AM/FM radio prijemnik Harvard Battallion H-89


Danas je nabavljen AM/FM radio prijemnik naziva Harvard Battallion H-89, kineski proizvod (Hong Kong) iz 1970-tih godina, uvezen preko engleskog distributera potrošačke elektronike Harris Overseas Ltd. (kasnije Harvard International Ltd.).

 

 

Radio prijemnik Harvard Battallion H-89 pokriva standardni komercijalni UKV FM radio opseg (88-108 MHz) i srednjevalni AM radio opseg (540 – 1700 kHz). Može se napajati preko baterije (9 V) ili izravno preko mrežnog napona. Dolazi u dosta velikom kućištu (185x125x75 mm) tako da je ovo primarno prenosivi stacionaran uređaj. Vanjski izgled naginje na vojni dizajn, dodana je i obloga od umjetne kože, no ovo je generalno gledano prijemnik kvalitetom na razini najjeftinijih džepnih uređaja.

 

 

Vidi se da je kućište uglavnom prazno, a elektronička pločica prijemnika sadrži minimalan broj komponenti potrebnih za koliko-toliko funkcionalan AM/FM prijemnik. Izbrojali smo ukupno devet tranzistora i sedam podesivih transformatora (zavojnica, VF lončića) za oscilatore i MF filtre. Dva tranzistora su 2SC1417 i oni vjerojatno čine UKV tuner (RF pojačalo i samooscilirajući mješač). Tri tranzistora su 2SC1390 i od njih je jedan saooscilirajući mješač za AM opseg, a druga dva su zajednička MF pojačala za AM i FM. Preostala četiri tranzistora su NF i oni rade kao audio pojačalo (push-pull izvedba sa transformatorima).

Elektroničku shemu za ovaj radio prijemnik nisam našao, a samo po rasporedu elemenata je teško sa sigurnošću razlučiti kako je konfiguriran VF dio sa 5 tranzistora, odnosno kako se koriste zajednički tranzistori za AM i FM. Uobičajeno je da tranzistor koji za AM radi kao oscilator, kod FM-a radi kao prvo MF pojačalo. Također, dva tranzistora za MF pojačanje su obično zajednička za AM i FM tako da FM ima tri stupnja MF pojačanja, a AM ima dva stupnja MF pojačanja.

Međutim, čini se da je ovdje napravljena dodatna redukcija komponenti jer imamo samo sedam VF lončića. Od toga dva moraju biti u krugu lokalnih oscilatora AM i FM tunera (crveni i narančasti) te najmanje jedan u krugu FM ratio-detektora (rozi). Time ostaje 4 lončića za AM/FM MF transformatore što je premalo za navedenu konfiguraciju. Stoga je za pretpostaviti da ovdje imamo samo dva stupnja MF pojačanja za FM i jedan stupanj MF pojačanja za AM. Zbog manjka MF transformatora moguće da se u nekom dijelu koristi aperiodski stupanj MF pojačanja (dva tranzistora u RC vezi bez MF transformatora) ili manje vjerojatno, da se jedan tranzistor koristi za AM demodulaciju umjesto diode.

 

 

Test je pokazao da prijemnik ima karakterističan šum, no on je vrlo slab i ne može se uhvatiti niti jedna postaja. Ovdje problem mogu biti tranzistori i kondenzatori koji su kroz vrijeme izgubili svoja električna svojstva (pojačanje, kapacitet), loši kontakti AM/FM sklopke i potenciometra za glasnoću, razdešenost titrajnih krugova i općenito kvar na bilo kojoj komponenti. Kako god bilo, ovo je prilično reducirana i jeftina izvedba AM/FM prijemnika sa svega devet tranzistora koji ni kad je bio nov nije imamo baš dobre specifikacije, te se nećemo baviti njegovim popravkom. To je tipičan dizajn jeftinog džepnog prijemnika iz 1970-tih godina i najbolje ga je ostaviti u originalu kao pokazni primjerak tehnologije toga doba.

Kod opisa malih džepnih tranzistorskih prijemnika mogli smo vidjeti razne trikove kojima su proizvođači pokušavali napraviti prijemnik s jedne strane što privlačnijeg dizajna, a s druge strane sa što manje komponenti i što manje skupih dijelova tako da se zapravo zadrži samo neka osnovna funkcionalnost radio prijema i reprodukcije zvuka. Ti trikovi su do sredine 1970-tih godina uglavnom bili usmjereni na broj tranzistora jer su kupci još kod cijevnih uređaja naučili da veći broj cijevi znači i bolji radio prijem.

Stoga se nastavilo podržavati razmišljanje da i veći broj tranzistora znači bolji radio prijemnik, što je dovelo do svojevrsnog „rata tranzistora“. Na kućištima je često vrlo vidljivo znao biti istaknut broj ugrađenih tranzistora, tako da bi primjerice uređaj sa 7 tranzistora svakako bio manje poželjan od onog sa 9 ili 11 tranzistora. No, tu leže mnoge zamke.

Tranzistori su mogli biti vrlo različito raspoređeni na VF i NF komponente, a to je značilo i razlike u osjetljivosti i selektivnosti prijema s jedne strane, naspram maksimalne jačine zvuka iz zvučnika s druge strane. Naravno, kvaliteta prijemnika se ne ogleda samo u broju i tipu ugrađenih tranzistora već veliku ulogu igra i broj i kvaliteta pasivnih komponenti te dioda, a posebice kvaliteta izvedbe LC titrajnih krugova. Bolji prijemnik će uvijek imati složeniju elektroničku shemu sa kvalitetnijim komponentama i boljom izvedbom i montažom istih.

Kad su tranzistori postali jeftini gotovo kao i pasivne komponente, otišlo se u drugu krajnost. Počeli su se ugrađivati tranzistori koji u uređaju nisu radili apsolutno ništa. Važno je samo bilo da se na prednjoj ploči prijemnika istakne da je ugrađeno 20 ili 30 tranzistora, što je bila istina, no polovica tih tranzistora zapravo nije bila spojena nigdje. Marketinški gledano, svatko će prije kupiti prijemnik sa 20 tranzistora, nego po sličnoj cijeni neki sa „samo“ 11 tranzistora, iako je ovaj drugi možda čak i kvalitetniji.

Što se tiče našeg prijemnika Harvard Battallion H-89, kod njega nije istaknut broj tranzistora, te općenito dizajn kućišta više naginje kraju 1970-tih i početku 1980-tih godina kada se ta praksa već uglavnom napustila. Međutim, elektronička pločica svakako pripada 1970-tim godinama, odnosno ovakve su pločice karakteristične već za početak 1970-tih godina. Vjerojatno su Kinezi ovdje iskoristili neke zastarjele ili neprodane pločice džepnih radio prijemnika za novi proizvod modernijeg vanjskog dizajna. Ovakve reciklaže nisu neuobičajene za Kineze, recikliraju se čak i neke pojedinačne komponente sa pločica u otpisu, a sve to naravno pomaže postizanju prodajnih cijena praktično bez konkurencije.

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)