Danas je nabavljen uređaj za demagnetizaciju (degaussing) tonskih glava na magnetofonima i kasetofonima s oznakom američke tvrtke Electro-Technology Corporation (ET), vjerojatno iz 1980-tih godina.
Tvrtka Electro-Technology Corporation nastala je 1972. godine i to je zapravo bio ovlašteni servis za popravak i održavanje profesionalnih audio snimača (magnetofona) američke tvrtke 3M. Teško je naći sigurnu poveznicu što se kasnije događalo sa ovom tvrtkom i kako je dalje inkorporirana jer danas postoji nekoliko tvrtki istog ili vrlo sličnog naziva koje se ne referiraju na ovu originalnu servisnu tvrtku.
Demagnetizacija podrazumijeva uklanjanje određene remanentne (zaostale) magnetiziranosti metalnih dijelova magnetskih tonskih glava i metalnih dijelova mehanizama vođenja trake. Magnetiziranost tih metalnih ili feritnih dijelova može uzrokovati sam prolaz magnetske trake ili neka vanjska “istosmjerna” magnetska polja. Negativan učinak remanentnog magnetizma manifestira se kao gubitak kvalitete u visokim tonskim frekvencijama, povećanje pozadinskog šuma i u krajnjem slučaju oštećenje magnetskog zapisa na traci. Iako su tijekom 1970-tih i 1980-tih godina napisane mnoge studije vezane uz problematiku neželjenog permanentnog magnetiziranja dijelova kasetofona ili magnetofona, ovo je u praksi ipak vrlo rijetka pojava i to su toliko slaba magnetska polja da najčešće nema stvarnih efekata na kvalitetu reprodukcije ili očuvanje zapisa na traci.
Uklanjanje permanentnog magnetizma vrši se podvrgavanjem toga metalnog dijela izmjeničnom magnetskom polju. Tako su demagnetizatori ili degauseri zapravo jednostavni elektromagneti koji se napajaju izmjeničnim naponom frekvencije gradske mreže, izravno ili preko transformatora. Oni stvaraju promjenjivo izmjenično magnetsko polje koje se izmjenjuje frekvencijom 50 Hz. Željezna jezgra elektromagneta je otvorena na jednom uskom dijelu tako da se na tom procjepu šire u prostor i ponovno spajaju magnetske silnice. Magnetizirana komponenta se izlaže tim silnicama promjenjivog magnetskog polja.
Znamo da se gotovo sve modernije tonske glave za snimanje/reprodukciju i brisanje u radu se napajaju i VF signalom frekvencije u rasponu 20-100 kHz (bias). Prilikom snimanja takav signal (predmagnetizacija) se dodaje na tonsku glavu zajedno pojačanom audio signalu kako bi se povećao linearni dio dinamičke karakteristike trake i kako na dijelovima snimke gdje nema signala ne bi ostao snimljen šum. Također, isti taj VF signal dovodi se i na glavu za brisanje čime se neutralizira (briše) prethodni zapis na traci. Ovim VF strujama su onda ujedno i glave automatski demagnetizirane. Brza promjena magnetskog polja uzrokovana VF strujama sprječava nastanak bilo kakvog zaostalog permanentnog magnetizma.
Neki jeftini magnetski audio snimači za brisanje koriste mali permanentni magnet umjesto posebne glave napajane VF strujom. Ovaj magnet bi eventualno mogao s vremenom magnetizirati okolne metalne dijelove, no kod takvih snimača se ionako ne traži hi-fi zvuk i eventualni utjecaj toga je zanemariv.
Demagnetizacija tonskih glava vjerojatno je imala praktičnog efekta samo kod ranih tipova profesionalnih magnetofona gdje su glave za snimanje i reprodukciju odvojene. Ovdje onda glava za reprodukciju ne dobiva nikakav VF signal koji bi ju automatski demagnetizirao (on je prisutan samo na glavi za snimanje i brisanje) te bi teoretski tijekom vremena moglo doći do nekakve nepoželjne magnetiziranosti feritne glave za reprodukciju.
Audiofili tradicionalno vole iz tonskih zapisa izvlačiti maksimume i ovdje ne želimo ulaziti u diskusije koje razine anomalija zvučne slike su stvarno prepoznatljive ljudskom uhu, a koje su više plod nekih autosugestivnih doživljaja slušatelja. Neki ljudi su jednostavno sretniji i bolje se osjećaju kod slušanja muzike ako povremeno “demagnetiziraju” svoje audio uređaje bez obzira da li je to s tehničke strane bilo potrebno napraviti ili ne.
Demagnetizator tonskih glava nije ništa drugo nego elektromagnet priključen na izmjenični napon, a to je obično napon gradske mreže. Elektromagnet ima prikladno izduženu željeznu jezgru tako da se lakše približiti tonskoj glavi.
Poklopac željezne jezgre sadrži svojevrsni senzor izmjeničnog magnetskog polja koja stvara željezna jezgra elektromagneta. Unutar poklopca se nalazi zavojnica namotana na željeznu jezgru čiji krajevi su spojeni sa tinjalicom ili žaruljicom. Kad se uređaj uključi oko jezgre elektromagneta se stvara izmjenično magnetsko polje. Dio te energije se prenosi na zavojnicu u poklopcu u kojoj se inducira napon te spojena tinjalica svijetli. Poklopac tako služi kao indikator rada demagnetizatora, a za sam postupak demagnetizacije se isti skida.
Završetak željezne jezgre elektromagneta. Vidimo da je jezgra otvorena i na krajeve su dodana dva nastavka od fero-magnetskog materijala. Iz krajeva ovih jezgri izbijaju magnetske silnice koje se spajaju i zatvaraju magnetski tok. To izmjenično magnetsko polje koje stvaraju silnice koristi se za demagnetizaciju malih metalnih elemenata.
Tvrtka Arrow-Hart osnovana je 1890. godine pod prvotnim nazivom Hart & Hegeman Company i proizvodila je električne prekidače za svjetiljke. Tijekom 1928. godine Hart and Hegeman Co. se spojila sa Arrow Electric u Arrow-Hart (Arrow-Hart & Hegeman) tvrtku. Tvrtku Arrow-Hart je 1975. godine preuzela petrokemijska tvrtka Crouse-Hinds koja je time proširila poslovanje na komercijalne i industrijske električne komponente. Tijekom 1981. godine tvrtke Crouse-Hinds i Arrow-Hart kupuje Cooper Industries, a 2000. godine Cooper Industries kupuje i Eagle Electric te nastaje tvrtka Cooper Wiring Devices. Ova tvrtka i dalje koristi robnu marku Arrow-Hart za svoje komercijalne proizvode. Tijekom 2012. godine tvrtku Cooper Industries kupuje Eaton Corporation.
Ovdje je primjer seta magnetskih glava za čitanje i pisanje vjerojatno iz nekog starog računalnog digitalnog magnetofona na kolute.
Američka tvrtka Omutec je bila podružnica tvrtke Odetics Inc. osnovane 1969. godine koja je proizvodila digitalne magnetofone i bavila se pohranom digitalnih podataka na magnetske trake. Tijekom 2004. godine Odetics Inc. je preimenovana u današnju tvrtku Iteris Inc. koja se i dalje bavi softverskim uslugama pohrane digitalnih podataka te uslugama vezanim uz automatiku i komunikaciju u prometu.
Ovo su prilično masivne magnetske glave (25x25x23 mm) također sa masivnim elementima šasije i vodilica. Najmanje dvije glave su samo za čitanje i ne dobivaju VF bias napon tako je uz neke specifične uvjete tijekom vremena moguća određena permanentna magnetiziranost metalnih dijelova.
Svaka magnetska glava je ovdje zapravo set od četiri magnetske glave u jednom kućištu. Ako se malo bolje pogledaju vertikalne pozicije magnetskih glava vidi se da su poravnate prva i treća glava, te druga i četvrta glava. To znači iste pripadaju sistemu sa magnetskim zapisom na ukupno osam paralelnih traka. Također, parovi glava se i malo razlikuju u prednjim prorezima, tako da jedan par služi snimanje, a drugi za reprodukciju paraleleno na osam traka. U vrijeme magnetofona na kolute uobičajeno se kombiniralo do 16 magnetskih glava u jednom kućištu, a za specijalne sisteme i više.
Slično kao za magnetofonske glave tako su se demagnetizatori koristili i za starije modele CRT ekrana kolor TV prijemnika. Za razliku od audio glava kolor CRT ekrani su vrlo osjetljivi na zaostala (remanentna) magnetska polja koja mogu potpuno izobličiti sliku na ekranu tako da ista više nije prepoznatljiva. Uzrok tome su metalne rupičaste maske koje CRT ekrani imaju postavljene na prednjoj strani cijevi ispred fosfora, a one osiguravaju da elektronske zrake pogode ispravni sloj i ispravnu površinu fosfora za određenu boju. Ako se ova ploča magnetizira (a to se lako može dogoditi u normalnom radu televizora pod utjecajem ostalih komponenti i sklopova) onda nastaje neodgovarajući otklon elektronskih zraka i prikazana slika postaje iskrivljena i pomiješanih boja.
S obzirom na učestalost ovih pojava demagnetizatori su se počeli ugrađivati tvornički već na samu CRT cijev u obliku nekoliko namotaja žice oko površine ekrana, primarno prednje površine gdje se nalazi metalna rupičasta maska. Veliki ekrani zahtijevaju velike zavojnice koje stvaraju jaka izmjenična magnetska polja, a takve zavojnice zauzimaju puno prostora i traže posebna napajanja. Kako bi se maksimalno pojednostavila konstrukcija zavojnica za demagnetizaciju, one se izrađuju od manje namotaja žice ali se napajaju relativno jakim kratkotrajnim udarom izmjenične struje. Takav udar stvara oscilirajuće magnetsko polje koje se brzo prigušuje. Isti je obično reguliran jednostavnim PTC otpornikom koji u početku ima mali otpor i dopušta visoku struju, no uslijed visoke struje se brzo zagrije te mu otpor poraste dopuštajući samo minimalnu struju. Ponekad, ukoliko bi magnetizacija ekrana bila izuzetno jaka ili bi interna automatska demagnetizacija iz nekog razloga bila preslaba za potpuno uklanjanje remanentnog magnetizma, onda su se koristili snažniji vanjski demagnetizatori.
Elektromagnetski demagnetizatori mogu se koristiti i za namjerno brisanje ili uništavanje magnetskih zapisa na različitim magnetskim medijima. Treba svakako biti oprezan sa upotrebom demagnetizatora na elektroničkim uređajima jer će on djelovati na sve magnetsko osjetljive sklopove i medije gdje na nekima može izazvati nepopravljivu štetu. Ovaj naš demagnetizator ima donekle koncentrirano magnetsko polje na vrhu jezgre koje je kratkog dometa tako da što manje šteti okolnim komponentama na koje nije usmjeren. Svakako treba biti siguran u što smo usmjerili neki demagnetizator prije nego ga pustimo u rad.