Ovo je treća po redu hrpa stare elektronike, većinom računala i računalne komponente, koju je najvećim dijelom potrebno razvrstati za reciklažno dvorište, a zadržati ću samo neke uređaje i komponente kojima u budućnosti planiram još malo pozabaviti.
Počinjemo sa dva popularna kućna računala iz 1980-tih godina Commodore C64. Riječ je o inačicama C64C i C64G, dakle o kasnijim modelima ovih računala s kraja 1980-tih godina. Kasetofon nije originalni Commodore nego neka kopija.
Slijede dva modela Atari kućnih računala iz druge polovice 1980-tih godina, točnije modeli Mega ST i 1040 STFM. Našao sam također miš, modem i floppy pogon za ova računala.
Negdje sasvim sigurno imam napajanja te moguće i drugu periferiju za ova računala, no do toga se još treba probiti kroz moju ropotarnicu stare elektronike. U 1980/90-tim godinama sam promijenio desetak ZX Spectrum, Commodore i Atari računala te sam imao kompletne setove sa svim originalnim vanjskim periferijama. No u to vrijeme je računalna tehnika brzo napredovala te su zamjene i prodaje računalne opreme bile uobičajene, posebice kada se prelazilo na jača ili na PC računala. Računala su bila u pogonu i aktivno su se koristila svaki slobodni trenutak, bilo je i puno posuđivanja i grupnih korištenja jednog računala, i nitko tada nije razmišljao o njihovim kolekcionarskim vrijednostima za 30 ili 40 godina. Prvom prilikom ću provjeriti stanje ispravnosti ovih računala te odlučiti o daljnjoj sudbini.
Prvo IBM PC kompatibilno računalo predstavljeno je 1981. godine i baziralo se na Intel 8088 procesoru. Naše računalo je proizvedeno 1989. godine i također se bazira na procesoru AMD P8088-1 (Intel). Matična ploča je ASI-CPU-009 (Aquarius Systems, Inc.) sa ugrađenih maksimalnih 640 KB RAM memorije (20 memorijskih čipova od 256 Kb). Ploča ima 2 serijska porta, jedan paralelni port, jedan MDA (Monochrome Display Adapter) port za monitor, utičnicu za XT tipkovnicu i interni FDD (Floppy) port.
U računalo je ugrađen FDD (Floppy pogon) i MFM HDD kontroler kartica PHC-100. Na istu je spojen vanjski MFM HDD Model 8425 kapaciteta 20 MB (5 Mbit/sec) američke tvrtke MiniScribe Corporation (ovu tvrtku je 1990. godine kupio Maxtor). MFM (Modified frequency modulation) je rana metoda kodiranja binarnih podataka za spremanje na magnetske medije. Prvi put je primijenjena 1970. godine za tvrde diskove IBM 3330, a od 1976. godine se primjenjivala i za Floppy diskove (IBM 53FD). MFM je unaprijeđen u RLL (Run Length Limited) sistem, a ubrzo je uveden IDE (PATA), te u konačnici SATA standard. Postojali su i neki drugi manje rašireni, namjenski ili industrijski standardi za računalne tvrde diskove poput SMD, SASI, SCSI, ESDI i SAS.
MFM HDD kontrolerska kartica
MFM HDD kontrolerska kartica za 8-bitnu XT sabirnicu računala. Matična ploča ASI-CPU-009 sadrži samo jedan port za proširenje u obliku 8-bitne XT sabirnice. Razvojem računala ova sabirnica je prvo proširena na 16-bitnu ISA sabirnicu, a zatim na 32-bitnu EISA sabirnicu. MFM sučelje se može koristiti na internim konektorima ili preko vanjskog DB37 kabla i konektora. U oba slučaja su potrebni namjenski kablovi (adapteri) za spajanje sa MFD HDD-om.
8-bitna XT sabirnica na matičnoj ploči ASI-CPU-009.
Procesor AMD P8088-1 (Intel)
Matična ploča ASI-CPU-009 (Aquarius Systems, Inc.) sa procesorom AMD P8088-1 (Intel), čipsetom ALi M1101 i ugrađenih 640 KB RAM memorije s kraja 1980-tih godina. Napajanje je preko 12-pinskog AT konektora. Najčešće su se koristila dva zasebna konektora sa po 6 pinova, no u slučaju poput našeg koristi se jedan konektor sa 10 pinova. Nisu povezana prva dva pina koja ustvari nisu naponi napajanja nego kontrolni naponi i mogu biti izostavljeni. Od 1995. godine uveden je 20-pinski ATX standard za napajanje matičnih ploča, a od 2003. godine počinju se koristiti 24-pinski ATX 2 te EPS i PCI Express standardi napajanja.
Proširenja linija napajanja se naravno ne odnose samo za konektor napajanja matične ploče nego i na konektore za napajanje drugih komponenti računala. U našem slučaju (AT standard) imamo samo jedan dodatni 4-pinski konektor za napajanje FDD-a, a najnovija napajanja (PCI Express 2.0) dolaze sa sedam različitih 4, 6 ili 8-pinskih konektora za napajanje različitih kartica i pogona unutar računala.
Napajanje unutar računala ASI-009-A ima konektore po AT standardu.
Napajanja se razlikuju po ukupnoj snazi ali i kako je ta snaga raspoređena na pojedine naponske linije.
Pet napajanja koja smo izvukli iz drugih (novijih) stolnih računala. Jedno napajanje je po ATX 12V 1.0 standardu koje uključuje 20-pinski konektor za matičnu ploču, te četiri različita dodatna konektora sa 4 ili 6 pinova. Drugo napajanje je po ATX 12V 2.0 standardu koje uključuje 24-pinski konektor za matičnu ploču, te pet različitih dodatnih konektora sa 4 ili 6 pinova uključujući i SATA napajanje.
Preostala tri napajanja su u kućištima reduciranih dimenzija jer su predviđena za kompaktne gotove konfiguracije računala koja obično stoje ispod monitora. Takva napajanja obično manju snagu, a dodatni konektori za napajanje su prilagođeni samoj konfiguraciji računala, odnodno izostavljeni su svi nepotrebni konektori.
6-pinski konektor koji služi za dodatno napajanje matične ploče naponima od +3,3V i +5V. U praksi se vrlo rijetko koristi i vrlo malo matičnih ploča treba ovo dodatno napajanje. Kod namjenskih kompaktnih napajanja ovaj konektor je izostavljen.
Tvrde diskove ćemo prije otpreme u staro željezo svakako mehanički uništiti. Iako na njima nema nekih tajnih ili kompromitirajućih podataka, svejedno je kod svih nosača podataka dobro slijediti procedure informatičke sigurnosti.
Sačuvati ćemo ipak dva stara MFM tvrda diska s kraja 1980-tih godina kao neki pokazni eksponat povijesti računalstva.
Za sada neka ostane kao uzorak i jedan SCSI tvrdi disk montiran na ladicu za brzo spajanje/odvajanje od računala.
Ladice za tvrde diskove nekad su bili vrlo praktičan dodatak računalima. Time su tvrdi diskovi mogli služiti za arhiviranje i razmjenu većih količina podataka ali i za praktično „spašavanje“ podataka sa srušenih sistemskih particija.
Razni pogoni za podatkovne medije: kaseta s trakom QIC-525, floppy diskete od 5¼-inča i 3½-inča, ZIP pogoni, CD/DVD optički pogoni.
Do sada smo već reciklirali određenu količinu floppy disketa i CD/DVD pogona. Vjerojatno ću u daljnjem raščišćavanju moje ropotarnice elektronike i dalje nailaziti na različite komponente računala i podatkovne medije. Većina ovog ide odmah u elektronički otpad, nema više nikakvog smisla vaditi elektromotore i vijke iz ovih isluženih pogona.
Tandberg Data TDC 3820
Ovo je pogon za posebnu podatkovnu magnetsku traku (kasetu) kapaciteta 525 MB. Magnetske trake su se uglavnom koristile za sigurnosne kopije i arhiviranje veće količine digitalnih podataka. Popularni naziv za ove kasete je bio „Quarter inch cartridge“ odnosno skraćeno QIC nakon čega je slijedila brojčana oznaka kapaciteta, u našem slučaju QIC-525.
Prve QIC sisteme predstavila je 1972. godine američka kompanija 3M, a ovakvi sistemi su se zadržali u praktičnoj upotrebi sve do početka 2000-tih godina. Naš pogon je iz 1994. godine, koristi SCSI-1 sučelje, a brzina prijenosa podataka je do 200 KB/s.
5¼-inčni disketni pogon ušao je u upotrebu 1976. godine. Tipični kapacitet diskete je 360 KB.
3½-inčni disketni pogon kapaciteta 1,44 MB ušao je u upotrebu 1984. godine.
Posebna izvedba koračnog elektromotora za pogon diskete. Stator (zavojnice) je unutarnji, a rotor (permanentni magnet) je vanjski.
Magnetske glave dolaze sa obje strane diskete.
ZIP pogoni su ušli u upotrebu 1995. godine i tipično su bili kapaciteta 100 MB. Kasnije su se pojavili ZIP pogoni kapaciteta 250 MB i 750 MB. Tipični kućni korisnici računala uglavnom su preskočili kupnju ovog pogona, odnosno sa disketa 1,44 MB izravno se prešlo na CD-ove.
Sve što vas zanima o ovim pogonima možete pročitati na Wikipediji tako da ja ovdje neću iz toga izvlačiti neke sažetke. Iz vlastitog iskustva mogu reći da su svi ti pogoni bili ključna komponenta svakog računala, puno su se koristili i stoga dosta kvarili. Pokušaji popravka uglavnom bi se svodili na čišćenje magnetskih ili optičkih glava jer je mehanika i elektronika pogona previše kompleksna za popravke izvan tvorničkih servisa. Srećom, to su bile jeftinije komponente za računala koje je bilo lako zamijeniti i instalirati.
Danas više ništa praktično iskoristivo ili isplativo ne možete izvaditi iz ovih pogona. Vrijede koliko vrijedi i metal koji sadrže.
Miševi s kuglicom
Miševi s kuglicom mogu imati dvije ili tri funkcijske tipke. Lijevo su miševi za Atari i Commodore Amiga računala. Posljednja dva modela dolje desno (crne boje) su malo specifična. Jedan miš nema kuglicu ispod koja bi se kotrljala po podlozi, dakle on se ne vuče po podlozi, nego je kuglica na gornjoj strani i pomiče se prstima. To je „trackball” miš. Do njega pak je bežični miš sa kuglicom.
Optički miš smo već jednom opisali i popravljali u objavi Optički miš Everest SM-790. Ovdje pak smo izdvojili preteče optičkih miševa, a to su miševi s kuglicom ili mehanički miševi. Oni rade na vrlo jednostavnom principu. Pomicanjem miša po podlozi okreće se, odnosno kotrlja po podlozi gumirana kuglica unutar njega. Na kuglicu su naslonjene dvije tarne osovine pod 90° te se rotacija kuglice prenosi na te osovine. Osovine završavaju optičkim čitačem impulsa iz kojih se onda dobivaju veličine pomaka po x i y osi.
Na svakom mehaničkom mišu uočavamo dvije osovine pod kutom od 90° čiju rotaciju izaziva kuglica, a veličinu rotacije broji optički brojač impulsa.
Nekada printeri nisu bili mrežni te se dijeljenje istih na više računala vršilo jednostavnim ručnim prebacivanjem pomoću mehaničkih ili elektroničkih sklopki. Sklopke su obično imale dva ili četiri izlaza. Jednako tako su postojale sklopke za prebacivanje tipkovnica, miševa i monitora, tako da su se na jednom monitoru mogla po želji odabrati dva (ili više) računala. Ovo je bilo korisno na poslovima gdje se na računalu radilo sa osjetljivim podacima, a operater je u poslu morao koristiti i Internet. Da bi se osigurala informacijska sigurnost, operater je imao dva računala, jedno samo za Internet, a drugo računalo je bilo radno i stalno izvan mreže. Prebacivanje radnog monitora, tipkovnice i miša na jedno od dva računala se vršilo preko posebne mehaničke ili elektroničke sklopke.
Elektroničke i logičke sklopke
Mehaničke sklopke
Matrični ili iglični printeri (dot matrix printer) poznati su još iz 1920-tih godina, a široko ulaze u upotrebu u 1950-tim godinama. Ja sam svoj prvi iglični printer imao već uz svoj Commodore C64, a ovaj Epson LX-400 je negdje s početka 1980-tih godina. Zadržati ću ga sada kao nekog svog predstavnika te tehnologije.
Ovaj slikovni skener Canon CanoScan 4200F čuvam samo zato jer ima pripremu za skeniranje filmskih negativa od 35 mm. Prije njega, negative sam skenirao običnim skenerom i načelno je to funkcioniralo. Do sada još nisam našao vremena isprobati ovaj skener, a sad su se na tržištu već pojavili i uređaji isključivo namijenjeni za pregled i digitalizaciju filmskih negativa. Uz malo spretnosti, sasvim pristojne snimke iz filmskih negativa mogu se dobiti i običnim kamerama (mobitelom). Gotovo svaki program za obradu digitalnih slika ima mogućnost konverzije negativa u pozitiv.
Lijepo se prisjetiti starih računalnih dana, no novija računalna tehnologija stvarno nije ni po čemu zanimljiva i najbolje da odmah ide u elektronički otpad.
Ove web-kamere nisu bežične, samo sam im odrezao USB kablove. Što ću s tim kablovima? Pa možda jednom gdje zatrebaju 🙂
Stvarno ne znam čemu vodi ovo vađenje procesora, RAM memorija i hladnjaka sa starih matičnih ploča. Na kraju ću imati kutije pune tih komponenti, napraviti skupnu fotografiju za dugo sjećanje, i nakon toga sve skupa baciti u smeće. Sasvim sigurno neću iz toga rudariti zlato, reciklirati bakar ili eksploatirati neke druge sekundarne sirovine. Nekako mi se teško od svega rastati u jednom potezu, pa onda idem evo ovako malo zaobilaznim, polaganijim načinom 🙂