Prije nego završi u smeću, pogledat ćemo od čega se sastoji ručni masažer Ufesa Vario MJ-8321, jedan od mnogih vrlo sličnih modela ručnih masažera koji su u širokoj prodaji posljednjih tridesetak godina.
UFESA je španjolski brend specijaliziran za proizvodnju malih kućanskih aparata. Osnovan je 1963. godine te je i danas prisutan na tržištu. BSH PAE, S.L. je španjolska tvrtka osnovana 1998. godine za veleprodaju i distribuciju kućanskih električnih i RTV uređaja, te televizijskih i radijskih setova. Uređaj je naravno proizveden u Kini.
Masažer Ufesa Vario ima dvije osnovne funkcije površinskog tretmana tijela: masaža pomoću vibratora i toplinski tretman. U uputama za ovaj proizvod se navodi kako masaža ovim uređajem pomaže i relaksira kod bolova u mišićima, poboljšava cirkulaciju i pomaže uklanjanju celulita. Infracrveni grijač pak pomaže kod reume i bolova u mišićima, stimulira cirkulaciju krvi te pospješuje otvaranje pora prije tretmana kože kremama.
Funkcije masaže i grijanja se mogu koristiti odvojeno ili obje istovremeno. Za vibracijsku masažu se ovisno o mjestu primjene i vrsti tretmana dobivaju četiri kontaktna nastavka (četkasti, klinasti, kvržičasti i vakumski).
S električne strane gledano, vibrator čini mali istosmjerni elektromotor (24 V) sa ekscentričnim utegom na osovini. Tako tijekom rotacije ekscentričnog utega nastaju vibracije. Ovo je najjednostavniji i najjeftiniji način stvaranja mehaničkih vibracija ali pruža i najmanje ugodan i ograničeno učinkovit način masaže dijelova tijela. Osim toga, brze vibracije vrlo nepovoljno djeluju na čitav uređaj, a posebno na elektromotor kojem zbog toga vrlo brzo propadaju ležajevi.
Elektromotor vibratora se napaja preko mrežnog transformatora i punovalnog diodnog ispravljača (25,5 Veff), a potrošnja struje u ovom krugu je 58 mA (oko 13 W).
Ležaj (otvor) osovine je uslijed vibracija proširen (izglodan) tako da rotor već struže po statoru.
Infracrveni grijač čini devet infracrvenih žaruljica (24 V) sa žarnom niti. Infracrvene žarulje su po načinu izrade vrlo slične klasičnim žaruljama (za vidljivo svjetlo). Razlika je praktički samo u upotrijebljenoj otpornoj (žarnoj, grijaćoj) niti. Tako se kod klasičnih žarulja koristi žarna nit od materijala koji daje što više vidljive svjetlosti, a što manje topline dok je kod infracrvenih žarulja obrnuto. Tu je nit (grijač) od materijala koji daje više topline (infracrvenog zračenja), a manje vidljive svjetlosti.
Devet infracrvenih žarulja je vezano u seriju i izravno na mrežni napon. Tako se na svaku žarulju raspoređuje napon od oko 25,5 V dok je potrošnja struje 18 mA. To znači da je svaka žarulja snage oko 0,45 W ili ukupno oko 4 W. Ovakve žarulje se na najtoplijim točkama staklenog kućišta zagriju i blizu 90°C. Toplina se prenosi preko prozirne crvene plastike kojoj se površina zagrije do nekih 60°C.
Moto G (5), Android 8.1.0
Uređaj je deklariran za potrošnju od 13 W, a mi smo izmjerili potrošnju od 17 W. Razlika je vjerojatno zbog dotrajalog ležaja elektromotora koji se sada teže okreće i vuče više struje. Zanimljivo je da i elektromotor i žaruljice zapravo rade na istom efektivnom naponu od 25,5 V. To znači da su žaruljice mogle biti spojene paralelno na niski napon (preko transformatora). U takvom spoju bi grijač radio i ako koja žaruljica pregori (smanjenom snagom), a i sigurnost od prodora visokog napona bi bila veća. S obzirom da je grijač snage svega 4 W onda tu ne bi trebao neki veći transformator.
Pretpostavljam da je ovakav dizajn sa grijačem izravno na mrežnom naponu napravljen najviše zbog mrežne sklopke. Tako je ovdje jednom jednostavnom 4-položajnom sklopkom omogućena kontrola sva četiri stanja (isključeno, uključen grijač, uključen elektromotor, uključen grijač i elektromotor). Kada bi grijač i elektromotor bili na niskom naponu, onda bi trebala posebna mrežna sklopka i posebna sklopka za selekciju rada grijača ili elektromotora ili pak bi trebala složenija 4-položajna sklopka sa odvojenim segmentima za mrežni napon i niski napon.