Danas je nabavljen mali džepni tranzistorski prijemnik oznake Captain Deluxe 8 Solid State proizveden u Kini (Hong Kong) vjerojatno negdje u 1960-tim godinama. Kinezi su isti ili vrlo slični prijemnik proizvodili za razne naručioce tako da umjesto oznake „8 Solid State“ može stajati oznaka „8 Transistor“, a umjesto naziva Captain može pisati Capitan, Commodore, Belson, Orion kao vjerojatno i neki drugi nazivi. Kod našeg primjerka je naziv obrisan, a stajao je u istaknutom srebrnom okviru ispod skale.
Baza za ovaj prijemnik bi mogao biti Captain Deluxe D – 8 Transistor W 178 japanskog proizvođača Yashima Electric Industrial. Taj model ima praktički isto kućište kao i ovaj naš primjerak. Međutim, sa istom ili vrlo sličnom tiskanom pločicom (elektroničkom shemom) proizvodilo se više modela prijemnika kod kojih je samo više ili manje izmijenjen izgled ili kombinacija boja prednje maske i kućišta. Ti modeli nose oznake Yashima, Durando (moguće i neke druge), a model sa izmijenjenim dizajnom kućišta je Captain YT-981 (Yashima) koji smo već opisali u jednoj od objava.
Kako imamo zbrku sa različitim kućištima, tako različiti modeli mogu imati i donekle izmijenjene elektroničke sheme sa različitim brojem tranzistora, posebice ako se radi o kineskim kopijama. Ako nabavite neki primjerak ovog prijemnika, zapravo ne možete biti sigurni u njegovu elektroničku shemu sve dok ga ne otvorite.
Originalna inačica AM prijemnika Captain Deluxe je imala osam germanijskih tranzistora. Dva su bila u krugu AM tunera (lokalni oscilator i mješač), dva su bila za MF pojačala, jedan za ARP, a preostala tri tranzistora za NF audio pojačalo. Ovo je svakako dobra konstrukcija džepnog AM prijemnika, a s vremenom se ona pojednostavila i neki germanijski tranzistori su zamijenjeni silicijskima. Prijemnik se vjerojatno proizvodio u razdoblju 1964–1968. godine.
Na našem primjerku smo izbrojali ukupno 7 tranzistora, no jedan radi kao dioda za AM demodulaciju. Time je prvi tranzistor samooscilirajući mješač, drugi tranzistor je MF pojačalo, slijedi tranzistor u spoju diode za demodulaciju, te klasično transformatorsko push-pull pojačalo sa četiri tranzistora. Ovo je svakako prilično pojednostavljena osnovna shema jer u tuneru sada radi samo jedan tranzistor, izbačen je jedan stupanj MF pojačanja (ali je ostavljen MF transformator), tranzistor za ARP je prenamijenjen u tranzistor za AM detekciju. Pozitivno je jedino što audio pojačalo ovdje ima četiri umjesto tri tranzistora. To znači da je prijemnik nešto glasniji, no lošije osjetljivosti i selektivnosti.
Gori slučaj od ovoga je inačica sa svega 5 aktivnih tranzistora gdje izbačen i jedan MF transformator, a audio pojačalo ima samo tri tranzistora. Da stvar bude čudnija, kod te inačice je ostavljen tranzistor za drugo MF pojačalo koji nije nigdje spojen. Postoje inačice sa 8 tranzistora gdje su dva spojena kao diode. U svakom slučaju, kod AM prijemnika serije Captain Deluxe i sličnih možete očekivati zaista sve kombinacije. Kao da su serije rađene prema dijelovima koji su trenutno bili na raspolaganju. Ako fale MF transformatori, jednostavno se izbaci jedan stupanj MF pojačanja, a tranzistor može ostati na pločici nigdje spojen. Ako fale VF tranzistori, opet se izbaci stupanj MF pojačanja, a MF transformator može ostati. Ako fale NF tranzistori, izbaci se jedan stupanj NF pojačanja. Ako ima viška tranzistora ili su loše kvalitete (pojačanja) mogu se staviti za „ukras“ ili se koriste umjesto dioda.
Captain Deluxe su bili prijemnici privlačnog blještavog zlatnog dizajna, a dolazili su i u futrolama od (umjetne) kože. Prvi modeli su bili i elektronički prilično kvalitetni te su se kao takvi vjerojatno dobro prodavali. Moguće da stoga proizvođači nisu htjeli nikako zaustaviti njihovu proizvodnju pa su kasnije serije slijedom prilika dolazile u elektronički reduciranom obliku. Te prilike su mogle biti povremeni nedostatak elektroničkih komponenti, no puno vjerojatnije je to ogromna konkurencija u proizvodnji malih jeftinih radio prijemnika. Čini se da je za opstanak na tržištu bilo presudno imati u ponudi što jednostavniji i tome što jeftiniji radio prijemnik što privlačnijeg vanjskog dizajna.
Pozdrav
Moram priznati da sam pod Vašim utjecajem, odnosno Vašim opisima tranzistorskih prijemnika i ja počeo razmišljati o ovim “višestupanjskim” NF pojačalima i razlozima zašto bi netko odustao od najboljeg “omjera” 3 + 3 , tri tranzistora u VF i tri u NF djelu, i umjesto toga napravio 2 + 4 uz skoro isti broj komponenata, a sa slabijim prijemom.
Ova Vaša “teorija” o trenutno dostupnim djelovima je vjerovatna, a ja sam došao na ideju da je to zato što su onda VF tranzistori ( a to je bilo sve preko par stotina kHz) bili možda skuplji od NF tranzistora, Sigurno su bili teže dostupni , jer 70-ih je bio problem naći tranzistor koji hoće raditi na 27MHz. Ništa što je bilo “2SB —” nije radilo na CB bandu , ja sam ih isprobao sve koji su bili dostupni iz ovakvih malih prijemnika.
inače ovaj “Deluxe” je bio najrasprosranjeniji i najdostuniji za djelove nama klincima. Postojalo ih je stvarno puno vrsta, ali ova kutija, napajanje od 6V (4×1,5 AA) i NF izlaz sa transformatorima bilo je konstanta.
Još jednom zahvaljujem na trudu , ova Vaša stranica je najblaže rečeno fascinantna
Pozz
Pozdrav
Slažem se da je problem sa cijenom i dostupnosti VF tranzistora mogao biti problem ili jedan od problema. Ali ono što sam uspio primijetiti to je da se štedjeti počelo zapravo na kasnijim modelima. Čini se da su prvi modeli iz 1960/početak 70-tih godina uvijek imali više tranzistora i bili napravljeni kako treba, a onda bi kasnije izašle različite reducirane verzije.
Mislim da je sve to uvjetovao nagli rast novih radio odašiljača, rast popularnosti radija, nagli razvoj elektronike i veliko tržišno natjecanje proizvođača potrošačke elektronike. Svi su odjednom htjeli imati svoj mali privatni tranzistorski radio prijemnik i jednostavno su se morali početi proizvoditi i ti jeftini modeli cijenom dostupni svakome tako da se pokrije i taj veliki dio tržišta. Mislim da u cijeloj toj priči i nije bio toliki problem nedostatka ili cijene radio dijelova, koliko je to bila borba za osvajanje što šireg tržišta. Da tako kažem, bogatiji ljudi su svoje prijemnike već kupili i sada je trebalo nešto napraviti i za one siromašnije, što je sigurno bio veliki dio tržišta. A da bi se napravilo jeftinije, mora se napraviti jednostavnije.
U prilog je išla činjenica da su odašiljači postajali sve brojniji i snagom sve jači, pa je i reducirani prijemnik mogao (nekako) uhvati dvije-tri jače stanice što je većini ljudi bilo sasvim dovoljno (dovoljna je bila i jedna).
Drugi problem je što je nagli rast tehnologije proizvodnje tranzistora uvijek stvarao stare nepotrošene zalihe (lošijih) tranzistora. Nove serije tranzistora su u pravilu bile bolje (pojačanje, tranzijentna frekvencija) i preciznije (nije trebalo pojedinačno testiranje i sortiranje) a time i jeftinije. Proizvođači su morali na vrijeme trošiti svoje zalihe, a to se moglo jedino ponudom što više različitih modela radija prilagođenih za svaki džep i za što šire tržište.
Lijep pozdrav i hvala na komentaru,
Ljubomir