Danas je nabavljen cijevni radio prijemnik 95 GW njemačkog proizvođača Grundig iz 1956. godine.
Tvrtku Grundig osnovao je proizvođač radio aparata Max Grundig odmah nakon rata 1945. godine. U početku je proizvodnja bila orijentirana na radio prijemnike, a već 1952. godine Grundig proizvodi svoj prvi televizor i prijenosni magnetofon. Do sredine 1950-ih Grundig je postao najveći proizvođač radio aparata u Europi, a do kraja desetljeća ponuda tvrtke proširena je na i sve druge audio uređaje potrošačke elektronike (tranzistorski radio prijemnici, prijenosni magnetofoni, diktafoni, razni kućni stereo audio uređaji i slično. Grundig je 1957. godine stekao većinski udio u tvrtkama za proizvodnju pisaćih strojeva Triumph i Adler, a od 1960-tih godina širi proizvodne pogone i izvan Njemačke (Portugal).
U idućim desetljećima sve do danas tvrtka Grundig je stalno u trendu sa najnovijom tehnologijama potrošačke elektronike te je često prva u Evropi po proizvodima koji uključuju nove tehnologije. Tako već 1960. godine Grundig plasira televizor sa mogućnostima VHF prijema i predstavlja prvi bežični ultrazvučni daljinski upravljač. Godine 1967. Grundig je predstavio kompaktni kasetofon, a nakon toga i kasetofon za automobile. Godine 1969. je proizveo prvo Hi-Fi pojačalo s ugrađenim ekvilajzerom za evropsko tržište. U ranim 1970-im godinama uvodi kvadrofonski sistem reprodukcije stereo kanala. Slijede uspjesi u proizvodnji kućnih videorekordera i radio satova s digitalnom budilicom. U drugoj polovici 1970-tih godina Grundig već ima auto-radije sa automatskim traženjem stanica, AM/FM prijemom, dekoderom stanja u prometu i kasetofonom. U 1980-tim godinama nastavlja se proizvodnja video-rekordera sa najnovijim funkcijama (videotekst, prikaz položaja trake u stvarnom vremenu), elektroničkih notesa, predstavljen je satelitski TV prijemnik i televizor u boji s tehnologijom 100 Hz. U 1990-tim godinama Grundig predstavlja svoj prvi DAB pilot prijemnik, prvi u svijetu predstavlja tehnologiju bežičnog infra-crvenog prijenosa Hi-Fi signala i širi proizvodnju na bežične telefone. U proizvodnji televizora Grundig stalno slijedi nove tehnologije (interaktivna korisnička sučelja, ravni zaslon, smart TV s pristupom internetu), a 1998. godine lansira softver za prepoznavanje glasa pod nazivom VoiceOffice mobil za svoje digitalne diktafone. U 2000-tim godinama slijede MP3 i DVD uređaji, auto-navigacijski uređaji, a posljednjih deset godina Grundig je uz širok spektar potrošačke elektronike proširio asortiman i na kućanske aparate i bijelu tehniku.
Što se tiče vlasništva, još od 1972. godine dionice Grundiga polako počinje prikupljati tvrtka Philips Electronics, koja je do 1984. preuzela poslovno upravljanje kompanijom, a do 1993. godine je stekla i potpunu ekonomsku kontrolu nad Grundigom. Grundig 1998. godine raskida partnerstvo sa tvrtkom Philips zbog njezine prevelike dominacije, a zatim je 2003. godine, zbog nastalih promjena na tržištu, bio prisiljen pokrenuti stečajni postupak. Gotovo svi pogoni Grundiga su nakon uspješnih pregovora ipak uspjeli preživjeti stečaj te nastavljaju nositi naziv Grundig (Grundig Intermedia, Delphi Grundig, Grundig Car InterMedia System GmbH, Grundig SAT Systems GmbH, Grundig Business Systems GmbH). Godine 2007. Grundig Intermedia GmbH postaje dio turske kompanije Arçelik A.Ş., proizvođača bijele tehnike u vlasništvu Koc Holdinga, koji obuhvaća deset brandova: Arçelik, Beko, Grundig, Blomberg, Elektrabregenz, Arctic, Leisure, Flavel, Defy i Altus.
Grundig 95 GW pokriva tri AM i jedan FM radiodifuzni opseg:
- L (dugi val): 145 – 350 kHz
- M (srednji val): 510 – 1620 kHz
- K (kratki val): 5,9 – 15 MHz
- U (ultrakratki val): 87 – 100 MHz
Riječ je o superheterodinskom prijemniku sa MF na 468 kHz (AM) i 10,7 MHz (FM). Bazira se na šest elektronskih cijevi koje su predviđene za serijsko spajanje grijaćih niti katoda tako da se mogu napajati izravno iz mreže 200/127 V. Time da za radio prijemnik nije potreban mrežni transformator. Kako bi serijski spoj funkcionirao, nominalne struje za sve žarne niti su jednake i iznose 100 mA, a nominalni naponi grijanja su relativno visoki.
U 1950-tim godinama više različitih proizvođača je imalo u ponudi vrlo slične modele AM/FM radio prijemnika koji se baziraju upravo na tih šest elektronskih cijevi.
Naš primjerak je došao u neispravnom i zapuštenom stanju. Prvo što se odmah vidi to je da prijemnik Grundig 95 GW nema mrežni transformator. Ovo je karakteristično za prijemnike do 1950-tih godina kada su još postojale istosmjerne i izmjenične gradske mreže (znamo da transformator radi samo na izmjeničnom naponu), no takav dizajn se zadržao i dosta kasnije jer isključuje glomazan i skup mrežni transformator. Stoga su projektirane elektronske cijevi sa višim naponom grijanja od uobičajenih 6,3 V kako bi se 3-6 njih moglo spojiti u seriju tako da se mrežni napon podijeli na svaku od njih.
Problemi izravnog grijanja elektronki mrežnim naponom u serijskom spoju grijača
Kod grijanje elektronki izravno mrežnim naponom u strujno ograničenom serijskom spoju javlja se nekoliko problema. Prvi je taj da nema galvanskog odvajanja elektroničkog sklopa od mrežnog napona, što znači da na metalnoj šasiji uvijek imamo izravnu nulu ili fazu, ovisno o tome kako smo okrenuli mrežnu utičnicu. Stoga se vodljivi elementi šasije i konstrukcije nikako ne smiju dirati kad je uređaj pod naponom. Servis je potrebno vršiti preko transformatora za odvajanje, no i tada je treba biti vrlo oprezan i izbjegavati istovremeni dodir dvije vodljive točke.
Drugi problem je taj što elektronke ne mogu biti grupirane tako da se na njih raspodijeli točno čitav napon napajanja (220 V) pa se razlika mora na neki način kompenzirati nekim drugim potrošačem. To su onda obično otpornici i žarulje na kojima se stvara potrebni pad napona i na kojima se samim time troši snaga iz izvora. Nije neuobičajeno da se na tim dodatnim elementima rasipa i do 30 W snage što je daleko manja učinkovitost od upotrebe transformatora. Ako se koristi izmjenična struja, umjesto otpornika se mogu koristiti kondenzatori (kapacitivni otpor) ili silicijska dioda. Dioda propušta samo jednu poluperiodu napona i time istina smanjuje efektivnu snagu na pola, no treba biti oprezan jer se time ne smanjuje i efektivni napon na pola. Ukoliko efektivni sinusni napon 240 V ispravimo preko diode, dobiti ćemo efektivni napon 170 V, a ne kako se na prvi pogled čini 120 V. Međutim i bez obzira na to sva ova rješenja imaju i svoja druga ograničenja i nedostatke. Serijsku mrežu je potrebno precizno izračunati, te često nećemo naći (ili jednostavnim spojevima dobiti) kondenzator dovoljno precizne vrijednosti kao otpornik. Stoga se uz kondenzator opet najčešće mora koristiti i otpornik, no ukupna disipacija snage će uz kombinaciju kondenzatora i otpornika biti svakako manja. Kondenzatori za mrežni napon do 240 V moraju biti dizajnirani za barem 500 V, te iako su potrebne vrijednosti kapaciteta nekoliko mikro-farada tu ne dolaze u obzir nikakvi elektrolitski kondenzatori. Time je korištenje kondenzatora puno skuplje od otpornika. Ne treba spominjati da je potrebno koristiti kvalitetne kondenzatore i diode jer ako odu u kratki spoj na grijače će doći puni mrežni napon te će i oni pregorjeti.
Treći problem se očituje u tome što grijači različitih elektronki nisu isti, nemaju istu toplinsku masu i otpor, te se ne zagrijavaju jednako brzo. Također, grijači imaju manji otpor kada su hladni, a onda im se zagrijavanjem otpor povećava (vidi tablicu). U našem bi slučaju ukupni otpor žarnih niti elektronki u vrućem stanju bio oko 2000 Ω, a u hladnom stanju deset puta manji, oko 200 Ω. To znači da bi početna struja bila deset puta veća od nominalne.
Također, zbog različitih grijača lako se dogodi da se grijač jedne elektronke primjerice zagrijava sporije od grijača druge elektrone, što znači da njegov otpor ostaje duže na nižoj vrijednosti od drugog grijača. Time će na tom drugom brže zagrijanom grijaču sa većim otporom također i pad napona biti veći od nominalne vrijednosti što u najmanju ruku smanjuje vijek trajanja elektronke.
Zato se kod projektiranja ovakvog serijskog kruga stavljaju elementi za uravnoteženje serijske petlje, a to su obično NTK otpornici (termistori). NTK se spaja serijski sa otpornikom za pad napona, a svrha mu je spriječiti preveliku struju u serijskom krugu za vrijeme dok su grijači još hladni i imaju mali otpor. Kako struja teče, NTK se postupno zagrijava i otpor mu počinje padati sve dok ne padne dovoljno da propusti punu struju kroz grijače. Što je vrijednost dodatnog otpornika za pad napona manja, to će početna struja preko hladnih grijača biti veća. Praktično gledano ako je otpornik za pad napona vrijednosti nekoliko stotina oma ili manje, svakako bi mu trebalo dodati NTK. Do 1950-tih godina u potrebi su bili Urdox (barretter) NTK otpornici koji su osiguravali stabilnu struju u širokoj fluktuaciji ulaznog mrežnog napona (vidi objavu PH metar MA 5701). Izgledaju poput žarulje i rađeni su za različite opsege napona i izlazne struje. Danas ih je teško nabaviti ispravne jer su poput žarulja mehanički osjetljivi i električki brzo potrošni. U našem slučaju se koriste na poseban način motane otporne žice tako da imaju točno određen otpor u hladnom stanju i točno određen otpor kad se zagriju na struji od 100 mA.
Postoji još jedan način izrade otpornika za stvaranje padova napona kod serijskog napajanja grijača elektronki. Ne znam postoji li hrvatska riječ za ovaj specijalni otpornik, a u engleskoj terminologiji koristi se naziv “Line cord resistor”. Ovdje je otporna žica ugrađena u sam kabao kojom se međusobno spajaju grijači elektronki. Izvana se može činiti kao obična povezna žica, no to je zapravo otporna žica za stvaranje potrebnog pada napona. Jasno je da takva žica mora biti točno određene duljine kako bi imala određeni otpor. Također, negdje se otporna žica kombinirala sa dvije bakrene žice u samom mrežnom kabelu. Preko bakrenih žica bi tako dolazio pun mrežni napon za ispravljačicu anodnih napona, a istovremeno bi preko otporne žice u kablu dolazio već smanjen napon za grijanje elektronki. Otporna žica je unutar kabla bila omotana oko bakrenih žica da bi bila što dulja, no u radu se svejedno normalno malo grije te mora biti električki i toplinski izolirana od bakrenih žica. Takva priključna mrežna žica je u radu morala biti ispružena, nikako namotana ili prepletena, kako bi se što bolje hladila. Izolacija žica unutar kabela je često bila vrlo slaba, te je već i samo savijanje kabela utjecalo na vijek trajanja, međusobnu izoliranost i ispravnost istog. Danas su svi ti kablovi već propali i restauratori imaju velikih problema ponovno rekonstruirati te kablove.
Iz svega je jasno da projektiranje serijskog spoja grijanja elektronki za izravno mrežno napajanje nije banalno kao što se čini, a bilo kakvo probijanje komponenti (kratki spojevi) će uzrokovati i uništenje samih grijača, a time i elektronki. Čak i u ispravnom krugu konstantnu nominalnu struju je teško održavati s obzirom na fluktuacije napona mreže, a posebno u početnom dijelu grijanja žarnih niti dok se svi otpori ne stabiliziraju. Sve ovo vrlo negativno utječe na životni vijek elektronki.
Ovo je izvedena shema kruga grijanja žarnih niti iz tvorničke sheme za Grundig 95 GW. Da bi imali na svakom potrošaču (žarne niti, žaruljica, otpornici) struju od 100 mA, onda ukupni otpor u krugu mora iznositi 2200 Ω (na 220 V napajanja). Ukupni otpor naših žarnih niti i žaruljice je oko 1866 Ω što znači da je u krug potrebno dodati još jedan otpornik za pad napona vrijednosti 334 Ω. No, kao što smo opisali, ovo počinje vrijediti tek kada se svi grijači elektronki zagriju do kraja. Kako bi se spriječile prevelike struje na početku grijanja kada su grijači još hladni i malog otpora, te kako bi se osiguralo što ravnomjernije zagrijavanje svih grijača, serijska mreža je dopunjena sa tri NTK termistora u kombinaciji sa otpornicima za stvaranje potrebnih padova napona.
Napravit ćemo izračun struja kroz originalni serijski krug napajanja grijača (Micro-Cap 12). Bijelom bojom označeni su padovi napona na pojedinim trošilima, crvenom bojom struje u pojedinim granama, a žutom bojom utrošena snaga na pojedinom trošilu.
Idealan krug prema originalnoj elektroničkoj shemi, početna struja kod hladnih elektronki. Otpori grijača su mali, otpori termistora su veliki. Struja je oko 86 mA.
Idealan krug prema originalnoj elektroničkoj shemi, radna struja kod posve zagrijanih elektronki. Otpori grijača su veliki, otpori termistora su mali. Struja je oko 86 mA.
Simulacija je lijepo pokazala da se uz pomoć termistora struja održava konstantnom tijekom čitavog vremena zagrijavanja elektronki. Međutim, kod našeg primjerka radio uređaja Grundig 95 GW vidimo da nedostaje ispravljačica UY 85 i nju je već netko ranije zamijenio poluvodičkom diodom. Isto tako je umjesto žaruljice za napon 18 V ugrađena žaruljica za napon 12 V.
Time je iz serijskog kruga napajanja žarnih niti izostao otpor grijača UY 85 od 380 Ω (38V x 0,1A). Također, pošto se koristi poluvodička dioda umjesto elektronke sada je i ispravljeni anodni napon viši jer na poluvodičkim diodama ne nastaje tako veliki pad napona kao na elektronki ispravljačici.
Poluvodička dioda zalemljena na pinove podnožja uklonjene elektronske cijevi ispravljačice.
Problemi upotrebe poluvodičke diode umjesto elektronske cijevi ispravljačice
Loša strana upotrebe poluvodičke diode je i ta što se iz nje ispravljeni napon pojavi trenutno. To znači da će elektronke dobiti puni anodni napon trenutno, dok katode još nisu dovoljno zagrijane i ne emitiraju elektrone. Ovo unutar elektronke stvara dva fenomena koji negativno utječu na njezin vijek trajanja.
Prvi se odnosi na oštećenje anode jer se mogu stvoriti ioni zaostalog plina u elektronki koji su puno masivniji od elektrona te privučeni na anodu mogu oštetiti strukturu anode (ionsko bombardiranje anode). U normalnom radu, kada je katoda zagrijana do kraja i elektronski oblak je potpun isti odbija ione.
Drugi problem se odnosi na oštećenje katode. S obzirom da u nedovoljno zagrijanom stanju elektronski oblak još nije potpuno formiran, struja uzrokovana punim anodnim naponom neće se ravnomjerno raspodijeliti po površini katode već će se koncentrirati na mjesta gdje se tek počinju stvarati prvi elektroni. Tako će na tim malim prvo zagrijanim (vrućim) područjima nastati povećana koncentracija struje koja može oštetiti katodu.
Generalno gledano, žarne niti ispravljačica u svim cijevnim uređajima su građene tako da se najsporije zagrijavaju, te se anodni napon pojavi kada su ostale elektronske već zagrijane.
Jedinu korekciju koju vidimo da je napravljena zbog zamjene elektronke poluvodičkom diodom, to je dodan otpornik od 47 Ω u serijski krug napajanja grijača. Napravit ćemo opet izračun struja kroz ovaj modificirani serijski krug napajanja grijača (Micro-Cap 12). Bijelom bojom označeni su padovi napona na pojedinim trošilima, crvenom bojom struje u pojedinim granama, a žutom bojom utrošena snaga na pojedinom trošilu.
Modificiran krug napajanja, početna struja kod hladnih elektronki. Otpori grijača su mali, otpori termistora su veliki. Struja je oko 86 mA.
Modificiran krug napajanja, radna struja kod posve zagrijanih elektronki. Otpori grijača su veliki, otpori termistora su mali. Struja je oko 100 mA.
Vidimo da je ovdje struja kod zagrijanih elektronki u našem modificiranom krugu poraste za oko 15 mA u odnosu na početnu struju. Ovo je još na granici normale, no tome treba zahvaliti što sam serijski krug u originalu nije dizajniran za maksimalnu dozvoljenu struju od 100 mA (krug je proračunat za 15 mA manju struju zbog nominalne tolerancije upotrijebljenih elemenata). Također, proračun vrijedi za mrežni napon 220 V. Danas mrežni naponi dostižu i preko 240 V, te kad se sve uzme u obzir ovdje bi svakako trebalo ugraditi otpornik veće vrijednosti, 350-500 Ω. Vjerojatno je prilikom zamjene ispravljačice UY 85 izmjeren otpor žarne niti u hladnom stanju 47 Ω te je stavljen i takav otpornik. Međutim, u zagrijanom stanju otpor te žarne niti poraste na 380 Ω te je s tim svakako potrebno računati prilikom dizajniranja serijskog kruga.
Proračunski gledano, svi ovi krugovi bi trebali dobro funkcionirati samo ako se otpori termistora u zagrijanom stanju spuste na nominalnih 415 Ω i 420 Ω. Međutim, izmjerili smo da jedan termistor u hladnom stanju ima očekivani otpor 1700 Ω (1810 Ω) no drugi je daleko izvan granica sa otporom od 5700 Ω (deklarirano 1410 Ω). Moguće da je uslijed temperature popustio ili oksidirao kontaktni spoj sa žicom termistora. Vidimo na simulaciji da se na termistorima disipira snaga od 10 W na početku (početna struja kod hladnih grijača), a onda ista padne na 3-4 W kod zagrijanih elektronki. Na drugom termistoru disipacija je u rasponu 2-3,6 W što znači da se isti u radu prilično griju. Na slikama se vidi kako su naši termistori već svi pougljenili i korodirali od utjecaja temperature te je njihova ispravnost upitna, jednako kao i preostalo vrijeme prije nego otkažu. Danas su u mnogim uređajima rasprostranjeni NTC otpornici dizajnirani upravo za ograničenje takvih početnih (startnih) ili sličnih kratkotrajnih strujnih porasta (Inrush Current Limiters – ICL) koje bi se eventualno mogli iskoristiti umjesto ovih dotrajalih termistora.
Otpornici koji sudjeluju u regulaciji struje serijskog kruga napajanja grijača elektronki. Termistori su montirani na odmaku od ostalih komponenti kako bi imali što bolje hlađenje, no vizualno se vidi kako su ovi elementi već prilično dotrajali.
Također, primijetili smo kratki spoj na uvodniku žice za napon grijanja na elektronki UCC 85 (FM tuner), što zapravo i nije čisti izolacijski uvodnik već provodni kondenzator 5 nF koji sa feritnom jezgricom čini VHF filtar za uklanjanje induciranih smetnji u području 88-100 MHz koje bi se mogle unjeti preko žice za grijanje elektronke. Napon se uvodi koaksijalnim vodom kako bi se smanjila mogućnost induciranja tih VF smetnji. Svi ti vodovi izgledaju prilično dotrajalo i često je sasvim malo savijanje dovoljno da se stvrdnuta i sasušena izolacija potpuno raspadne i smrvi.
Elementi FM tunera koji je potpuno neovisan o AM tuneru.
Jedva primjetna napuklina na provodnom kondenzatoru kroz koji se uvodi žica za grijanje elektronke u FM tuneru (UCC 85) uzrok je kratkog spoja ove žice sa šasijom.
Općenito gledano, zbog starosti uređaja svi dijelovi koji nisu metalni već su prilično propali. Elastične gumice koje su držale feritnu antenu su istrunule i antena je ispala iz nosača pri čemu su se pokidale neke žice zavojnica AM RF i oscilatorskih krugova. Neki izolacijski montažni nosači su popucali i elementi su kontaktima opasno blizu metalnoj šasiji (koja je normalno u radu pod mrežnim naponom). Koji god nemetalni dio uhvatite prstima, postoji opasnost da pukne ili se raspadne i pod najmanjim pritiskom.
Također, ovaj prijemnik ima relativno složen mehanizam preklapanja gumba birača postaja na dva zasebna AM i FM mehanizma spregnutih promjenjivih kondenzatora sa skalom. Preklapanje se vrši pritiskom na tipku za odabir valnog područja, gdje se dalje preko sistema poluge i dvostrukog kvačila gumb i skala spajaju na AM ili FM mehanizam. Kvačilo se sastoji od hrapavog metalnog diska koji naliježe (pritišće) na gumene diskove pojedinih mehanizama. Gume su naravno istrunule i to sada ne funkcionira, odnosno vanjskim gumbom se ne mogu okretati ni skale ni promjenjivi kondenzatori jer se kvačilo nema za što uhvatiti. Istina, AM područja još nekako love, no sasvim sigurno će se nakon kratke upotrebe raspasti gumeni disk i na toj strani. Da bi se ovo popravilo potrebno je rastaviti cijele mehanizme sa sistemom napetih špaga i vodilica, a tko god se upuštao u nešto takvo zna koliko to može biti petljavo, posebice kad imamo dvostruki mehanizam kao ovdje.
Kvačilo gumba za odabir postaja koje prebacuje oikretnu silu na spregnuti mehanizam (promjenjivi kondenzator i kazaljka) AM ili FM tunera. Mali crni gumeni disk ključan je za rad ovog kvačila, no on je već potpuno raspadnut.
Kod ovog prijemnika je potrebno zamijeniti sve elektrolitske kondenzatore, no sasvim sigurno ima i velik broj neispravnih drugih pasivnih komponenti. Izolacija na gotovo svim poveznim žicama lako puca i raspada se već kod najmanjih pomicanja. S obzirom da se radi o shemi gdje su visoki naponi prisutni posvuda po komponentama, na kraju ispada da bi ovdje bilo potrebno izvršiti potpunu restauraciju i zamjenu barem 80% komponenti, a čak ni tada prijemnik neće biti siguran za upotrebu (po današnjim standardima) zbog mrežnog napona na šasiji. S uporabne strane gledano, i u najboljem slučaju ovo je uređaj koji baš ne osigurava ni najbolji prijem, ni najčišći zvuk, a ni dugovječnost rada elektronskih cijevi koje je danas već teško nabaviti.
Prava restauracija kojom bi se pazilo da se što manje naruši originalni unutrašnji izgled bila bi vrlo skupa i zapravo upitno provediva. Ukoliko pak idemo mijenjati sve dotrajale komponente modernima, onda ćemo time zapravo napraviti neki posve novi prijemnik. Morali bi svakako modificirati krug za stabilizaciju struja napajanja grijača elektronki jer se u postojeće termistore ne možemo pouzdati, a drugi takvi nisu dobavljivi. Također bi trebalo dodati sklop za odgodu pojave anodnog napona prije nego se zagriju sve elektronke. Nekada ove elektronke možda nije bio problem zamijeniti, no danas moramo napraviti sve što je moguće da se njihov radni vijek što je moguće više produži.
Kad se sve zbroji i oduzme, ovaj radio prijemnik je najbolje ostaviti takvog kakav je sada. Ukoliko pak vlasnik želi da na bilo koji način prijemnik profunkcionira, onda je puno bolje rješenje ići na diskretnu ugradnju nekog malog modernog tranzistorskog ili integriranog FM prijemnika koji se može sakriti unutar šasije. Neki će se nad tim zgražavati, nekima će to biti odlično, zapravo ovdje sve ovisi o željama i filozofiji razmišljanja samog vlasnika uređaja. Na nama je samo da pomognemo savjetom 🙂
Dvostruki potenciometar za glasnoću i boju tona samo je jedna od elektromehaničkih komponenti koja zasigurno treba kompletnu restauraciju, odnosno rastavljanje, čišćenje i podmazivanje. Naravno, uz nadu da otporni sloj i klizači još uvijek nisu posve dotrajali.
Očistili smo malo cijevi i šasiju, zalemili zavojnice na feritnoj jezgri, uklonili kratko spojeni provodni kondenzator…
Već smo rekli da ovaj uređaj dobiva izravno na šasiju nulu ili fazu mrežnog napona, ovisno kako smo okrenuli utikač. Taj mrežni napon također dolazi i na metalne osovine kontrola za prednjoj ploči (sklopke, potenciometri, gumb skale). Tako je jedino što nas dijeli od strujnog udara plastični dijelovi ovih kontrola. Vidimo na slici da je čak i mali metalni vijak kojim se plastični gumb pričvršćuje na metalnu osovinu bio zaliven u izolacijsku masu kako bi se spriječio slučajni dodir prstima. Također je metalni prihvat obrađen tako da se plastični gumb može skinuti ili otpasti samo ako se pritezni vijak odvije do kraja. Ovdje ne treba ni spominjati koliko je opasno ukoliko neki plastični dio pukne ili otpadne. Onaj tko ne zna, ima šanse 50/50 da prstima izravno uhvati fazu prilikom podešavanja kontrola.
Posve je jasno da ovaj uređaj ne možemo uključivati na šuko utičnicu, odnosno mrežno uzemljenje jer ćemo automatski napraviti kratki spoj nule ili faze sa uzemljenjem što će izbaciti FID ili osigurač. Mrežni kabao je ovdje također dotrajao pa ako će se mijenjati onda treba i o tome voditi računa.
Iz svega navedenog proizlazi da ovakav radio prijemnik nije baš uputno restaurirati za komercijalnu upotrebu. U prvom redu sadrži prilično rijetke elektronske cijevi U-serije koje je danas već teško nabaviti u ispravnom stanju, a teško ih je i ispitati jer većina tube-testera ne podržava tako visoke napone grijanja, a uz to su gotovo sve cijevi i kombinirane. Što je najgore, originalni krugovi napajanja, kako grijanja katoda tako i napajanja anoda, ovdje su prilično uvjetno balansirani, odnosno svaki poremećaj otpora može dovesti do velikih razlika napona i struja kroz grijače elektronki. Također, razlika mrežnog napona od 10% već uvelike utječe na padove napona i struje u serijskom krugu grijanja elektronki. Morali bi stoga dobro preračunati ovaj krug napajanja za napon od 240 V i prema karakteristikama dostupnih modernih NTK otpornika, kako bi osigurali optimalne radne uvjete i što duži životni vijek elektronki.
Vidjeli smo gore da smo na elektronki UCC 85 izmjerili otpor grijača od svega 2 Ω u hladnom stanju što upućuje na kratki spoj. Ako je tome tako, onda smo izgubili i glavnu elektronku za FM tuner čime ovaj prijemnik nikako ne možemo dovesti uporabno stanje.
Radio prijemnik Grundig 95 GW ima relativno malu i kompaktnu šasiju što znači da su pasivni elementi gusto montirani ispod podnožja elektronki. Vidjeli smo da se lemne ili kontaktne ploče gotovo i ne koriste nego su elementi jedni preko drugih uglavnom lemljeni izravno na podnožja elektronki. To jako otežava identifikaciju mjernih točki i pristup istima, pogotovo uz činjenicu da je tijekom ispitivanja i podešavanja prijemnika najbolje izbjegavati bilo kakvo dodirivanje šasije prstima.
Već iz vizualnog pregleda je jasno da su mnogi pasivni elementi prilično dotrajali. Na mnogim otpornicima se vide tragovi nagorenosti, a tijelima kondenzatora napuknuća. Isto vrijedi i za izolaciju poveznih žica. Kad bi imali nekoliko sličnih prijemnika možda bi mogli selektirati bolje komponente i iz njih sastaviti jednu šasiju koja bi se eventualno dovela u radno stanje. Ovako moramo zamijeniti gotovo sve komponente modernima, a to je čak i uz ispravne elektronke prilična devastacija originalnosti ovog starog uređaja. Puno manje štete bi se napravilo ugradnjom nekog malog diskretnog modernog FM prijemnika, a da se pri tome svi originalni elementi ostave na svom mjestu…
