Danas je nabavljen tranzistorski AM/FM prijemnik oznake 9F-823, japanskog proizvođača Sanyo s kraja 1960-tih godina.
Tvrtku Sanyo Electric Co., Ltd. osnovao je 1949. godine japanski izumitelj i industrijalac Toshio Iue, nakon što je pokrenuo pogon za proizvodnju električnih svjetiljki za bicikle pogonjene dinamom. Već 1952. godine tvrtka Sanyo proizvela je svoj prvi radio prijemnik, a 1954. godine i prvu perilicu rublja. Ime tvrtke na japanskom jeziku znači “tri oceana”, što se odnosi na ambiciju osnivača da svoje proizvode prodaje širom svijeta, preko Atlantskog , Tihog i Indijskog oceana i ta ambicija ostvarena je krajem 1970-tih godina. Do tada je tvrtka već proizvodila različitu potrošačku elektroniku uključujući razne kućne audio, video i RTV uređaje. Početkom 1980-tih godina bilo je pokušaja plasiranja vlastitih PC-kompatibilnih računala (MBC-550). U 1970-tim godinama Sanyo je kupio američkog proizvođača Hi-Fi opreme Fisher Electronics, te je američka podružnica dobila naziv Sanyo Fisher Company. Veliki potres 2004. godine (Chūetsu) izazvao je znatna oštećenja Sanyo pogona za proizvodnju poluvodiča zbog čega je tvrtka pretrpjela velike gubitke. U planu restrukturiranja Sanyo se orijentira na energetsko tržište te masovno proizvodi klima uređaje, solarne panele i sustave, punjive baterije, baterije za hibridne automobile i slično. Također nastavlja proizvodnju aktualne potrošačke elektronike poput kamera, projektora i mobitela. Oporavak tvrtke ipak nije uspio te je do 2010. godine rasprodana drugim korporacijama, najvećim dijelom japanskom Panasonicu koji je robnu marku Sanyo nastavio koristiti na nekim svojim proizvodima.
Sanyo 9F-823 pokriva dva standardna radiodifuzna opsega: AM srednjevalni opseg 530 – 1600 KHz i FM UKV opseg 87 – 108 MHz. Bazira se na devet tranzistora:
- Tr-1: FM RF pojačalo
- Tr-2: FM lokalni oscilator i mješač
- Tr-3: AM samooscilirajući mješač, FM MF pojačalo
- Tr-4: AM/FM MF pojačalo
- Tr-5: AM/FM MF pojačalo
- Tr-6, Tr-7: NF audio pretpojačalo (driver)
- Tr-8, Tr-9: NF audio pojačalo (push-pull izlazni stupanj)
Za AM detekciju se koristi dioda D4, a za FM detekciju ratio detektor sa D2 i D3. Automatska regulacija pojačanja (ARP) za AM je povratnom vezom preko otpornika R21 5,6 kΩ, a ARP za FM je povratnom vezom sa prvog MF pojačala preko C21 i R7 gdje dioda D1 u kombinaciji sa C6 ispravlja napon za ARP. Međufrekvencije su na 10,7 MHz (FM) i 455 kHz (AM) i možemo reći da je ovo standardna konstrukcija osnovnog tranzistorskog AM/FM prijemnika kakva se praktično zadržala sve do pojave namjenskih integriranih krugova. Naravno u 1980-tim godinama prestala su se koristiti transformatorska push-pull pojačala, no principijelna blok shema AM/FM prijemnika je ostala ista.
Općenito gledano, konstrukcija ovog japanskog džepnog AM/FM radio prijemnika je toliko uobičajena da ne možemo istaknuti neku specifičnost. Naravno, sve je lako i jednostavno kada imamo elektroničku i montažnu shemu. Da toga nema, bilo bi problem nedvojbeno definirati uloge pojedinih tranzistora i svakog VF lončića. Čak i kada to znamo, u ovako kompaktnoj i zbijenoj konstrukciji nije nimalo lako pronaći i dosegnuti svaku mjernu točku za ispitivanje i servis uređaja.
Džepni radio prijemnici iako imaju relativno jednostavne elektroničke sheme, njih nije lako iscrtati obrnutim inženjeringom. Veliki broj zbijenih VF i NF transformatora različitih tipova na neprozirnoj tiskanoj pločici, pa još k tomu sve preliveno voskom, svakako ne olakšava taj posao. Kod čistih AM ili FM prijemnika se još nekako možemo snaći, no kod kombiniranih AM/FM prijemnika su neki elementi zajednički i preklapaju se pomoću višesegmentne sklopke što je prava noćna mora za iscrtati, posebice ako se ne zna ni shema kontakata te sklopke.
Svakako je puno ugodnije kada se nađe originalna servisna dokumentacija, iako i tu treba biti oprezan, jer su tvorničke modifikacije pojedinih serija istih modela prijemnika oduvijek bile uobičajene. Na kraju, čak i kada imamo svu točnu dokumentaciju, i dalje je potrebno određeno znanje, iskustvo i instrumentacija da bi se krenulo popravljati, a pogotovo podešavati i ugađati ovakve prijemnike. Malo tko danas za to još ima volje i vremena, naravno tu je i pitanje same isplativosti te nabavke dijelova koji se desetljećima više nigdje ne proizvode. Kako god bilo, ono što svatko može napraviti, to je malo proučiti elektroničku shemu i uživati u praktičnoj izvedbi iste 🙂