Prijenosno računalo Compaq SLT/286

Danas je nabavljeno prijenosno računalo Compaq SLT/286 američke tvrtke Compaq iz 1988. godine.

Tvrtka Compaq osnovana je 1982. godine u Houstonu, Teksas, SAD. Tvrtku su osnovali Rod Canion, Jim Harris i Bill Murto, trojica bivših menadžera iz Texas Instrumentsa. Legenda kaže da su prvi dizajn svog prijenosnog računala skicirali na papirnatom ubrusu u lokalnom pita-restoranu u Houstonu. Compaq je postao slavan jer je uspio učiniti ono što nitko drugi nije: stvorili su prvi 100% kompatibilan IBM PC klon. IBM je držao autorska prava na svoj BIOS (osnovni softver računala). Compaqovi inženjeri su proveli mjesece pišući vlastiti BIOS ispočetka, pazeći da ne kopiraju niti jedan redak IBM-ovog koda, ali da svaki program za IBM radi i na Compaqu. To je srušilo IBM-ov monopol i otvorilo put modernom tržištu osobnih računala.

Što se tiče pionirskih uređaja i tehnologija, prvi proizvod tvrtke Compaq i prvo prijenosno računalo kompatibilno s IBM-om naziva Compaq Portable izašlo je na tržište 1983. godine. Računalo je bilo hit jer su poslovni ljudi napokon mogli nositi svoje podatke kući (iako je težilo 13 kg). Tijekom 1986. godine izašao je model Deskpro 386. To je bilo prvo računalo s naprednim 386 procesorom u vrijeme kada IBM još uvijek nije imao takvo računalo. Time je Compaq od “sljedbenika” postao tehnološki lider u svijetu prijenosnih računala. Compaq SLT/286 je izašao 1988. godine i postavio je standard za VGA grafiku i baterijsko napajanje u laptopima. SystemPro koji je izašao godinu dana kasnije je bio prvi pravi PC server, koji je omogućio tvrtkama da zamijene skupa glavna računala (mainframes) jeftinijim PC mrežama.

Tijekom 1990-ih, Compaq je postao najveći svjetski dobavljač PC-a. Međutim, krajem desetljeća počeli su gubiti bitku s Dellom, koji je imao bolji model izravne prodaje, i donosili su loše poslovne odluke (poput skupe kupnje tvrtke DEC). Tijekom 2002. godine Compaq se spojio s tvrtkom Hewlett-Packard (HP) koja je godinama koristila ime “Compaq” za svoje jeftinije serije prijenosnih računala (npr. Presario), no oko 2013. godine brend je polako napušten. Danas Compaq više ne postoji kao samostalna tvrtka niti kao aktivna linija proizvoda.

Ovisno o tome kako se definira “prijenosno računalo”, postoji nekoliko kandidata koji se smatraju prvima. Tako neki povjesničari spominju IBM 5100 iz 1975. godine kao prvo “prijenosno” računalo jer je bilo veličine pisaće mašine i težilo “samo” 25 kg, dok su ostala računala tog vremena zauzimala cijele sobe. Međutim, prvim pravim prijenosnim računalom koje se moglo kupiti smatra se Osborne 1, predstavljen u travnju 1981. godine. Izgledao je poput teškog (11 kg) plastičnog kofera s ručkom. Imao je sićušni monokromatski zaslon od samo 5 inča. Nije imao bateriju (morao je biti uključen u struju), ali se mogao sklopiti i nositi, što je tada bila revolucija. Ako pod prijenosnim računalom podrazumijevamo današnji dizajn na preklop (laptop), onda je prvi kandidat GRiD Compass, predstavljen u travnju 1982. godine. Imao je napredni, tada futuristički elektroluminescentni (plazma) ravni zaslon koji se preklapao preko tipkovnice. Zbog ekstremno visoke cijene (preko 8.000 USD) koristili su ga uglavnom američka vojska i NASA (letio je na Space Shuttleu).

Naš Compaq SLT/286 je došao sedam godina nakon Osbornea i bio je prvi koji je spojio snagu stolnog računala, VGA sliku i bateriju u format koji bismo danas prepoznali kao moderni laptop. To je ogromni skok u tehnologiji u samo sedam godina. Dok su prvi modeli bili jedva upotrebljivi izvan ureda, SLT je bio pravi prijenosni “radni stroj”.

Evo usporedbe spomenuta tri računala:

Compaq SLT/286 procesor 286 na 12 MHz bio je oko 5-10 puta brži od procesora u Osborneu. Mogao je pokretati rani multitasking, dok su prvi modeli bili strogo ograničeni na jedan jednostavan program (poput WordStara). Osborne je mogao prikazati samo tekst na minijaturnom ekranu. GRiD je imao naprednu plasmu, ali Compaq je donio VGA standard. To znači da ste na njemu mogao pokretati pravi grafički softver (Windows, AutoCAD) koji izgleda gotovo kao na stolnom monitoru. Na Osborneu su se morale stalno mijenjati diskete da bi se učitao program ili spremio dokument. Compaqov tvrdi disk od 40 MB mogao je pohraniti tisuće dokumenata i desetke programa odjednom. Iako je GRiD bio nešto lakši, nije imao bateriju. Compaq SLT/286 je bio prvi stroj koji ste mogli otvoriti u vlaku ili avionu i zapravo raditi bez utičnice.

Na našem primjerku Compaq SLT/286 stoje još tri oznake koje otkrivaju točnu konfiguraciju s kojom je izašao iz tvornice, kao i njegovu starost: Model 2680, FCC ID CNT75M5470, S/N 8116HU4F0060. Prema tim oznakama, naš primjerak laptopa Compaq SLT/286 je jače opremljen model (Model 40) iz prve serije proizvodnje (studeni 1988. godine).

Model 2680 je interna Compaqova oznaka za SLT/286 seriju laptopa. Specifično, ovaj broj se veže uz inačicu koja je dolazila s 40 MB tvrdim diskom (Model 40). Da piše 2670, radilo bi se o slabijem modelu s 20 MB diskom.FCC ID: CNT75M5470 je identifikacijski broj pod kojim je Compaq registrirao uređaj kod američke Federalne komisije za komunikacije (FCC) radi testiranja radio-frekvencijskih smetnji. Ovaj broj potvrđuje da je uređaj prošao stroge testove za klasu B (kućna upotreba), što je tada bila velika stvar jer su mnoga računala stvarala smetnje na televizorima u blizini.

Serijski broj S/N 8116HU4F0060 je vrlo informativan. Prva četiri broja označavaju datum proizvodnje (8: 1988. godina, 11: mjesec studeni, 6: tjedan u mjesecu). To znači da je ovaj laptop proizveden u studenom 1988. godine, što ga čini jednim od vrlo ranih primjeraka, jer je prodaja krenula tek u listopadu te godine. HU je oznaka za tvornicu (najvjerojatnije Houston, Texas, gdje je bilo sjedište Compaqa).

Oznaka na odvojivoj tipkovnici laptopa. 

Series 2681: Ovo je oznaka na eksternom napajanju/punjaču (AC Adapter). To je specifičan ispravljač koji daje 18,5V DC i dizajniran je isključivo za SLT seriju.

Evo punih specifikacija za naš Compaq SLT/286:

• Procesor: Intel 80C286 na 12 MHz
• RAM memorija: 640 KB standardno, proširivo do 3,6 MB (ili više putem modula)
• Tvrdi disk: 40 MB (kod nekih modela 20 MB)
• Floppy disk: 3,5-inčni, 1,44 MB
• Zaslon: monokromatski LCD VGA (640×480) sa pozadinskim osvjetljenjem dijagonale 10 inča
• Baterija: NiCd 12 V (10 x 1,2 V, C-tip) / 2,4 -2,8 Ah (autonomija rada 3 sata)
• Tipkovnica: tipkovnica pune veličine koja se može potpuno odvojiti od baze računala za udobniji rad
• Težina: oko 6,3 kg s baterijom
• Početna cijena: 5399 USD 1988. godine (današnja usporedna vrijednost 15000 USD)

Compaq SLT/286  je dizajniran “Desktop Replacement” odnosno marketinški je pozicioniran kao zamjena za stolno računalo s opcijom kupnje priključne stanice (docking station) koja je omogućavala korištenje standardnih ISA kartica. Iako je sa svojih preko 6 kilograma bio težak, predstavljao je značajan korak naprijed u odnosu na Compaqove ranije “luggable” (prijenosni kovčeg) modele poput Portable III. Njegov uspjeh utjecao je na Apple i IBM da ubrzaju razvoj svojih lakših prijenosnih računala (poput PowerBooka i ThinkPada).

Compaq SLT/286 primarno podržava operativne sustave temeljene na DOS-u i rane verzije Windowsa, koji su bili standard u vrijeme njegova izlaska krajem 1980-ih. Podržani operativni sustavi su:

• MS-DOS / Compaq DOS: Uređaj je izvorno isporučivan s verzijama poput MS-DOS 3.31 ili 4.01. Korisnici danas na njemu uspješno pokreću i novije verzije poput MS-DOS 5.0 i 6.22.
• Windows 1.x, 2.x i 3.0: Rade bez problema u standardnim načinima rada zahvaljujući 286 procesoru i VGA zaslonu
• Windows 3.1: Može se pokrenuti u “Standard Mode” (koji zahtijeva barem 286 procesor i 1 MB RAM-a). Ne podržava “386 Enhanced Mode”.
• OS/2: Compaq je službeno nudio i podržavao Microsoft OS/2 Standard Version 1.0, 1.1 i 1.2 posebno prilagođen za ovaj model.
• Alternativni sustavi: Moderni entuzijasti ponekad koriste FreeDOS, otvoreniju verziju DOS-a koja je kompatibilna s većinom starog softvera.

Nakon prvog pokretanja naše računalo prepoznaje 640 KB RAM memorije i javlja dvije tipične greške koje ukazuju da je baterija za BIOS memoriju prazna.

Baterija za BIOS memoriju

Kod Compaq SLT/286 baterija za BIOS memoriju trajno je zalivena epoksi smolom unutar Dallas DS1287 čipa koji uz bateriju sadrži RTC (Real Time Clock) i CMOS RAM memoriju (114 bajtova). RTC je kvarcni sat (brojač) koji prati sekunde, minute, sate, dane i godine. Radi na bateriju i bez RTC-a računalo ne zna koliko je sati nakon što se isključi iz struje. U CMOS RAM memoriji se čuvaju BIOS postavke. Tu je zapisano koji tipovi HDD-a i FDD-a su ugrađeni, koliko je ugrađeno RAM memorije i ostale postavke hardvera karakteristične za BIOS.

Stoga, kad se kod Compaq SLT/286 isprazni baterija za BIOS memoriju, to uzrokuje mnogo veće probleme nego na modernim računalima, jer ovaj uređaj nema “pametni” BIOS koji sam prepoznaje hardver. Tako će osim gubitaka sistemskog vremena i datuma ispražnjena baterija uzrokovati i probleme sa prepoznavanjem HDD i FDD diska te prepoznavanje proširene RAM memorije. Kada baterija umre, BIOS se vraća na tvorničke postavke te računalo više ne prepoznaje ugrađene diskove. Iako je HDD fizički ispravan i vrti se, računalo uopće ne zna da on postoji i neće mu ni pokušati pristupiti. Isto tako, računalo će FDD pogon od 1,44 MB tretirati ga kao stariji model od 720 KB, što uzrokuje greške pri čitanju novijih disketa u 1,44 MB formatu. Ako su ugrađeni dodatni memorijski moduli za proširenje RAM memorije (iznad standardnih 640 KB), BIOS ih bez baterije neće “vidjeti”. Vidjet ćete samo osnovnih 640 KB, dok će ostatak memorije biti neupotrebljiv dok se ne pokrene Setup.

Kod svih novijih računala promjena BIOS baterije je vrlo jednostavna procedura jer se sama baterija nalazi lako dostupna na matičnoj ploči. Kod računala Compaq SLT/286 i sličnih računala koji koriste Dallas RTC čipove (poput DS1287/12887) litijska baterija je doslovno zalivena u plastično kućište čipa zajedno sa satom, kristalom i CMOS memorijom. To je bila neslavna “inovacija” tog doba jer su inženjeri tada smatrali da je vijek trajanja od 10 godina “vječnost” za jedno računalo, ne planirajući da će netko 30 godina kasnije još uvijek pokušati pokrenuti takvo računalo.

Dallas DS1287 je vrlo nezgodan već i za odlemljivanje sa matične ploče Compaqa SLT/286, a još više za pokušaj otvaranja da bi se došlo do neispravne baterije. Ipak, postoje dva načina zamjene te baterije koju prakticiraju restauratori starih računala. Jedan način je pažljivo mehaničko brušenje, struganje ili bušenje plastičnog kućišta čipa iznad točno određenih pinova (pin 16 za minus i pin 20 za plus). Kućište je treba izbrusiti do metalnih veza baterije kako se zatim presjeku, tako da se stara baterija električki odvoji od čipa. Na druge krajeve presječenih veza se zatim zaleme žice i vanjski držač za običnu CR2032 bateriju.

Drugi način je zamjena čipa DS1287 nekim modernim zamjenskim modulom (npr. Glitch Works GW-12887-1) koji je dizajniran da zamijeni te stare zalivene čipove. Odlemljivanje starog čipa s matične ploče je na SLT-u osjetljiv posao (puno nožica na višeslojnoj matičnoj ploči). Možda je najbolje prvo pokušati struganjem odvojiti staru bateriju i zalemiti novu, a ako tu nešto pođe po zlu onda se moše ići na zamjenu cijelog čipa.

 Compaq Portable Diagnostic Disk

Prije nego se upustimo u rastavljanje laptopa i pokušaje zamjene baterije, možemo provjeriti ispravnost ostalog hardvera pomoću posebne setup/dijagnostičke diskete. Ova disketa u osnovi sadrži BIOS. Potrebno je koristiti disketu kapaciteta 720 KB jer interni BIOS na osnovnim postavkama prepoznaje samo takve diskete. Može se koristiti standardna (modernija) 3.5″ 1,44 MB (HD) disketa ali je potrebno prekriti rupu na suprotnoj strani od kliznog prekidača za zaštitu od pisanja ljepljivom trakom kako bi je pogon prepoznao kao 720 KB. Također, mora biti formatirana i snimljena za standard 720 KB.

Najbolje je dijagnostičku disketu napraviti pomoću slike diskete (Compaq Portable Diagnostic Disk.img) i programa WinImage (oboje dostupno na Internetu). Postoji više inačica dijagnostičkog softvera, a ja sam koristio SETUP/DIAGNOSTICS Version 8.00 DP256 720K (SP0308.zip).

Kad se BIOS podigne sa dijagnostičke diskete može se postaviti datum i vrijeme, te provjeriti ostale postavke hardvera u BIOS-u.

Postavke BIOS-a.

Što se nalazi na HDD-u

Nakon softverskog restarta naše računalo ne prepoznaje sistemski disk, što može značiti da je isti izvađen ili neispravan. Pretraživanjem Interneta našao sam da su kod ovih računala česte greške tvrdog diska (Conner Peripherals) koji može propasti od zuba vremena. Naime, unutar mehanizma se nalaze neki gumeni dijelovi koji se s vremenom “rastope” i zalijepe glave diska.

Preostao je pokušaj pokretanja računala preko DOS sistemske (bootable) diskete. Ovo je uspjelo i napokon sam mogao pristupiti tvrdom disku. Može se primijetiti kako je prepoznato nešto više od 10 MB kapaciteta diska, dok bi sam disk trebao biti kapaciteta 40 MB. Time nedostaje oko 30 MB diska.

Starije inačice DOS-a imale su ograničenje particije na 32 MB. Stoga postoji mogućnost da je ovdje disk podijeljen na više particija. Provjera je pokazala da postoji samo jedna particija (C:). Druga mogućnost je da sistem kod izlista datoteka (DIR naredba) ne provjerava i ne zbraja apsolutno sve datoteke na disku (pogotovo one unutar direktorija) jer bi to tražilo puno vremena rada HDD-a i CPU-a.

DOS naredba „chkdsk“ prepoznaje puni kapacitet diska od 40 MB od čega je oko 30 MB zauzeto, a oko 10 MB slobodno.

Pokretanjem autoexec.bat datoteke otvara se Norton Commander i dodatni izbornik sa klasičnim uredskim paketom s kraja 1980-ih i početka 1990-ih godina:

• PACTOR: Ovo je komunikacijski softver, odnosno protokol za prijenos podataka putem radio veze ili modema. Često su ga koristili radio-amateri ili službeni uredi za rane oblike e-maila putem telefonskih linija.
• WordPerfect: Ovo je bio vrlo popularan program za obradu teksta prije nego što je zavladao Microsoft Word. Bio je poznat po “Reveal Codes” funkciji koja mu je godinama davala prednost nad Microsoft Wordom.
• LOTUS 123 + Wysiwyg: Najpopularniji program za tablične kalkulacije tog vremena (preteča Excela). “Wysiwyg” (What You See Is What You Get) je dodatak koji je omogućavao da tablice izgledaju ljepše (fontovi, linije) čak i u DOS-u.
• Harvard Graphics: Legendarni program za izradu prezentacija i grafikona prije PowerPointa. Koristio se u poslovnom svijetu za crtanje “pita” i stupčastih dijagrama.

U meniju „UTILITIES“ nalaze se osnovni alati za rad s pogonima, podešavanje tipkovnice i provjeru od virusa.

Norton Commander također prepoznaje puni kapacitet diska od 40 MB. Podatak o slobodnom prostoru (oko 10 MB) je uvijek dostupan, međutim podatak o zauzeću uključuje samo otvorene datoteke, dok se one u mapama ovdje ne zbrajaju jer bi to zahtijevalo puno rada HDD-a i CPU-a.

Što dalje s ovim računalom

Compaq SLT/286 je popularan među kolekcionarima retro hardvera, međutim, često zahtijeva popravak dva hardverska problema koji nastaju zbog zuba vremena. Prvi je zamjena integrirane baterije RTC čipa (Dallas DS1287) koja se tijekom desetljeća isprazni, a drugi česti problem je greška tvrdog diska čiji dijelovi s vremenom propadaju. U našem slučaju tvrdi disk je potpuno ispravan, a čini se da je ispravno i sve ostalo osim baterije za čuvanje BIOS-a. Također, nedostaje i glavna Ni-Cd baterija za autonomni rad s laptopom.

Zamjena BIOS baterije je dobro dokumentirana na Internetu, a problema ne bi trebalo biti ni sa osmišljavanjem glavne zamjenske baterije. Svakako bi se koristile Li-Ion ili Li-Po ćelije, te ne bi bilo loše nacrtati prilagođeno kućište za 3D ispis.

Mogli bi pokrenuti i neku DOS igru na ovom računalu, a zanimljivo bi bilo i instalirati neku od prvih inačica Windows OS-a (1.x, 2.x ili 3.0). Iako je SLT/286 spor za današnje pojmove, on podržava Windows 3.0 (pa čak i 3.1 u Standard modu), a sa 40 MB diska ima i više nego dovoljno mjesta za instalaciju. S druge strane, legendarni „office“ alati koji su sada instalirani na računalu: WordPerfect,  LOTUS 123 i Harvard Graphics, također imaju povijesnu vrijednost i možda ih je bolje ostaviti u izvornom obliku.

Računalo je bilo aktivno u upotrebi do 1999. godine, dakle nekih 10 godina od proizvodnje, što je upravo životni vijek koji su mu inženjeri i predvidjeli fiksnom i trajnom ugradnjom litijeve baterije.

EDIT: U ovoj fazi neću rastavljati ovaj Compaq SLT/286 jer to, kao i kod većine drugih laptopa, zahtijeva puno uklanjanja vijaka, namještanja skrivenih plastičnih kopči i općenito puno pažnje i opreza da se nešto ne potrga ili ošteti. Postoji tvornička dokumentacija za rastavljanje ovog laptopa tako da ne bi trebalo biti previše problema, no svakako ga neću rastavljati bez potrebe. To će doći na red jednom kad odlučim zamijeniti bateriju.

Također, jednom sam se već riješio retro informatičkog hardvera čime sam načelno završio i sa ovakvim popravcima. Ukoliko je nekome ovaj laptop zanimljiv, slobodno neka se javi za dogovor (info@crowave.com).