Danas je nabavljen FM/AM prijemnik trgovačkog naziva Paradise sa oznakom “British design, Registration No. 984964”. Odmah ćemo reći da je riječ o još jednom od mnogih modela džepnih AM-FM prijemnika koji su najvjerojatnije proizvedeni u Kini (Hong Kong) kao kopija nekog prijemnika renomiranog japanskog proizvođača. Takvi prijemnici su se masovno izvozili širom svijeta, a uvoznici su mogli po želji stavljati svoje trgovačke marke i komercijalne oznake. Stoga potpuno isti prijemnici mogu imati na desetke različitih naziva. Naš prijemnik Paradise prodavao se primjerice i pod nazivom Oskar M39, a vidjeti ćemo da je i na tiskanoj pločici u unutrašnjosti otisnut naziv Oscar. Robne marke Oskar ili Oscar nosili su također i drugi modeli kineskih prijemnika i općenito gledano u svoj toj zbrci s oznakama danas je nemoguće precizno utvrditi ni proizvođača ni uvoznika, a jednako tako ni porijeklo originalnog dizajna i elektroničke sheme takvih prijemnika. Naš prijemnik je proizveden vjerojatno krajem 1970-tih godina kada su svjetska tržišta bila preplavljena ovakvim jeftinim prijemnicima iz Kine i Dalekog istoka.
AM-FM receiver Paradise bazira se na 9 tranzistora. Osim na tri tranzistora u tuneru, na ostalim tranzistorima nema nikakvih oznaka. Moguće da su se zbog pojeftinjenja proizvodnje proizvodili tipski tranzistori namijenjeni za ugradnju u određene uređaje te nije bilo potrebe za štampanjem oznaka. Izbrojali smo 4 diode: jedna za AM detekciju, dvije u krugu FM ratio detektora i jedna za temperaturnu stabilizaciju izlaznog para tranzistora u protufaznom (push-pull) transformatorskom NF audio pojačalu.
Riječ je o prijemniku kakve smo već nekoliko puta opisivali u našim objavama. Čini se da su na prijelazu iz 1970-tih na 1980-te godine radiodifuzni AM i FM odašiljači već bilo dovoljno rasprostranjeni, snažni i stabilni da su proizvođači radio prijemnika odlučili izbaciti jedan krug selektivnog MF pojačanja, a pojačati NF pojačanje. Tu ima logike. Naime, prosječni kupac koji bi isprobavao neki AM/FM prijemnik prije bi prevagnuo na onaj prijemnik koji daje glasniji zvuk iz zvučnika nego na onaj koji bi bio osjetljiviji i selektivniji na prijem. To je iz razloga jer se razlika u glasnoći odmah primijeti dok bi za razlike u prijemnu trebalo ipak napraviti duži usporedni test. Kod isprobavanja prijemnika vrlo lako se uhvati neki snažni lokalni odašiljač gdje onda oduševi snažan, prodoran i čist zvuk na maksimumu pojačanja. S druge strane, sasvim sigurno nitko neće na ovakvom malom prijemniku tražiti neke slabe signale udaljenih radio postaja, barem ne kod prvog isprobavanja prije kupnje. Proizvođači radio prijemnika pak su si uvelike olakšali proizvodnju i montažu prijemnika izbacivanjem dva MF transformatora koje je potrebno ugađati, te umjesto VF tranzistora ugraditi jeftiniji NF tranzistor za još jedan jednostavan stupanj NF pojačanja.
Prijemnik Paradise po elektroničkoj shemi vrlo je sličan prethodno opisanom prijemniku SK 1001 Gelka. Razlika je samo u izvedbi NF audio pojačala, pa tako kod SK 1001 Gelka imamo protufazno pojačalo za komplementarnim parom tranzistora, a kod prijemnika Paradise imamo transformatorsko protufazno audio pojačalo što predstavlja stariji dizajn uglavnom napušten do kraja 1980-tih godina. Oba prijemnika možemo svrstati u kategoriju “ništa posebno” i radi se o jeftinim modelima sličnima desecima i stotinama drugih koji su se tijekom 1970-tih i 1980-tih godina masovno izvozili iz Kine i azijskih zemalja. Sve u svemu zgodni primjerci za kakvu kolekciju tranzistorskih prijemnika, pa iako još uvijek upotrebljivi, za kvalitetno slušanje analognog radio programa danas bi se ipak odlučili za kakav noviji, integrirani, možda PLL-om kontrolirani radio prijemnik 🙂