Danas sam odlučio razgledati četiri primjerka starih telefonskih aparata u bakelitnim kućištima, proizvođača Pupin i Iskra iz 1950/60-tih godina. O telefonskim aparatima puno smo pisali u objavi Žični telefonski aparati pa koga zanima tamo može pročitati osnovne stvari o principu rada analognih žičnih telefona, naponima na telefonskoj liniji, elementima koji čine konstrukciju telefona, te vidjeti pregled, konstrukciju i sheme žičnih telefonskih aparata domaće proizvodnje.
Krenimo prvo od tri modela tvornice Pupin. Ta tvornica je osnovana u Beogradu 1947. godine. Primarna djelatnost je bila proizvodnja uređaja i opreme za telegrafiju i telefoniju te željezničku signalizaciju. U 1950/60-tim godinama slijedio je period širenja proizvodnje u područja radiotehnike, elektroakustike, signalizacije, mjerne elektronike i vojne opreme. Međutim, ovo širenje proizvodnje u više smjerova vrlo brzo je rezultiralo dijeljenjem funkcionalnih proizvodnih pogona Pupina na samostalne tvorničke pogone, a Pupin je ostao primarno orijentiran na telefoniju. U suradnji sa stranim telekomunikacijskim tvrtkama (američki GTE, talijanski Italcom, francuski Alcatel, njemački Siemens) formirana su zajednička poduzeća za proizvodnju različitih telefonskih centrala uglavnom za domaće tržište. Od 1950-tih do 1990-tih godina Pupin je prošao kroz mnoga funkcionalna, proizvodna i politička restrukturiranja. Već 1958. godine spojen je s beogradskim tvornicama Nikola Tesla i Avala u zajedničko poduzeće Belind (Beogradska elektronska industrija), da bi tri godine kasnije Belind i RR Zavodi – Niš bili spojeni u „Elektronsku Industriju“ (EI Niš) gdje ime Pupin pravno prestaje postojati. U 1970-tim godinama slijede velike političke reorganizacije tadašnjih poduzeća pa Pupin ponovno postaje pravni subjekt u okviru tadašnjeg beogradskog ROT-a (Radna Organizacija Telekomunikacije). U 1990-tim godinama raspadom tadašnjih “organizacija udruženog rada” slijedi transformacija Pupina u današnje holding poduzeće pod nazivom Pupin Telecom AD, kojemu je i dalje glavnina proizvodnje orijentirana na suvremene (žične) telekomunikacijske i signalizacijske uređaje i opremu.
Bakelitni telefoni Pupin koje ćemo ovdje vidjeti proizvodili su se tijekom 1950-tih i 1960-tih godina, no točne oznake modela nisam uspio pronaći. Inače je masovnija primjena telefonskih aparata na našim područjima počela od kraja 1920-tih godina.
Ovo je po meni vanjskim izgledom jedan od ljepših primjeraka bakelitnog telefona. Opremljen je dodatnim tipkama za upravljanje pozivima preko interne telefonske centrale.
Na ovom modelu telefona, iako postoji priprema za internu telefonsku centralu (vanjska tipkala), u unutrašnjosti nisu ugrađene sklopke za isto.
Na slici desno se vidi mehanizam biračkog sklopa (brojčanika), a lijevo su ostali elementi telefona (komutacijski i pozivni sklop sa transformatorom elektroakustičkog sklopa).
Na donjoj ploči montirana je komutacijska sklopka (podignuta ili spuštena slušalica), pozivni sklop sa kondenzatorom i elektromehaničkim zvoncem i transformator za kompenzaciju lokalnog efekta. S obzirom da ovaj telefon koristim za kućnu internu vezu, originalni (dotrajali) kondenzator sam odspojio te diskretno ugradio modernu zamjenu.
Mali audio transformatori koje nalazimo u starim telefonskim aparatima obično služe za ublažavanje lokalnog efekta, odnosno smanjenje preslušavanja vlastitog govora u telefonskoj slušalici. Ovisno o kompenzacijskoj metodi koja se koristi kod pojedinog telefona ovi transformatori mogu imati različit broj i karakteristike namota. Slični transformatori u telefonima mogu imati i druge namjene, primjerice galvansko odvajanje pojedinih elemenata od linije ili transformacija impedancije između pojedinih sklopova, pa ćemo u nekim telefonima naći i više ovakvih malih transformatora.
Slijedi telefon vrlo sličan prethodno opisanom, s time da su ovdje ugrađene sklopke i parice za internu telefonsku centralu.
Ovaj telefon se sastoji samo od komutacijskog i pozivnog sklopa (elektromagnetska zujalica). Moguće je samo primiti poziv i izvršiti pozivanje interne centrale.
Ulošci ili kapsule za telefonsku slušalicu mogu biti različitog tipa. Slušalice i mikrofoni mogu biti ugljeni, elektromagnetski, elektrodinamički ili kristalni. Mikrofoni uz to mogu biti i kondenzatorski (u novijim uređajima). Međusobno su vrlo slične i teško ih je razlikovati ukoliko nemamo iskustva ili podatke o istima. Trebali bi razrezati kućište da se vidi koji sistem se krije iza membrane.
Ovo je Iskrin model telefona s kraja 1950-tih godina oznake ATA-1. Iako konstrukcijski nešto drugačiji, ovaj telefon sadrži iste elemente (sklopove) kao i telefoni Pupin.
Ovakvi stari telefoni ne moraju služiti samo kao ukras. Dva telefona se mogu staviti u funkciju već izravnim povezivanjem preko baterije od 9 V. Ukoliko želimo uključiti pozivni sklop (zvonce) za to nam treba izmjenično napajanje reda 90 V (50-120 V) i frekvencije reda 25 Hz (16-50 Hz). Ako pak želimo osposobiti funkciju birača (brojčanika), tu se stvari malo kompliciraju i svakako trebamo neku internu (kućnu) analognu telefonsku centralu. Takva centrala podržava određen broj telefona (sa pulsnim ili tonskim biranjem) i svaki se može programirati na željeni interni broj, a moguć je naravno i izlaz na gradsku telefonsku liniju.
Do danas je ostao sačuvan veliki broj bakelitnih telefona iz sredine prošlog stoljeća tako da se često mogu naći u prodaji po povoljnim cijenama. No, kao i za svu staru tehniku, činjenica je da su mlade generacije sve manje zainteresirane za proučavanje i očuvanje tih povijesnih primjeraka telefonije te će kroz naredna desetljeća većina ovog vrlo vjerojatno završiti na otpadu ili najboljem slučaju zameteno i zaboravljeno na nekom mračnom i prašnjavom mjestu.
Iako su zadnjih par godina vintage ukrasni i uporabni predmeti prilično u trendu, puno češće se kupuju jeftine moderne replike nego što se traže stari originali. Ovo čak i nije pitanje cijene (neki sklepani ukrasni dizajn starog telefona često košta i više od nekog lijepog originala), to je jednostavno pitanje današnjih tokova razmišljanja i agresivno nametnutih reklamnih trendova potrošačkog društva 🙂