Danas je nabavljen mali ručni više-funkcijski detektor električnih kablova i nosećih struktura koje se uobičajeno nalaze iza zidnih gipsanih ploča. Uređaj je proizvod njemačke tvrtke Owim GmbH iz 2021. godine, a prodaje se preko trgovačkog lanca Lidl pod robnom markom Parkside.
Uređaj je kupljen po vrlo popularnoj cijeni 2022. godine (oštećena ambalaža).
Robna marka Parkside se pojavila oko 2005. godine i u vlasništvu njemačke Einhell grupacije. Pod ovom markom prodaju se uglavnom razni kućni (hobi) električni alati dizajnirani od strane raznih njemačkih tvrtki poput Kompernaß Handelsgesellschaft (Kompernass), Scheppach i Grizzly. Na našem uređaju je otisnut naziv tvrtke Owim GmbH što je njemačka distributerska tvrtka za raznu potrošačku elektroniku. Parkside alati se proizvode u Kini i prodaju preko interneta i trgovačkih lanaca Lidl i Kaufland (s obzirom da su oba ova lanca podružnice njemačkog konglomerata Schwarz Grupe).
Priručnik sa specifikacijama i uputama za upotrebu detektora Parkside HG08682A (na hrvatskom jeziku).
U prethodne dvije objave opisali smo slične detektore Brennenstuhl MS 750 i Powerfix KH2927-2, gdje smo napravili i kratki uvod o principima rada takvih uređaja. Ovaj Parkside HG08682A pak je po mogućnostima vrlo sličan modelu Powerfix KH2927-2 s time što ima dodane još neke kontrole. Tako je detekciju vodova pod mrežnim naponom ovim uređajem moguće podesiti na tri razine osjetljivosti, a osim toga dodana je LCD indikacija statusa kalibracije i potrošenosti baterije. Sve ostale funkcije kao i prikaz displeja isti su na oba uređaja pa idemo vidjeti da li im je jednako slična i unutrašnja konstrukcija.
Glavne zavojnice oscilatorskog titrajnog kruga nešto su manje i sadrže manje namotaja od onih u detektoru Powerfix KH2927-2. Također, tri senzorske “antene” na tiskanoj pločici su manje i jednostavnijeg dizajna nego one kod Powerfixa.
Na mikrokontroleru je otisnut samo serijski broj tako da je tip istog nepoznat kao i kod Powerfixa.
Usporedba komponenti kod Powerfix KH2927-2 (lijevo) i Parkside HG08682A (desno).
Kao što se vidi, oba uređaja se baziraju na mikrokontroleru i još dva dodatna integrirana kruga. Kod Powerfixa su to CD4093 (četiri CMOS NAND vrata sa dva ulaza i Schmitt okidnim sklopovima) te TL062 (dva operacijska pojačala), a kod Parksidea su to C44X (četiri CMOS buffer/drivera sa dva ulaza) i NE555 (timer). CD4093 i C44X su namjenski vrlo slični čipovi i moguće se koriste za istu funkciju na oba uređaja. Jednako tako, vjerojatno se i TL062 i NE555 u oba slučaja koriste kao oscilatori. Od ostalih aktivnih komponenti na obje pločice nalazimo naponske regulatore i to za 5 V na Powerfixu i za 3,3 V na Parksideu što su vjerojatno radni naponi pojedinih mikrokontrolera. Broj tranzistora je dvostruko veći kod Powerfixa (osam komada) u odnosu na Parkside.
Sve ostavlja dojam da je Parkside uređaj novije proizvodnje, malo ljepšeg dizajna i nešto poboljšanih mogućnosti. Međutim, ta poboljšanja su zapravo jeftine “softverske” prilagodbe koje se najviše se očituju u upotrebi drugačijeg mikrokontrolera, dok su s druge strane senzorske površine smanjene, a ukupan broj upotrijebljenih komponenti reduciran. Ta redukcija se posebno odnosi na driver tranzistore za senzorske elemente. Međutim, tvornička specifikacija glede dubine detekcije za oba uređaja je ostala potpuno jednaka iako se po unutrašnjoj konstrukciji vidi da neke razlike moraju postojati:
- STUD: 19 mm (± 3 mm)
- METAL: 30 mm (± 13 mm)
- DEEP: 38 mm (± 5 mm)
- AC: 50 mm
Pokušali smo napraviti neki usporedni test Powerfix i Parkside detektora, no ubrzo smo shvatili da to nema puno smisla. Koliko god stvorili jednake (idealne) uvjete detekcija isti uređaj neće uvijek reagirati točno jednako i razlike dubine od ± 10 mm su normalne. Ono što možemo potvrditi kod oba detektora to je da mogu poslužiti svrsi ako se njima ispravno rukuje i ako se pažljivo vrši više detekcija po istim mjestu. Kako smo kod Powerfixa imali najlošiju (neupotrebljivu) detekciju na DEEP području, tako kod Parkside imamo najlošiju detekciju na vrsti mjerenja METAL. Čini se da je detektor tu previše osjetljiv i lažne detekcije sa punim otklonom su česte i kad nema nikakvog metala u krugu 1 metar od detektora.
Snimanjem izlaznih signala Powerfix i Parkside detektora na METAL mjerenju zaključujemo da ovi uređaji rade na posve različite načine. Powerfix koristi kontinuirano izmjenično magnetsko polje na frekvenciji nešto višoj od 50 kHz, dok Parkside koristi kratke prigušene EM impulse na istoj frekvenciji koji se ponavljaju frekvencijom 5 kHz.
Kontinuirano izmjenično EM polje frekvencije cca 51 kHz detektora Powerfix i EM impulsi koji se ponavljaju frekvencijom 5 kHz iz detektora Parkside, oba na vrsti mjerenja METAL.
Impuls iz detektora Parkside na kraćoj vremenskoj bazi. Vidimo da je riječ o prigušenim EM oscilacijama frekvencije cca 50 kHz. Trajanje impulsa je cca 9 ms s time da je već nakon 2 ms gotovo posve prigušen. Razmak između impulsa je 100 ms (5 kHz).
Parkside je upotrebom impulsnog umjesto kontinuiranog oscilatora za detektor metala vjerojatno htio uštedjeti na pogonskim komponentama jer za impulsni rad aktivni elementi nisu toliko opterećeni kao za kontinuirani rad. Međutim, čini se da impulsni detektor metala radi puno lošije od kontinuiranog. Detekcija nemagnetskih materijala (STUD, DEEP) pak se vjerojatno vrši kapacitivno i tu detektor ništa ne zrači. Blizina nekog materijala povećava dielektričnost između senzorskih ploča i to se onda koristi za detekciju. Kod detekcije prisutnosti izmjeničnog napona pak se vrši prikupljanje EM zračenja koje zrači svaki takav vodič i tom malom induciranom strujom se okidaju osjetljiva pojačala visokog ulaznog otpora (FET).
Vidjeli smo da svakako postoje neke razlike između pojedinih tipova detektora metala, a one najviše ovise o samom principu detekcije. Osnovna podjela svih detektora metala je na impulsne i kontinuirane, no čini se da su za ove građevinske detektore malog dometa ipak pogodniji kontinuirani oscilatori. Naime, velika prodornost karakteristična za impulsne detektore ovdje može biti kontraproduktivna. Ispod gipsanih ploča može biti gusta mreža metalnih nosača, kablova i drugih elemenata, a ako se radi o knauf-zidu, onda su nosači suprotnih strana zidova međusobno vrlo blizu jedan drugome po dubini i detektor na to ne bi smio reagirati. Dubina detekcije nikako ne bi trebala biti veća od 5 cm (za standardni knauf je dovoljno 2 cm) jer iznad toga već postoji velika mogućnost detekcije drugih neželjenih elemenata konstrukcije. Zapravo je vrlo iznenađujuće što se ovdje koristi impulsni detektor metala. On šalje impulse izmjeničnog magnetskog polja koje inducira vrtložne struje u zahvaćenom metalu, a uslijed kojih se stvara sekundardno (povratno) magnetko polje koje detektor onda detektira. Time se vrši dobra selekcija detekcije metala od nemetala, no detektor mogu zbuniti strana magnetska polja iz okružja.
Što se tiče bežične AC detekcije općenito, tu nikako ne treba slijepo vjerovati uređaju. Ako isti detektira prisutnost napona onda je on vjerojatno prisutan i možemo prihvatiti tu detekciju. Međutim, ako bežični detektor ne detektira vod pod naponom, onda je to svakako treba dodatno provjeriti i nekim drugim mjeračem, prije nego budemo sigurni da tu stvarno nema napona. I kod elektrike vrijedi dobro staro stolarsko pravilo: dvaput mjeri – jednom reži 🙂