Danas je nabavljen VHF FM primopredajnik RIZ 5000 s početka 1980-tih godina.
Tvrtka RIZ (Radio industrija Zagreb) nastala je 1948. godine. Proizvodni program tvrtke započet je proizvodnjom audio pojačala i zvučnika, a slijedili su gramofoni, radio i TV prijemnici te srednjevalni radio odašiljači. RIZ je također imao vlastitu proizvodnju elektronskih cijevi i tranzistora. U 1970-tim godinama RIZ je već potpuno prešao na tranzistorsku tehniku te proširuje proizvodnju na primopredajnike za vojne potrebe i potrebe civilnih državnih službi, razvija nove modele komercijalnih RTV prijemnika i kazetofona, također proizvodi svoje modele osciloskopa i kalkulatora. Na vrhuncu proizvodnje RIZ je zapošljavao 4000 radnika, a od 2000-tih godina proizvodnja tvrtke svedena na KV i SV odašiljače, te brojila električne energije, sve dok i jedina preostala tvrtka RIZ-Odašiljači d.d. nije završila u stečaju.
Primopredajnik RIZ 5000 bazira se na istoj konstrukciji kao i već opisani VHF primopredajnici RIZ i ELTING 2000, 4000, 8000. Tvrtka ELTING (Elektronika Telekomunikacije Informatika) iz Nove Gradište je bila RIZ-ov suradnik u proizvodnji komunikacijskih radio uređaja, a krajem 1990-tih godina i ta tvrtka je završila u stečaju. Općenito gledano, VHF primopredajnici RIZ/ELTING serije 2000-8000 bili su kristalni primopredajnici sa najviše 10 simpleks ili semidupleks (repetitorskih) kanala sa razmakom od 25 kHz. Izlazna snaga predajnika je 10 W. Ovisno o namjeni, radili su se za tri VHF opsega: 40,7-42,4 MHz, 68-87,5 MHz i 144-174 MHz. Radili su se kao stacionarna inačica (sa ugrađenim mrežnim ispravljačem) ili kao mobilna inačica za ugradnju u vozila. U 1980-tim godinama ovim primopredajnicima su bile opskrbljene razne državne civilne službe, posebno teritorijalna obrana koja je morala imati radio uređaje kompatibilne sa vojnim frekvencijama. Iako su neke inačice tih RIZ/ELTING x000 primopredajnika bile opremljene modulima i identifikatorima za selektivni, grupni ili zatvoreni poziv, ipak su u 1980-tim godinama ovakvi kristalni primopredajnici već bili zastarjeli za profesionalne radio mreže.
Kad su izbačeni iz službene upotrebe, primopredajnici RIZ/ELTING x000 postali su zanimljivi radioamaterima za rad na 2-metarskom opsegu. Naravno, za to je trebalo nabaviti odgovarajuće kristale i eventualno izvršiti podešavanja na ulaznim stupnjevima prijemnika i izlaznim stupnjevima predajnika. Vrijedni radioamateri su u tu svrhu nabavili ili sami iscrtali elektroničke sheme sklopova kako bi upoznali konstrukciju primopredajnika i mogli vršiti preinake za svoje potrebe. Ta praksa unatrag desetak godina više ne postoji, sheme i projekti leže negdje zaboravljeni ili su već završili u smeću, a radioamateri se uglavnom bave samo nabavkama i recenzijama novih tvornički modela specijaliziranih radioamaterskih primopredajnika. Rijetki se upuštaju čak i u bilo kakve popravke, a pogotovo ne u modifikacije takvih tvorničkih uređaja. To je šteta jer su radioamateri bili zadnji stup očuvanja amaterske samogradnje i stalnog traženja praktičnih rješenja za poboljšanje ili prenamjenu raznih elektroničkih sklopova i uređaja. Sada se praktična elektronika sve više svodi samo na kupovanje gotovih namjenskih (mikro)modula i senzora sa uputama za njihovo povezivanje ili pokretanje, a koje uključuje spajanje nekoliko žica i povezivanje sa računalom. Tako se (hardverski) elektroničari s vremenom polako sve više pretapaju u (softverske) informatičare jer moderni trendovi jednostavno to tako diktiraju.
Naš primopredajnik bi trebao imati ugrađene kristale za samo dva radna kanala:
- 1. kanal : 170,150/170,150 MHz (simpleks)
- 2. kanal : 170,200/165,700 MHz (semidupleks 4,5 MHz)
Ima i ugrađen modul za vlastiti pozivni (selektivni) broj: 315.
Tipično za svaki FM kristalni primopredajnik vidimo veliki broj podesivih LC krugova. Jedni služe za fino podešavanje frekvencije kristalnih oscilatora za dobivanje točne kanalne frekvencije, no veliki broj selektivnih LC krugova otpada i na umnoživače frekvencija kojima se izdvaja i pojačava drugi, treći ili neki još viši harmonik prethodnog oscilatora. Filtriranjem i selektivnim pojačavanjem viših harmonika zapravo svaki puta dobivamo viši umnožak osnovne frekvencije što je i svrha umnoživača frekvencije. Pomislili bi čemu se vrše sva ta silna umnožavanja frekvencije kad se može jednostavno staviti kristal za višu frekvenciju. Jedan od razloga je taj što je kristale za više frekvencije nekad bilo teško i skupo izrađivati, no kod FM predajnika postoji i drugi važniji razlog. To je postizanje potrebne frekvencijske devijacije, odnosno FM modulacije frekvencije kristala. Naime, kristali vrlo stabilno osciliraju na svojoj frekvenciji i tu frekvenciju je stoga nemoguće značajno pomicati u jednom ili drugom smjeru kako bi se ostvarila frekvencijska modulacija. Stoga se koristi princip uzastopnih povećavanja ili umnožavanja frekvencijski modulirane osnovne frekvencije, čime se onda istovremeno povećava i umnožava početno postignut stupanj devijacije (modulacije).
Pločice sa RX i TX kristalnim grupama i umnoživačima frekvencije.
Ovo su pločice sa kristalnim grupama, 10 za prijemnik (gore) i 10 za predajnik (dolje). Kanalnom sklopkom (u nastavku lijevo) odabire se jedan par kristala za jedan radni kanal. Ono što ovdje upada u oči to je da su kristalne grupe, jednako kao i pločice sa umnoživačima frekvencije odmah do njih, potpuno jednake za prijemnik i predajnik.
Nažalost, mi smo u našem uređaju zatekli samo dva kristala koji uz to vjerojatno nisu ni dobro umetnuti. Tako ćemo teško otkriti koliko puta se umnožavaju frekvencije RX i TX kristala. Na prvi kanal umetnut je RX kristal za 53,150 MHz, a na drugi kanal umetnut je TX kristal za 51,6666 MHz. S obzirom da je prijemna frekvencija prvog kanala 170,150 MHz, onda ovdje vrijedi:
(53,150 MHz x 3) + 10,7 MHz = 170,150 MHz
Za prijemnik se dakle osnovna frekvencija kristala utrostručuje na 159,450 MHz, te kad pridodamo vrijednost prve MF od 10,7 MHz dobivene miješanjem dolazimo do radne frekvencije od 170,150 MHz.
Sa drugim kristalom od 51,6666 MHz koji je utaknut u TX grupu ne možemo nikako dobiti TX radnu frekvenciju od 170,200 MHz. No, sa ovim kristalom možemo na jednak način kao i s prethodnim dobiti RX frekvenciju za drugi kanal:
(51,6666 MHz x 3) + 10,7 MHz = 165,700 MHz
Imamo dakle razloga pretpostaviti da se netko igrao sa ovim kristalima te izvadio oba TX kristala, a zatim prebacio kristal sa 2. RX kanala na 1. TX kanal. Zapravo je šteta što sada ovdje nemamo ni jedan TX kristal jer ne možemo izračunati koliko umnoživača slijedi nakon ovog prvog trostrukog. Inače, kod sličnih RIZ primopredajnika TX kristali su reda 14 MHz i njihova frekvencija se umnožava 12 puta. To znači da bi TX kristal za prvi kanal trebao imati frekvenciju 14,1791 MHz, a TX kristal za drugi kanal frekvenciju 14,1833 MHz.
Pločice prijemnika.
Ovo su pločice ostatka prijemnika. Na gornjoj pločici vidimo kristalni filtar na 10,7 MHz za 1. MF, te kristal na 10,245 MHz i filtar 455 kHz za 2. MF (10,7 -10,245 MHz = 455 kHz). Riječ je dakle o klasičnom superheterodinskom prijemniku sa dva miješanja i međufrekvencijama na 10,7 MHz i 455 kHz. U integriranom krugu μA2136 sadržano je trostupanjsko limitersko MF pojačalo, FM kvadraturni demodulator i NF pretpojačalo. Donji dio pločice vjerojatno sadrži NF krugove za de-emphasis i izlazno audio pojačalo bazirano na integriranom krugu sa montiranim hladilom.
Pločice predajnika.
Što se tiče predajnika, na lijevoj strani su LC krugovi za fino podešavanje osnovne frekvencije kristalnih oscilatora. Slijede dva integrirana kruga TAA 611 koja su u krugu mikrofonskog pojačala i modulatora. Nakon toga dolaze stupnjevi umnožavanja frekvencije te VF driver pojačalo. Na trećoj pločici je izlazni stupanj VF pojačala predajnika, a u posljednjem odjeljku desno je zaštitna dioda i filtarski kondenzator napajanja.
Pločica selektivnog tonskog poziva.
Selektivni poziv, tonski squelch, CTCSS dekoder/enkoder ili kako ćemo ga već zvati izrađen je u diskretnoj tehnici sa dekadskim brojačima/djeliteljima 4017 i logičkim integriranim krugovima 4001 (NOR vrata) i 4011 (NAND vrata). Taj sklop mora generirati sub-tonove ispod propusnog govornog opsega primopredajnika (67-254 Hz) te ih kod predaje ubacivati (miješati) na mikrofonsko pojačalo tako da se pošalju prvi prije govorne informacije, a kod prijema ih mora što prije izdvojiti, prepoznati da li odgovaraju definiranom kodu i u tom slučaju otvoriti izlazno NF pojačalo kako bi se govorna informacija koja slijedi mogla čuti na zvučniku.
To svakako nije jednostavan sklop i prije pojave specijaliziranih čipova za CTCSS i mikrokontrolera takvi sklopovi su mogli sadržavati desetak integriranih krugova i nekoliko stotina drugih komponenti. Kod našeg CTCSS modula izbrojali smo 8 integriranih krugova i 20-tak tranzistora. Ovdje je izuzetno važno dobiti točne i stabilne CTCSS frekvencije jer je razlika između dva susjedna tona svega 2,3 – 4,1 Hz. Naravno, ne znam da li ovaj naš primopredajnik uopće koristi standardne CTCSS kodove ili neke svoje načine kodiranja, tako da za bilo kakvu analizu ovog sklopa moramo prvo izvršiti mjerenja i snimanja signala na pojedinim pinovima integriranih krugova.
Ovo je pločica koju nismo vidjeli ni na jednom drugom primopredajniku serije RIZ x000. To je pločica vezana na kontrolu “status” i preko nje se vjerojatno može mijenjati vlastiti selektivni kod.
Uz primopredajnik je došao vrlo lijep mikrofon poznatog njemačkog proizvođača Peiker.
Ovime smo zapravo potvrdili da je blok shema primopredajnika RIZ 5000 u osnovi ista kao i blok sheme drugih primopredajnika serije RIZ x000.
Kristalni primopredajnici RIZ/ELTING serije x000 nemaju baš privlačan vanjski izgled. Svi gumbi kontrola su istog dizajna, natrpani jedan do drugog i bez nekog logičkog rasporeda te lako dođe do zabune kod upravljanja ovim uređajima, posebice u vozilima. Što se tiče unutrašnje konstrukcije ona je svakako na profesionalnoj razini (kvalitetne i zaštićene tiskane pločice, čvrsta šasija, fiksirane žice) no kao i većina drugih RIZ-ovih primopredajnika tako ni ovaj nije baš konstruiran za lagan servis. Strane sa tiskanim vodovima pločica nisu vidljive ni dostupne bez demontaže cijele pločice, a demontaža neminovno uključuje razlemljivanje negdje i na desetke poveznih žica. Naravno, kad se pločica razlemi više se ne može testirati u radu, a to je veliki problem za popravak izvan tvorničkih servisa.
S kolekcionarske strane gledano, ovi RIZ-ovi primopredajnici stvarno imaju neprivlačnu prednju ploču te ih vjerojatno nitko neće staviti na neko istaknuto mjesto svoje kolekcije. Što je još gore, koristili su se u državnim civilnim službama gdje se na njih nije pazilo tako dobro kao što se na radio uređaje moralo paziti u vojsci ili u privatnim vlasništvima, pa ih često nalazimo oštećene i u lošem kozmetičkom stanju. No, bez obzira na sve i ovo je dio naše elektroničke povijesti te vrijedi da takvi uređaji budu barem negdje zapisani ako im već sudbina nije takva da budu i u većem broju sačuvani. Današnji trendovi ionako idu u smjeru virtualne stvarnosti i nije daleko vrijeme kada će tipkovnica zamijeniti lemilicu i postati glavni hardver koji će prosječni elektroničar fizički osjetiti pod svojim prstima 🙂