Danas je nabavljen prijenosni radio prijemnik sa ugrađenim kasetnim audio snimačem i reproduktorom oznake RAMA 4100 iz 1982. godine.
Ovaj uređaj se izvorno proizvodilo u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) u poduzeću RFT VEB Stern-Radio Berlin pod oznakom Stern R 4100 u razdoblju 1979-1982. godine. Stern R 4100 se prodavao i na području bivše Jugoslavije preko Radioindustrije Zagreb (RIZ) pod oznakom RAMA 4100. Oznake na prednjoj i gornjoj ploči su na hrvatskom jeziku, a na nekim serijama je umjesto crvenog loga RFT stavljen logo tvornice RIZ. Isti uređaj se izvozio i u tadašnju Zapadnu Njemačku pod oznakom KR 4100 preko hamburškog uvoznika Bruns, te u Francusku pod imenima Pantek R 4100 i Orsow’e RC 820. Prve inačice radio-kasetofona Stern R 4100 su za tri standardne indikacije (jačinu prijemnog RF signala, stanje baterija i razina signala kod snimanja) imale mjerni instrument sa zakretnim svirkom, a kasnije inačice LED indikaciju. Postojale su i inačice prijemnika R 4100 za OIRT prijemni UKV opseg (65,5 do 73 MHz).
Paralelno sa modelom R 4100 proizvodili su se i gotovo identični modeli R 4000 (ugrađen mehanički brojčanih trake) i R 4200 (nema interni mikrofon). Nasljednik je model pod oznakom KR 450 koji se proizvodio se od 1982. do 1985. godine i praktično je identičan zadnjim serijama R 4100 sa LED indikacijama.
Oznaka RFT (njem. Rundfunk und Fernmelde Technik ili kasnije Repräsentant Fortschrittlicher Technik) je zaštitni znak (logotip) udruženja svih proizvođača različite radio, TV, telekomunikacijske, mjerne i slične elektroničke opreme u bivšoj DDR koje je osnovano 1946. godine. Isto tako državno poduzeće VEB (njem. Volkseigene Betrieb) bio je pravni oblik industrijskih i uslužnih poduzeća u sovjetskoj okupacijskoj zoni i kasnije u DDR-u sve do kraja postojanja te države. Stoga se na elektroničkim proizvodima porijeklom iz bivšeg DDR-a često nalaze i te općenite oznake nacionaliziranih grupa poduzeća RFT i VEB.
Proizvodnja radio prijemnika i opreme u DDR-u bila je centralno kontrolirana u kombinatu VEB Stern-Radio Berlin kao krovnoj organizaciji. Tijekom vremena kombinat je uključivao različite pogone, a od oko 1970. do kraja DDR-a bilo je ukupno četiri pogona koji su se bavili cjelokupnom proizvodnjom radijskih prijamnika: VEB Stern-Radio Berlin, VEB Stern Radio Sonneberg, VEB Stern-Radio Rochlitz i VEB Stern-Radio Staßfurt.
Zgrada u kojoj se nalazila tvornica Stern-Radio u Berlinu izgrađena je 1913. godine za tvornicu kugličnih ležajeva Augusta Riebe GmbH. Od 1920. godine tvornicu preuzimaju novi vlasnici i proizvodna se nastavlja pod imenom “Raspe i Riebe”. Ova tvornica je tijekom 2. svjetskog rata bila uključena u ratnu industriju, te je između ostalog proizvodila spremnike goriva za tenkove i zrakoplove, komponente i upravljačke module za njemačke krstareće rakete (oružje odmazde) te radiotehniku za zrakoplove.
Nakon rata tvornicu Raspe i Riebe preuzima Opta-Radio AG i pokreće proizvodnju elektronskih cijevi. Godine 1948. u istoj tvornici osnovana je tvrtka Phonetika Radio GmbH za proizvodnju elektronskih cijevi i radio uređaja. Nakon eksproprijacije, tvornica se od 1950. zvala VEB Phonetika Radio i bila je dio udruženja državnih poduzeća VVBB. Tvornica je stavljena pod kontrolu VVB Elektroindustrie i već je imala robnu marku RFT. Godine 1951. naziv je promijenjen u VEB Stern-Radio Berlin. Tijekom 1957. godine tvornica je počela proizvoditi i televizore, međutim od 1962. godine proizvodnja je ograničena samo na tranzistorske radio prijamnike. Proizvodnja radio-kasetofona započela je 1972. godine u suradnji sa drugim njemačkim elektroničkim poduzećima. Nakon 1979. godine proizvode se Hi-Fi sustavi i prijenosni stereo radio snimači. Tijekom 1986. godine nabavljeni su moderni strojevi za montažu i elektroničke komponente iz Japana i SAD-a kako bi se odgovorilo zahtjevima tržišta i konkurenciji. Međutim, 1990. godine tvornica u Berlinu je zatvorena, a svih 3300 zaposlenika ostalo je bez posla.
Radio-kasetofon RAMA 4100 ima ugrađen AM/FM prijemnik sa četiri frekvencijska opsega:
- SV (srednji val): 520 – 1605 kHz
- KV 1 (kratki val): 5,9 – 6,2 MHz
- KV 2 (kratki val): 5,9 – 12,1 MHz
- UKV (ultrakratki val): 87,5 – 104 MHz
Iako je ovaj prijemnik s početka 1980-tih godina UKV opseg je ovdje pokriven samo do frekvencije 104 MHz. U zemljama istočne Europe komercijalne FM radio postaje počele su se uspostavljati krajem 1960-tih i kroz 1970-te godine. U početku je to naravno bilo emitiranje nekoliko FM radio postaja u uskom frekvencijskom opsegu, a proširenje na današnjih 88-108 MHz je ovisno o širenju mreže FM radio odašiljača u pojedinoj zemlji provedeno u razdoblju između 1980. i 1995. godine. S druge strane, radio prijemnici proizvedeni u razvijenim evropskim zemljama kao i prijemnici uvezeni s Dalekog istoka već su od prve polovice 1970-tih godina uglavnom imali pokriven puni FM radio prijemni opseg.
Dva kratkovalna područja se kod našeg prijemnika preklapaju, odnosno opseg KV 2 je zapravo prošireni opseg KV 1. Što se tiče pokrivanja AM radiodifuznih područja općenito (dugi, srednji i kratki val) ovdje postoje najveće razlike između radio prijemnika iz istog razdoblja. Srednji val uglavnom obuhvaća područje 520-1600 kHz sa manjim odstupanjima, no izbor dugovalnih i kratkovalnih frekvencijskih područja uvelike ovisi o državi proizvodnje i tipu pojedinog radio prijemnika.
Za radio prijemnik je ugrađena automatska kontrola frekvencije koja se po želji može uključiti ili isključiti (AFC). Napredniji radio prijemnici su početkom 1980-tih godina ovu funkciju imali trajno uključenu za FM tuner prijemnika. Praktično gledano, FM postaju je uvijek lakše namjestiti sa uključenom AFC funkcijom, a time se onda automatski i korigira eventualni pomak (drift, bježanje) frekvencije zbog moguće manje nestabilnosti rada oscilatora u prijemniku ili predajniku.
Datum proizvodnje, 01. kolovoz 1982. godine.
AM/FM prijemnik se bazira na svega četiri tranzistora i integriranom krugu A281D koji sadrži tranzistore za AM i FM međufrekvencijska (MF) pojačala.
U FM tuneru rade dva tranzistora, RF pojačalo T401, samooscilirajući mješač T402. MF signal na 10,7 MHz se preko MF transformatora L403/404 vodi na tranzistor T101 koji ovdje radi kao prvo MF pojačalo. Signal se dalje preko keramičkog filtra Fi 101 vodi na ulaz integriranog MF pojačala sa A281D. Pojačana MF sa pina-8 A281D vodi se na ratio-detektor (D102, D103) gdje se vrši FM demodulacija. Demodulirani NF signal se vodi na audio pojačala, prvo sa tranzistorom T207 i zatim izlazno pojačalo sa integriranim krugom A205K.
Duge povezne žice RF krugova nikako nisu preporučljive na UKV frekvencijama pa je FM tuner montiran odmah uz zajednički AM/FM promjenjivi kondenzator.
Na pločici FM tunera uočava se bijela komponeta sa osam izvoda gdje je jedan kraj označen crvenom točkom. S obzirom da na pločici vidimo samo jedan otpornik, a prema shemi ih treba biti sedam, onda je ovo vjerojatno otpornički niz namjenski izrađen za ovaj sklop.
Kod AM prijema tranzistor T101 radi kao samooscilirajući mješač za sva AM područja. MF signal na 455 kHz se preko MF transformatora Fi 102 i keramičkog filtra Fi 103 vodi na ulaz integriranog MF pojačala sa A281D. Pojačana MF se preko MF filtra Fi 105 vodi na diodni detektor (D101) gdje se vrši AM demodulacija. Demodulirani NF signal se vodi na audio pojačala, prvo sa tranzistorom T207 i zatim izlazno pojačalo sa integriranim krugom A205K.
MF keramički filtar za 10,7 MHz uz integrirano MF pojačalo A281D (lijevo) te MF transformator i keramički filar za 455 kHz (desno).
Tranzistor T102 je pojačalo za indikaciju podešenosti na prijemnu postaju (instrument sa zakretnim svitkom ili LED-bar metar).
LED-bar metar sa šest LED dioda ugrađivan je u posljednje serije prijemnika R 4100. Ranije inačice su bile opremljene analognim instrumentom sa zakretnim svitkom. Ovi indikatori imaju standardne tri funkcije: indikacija jačine prijemnog RF signala (podešenost na postaju), indikacija stanja baterija i razina signala kod snimanja.
Općenito gledano ovo je prilično jednostavna konstrukcija AM/FM prijemnika gdje je naglasak na uštedi i maksimalnoj iskoristivosti svih ugrađenih aktivnih elemenata.
Ugrađeni kasetofon ima automatsku ili manualnu kontrolu razine snimanja, elektroničko pauziranje i isključivanje mehanizma na kraju trake, automatsko prepoznavanje dva najčešća tipa trake (Fe/Cr), a elektromotor mehanizma ima elektroničku regulaciju brzine vrtnje.
Kod reprodukcije signal iz magnetske glave se prvo pojačava preko tranzistora T201, a zatim ide na korekcijska pojačala sa tranzistorima T202, T203 i T204. Odatle se signal dalje vodi na audio pojačala, prvo sa tranzistorom T207 i zatim izlazno pojačalo sa integriranim krugom A205K.
Kod snimanja, signal dolazi na kasetofonsko pojačalo koje je isto kao i za reprodukciju samo što sada radi u suprotnom smjeru prema magnetskoj glavi (pojačalo sa T201, a zatim korekcijska pojačala sa tranzistorima T202, T203 i T204). Paralelno signal dolazi i na audio pojačalo (T207, A205K) kako bi se čulo ono što se snima.
Regulacija nivoa signala za snimanje može biti ručna i automatska što se odabire sklopkom H/A i oba slučaja se djeluje na razinu signala iz tranzistora T201. Kod automatske regulacije signal sa izlaza pojačala (emiter T204) ispravlja se na diodi D201 čime se dobiva istosmjerni regulacijski napon. Ovaj napon djeluje na tranzistore T205 i T206 koji time postaju više ili manje vodljivi. Tranzistor T206 je vezan na izlaz kasetofonskog pojačala T201, te više ili manje prigušuje signal iz tog pojačala čime se održava konstantna razina signala za snimanje. Ručna regulacija razine snimanja se vrši preko potenciometra R248 koji je vezan u kolektorski krug tranzistora T201.
Kao VF oscilator za brisanje i predmagnetizaciju radi tranzistorom T208. Frekvencija oscilatora je cca 72 kHz. Mehanizam kasetofona ima sklopku kojoj se automatski prepoznaje Type-I ili Type-II kasetu. Naime, različiti tipovi kaseta imaju različite utore na donjoj strani kućišta (slično kao i utor za zaštitu od snimanja), tako da kasetofoni koji imaju tu funkciju mogu automatski prepoznati tip umetnute kasete. Type-I se odnosi na standardne željezo-oksidne trake (Normal ili Fe2O3), a Type-II se odnosi na nešto kvalitetnije tzv. “high-bias” krom-dioksid trake (CrO2) kojima se postiže manji šum i linearniji frekvencijski odziv na višim audio frekvencijama. Svakom tipu kasete odgovara određena amplituda VF napona i određena frekvencijska korekcija audio spektra. Amplituda VF napona se u našem slučaju prebacuje sekcijom sklopke Fe/Cr u krugu oscilatora sa T208, a korekcija audio spektra (70/120 µs) se vrši u korekcijskom pojačalu sa T202, T203 i T204 preko drugog segmenta sklopke Fe/Cr.
Integrirani krug UL1901 za regulaciju brzine vrtnje elektromotora je poljske proizvodnje (CEMI).
Ugrađeni kasetofon ima elektroničko (elektromagnetsko) pauziranje i isključivanje mehanizma na kraju trake, a elektromotor mehanizma ima elektroničku regulaciju brzine vrtnje preko integriranog kruga UL1901. Senzor za elektroničko isključivanje pogona trake je mala magnetska (reed) sklopka na shemi označena sa S502. Na pogonskoj osovini se pak je učvršćen mali magnet koji za svaki okretaj prolazi pored magnetske sklopke i pri tome istu na trenutak zatvara. Stalno zatvaranje sklopke tijekom vrtnje stalno prazni kondenzator C302 te napon na njemu ne stigne porasti toliko da aktivira tranzistore T301 i T302. No kad vrtnja prestane i sklopka ostane otvorena, kondenzator će se kroz neko kratko vrijeme nabiti na dovoljno visoki napon da aktivira tranzistor i preko njih elektromagnet za zaustavljanje vrtnje mehanizma.
Selenski mosni ispravljač u krugu napajanja (lijevo) i integrirani krug A205K sa hladilom za izlazno audio pojačalo snage 3,5 W.
Mrežno napajanje osim mrežnog transformatora uključuje selenski ispravljač, tranzistorski regulator napona i filtarske kondenzatore. Neobično je vidjeti selenske ispravljače u uređajima iz 1980-tih godina.
Ako uspoređujemo radio uređaje iz 1980-tih godina proizvedenih u zemljama nekadašnjeg ruskog bloka sa radio uređajima proizvedenima u razvijenim zapadnim zemljama, razlika u tehnologiji je itekako vidljiva. Kod “ruskih” uređaja se gotovo i ne vidi neki pomak od tehnologije karakteristične za 70-te godine, uređaji su vidno sastavljeni iz mješavine starih zaliha dijelova često upotpunjeni sličnim komponentama iz skladišta drugih politički partnerskih zemalja. Jednostavno se vide očajnički potezi u pokušajima sklapanja partnerstva i održavanja kakve takve proizvodnje iako je u praćenju modernih svjetskih trendova elektroničke proizvodnje odavno izgubljen svaki korak.
Velikim elektroničkim tvrtkama poput RIZ-a manje gubitke stvara uvoz i distribucija gotovih proizvoda drugih tvrtki donekle zamaskirane domaćim imenima, nego uložiti sada već nedostižna sredstva u razvoj i modernizaciju vlastite proizvodnje. Čini se da jedino što održava kakvu takvu trgovinu domaćim elektroničkim tvrtkama je politička orijentacija kojom se trgovina maksimalno ograničava na domaća i jednako zaostala vanjska tržišta.
S druge strane, potrošačka elektronika sa Dalekog istoka iz godine u godinu stalno donosi nove privlačne tehnologije i moderna rješenja po vrlo povoljnim cijenama kojima teško konkuriraju sve zapadne zemlje. Proučavajući tehnologiju proizvodnje potrošačke elektronike iz 1980-tih godina, kada je još postojala kakva takva konkurencija između “istoka” i “zapada”, za sada sigurno možemo tvrditi samo jedno: kod japanskih uređaja i uređaja iz razvijenih zapadnih zemalja često budemo ugodno iznenađeni vrlo naprednom tehnologijom koju ne bi očekivali u svakodnevnim uređajima, dok kod uređaja iz zemalja bivšeg ruskog bloka često ostanemo u čudu kako se tehnologija u deset ili više godina praktično nije pomakla s mjesta.
Naći u radio-kasetofonu iz 1982. godine selenski ispravljač se možda čini smiješno kada paralelno proučavamo japanske radio-kasetofone iz iste godine, no na našim prostorima je u tim godinama veliki broj kućanstava još uvijek koristio stare cijevne radio i TV prijemnike. Nama je tada to bilo dobro jer nismo znali ili nismo smjeli znati za nešto bolje. Politika nas je uvjerila da je to što imamo najbolje i da je naše uvijek bolje od tuđeg. Ipak, ostalo je evo puno dokaznog materijala koji sada jasno pokazuje gdje je to zapravo bila naša, a gdje “njihova” tehnologija toga doba :-).