Danas je nabavljen precizni laboratorijski voltmetar i ampermetar njemačkog proizvođača Hartmann & Braun iz 1936. godine.
Tvrtka Hartmann & Braun (H&B) osnovana je 1882. godine kao nasljednica dotadašnje proizvodne radionice pod nazivom „Optische Anstalt, physikalisch astronomische Werkstätte“ u vlasništvu Eugena Hartmanna, a koja se bavila proizvodnjom optičkih uređaja te mehaničkih i geodetskih instrumenata. Te 1882. godine Hartmann je ostvario partnerski odnos sa Wunibald Braunom (brat njemačkog fizičara Karla Ferdinanda Brauna, konstruktora prvog osciloskopa sa CRT cijevi i dobitnika nobelove nagrade za fiziku temeljem zasluga u razvoju bežične telegrafije), a težište razvoja i proizvodnje je ubrzo stavljeno na električne mjerne instrumente. Tijekom 2. svjetskog rata Hartmann & Braun bila je vrlo važna njemačka tvrtka i zapošljavala je oko 1000 radnika s time da se još oko 340 žena uglavnom iz Ukrajine, Rusije i Bjelorusije koristilo kao prisilna radna snaga. Pri kraju rata dio pogona tvrtke uništen je u savezničkim bombardiranjima, a dio je privremeno oduzet od strane američke vojske. Nakon 1950-ih godina tvrtka se polako oporavlja i okreće svjetskom tržištu te posluje sve do 1999. godine kada je pripojena ABB koncernu.
Naš instrument omogućuje mjerenje istosmjernog napona do 300 V podijeljeno u pet mjernih područja i mjerenje istosmjerne struje do 30 A podijeljeno u šest mjernih područja. Na najmanjim područjima praktično možemo mjeriti napone sa rezolucijom 1 mV i struje s rezolucijom 20 µV i to u klasi točnosti ±0,1%. Iznad naponskih mjernih opsega ispisane su vrijenosti unutarnjeg otpora instrumenta na pojedinim opsezima, iz čega proizlazi da je potrošnja instrumenta na najnižem opsegu 5 mA, dok je na svim ostalima ista 3 mA.
Ovo se može zahvaliti osjetljivom magnetoelektričnom mjernom instrumentu (instrumentu sa permanentnim magnetom i pomičnim svitkom), finoj nitnoj kazaljci i širokoj linearnoj skali od 14 cm. Kod nitne kazaljke je iznad skale napeta tanka kovinska nit na kojoj se nalazi mali bijeli zaslon. Taj zaslon služi da se ispod u zrcalu bolje odražava crna crta niti, tako da se kod očitanja izbjegne greška paralakse (kuta gledanja preko kazaljke na skalu). Naime, kada kazaljka pokriva svoju sliku u zrcalu tada promatrač gleda točno okomito na skalu i očitava vrijednost na skali koja se nalazi točno ispod kazaljke.
Instrumenti sa permanentnim magnetom i pomičnim svitkom danas su najrašireniji analogni mjerni instrumenti, a najveća im je prednost velika osjetljivost i bez problema se izrađuju tako da im je za puni otklon dovoljna struja od svega 1 µA. Pomični ili zakretni svitak mora biti što je moguće lakši i sa što manjim trenjem na dodirnim točkama. U našem slučaju koriste se čelični ležajni šiljci na svakom kraju osovine svitka koji ulaze u ležaj od nekog otpornog materijala, najčešće umjetnog rubina, safira ili ahata (bronca ili čelik koristi se samo kod pogonskih instrumenata s većom mjernom pogreškom). Kasnije su se za precizne instrumente počele koristiti napete kovinske trake (torzione niti) koje često srećemo u našim objavama vezanim uz nešto novije instrumente.
Svi otpornici izvedeni su motanjem otporne žice određene dužine na keramičku špulu. U donjem dijelu smješteni su otpornici za naponske mjerne opsege, a u gornjem dijelu su kalibracijski otpornici. Strujni shuntovi su na desnoj strani iznad kontakata čepišta kojima se biraju mjerni opsezi i vrsta mjerenja.
Simbol u obliku ukriženih slova S nalazimo na mnogim instrumentima njemačkih i austrijskih proizvođača iz prijeratnog razdoblja. Moguće da se radi o oznaci standarda ili nekoj drugoj internoj oznaci proizvođača.
Postoji puno različitih izvedbi permanentnih magneta u kombinaciji s mekim željezom kojim se stvara homogeno magnetsko polje oko svitka (kako bi otklon bio linearan). U našem slučaju koristi se potkovičasti magnet (karakteristično za starije instrumente) kojem su na polove pričvršćena dva elementa od mekog željeza koji svojim oblikom tvore dva polukruga oko svitka. Važno je da razmak između željeza i svitka bude što manji i da je na svakom dijelu potpuno jednak, odnosno da je svitak točno centriran unutar dva polukružna otvora. Kombinacija magneta i željeza koristi se gotovo uvijek jer je sam magnet kao materijal teško oblikovati u potrebni oblik.
Logo tvornice Hartmann & Braun koji se koristio u razdoblju od 1901. do 1933. godine otisnut sa unutarnje stranje bakelitnog kućišta.
Na skali instrumenta otisnuta je oznaka i logo proizvođača Hartmann & Braun te serijski broj uređaja 1304796 prema kojem možemo odrediti godinu proizvodnje konkretnog instrumenta, a to je razdoblje između srpanja i listopada 1936. godine. Logo na skali je noviji tip loga koji se počeo koristiti od 1933. godine no s unutrašnje strane kućišta instrumenta još uvijek nalazimo i stari tip loga. To je očekivano jer naš instrument datira iz prijelaznog razdoblja kada su se za montažu vjerojatno još uvijek koristile stare zalihe ili šablone za izradu dijelova kućišta.
Iznad ove oznake je strelica s oznakom N. Ovo je nestandardna tvornička oznaka koja vjerojatno označava da se unutar instrumenta nalazi permanentni magnet.
U sredini je otisnuto upozorenje da se mjerni opsezi na instrumentu ne smiju mijenjati dok je instrument pod mjernim naponom ili strujom. Dakle instrument se mora prvo isključiti iz mjernog strujnog kruga, a zatim se premještanjem kontaktnog čepa može promijeniti mjerni opseg ili vrsta mjerenja.
Desno su oznake karakteristika instrumenta: instrument sa permanentnim magnetom i pomičnim svitkom, namijenjen za mjerenje istosmjerne struje i napona s klasom točnosti 0,1. Predviđen je za mjerenje u horizontalnom položaju, a ispitni napon je 2000 V.
Sama skala je jedinstvena za sve mjerne opsege, no većina njih je višekratnik od 150 pa nije previše teško izračunati pravu vrijednost iz očitane.
Naš primjerak instrumenta se na testu pokazao potpuno ispravnim i točnim na svim opsezima. Instrumenti sa bakelitnim kućištima, jednako kao i sa drvenim kućištima, izrađivali su se u razdoblju 1920-1960-tih godina, te je samo na osnovu kućišta teško odrediti starost istih. Tvrtke su također često kopirale dizajn jedne od drugih (pogotovo one manje od većih) tako da mjerni instrument u gotovo identičnom kućištu možemo imati proizveden 1930-tih godina kao i 1960-tih godina. Kod instrumenata tvrtke H&B proizvodi su se u razdoblju 1889-1960 godine najčešće označavali samo slijedno rastućim serijskim brojem tako da je danas lako odrediti starost za većinu njihovih instrumenata iz tog razdoblja. Kako god bilo drago nam je što smo ovdje upoznali još jedan odlično očuvani primjerak dobre stare prijeratne mjerne tehnike 🙂