Danas je nabavljen mali džepni kolor LCD TV prijemnik TV-1750 japanske tvrtke Casio iz 1994. godine.
Tvrtka Casio vuče korijene iz 1946. godine kada je tokar Tadao Kashio osnovao vlastiti obrt za izradu mehaničkih dijelova mikroskopa pod nazivom Kashio Seisakujo, u Mitaka, Tokio. Tokarska radionica ostvarila je prvu veću dobit izumom držača cigareta postavljenog na prsten kako bi radnik mogao pušiti i dok je radio svoj posao. Kapital ostvaren ovim malim proizvodom od sredine 1950-tih godina je usmjeren za razvoj nove vrste kalkulatora. Cilj je bio unaprijediti postojeće mehaničke i električne kalkulatore tako da se umjesto sistema zupčanika koji su se pogonili ručno ili preko elektromotora koriste elektromagneti (solenoidi, releji). Prvi takav uspješan kalkulator Tadao Kashio dovršio je 1954. godine i to je bio prvi japanski elektromehanički kalkulator. Tijekom 1957. godine konstruiran je model 14-A, prvi potpuno električni kompaktni kalkulator na svijetu koji se temeljio na tehnologiji releja te je u lipnju te godine osnovan Casio Computer Co., Ltd. Tijekom 1974. godine Casio je proizveo svoj prvi ručni sat sa funkcijom automatskog kalendara Casiotron. U 1980-tim godinama Casio je počeo proizvoditi jeftine elektroničke klavijature (sintesajzere) i džepne LCD TV prijemnike, a od 1995. godine digitalne fotoaparate, mobitele, džepna računala i drugo. Tvrtka Casio danas proizvodi širok raspon potrošačke elektronike što uključuje satove, kalkulatore, elektroničke klavijature, digitalne kamere, registar blagajne, prijenosna i mini računala te PDA i databank uređaje, mobilne telefone, elektroničke rječnike, elektroničke igre, računalne pisače, prijenosne televizore i slično.
Prvi prijenosni crno-bijeli LCD televizor Casio je predstavio 1983. godine (TV-10) i to je tada bio najmanji džepni TV prijemnik na svijetu. Tijekom 1992. godine Casio je predstavio i svoj prvi kolor džepni LCD TV prijemnik CV-1 koji je tada opet bio najmanji najlakši kolor TV prijemnik na svijetu. Imao je TFT LCD displej dijagonale 1,4″ (35 mm), vanjske dimenzije 60x70x24 mm i težinu od svega 90 grama bez baterija. Međutim, nije imao ugrađenu antenu i zvučnik.
LCD TV prijemnik Casio TV-1750 ima displej dijagonale 2,5″ (64 mm) i rezolucije 540 x 220 piksela. Po svemu drugome vrlo je sličan ostalim džepnim LCD TV prijemnicima koje smo opisali u prethodnim objavama. Gotovo svi rade na četiri AA baterije od 1,5 V (ukupno 6 V) i troše oko 500 mA struje. Imaju ugrađen VHF/UHF tuner sa elektroničkim skeniranjem TV kanala bez mogućnosti njihovog memoriranja. Dimenzijama su nešto veći od kutije cigareta i teže oko 250 grama (bez baterija). Kvaliteta slike i osjetljivost prijema je bila lošija od većine tadašnjih CRT televizora, no bili su vrlo mali i time praktični za transport i upotrebu u ograničenim uvjetima gdje nije bilo prostora za smještaj većih televizora ni priključaka za napajanje i antenu.
Za razliku od prethodno opisanih modela ovdje su svi elementi montirani na jednoj tiskanoj pločici i to svi integrirani krugovi s jedne strane, a VHF/UHF tuner i preostale pasivne komponente s druge strane. Na zasebnoj pločici je samo LCD sa pozadinskim osvjetljenjem.
Upotrijebljeni integrirani krugovi, tuner, filtri i ostale pasivne komponente vrlo su slični kao i kod ostalih modela Casio LCD TV-a. Čini se da je najveća razlika između modela u digitalnom dijelu, odnosno u tipu ugrađenog namjenskog mikrokontrolera kojeg uvjetuje veličina i rezolucija upotrijebljenog LCD-a.
Ovdje smo odlemili metalni oklop unutar kojeg se nalaze komponente visokonaponskog invertera za napajanje CCFL cijevi pozadinskog osvjetljenja LCD-a. Vidimo da je riječ o jednostavnom transformatorskom pretvaraču gdje se primar napaja preko oscilatora sa dva tranzistora, a na sekundaru dobivamo visoki izmjenični napon za rad CCFL cijevi. Nigdje nismo našli podatke o frekvenciji i točnoj visini tog radnog napona, a oni ovisno o tipu CCFL mogu biti vrlo različiti. Za ovako male CCFL cijevi radni naponi su vjerojatno oko stotinjak volti, a frekvencije reda nekoliko desetaka kHz.
Također smo uklonili metalnu zaštitu da se vide Timing Control čipovi u COF montaži na TFT foliji LCD displeja. Ovi čipovi sadrže digitalne sklopove poput posmičnih registra i različitih tranzicijskih memorija (flip-flopova) kojima se pripremaju i vremenski usklađuju digitalne informacije o svjetlini pojedinih RGB segmenata kolor piksela kako bi se iste pravovremeno poslale na točno određeni piksel. Naravno, pikseli se upravljaju (polariziraju) analognim naponom pa ti digitalni paketi signala moraju biti konvertirani u analognu vrijednost napona preko D/A pretvornika također sadržanih u tim čipovima.
Kod našeg primjerka LCD TV prijemnika Casio TV-1750 pozadinsko osvjetljenje je već vrlo slabo i slika je jedva vidljiva samo pod nekim povoljnim kutom gledanja. Doista ne znam gdje bi se danas još mogla nabaviti ovakva mala CCFL cijev i da se ide u popravak možda bi bolje rješenje bilo umjesto CCFL cijevi ugraditi LED diode. Kod ovako malih displeja vjerojatno bi se sa 4-6 pravilno raspoređenih LED dioda moglo dobiti ravnomjerno raspršivanje svjetla preko čitave površine displeja.
No, kao što smo već zaključili i kod prethodno opisanog neispravnog modela Intervision TV-4300 (Casio TV-430) bolje je ove stare elektroničke uređaje ostaviti u izvornom obliku, posebice što se iz njih danas doista više ne može izvući nikakva uporabna korist. Neka stoje na polici dobre stare elektronike, a za par godina, kada neke mlade generacije budu razgledavale te kolekcije, vrlo vjerojatno će se za ove zgodne male spravice pokrenuti rasprava da li su to bili stari televizori, mobiteli, radio-stanice ili kakvi daljinski upravljači 🙂
Casio-TV100CA (1993.), Intervision TV-4300 / Casio TV-430 (1990.), Roadstar LCD-2201 (1998), Casio TV-1750 (1994), Citizen TC53 (1987).