Danas je nabavljen VHF primopredajnik MRS 600 srpskog proizvođača Ei Pionir iz razdoblja kraj 1980-tih početak 1990-tih godina.
Tvornica za proizvodnju elektroničkih uređaja Pionir bila je u sastavu tvornice “Pupin” koja pak je bila u grupaciji tvornica Elektronske industrije – Ei. U Pioniru su se proizvodili električni mjerni instrumenti (do 1976. godine) telegrafski radio uređaji te brodski KV i UKV radio uređaji (po licenci talijanske tvrtke Prodel). Početkom 1960-tih godina u Pioniru se počinje sa projektiranjem i razvojem vlastitih prijenosnih, mobilnih, fiksnih i repetitorskih KV i UKV radio uređaja. Krajem 1977. godine dolazi do reorganizacije Elektronske industrije i od tada tvornica Pionir poslije u okviru RO Telekomunikacije sa sjedištem u Beogradu. Tijekom 1983. godine u suradnji sa Vojno tehničkim institutom u Pioniru počinje proizvodnja uređaja za kripto zaštitu govora. Tijekom 1985. godine završen je razvoj sistema SAKS (Sistem za Automatsko Komandovanje Saobraćajem) koji se također izvozio u bivši SSSR te je proizveden prvi radio uređaj sa digitalnom sintezom frekvencija (MRS 500). Tijekom 1989. godine Ei Pionir se transformira u društveno poduzeće, zatim 1991. godine u dioničko društvo, da bi se 1994. godine formirao Ei Pionir Holding d.d. koji čine Ei Pionir UKT d.o.o. i Ei Pionir KT d.o.o. Današnja preostala tvrtka Ei Pionir UKT d.o.o. i dalje nudi svoje radio sisteme automatskog upravljanja gradskim javnim prometom (ASU-2000), VHF/UHF primopredajnike za državne i javne službe te prateću opremu poput antena, napajanja i rješenje za integraciju radio sustava sa telefonskim sustavom.
Naš primopredajnik MRS 600 je nekompletan i za isti nismo pronašli nikakvu dokumentaciju ni podatke. Pogledajmo što se može saznati iz unutrašnje konstrukcije.
U sekciji MF i NF sklopova prijemnika uočavamo:
- RF mješač HPF-505
- dva kristalna filtra za MF 10,7 MHz
- integrirani krug µA 3089 koji sadrži tri stupnja MF pojačala, FM detektor kvadraturnog tipa te audio pretpojačalo snage 400 mW sa pratećim krugovima (limiter, S-metar, AGC, AFC, mute/squelch)
- integrirani krug TDA 2002 što je audio pojačalo snage
Može se zaključiti da je ovo kompletni prijemnik bez ulaznog RF dijela koji je montiran u posebnu sekciju. Integrirani krug µA 3089 nalazimo u različitim radiodifuznim FM UKV prijemnicima od početka 1970-tih do kraja 1980-tih godina koji su građeni kao jednostruki superheterodini sa MF na 10,7 MHz. Kod takvih prijemnika čipu µA 3089 bilo je dovoljno dodati FM tuner s jedne strane i NF pojačalo s druge strane (eventualno nakon stereo dekodera). Međutim, taj čip se rijetko nalazi u komunikacijskim FM prijemnicima (primopredajnicima) jer su to uglavnom dvostruki superheterodini. Kod ovog našeg prijemnika sasvim sigurno imamo jednu MF na 10,7 MHz no također vidimo i jedan kristal (kristalni filtar) bez oznaka koji je najvjerojatnije filtar za drugu MF. S obzirom da PLL oscilator radi sa kristalom na 10,746 MHz vrlo vjerojatno da se taj isti oscilator koristi i za drugo miješanje, odnosno dobivanje druge MF na 460 kHz. To znači da µA 3089 demodulira MF na 460 kHz, a ne na 10,7 MHz.
Ovo je vrlo vjerojatno sekcija ulaznog antenskog RF pojačala prijemnika sa oštrim pojasnim filtrom za frekvencijski opseg 68-88 MHz. On je potreban da se dobro filtriraju snažni signali televizijskih odašiljača s donje strane i signali komercijalnih FM radio postaja s gornje strane opsega kako ne bi došlo do intermodulacijskih smetnji i stvaranja nepoželjnih produkata miješanja frekvencija u sklopovima prijemnika.
U sekciji predajnika nalazi se hibridno VHF pojačalo BGY 32 za frekvencije u rasponu 68-88 MHz. Uz pobudu od 100 mW pojačalo BGY 32 može dati 18-23 W izlazne snage na opterećenju 50 Ω. Može raditi na naponu napajanja 6-15 V (tipično 12 V). Osim nekoliko tranzistora koji su moguće u pobudnim pojačalima uočava se i RX/TX relej za prebacivanje antene te vrlo vjerojatno antenski filtar smješten pored njega u metalnom oklopu.
Frekvencijsko područje 68-88 MHz (4-metarsko područje) nalazi se između VHF-I opsega analogne televizije i FM VHF radiodifuznog opsega. Ovaj opseg je primarno bio namijenjen za vojne radio komunikacije tako da je moguće da je naš primopredajnik MRS 600 bio namijenjen za komunikaciju između civilne zaštite i vojske ili za čistu vojnu upotrebu. Vrlo rijetko su civilne javne službe koristile ovaj frekvencijski opseg, a ako je i bio u upotrebi to je onda vjerojatno bilo samo za PMR veze kratkog dometa, na primjer za koordinaciju radova na gradilištima i slično. Inače opseg od 65,8 – 74,0 MHz je bio FM radiodifuzni opseg u Rusiji i još nekim zemljama bivšeg istočnog bloka (OIRT FM) no taj opseg je do danas već gotovo napušten. Također, uski opseg od cca 68 – 70,5 MHz (ovisno o zemlji) rezerviran je za radioamaterstvo.
U PLL sekciji nalaze se tri integrirana kruga:
- S187B (Siemens) – digitalni frekvencijski sintesajzer
- SP8690 – djelitelj sa 10 i 11 frekvencija do 200 MHz
- CD4007 – tri komplementarna para tranzistora
- kristal 10,746 MHz
- dva pozitivna low-drop stabilizatora napona 500 mA za 8,5V (L2685) i 5 V (L4705)
Siemensov PLL čip S187B ugrađivan je uglavnom u neke njemačke (Bosch) FM VHF/UHF mobilne primopredajnike za taksi vozila i slične javne službe. Nakon zastarijevanja i povlačenja iz službene upotrebe ovih primopredajnika bilo je pokušaja reprogramiranja PLL-a na radioamaterske frekvencije što se najčešće radilo izravno preko diodnih matrica. Sam čip S187B sadrži samo osnovne PLL krugove te mu je za kompletnu petlju potreban vanjski referentni oscilator te preskaler i filtar za vezu sa VCO-om. PLL smo već opisivali u nekoliko naših objava. Preko deset tranzistora smještenih na lijevoj strani pločice određuju se logičke jedinice i nule za binarni kod kojim se programira PLL čip.
RX i TX VCO se nalazi u zasebnom odjeljku do PLL-a. U malom odjeljku do VCO-a pak se vrlo vjerojatno nalazi mikrofonsko pojačalo sa limiterom i filtrom kako bi se dobio adekvatno frekvencijski i amplitudno ograničen NF (govorni) signal za FM modulaciju VCO-a predajnika.
Naš primopredajnik MRS 600 ima prilično složen krug upravljanja, odnosno programiranja i postavljanja frekvencija preko PLL čipa S187B. U zasebnom odjeljku nalazio ove integrirane krugove:
- SN74HC574 (x2) – osam D flip-flopova
- CD74HC40104 (X4) – 4-bitni univerzalni bidirekcionalni posmični registri
- CD74HC4053 – tri SPDT analogne sklopke (multiplekser/demultiplekser)
- CD4049 – šest invertirajućih bufera
Očito je ovo dio logike za postavljanje vrijednosti, odnosno programiranje programskog djelitelja PLL čipa S187B na zaključavanje određene radne frekvencije. Na desnom rubu je operacijsko pojačalo 741 i reed-relej PRME 15002B za koje ovako napamet ne možemo znati funkciju, no mogli bi imati veze sa RX/TX preklapanjem (prosljeđivanjem) audio signala selektivnog tonskog poziva. Kako god bilo, glavni mikroprocesor, memoriju i druge sklopove kao sučelje sa tipkovnicom, displejom i ostalim funkcijama i postavkama uređaja moramo potražiti na samoj prednjoj ploči primopredajnika.
Popisati ćemo integrirane krugove i na ovoj ploči:
- Z84C00AB6 – mikrokontroler (vidjeli smo ga i kod taksimetra TXNL-90)
- 27C64AD – 64 kb EPROM memorija
- HY6264LP-12 – 64 kb SRAM memorija
- Z84C30AB6 – 4-kanalni programabilni brojač/timer
- CD74HC4040E (x2) – 12-stupanjski binarni brojač
- CD4049 – šest invertirajućih bufera
- CP82C55A – programabilno input/output sučelje
- FX203CJ – koder/dekoder za selektivni poziv
- CD74HC138E – dekoder/demultiplekser za 3 do 8 linija
- LM741 – operacijsko pojačalo
Ovo su naravno sve očekivani integrirani krugovi koje možemo naći u sklopovima za programiranje frekvencijskog PLL-a. Mikroprocesor ima svoju ROM memoriju u koju su upisane instrukcije za upravljanje tipkovnicom i displejom, te svoju RAM memoriju u koju su upisane radne postavke primopredajnika (frekvencije, kanali, selektivni poziv i slično). S obzirom da je mikroprocesor sučelje prema svim drugim elementima (tipkovnica, memorije, čip za selektivni poziv, PLL, displej i drugo) upotrijebljena su pomoćna ulazno/izlazna sučelja, brojači, multiprekseri i drugi logički krugovi. Posve je jasno da bez detaljne elektroničke sheme ne možemo shvatiti kako su svi ovi krugovi međusobno povezani i kako čitava programska logika funkcionira. Možemo jedino baciti pogled na lijepo izvedene alfanumeričke LED displeje sa 5×7 dot-matricama.
Iz svega što smo vidjeli možemo nacrtati neku okvirnu blok shemu uređaja MRS 600.
Da bi isprobali naš Ei Pionir MRS 600 prvo moramo identificirati priključke na 10-pinskom konektoru. To nije lak zadatak. Žice za zadnje strane tijesno su nalemljene na konektor i čvrsto fiksirane špagom čime je nemoguće pratiti kuda ide koja žica. Također, vidi se da je netko već pokušavao pokrenuti ovaj uređaj jer se na dijelu tiskane pločice najbliže konektoru vide tragovi lemljenja i prelemljivanja, a odlemljen je i jedan kraj nekog otpornika. Primijetili smo da su neke žice u uvezenim snopovima prerezane, što može biti zahvat prethodnog vlasnika ali može biti i tvornička modifikacija. Uređaj ima dvostrane tiskane pločice sa gusto montiranim elementima gdje je vrlo teško uopće identificirati izvode komponenti, a još teže pratiti kuda i na što se granaju tiskane veze. Ovo svakako nije elektronički uređaj ugodan ni za servis, a ni za “obrnuti inženjering”.
Uređaj nema odvojene priključke za napajanje i MTK što je dosta neuobičajeno za mobilne radio primopredajnike (MRS – mobilna radio stanica). To znači da se preko ovog 10-pinskog priključka spajao na neku razvodnu kutiju koja je služila kao sučelje prema perifernim elementima (zvučnik, mikrofon, napajanje, drugi primopredajnik i slično).
Test je pokazao da MRS 600 doista radi na opsegu 68-88 MHz, odnosno frekvencije su programirane na oko 73,5 MHz. Izmjerena snaga predajnika je cca 10 W na napajanju od 12 V. No ovo svakako nije konvencionalni višekanalni primopredajnik sa fiksnim kanalima. Čini se da je MRS 600 konstruiran za rad u “Trunked” radio mreži ili nekom sličnom tipu kontrolirane i zatvorene radio mreže sa definiranim učesnicima. U takvoj mreži nema fiksno rezerviranih kanala nego se koristi svojevrsni sustav automatske dodjele prvog slobodnog kanala učesnicima koji žele započeti razgovor. Više o tome pisali smo u objavi Motorola Radius GM 1200.
Već po prednjoj ploči uređaja vidimo da se kontrole i oznake prilično razlikuju od onih na klasičnim primopredajnicima. Nema jasnih kontrola za promjenu kanala, squelch, simpleks/semidupleks, TX/RX i sličnih kontrola i indikacija kakve susrećemo na klasičnim primopredajnicima. Bez uputa za upotrebu konkretnog uređaja ne možemo čak ni pretpostaviti čemu služe slovima označene tipke na prednjoj ploči. Kroz testiranje smo našli da se crvenom tipkom A mijenjaju neki kanali (35 kanala), tipka S funkcionira kao šumni squelch, tipka B funkcionira kao mute funkcija, a tipka R kao reset. Bijele tipke P i F odašilju selektivni tonski poziv. Čitav prijemnik se bazira na tom selektivnom tonu, odnosno tonskom squelchu i ukoliko na antenski ulaz dovedemo NF signal bez tog tonskog koda prijemnik se neće uključiti. Od svih alfanumeričkih prikaza na displeju raspoznati jedino možemo tonski kod i neke simbole koji označavaju statuse postavljene tipkama ispod displeja. Sve je ovo karakteristično za Trunked primopredajnike.
S obzirom na frekvencijski opseg rada i način kontrole PLL-a primopredajnik MRS 600 teško možemo prenamijeniti u neki svrsishodni radioamaterski uređaj. Možda jednom nabasamo na kakvu dokumentaciju za ovaj uređaj pa ćemo se moći pobliže pozabaviti istim, a za sada ide na policu sa ostalim primopredajnicima koji su dolaskom novih komunikacijskih trendova također već izgubili svoju svrsishodnost. Pod time naravno mislimo samo na njihovu uporabnu svrhu jer uvijek mogu odlično poslužiti za ugodno potrošiti dva popodneva na neki zabavni obrnuti inženjering 🙂
