Ova objava je kratak zapis o recikliranju dva kubična metra elektroničkih pločica povađenih iz raznih elektroničkih uređaja. Pločice su razvrstane na dvije hrpe s obzirom na njihovo porijeklo. Jednu hrpu čine komponente iz računala, a drugu hrpu pločice iz svih ostalih elektroničkih uređaja kao što su radio uređaji, telefoni, audio komponente te razna druga potrošačka i industrijska elektronika.
Komponente računala.
Komponente iz raznih elektroničkih uređaja, uglavnom radio prijemnici i telefoni svih vrsta.
Cilj recikliranja je svesti početnu hrpu od dva kubična metra na hrpu od dva kubična decimetra. Krenimo s računalnim komponentama.
Na slici se vidi da su neke komponente još nekorištene u originalnim ambalažama. Stoga sam odlučio sačuvati samo tri matične ploče najstarijih tipova PC računala sa 286, 386 i 486 procesorima.
Matična ploča GW-286 sa procesorom AMD N80L-286-16S iz 1991. godine
Matična ploča AT-3 GREEN 386 sa procesorom TI TX486DLC/E-40GA (386DX Family) iz 1994. godine
Matična ploča 486-GVT-2 za 80486 procesore iz 1994. godine
VESA I/O kartica PTI-255W iz 1995. godine
Mrežna kartica GE2000 Plus s početka 1990-tih godina
Mrežna kartica Intel EtherExpress PRO/100 iz 1994. godine
U 2000-tim godinama mrežne kartice više nisu izgledale kao mala računala. Bazirale su se praktički na svega jednom namjenskom čipu.
Iz sentimentalnih razloga sačuvao sam i jednu radio/TV te jednu satelitsku karticu za PC. Preko satelitske kartice mogli ste gledati većinu kodiranih satelitskih programa ali i skidati (presretati) internetski satelitski promet u realnom vremenu.
Od svih ostalih matičnih ploča i kartica izvukao sam zaostale procesore, memorijske module, te BIOS, RTC i memorijske čipove koji su bili u podnožjima. Ovo vjerojatno više nikad nikome neće trebati. Ipak, možda se dogodi da mi u ruke dođe neki vintage napredni mjerni instrument ili sličan elektronički uređaj baziran na računalu, kojemu će možda nedostajati ili biti neispravan upravo ovakav jedan memorijski čip.
Hladnjaci i ventilatori se mogu pridružiti povelikoj kutiji sa sličnim hladilima i ventilatorima koje (iz nekog razloga) čuvam u zalihama.
Ovu količinu kratkospojnika (jumpera) sasvim sigurno nitko ne treba, no možda se pokoji iskoristi u kojem projektu.
Prelazimo na ostale pločice iz raznih elektroničkih uređaja.
Ove signalne i audio transformatore povadio sam zbog nekih davnih vremena, kada su ove komponente bile često potrebne, a teško su se nabavljale.
Kondenzatori za više napone i viših vrijednosti često su potrebni za servis. Umjesto da se čeka da stigne nova naručena komponenta, kvar se može odmah potvrditi pomoću jedne ovakve rabljene komponente.
Releji raznih vrsta. U bijelim kućištima su monostabilni releji 12 V povađeni iz neke telefonske centrale. Monostabilni releji nakon aktivacije ostaju aktivni određeno vrijeme nakon kojeg se automatski vraćaju u početno stanje (mirno stanje). Releji u metalnim kućištima (slični TO-5 tipu) lako se na prvi pogled zamijene za integrirane krugove (operacijska pojačala) u okruglim metalnim kućištima.
Kristali, kristalni i keramički filtri, duplekseri iz bežičnih telefona.
Piezo-zujalice, feritni štapovi sa zavojnicama iz AM tunera i razni induktiviteti.
Termistori, varistori, tinjalice, prenaponske zaštite (surge protector).
Iskrine germanijske diode i tranzistori za popravak starih Iskrinih multimetara, nešto tranzistora i otpornika snage, čipovi i kombinirani radijski AM/FM promjenjivi kondenzatori koji su se lako odlemili, par trimer-potenciometara za prototipove projekata.
Nešto sitnih dijelova koje nema smisla ni komentirati.
Kristalni oscilator na 5 MHz.
Ovaj NEC-ov 4-bitni MCU izvukao sam iz neke pločice samo zato jer je bio u podnožju. Vjerojatno je služio za kontrolu nekog displeja, tipkovnice …
Optički izolator (optopar) stare škole. Ovakvi optoparovi su imali žaruljicu i fotootpornik umjesto LED diode i foto diode/tranzistora kako je to uobičajeno kod današnjih optoparova. Stoga se na ulaznoj strani mogao primijeniti istosmjerni i izmjenični napon.
Ovo su reed-releji sa otporom svitka 250 ili 700 Ω, nominalne struje tipično 20 mA.
Specifična izvedba otpornika švedske tvrtke RIFA (Radioindustrins Fabrik Aktiebolag) pronađenih na jednoj pločici telefonske centrale.
Na ovoj pločici se nalaze moduli (DC/DC pretvarači) za pretvaranje jednostrukih u dvostruke (simetrične) napone. Jedan modul pretvara napon od 24 V u 2×12 V (250 mA), a preostala tri modula napon od 24 V u 2×15 V (200 mA i 350 mA). Zahvaljujući relativno velikoj struji ovi moduli mogu napajati jača trošila od operacijskih pojačala.
Pločica je višeslojna sa vrlo tankim lemnim mjestima, a pinovi na modulima su međusobno jako razmaknuti. To izrazito otežava odlemljivanje, pa ću to napraviti samo ako mi neki modul zatreba. Naravno, danas se mogu jeftino kupiti najrazličitiji pretvarači ovog tipa, no ovo je ipak stara škola 🙂
Zašto sam sve ove godine čuvao sve ove pločice. Pa moram priznati da sam u nekoliko navrata hitno trebao neku komponentu za kakav test ili potvrdu popravka (kondenzator, TVS diodu, VF tranzistor i slično) koju sam čak i uspio naći na ovim pločicama.
Nekad je bila ideja ove tiskane pločice koristiti u dekorativne svrhe. Poslagati ih jednu do druge, zaliti epoksijem i dobiti neku unikatnu radnu površinu (stol, podloga, ukras za zid …). Slične ideje su bile i za Floppy diskete i CD medije. No, ovo zahtijeva truda, vremena i novaca (epoksi smola nije jeftina), a pitanje je kakav će biti rezultat i kako će se takav dizajn uklopiti u neki prostor. Kako su godine prolazile, vjerojatnost realizacije nečeg takvog je postajala sve manja, tako da je napokon došlo vrijeme da se toga riješim i da ne zauzima više prostor.
Što se tiče recikliranja elektroničkih komponenti, danas su iste vrlo jeftine i lako dostupne tako da se jednostavno ne isplati trošiti vrijeme na traženje neke komponente po svim tim pločicama, a onda je tu i pitanje pouzdanosti takve komponente. Samogradnja u elektronici se također općenito svela na niske grane. Konstrukcije sklopova sa pojedinačnim diskretnim komponentama su već vrlo rijetke i uglavnom se koriste mikrokontroleri, gotovi namjenski moduli i KIT kompleti.
Jedino što je u cijeloj ovoj priči dobro, to je što nisam krenuo u recikliranje ovih pločica prije 15 ili 20 godina. Tada bi zasigurno sa njih odlemljivao puno više komponenti, a dosta njih bi mi bilo i žao baciti, posebice što se tiče radio tehnike. Do danas pak je digitalna elektronika posvuda uzela toliko maha da su ovakve stare pločice postale praktično posve neiskoristive, jednako što se tiče prenamjene kao i recikliranja pojedinačnih komponenti.