH). Godine 2007. Grundig Intermedia GmbH postaje dio turske kompanije Arçelik A.Ş., proizvođača bijele tehnike u vlasništvu Koc Holdinga, koji obuhvaća deset brandova: Arçelik, Beko, Grundig, Blomberg, Elektrabregenz, Arctic, Leisure, Flavel, Defy i Altus.

 

Priključnice na zadnjoj strani: utičnica za vanjsku dipol UKW/FM antenu i sklopka za izbor vanjske ili interne štap antene, ulazne priključnice za mikrofon, gramofon, magnetofon i slične vanjske audio uređaje, sklopka OCS za isključivanje VF napona za brisanje trake kasete kod trik-snimanja, mrežna priključnica, priključnica za vanjsko istosmjerno napajanje i priključnice za vanjske zvučnike.  

 

 

RR1140 opremljen je radio prijemnikom sa šest frekvencijskih opsega:

  • LW (dugi val): 145 – 280 kHz
  • MW (srednji val): 510 – 1620 kHz
  • K1 (kratki val): 5,9 – 6,2 MHz
  • K1 (kratki val): 6,1 – 13,2 MHz
  • K1 (kratki val): 12,9 – 23 MHz
  • UKW (ultrakratki val): 87,5 – 108 MHz

Za FM (UKW) prijemnik ugrađene su vanjske kontrole za funkcije automatskog podešavanja na točnu frekvenciju (AFC), funkcija prigušenja šuma (MUTING) prilikom pretraživanja postaja, odnosno uključivanje zvuka samo kad je prijemnik podešen na signal jače radio postaje (squelch) i funkcija odabira između mono ili stereo prijema (MONO). Za FM (UKW) prijemnik također je moguće memorirati do osam prijemnih frekvencija.

Velika osvijetljena skala AM i FM prijemnika sa gumbom koji omogućuje grubo i fino traženje postaja osigurava vrlo selektivno ugađanje na željenu frekvenciju. Osim toga, za precizno ugađanje na željenu frekvenciju moguće je uključiti i digitalni brojač frekvencije sa LCD displejom.

Stereo kasetofon ima funkciju reprodukcije i snimanja sa prilagodbom na tri najčešća tipa kaseta (Cr, Fe, Fe-Cr) te je opremljen je auto-reverse glavom.

Od ulazno/izlaznih priključnica RR1140 je opremljen dvjema ulaznim DIN utičnicama za spajanje vanjskog mikrofona, gramofona ili magnetofona. Također je i ugrađen digitalni LCD sat sa prikazom vremena i datuma te funkcijom alarma. Potenciometrom SUPER STEREO zamišljeno je da dobije bolja “stereo dubina” ili stereo razdvajanje na lijevom i desnom kanalu izlaznog pojačala, a taj princip ćemo opisati nešto kasnije.

 

Elementi FM prijemnika u oklopljenom odjeljku lijevo, elementi AM prijemnika u sredini i elementi kruga za memoriranje osam FM radio postaja desno.

 

Elementi napajanja.

 

Prijemnik za AM (LW, MW, K1, K2, K3) i prijemnik za FM (UKW) izvedeni su kao dva potpuno zasebna prijemnika koji dijele samo zajedničko izlazno audio pojačalo.

 

 

Kao što se vidi na našoj blok-shemi AM prijemnik se bazira na integriranom krugu TCA 440 u kojem su sadržani gotovo svi sklopovi AM superheterodinskog prijemnika sa MF od 460 kHz (RF i MF pojačala, mješač). TCA 440 se može koristiti do frekvencija 30 MHz i ovdje je ta mogućnost prilično dobro iskorištena. Promjenjivi ulazni RF krugovi i promjenjivi LC krugovi lokalnog oscilatora spregnuti promjenjivim kondenzatoroma za odabir prijemne frekvencije, uz standardni radio-difuzni dugi i srednji val, pokrivaju i gotovo čitav kratkovalni opseg (5,9 – 23 MHz). Dobra selektivnost osigurana je keramičkim MF filtrima. Prijemnik je ipak predviđen samo za prijem radio-difuznih postaja tako da je ugrađeni diodni AM demodulator neće omogućiti dobar prijem radioamaterskih SSB modulacija, no ukupno gledano svakako se radi o jednom od boljih AM prijemnika ugrađenih u radiokasetofone iz 1980-tih godina.

FM prijemnik ima tranzistorski tuner (MF 10,7 MHz) čiji se promjenjivi LC titrajni krugovi kontroliraju naponom preko varikap dioda. MF se i ovdje filtrira kreramičkim filtrom, a FM demodulator se bazira na integriranom krugu TDA 1047. Kao i kod većine drugih integriranih FM demodulatora riječ je o koincidentnom tipu demodulatora (negdje se također naziva kvadraturni ili produktni detektor/demodulator). Gotovo svi elementi demodulatora sadržani su u integriranom krugu (dvostruki protufazni multiplikativni mješač), a dodaje mu se samo vanjski paralelni titrajni krug za rad faznog zakretača. Time je gradnja FM demodulatora sa TDA 1047 i sličnim koincidentnim integriranim demodulatorima vrlo pojednostavljena jer nema potrebe za kompliciranim pojasnim filtrima kao kod diskretnih FM demodulatora, a kod kojih su redovno i veća izobličenja i slabije potiskivanje nepoželjne amplitudne modulacije.

 

 

 

FM tuner je kao što smo rekli kontroliran kapacitivnim (varikap) diodama, dakle promjenom napona za njihovu polarizaciju u rasponu cca 3-30 V. Određena visina napona odgovara određenom kapacitetu varikap dioda u titrajnim krugovima FM tunera. Promjena frekvencije promjenom napona, umjesto promjenom kapaciteta spregnutih kondenzatora, puno je praktičnije rješenje jer možemo upotrijebiti običan (jeftini) potenciometar u krugu otporničkog djelitelja napona ili bilo kakav drugi precizni generator napona. Do sada smo za pohranu (memoriranje) frekvencija sretali svojevrsne programatore, odnosno niz potenciometara sa sklopkama kojima se odabirao potrebni napon za svaku memoriranu frekvenciju. Sklopke su mogle biti mehaničke ili elektroničke (na dodir). Kod RR1140 pak se za tu svrhu koristi kombinacija integriranih krugova SM569B, MC 144101, SO453A i TCA 720. Danas je teško iskopati bilo kakve podatke za ove čipove, no temeljni krug je SM569B koji je vjerojatno mikrokontroler (moguće sa A/D pretvornikom) sa dodanom vanjskom memorijom MC 144101. TCA 720 je izvor referentnog napona (30-35 V) specijalno dizajniran za tunere sa varikap diodama. U svakom slučaju ovdje se radi o nešto naprednijem i boljem rješenju od uobičajenih (polumehaničkih) programatora gdje su ručno traženje postaja pomoću velike glave skale i memoriranje kanala pomoću niza potenciometara dvije međusobno nepovezane radnje. Takvi programatori obično imaju za svaki kanal višeokretne potenciometre i u najboljem slučaju vrlo male, praktično nikakve skale, tako da se ugađanje svakog kanala zapravo viši najviše na sluh. Kod našeg FM prijemnika pak se željeni kanal prvo ugodno pronađe na velikoj skali, a zatim se po želji jednostavno memorira istodobnim pritiskom tipkala S i sklopke koja odgovara željenom kanalu (U1-U8). Ovo je svakako daleko bolje rješenje ali zahtijeva i puno kompleksniju elektroniku.

Stereo dekoder se bazira na integriranom krugu TCA 4510, a to je u biti integrirani matrični stereodekoder kod kojeg se regeneriranje pomoćnog nosioca 38 kHz obavlja PLL postupkom. Za dekodiranje stereo signala u prijemniku (razdvajanje na lijevi i desni kanal) koristi se više postupaka (dekoder anvelope, matrični dekoder, dekoder sa sklopkom, PLL dekoder) koji se međusobno razlikuju po načinu dekodiranja (frekvencijski ili vremenski multipleks), no svi koriste pilot frekvenciju od 19 kHz (najčešće udvostručenu na originalnu potisnutu noseću frekvenciju od 38 kHz) kako bi razdvojili prijenosne pojaseve zbroja i razlike dva stereo kanala. Princip rada integriranog matričnog stereodekodera opisali smo u objavi Clarion Compo Car Stereo G-501.

 

Blok shema integriranog stereo dekodera TCA 4510.

 

Demodulirani i dekodirani audio signali vode se na stereo pojačala. Prva grupa od četiri tranzistorska pretpojačala radi ovisno o izvoru ulaznog signala (radio, kasetofon, vanjski ili interni mikrofon, vanjski gramofon, vanjski magnetofon) kako bi se dobila potrebna razina pojačanog signala za izlazno pojačalo snage ili za kasetofon. Slijede klasične pasivne tonske kontrole za visoke i niske tonove, potenciometri za balans i jačinu, te izlazni stupanj snage 2×10 W sa integriranim pojačalima TDA 1910.

 

Elementi stereo pojačala.

 

Ovdje nalazimo na jedan specifičan “križni” spoj ulaza i izlaza dva integrirana pojačala kojima bi se trebao dobiti tzv. SUPER STEREO efekt, odnosno bolje razdvajanje dva stereo kanala. Kao što se vidi na našoj shemi (istaknuto crveno), dio izlaznog signala iz jednog kanalnog pojačala vraća se na negativnu povratnu spregu drugog kanalnog pojačala i obrnuto. Na taj način, što je audio signal na izlazu jednog pojačala veći to će preko negativne povratne sprege više prigušiti pojačanje drugog pojačala, čime će pojačanje dominantnog kanala biti dodatno naglašeno, odnosno dodatno će se pojačati razlika signala između jednog i drugog kanala. Naravno, vidimo da su u krug uključeni RC elementi koji djeluju i kao određeni frekvencijski filtar pa se efekt ne odnosi samo na jačinu signala nego i na određeni frekvencijski opseg. Kako god bilo, u praksi je audio signal vrlo složen i ovakva jednostavna “trik” rješenja rijetko dovode do poboljšanja ukupne zvučne slike. Pokušavali smo svakakve kombinacije, od govora do različite glazbe, no na kraju moramo zaključiti da je najbolji zvuk ipak na čistom stereo ili čistom mono načinu rada, gdje funkcija SUPER STEREO istina više ili manje promijeni signal na stereo kanalima, ali ta promjena je rijetko kad bolja od originalne zvučne slike. Nešto slično imali smo i u objavi Glazbeni centar Gorenje GC 201 A, gdje se specifičnom kombinacijom spajanja zvučnika na izlaze stereo pojačala (kvazi-kvadrofonski ili Hafler spoj) pokušao dobiti efekt višekanalnog prostornog zvuka (surround).

 

 

Testiranjem našeg primjerka Radiokasetofona Grundig RR1140 Profesional uočili smo nekoliko kvarova:

  • kasetofon ne radi (pogonski mehanizam ne vrti, auto-reverse ne reagira)
  • LCD za prikaz frekvencije prikazuje nepotpune ili nejednako osvijetljene segmente znamenki
  • kazaljka instrumenta je blokirana pri kraju skale
  • osvjetljenje skale, instrumenta i LCD sata ne radi
  • potrgana je ručica sklopke za odabir vrste kasete
  • svinuta je jedna bočna zaštita prednje strane radiokasetofona
  • na zadnjoj strani nedostaje sklopka i utičnica za vanjsku antenu

 


 

Kasetofon Grundig CBF 145

Kasetofon ugrađen u RR1140 nosi oznaku Grundig CBF 145. Kao što smo već naveli radio se o auto-reverse stereo kasetofonu sa mogućnošću reprodukcije i snimanja. Auto-reverse sistemi moraju imati mehanizam koji u načinu reprodukcija/snimanje omogućuje vrtnju kasete u jednu i u drugu stranu. Na taj način se cijela kaseta (obje strane) mogu preslušati bez potrebe za ručnim okretanjem kasete, a osim toga moguća je i neprekidna ponavljajuća reprodukcija umetnute kasete. Da bi to funkcioniralo, osim promjene smjera vrtnje kasete potrebno je i pozicionirati magnetske glave na ispravne staze u jednom i drugom smjeru. Neki sistemi koriste četverostruke magnetske glave tako da dvije gornje rade za jednu stranu kasete, a dvije donje za drugu. Oni sistemi koji pak imaju standardne dvostruke (stereo) glave (poput našeg) moraju imati glavu na nekom pokretnom mehanizmu koji ju pozicionira na adekvatnu stranu trake. Zbog svega ovoga auto-reverse mehanizmi su nešto složeniji od standardnih mehanizama.

 

 

Što se tiče elektronike, kasetofon Grundig CBF 145 nema dolby sisteme te se sva elektronika svodi na pojačala za magnetske glave, oscilator VF struje za predmagnetizaciju i brisanje te elektroničke i mehaničke upravljačke sklopke za auto-reverse izmjenu strana, za promjenu VF napona ovisno o tipu kasete, te za promjenu načina rada – snimanje ili reprodukcija (analogna elektronička sklopka MC14016, logički krug MC14011 i tranzistorske sklopke). O načinu rada kasetofona pisali smo u objavi Glazbeni centar Gorenje GC 201 A tako da se ovdje nećemo ponavljati.

 

 

Nakon što smo rastavili mehanizam našeg kasetofona očekivano smo zatekli dvije pokidane gumene remenice (ɸ 143 4,2×0,8 mm i  ɸ 51 1×1 mm) ali i četiri raspadnuta plastična zupčanika. Naime, u cilju izrade što tišeg pogona kasetofona ponekad su proizvođači ugrađivali zupčanike od posebne (meke) plastike što je odlično funkcioniralo, no problem s tom vrstom plastike je što se s vremenom (kroz par desetljeća) nažalost sama od sebe dezintegrira i raspadne. Danas, 40 godina kasnije, teško je očekivati da ćemo negdje naći originalne zamjenske dijelove za ovaj kasetofon, a ako i jesu negdje sačuvani onda su sasvim sigurno i ti dijelovi već u lošem stanju. Ostaje potraga sa istim zupčanicima namijenjenima nekim drugim (modernim) uređajima što realno daje malu šansu za pronalazak. Najbolje rješenje bilo bi 3D printanje, no tu nam osim 3D printera treba znanje i sposobnost nacrtati zupčanik u adekvatnom 3D alatu. U našem slučaju tri zupčanika su raspadnuta do neprepoznatljivosti, a tek sa jednog bi se eventualno mogle skinuti kakve izmjere. Još dva plastična zupčanika koja su ostala čitava vjerojatno bi također trebalo zamijeniti jer sasvim sigurno više neće izdržati potrebna opterećenja. Kad se sve zbroji za popravak ovog kasetofona lako možemo utrošiti preko 100 eura i to samo ako imamo sreće. Ostavljamo stoga ovaj kasetofon za sada u stanju u kakvom jest.

 


 

Brojač frekvencije

Brojač frekvencije bazira se na integriranom krugu SO 357 za koji je danas već nemoguće iskopati bilo kakve podatke. U svakom slučaju radi se o namjenskom rješenju brojača frekvencije sa LCD driverom namijenjenom za AM/FM radio prijemnike.

 

 

Vidimo da je brojač napravljen kao zaseban modul u aluminijskom kućištu. Problem sa našim primjerkom je što su pojedini segmenti znamenki LCD-a neujednačeno osvijetljeni ili uopće ne rade. Najčešća greška kog ovakvih slučajeva je loš kontakt LCD displeja sa tiskanom pločicom drivera. Kao veza između kontakta nanesenih na staklenu površinu LCD displeja i kontakta na tiskanoj pločici služi posebno izrađena elastična traka koja je po svom obliku dobila naziv zebra-konektor. Radi se o tankim naizmjeničnim slojevima vodljivog materijala (crno) i izolatora (bijelo) tako da se dobije niz vodljivih veza koje premošćuju kontakte na LCD displeju i s onima na tiskanoj pločici. Zebra-konektor je elastičan (gumijast) i kao takav lagano pritišće obje kontaktne površine. S vremenom se može deformirati, zaprljati, stvrdnuti i slično pri čemu se gubi dobro nalijeganje na kontakte, a time i prijenos signala sa drivera na displej. Vidimo da je naš zebra-konektor na mjestima već dosta deformiran i trebalo bi ga zamijeniti. Na sreću ovakvi konektori se danas mogu lako nabaviti novi, a mogu se posuditi i od kakvog dimenzijama sličnog LCD displeja.

 

 

Mi smo naš konektor malo očistili i poravnali i već smo dobiti puno bolji prikaz segmenata. Jednom ćemo nabaviti kakav bolji zebra-konektor dimenzija 40×6 mm pa ćemo zamijeniti ovaj neispravan.

 


 

Kazaljka instrumenta

Kazaljka instrumenta pokazuje jačinu RF signala na AM i FM radio područjima, jačinu signala za kasetofon, te napon akumulatora, odnosno baterija ukoliko uređaj radi na njih. Našli smo da je čitav zakretni mehanizam sa svitkom iskočio iz ležišta te je ostao blokiran. Pažljivo smo vratili zakretni mehanizam u ležište, spiralne opruge srećom nisu stradale pa je instrument proradio.

 

 

Međutim, sada je uočen drugi problem. Instrument stalno pokazuje puni otklon umjesto da reagira na jačinu signala. Problem je otkriven u samoj sklopki kojom se bira vrsta mjerenja: signal ili napon baterija. Naime, na instrument u oba položaja dolazi napon baterija (napon napajanja). Rastavili smo i očistili čitavu sklopku i tiskanu pločicu, te se kod provjere ommetrom sklopka pokazala ispravnom. Međutim, kad smo sve vratili na mjesto, instrument je opet stalno pokazivao puni otklon. Sada smo potpuno odspojili dovod za mjerenje baterijskog napona i instrument je bez toga ispravno pokazivao jačinu signala. To znači da je definitivno jedini mogući krivac neispravna sklopka. Ponovnim mjerenjem ommetrom između dva susjedna kontakta u nekim slučajevima mogli bi izmjeriti neki veliki otpor između kontakata (nekoliko MΩ), no uglavnom je otpor bio izvan opsega ommetra (otvoreni krug). Da ne bi ponovno bespotrebno rastavljali sklopku, odlučili smo mjerenje napraviti realnim naponom od 17,5 V. Utvrđeno je da taj napon bez problema (bez pada napona) prolazi između dva izolirana kontakta sklopke iako između njih ommetrom ne mjerimo ni približno kratki spoj. Nakon ovoga smo morali ponovno rastaviti sklopku. Pogledali smo mikroskopom područje između dva susjedna kontakta i nismo uočili nikakav vodljivi materijal ni značajne nečistoće. Pa ipak, napon uredno prolazi između izoliranih kontakata, a ommetar ne pokazuje ništa. Jedini logički zaključak je bio da se između kontakata, možda u izolacijski materijal, upio kakav elektrolit koji provodi napon većih vrijednosti između kontakata. Pomislili smo čak i na moguće formiranje kakvog poluvodičkog sloja, no napon jednako teče u oba smjera. Preostalo je kontakte dobro oprati u alkoholu, pa u kontakt spreju i sve dobro posušiti puhalicom na vrući zrak. Nakon ovoga efekt provođenja napona je nestao, no unatoč tome, na kraju ne znamo što je zapravo bio uzrok ove neobične pojave.

 


 

Osvjetljenje

U RR1140 ugrađene su ukupno četiri žaruljice kojima se osvjetljava skala, mjerni instrument, brojač frekvencije i digitalni LCD sat. Linija napajanja je 9 V, a žaruljice su deklarirane za 6-7 V / 20 i 30 mA tako da se napajaju preko odgovarajućih otpornika. Ispravna je jedino žaruljica za brojač frekvencije. Ovakve žaruljice je danas još možda i moguće nabaviti no s obzirom da sam u svojim zalihama našao samo one za 12 i 24 V odlučio sam umjesto njih ugraditi bijele LED diode. Prilikom zamjene žaruljice sa LED javlja se nekoliko problema:

  • Žaruljica daje kružno homogeno svjetlo u svim smjerovima dok je svjetlo kod LED uglavnom usmjereno prema naprijed. Stoga je često potrebno kombinirati više LED, postaviti LED u poprečni položaj (što je često nemoguće radi prostora) ili koristiti dodatne dispanzere kako bi se svjetlo raspršilo po željenoj površini.
  • Žaruljice se najčešće napajaju izmjeničnim naponom iz mrežnog transformatora, a LED može treperiti na 50 Hz, pa je napon za njih potrebno ispraviti.
  • Žaruljice se najčešće napajaju većim naponom od LED pa je potrebno ugraditi neko rješenje za snižavanje napona za LED ili spajati u seriju više LED.
  • Pozitivna strana je LED je da troše manje struje i manje se zagrijavaju od žaruljica. Ukoliko se mijenjaju žaruljice iste ne smiju biti veće snage od originala jer se takve žaruljice više zagrijavaju i može doći do taljenja plastičnih dijelova kućišta uređaja. Čak i originalne žaruljice s vremenom izazovu tamnjenje ili taljenje plastičnih površina koje osvjetljavaju pogotovo ako se malo pomaknu pa izravno dodiruju površine.

Kod RR1140 je linija napajanja od 9 V istosmjerna tako da je ovdje najjednostavnije rješenje spojiti tri LED u seriju izravno na 9 V. Za čitavu radio-skalu predviđena je samo jedna žaruljica u gornjem lijevom kutu tako da ni u originalu osvjetljavanje relativno duge radio skale nije uniformno po cijeloj površini. Kombinacijom više LED uz malo truda se može postići bolje osvjetljenje od originala (bijelo ili u boji) no mi ćemo za sada ostaviti osvjetljenje što bliže originalu. Stoga nećemo ni dirati ispravnu žaruljicu za osvjetljenje brojača frekvencije.

 

 

Što se tiče ostalih oštećenja uspjeli smo osposobiti ručicu sklopke za odabir vrste kasete i izravnati bočnu zaštitu prednje strane radiokasetofona. Sklopka i utičnica za vanjsku antenu na zadnjoj strani uređaja je potrgana sa tiskane pločice i već ju netko prespojio žicama. Što se tiče antena, za srednji i dugi val se koristi interna feritna antena, za kratki val se koristi izvlačiva štap antena, a za UKW/FM se može birati između štap antene ili vanjske dipol antene. Ugrađena izvlačiva štap antena je duljine 120 cm i može se postaviti pod bilo kojim kutom što je više nego dovoljno za prijem današnjih UKW postaja pa se u ovoj fazi nećemo baviti traženjem dijelova za ugradnju nedostajuće sklopke i priključnice za vanjsku antenu.

 

 

 


Grundig RR1140 Profesional svakako možemo svrstati u kategoriju ljepših radiokasetofona dizajniran po uzoru na prijemne amaterske radio postaje. Dimenzije su mu 54x34x15 cm, težina 9,6 kg. Proizvodio se oko četiri godine (1980-1984) i bio je jedan od najboljih Grundigovih radiokasetofona toga doba. U vrijeme kad je predstavljen na tržištu cijena mu je bila 1300 DEM, a tada je prosječna plaća kod nas bila oko 500 DEM te je vjerojatno bio dostupan samo za kave njemačke gastarbajtere sa boljim plaćama, a evo 40 godina kasnije napokon smo i mi došli na red da malo uživamo u ovom kasetofonu, odnosno barem u onome što je ostalo od njega 🙂

 

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.