Danas je nabavljen mali džepni tranzistorski prijemnik oznake Royal proizveden u Kini (Hong Kong) vjerojatno negdje u 1970-tim godinama. Kinezi su isti ili vrlo slični prijemnik proizvodili i za druge naručioce tako da umjesto oznake Royal može stajati oznaka Super 10 Atlantic, Electro-Brand (EB-630), kao vjerojatno i neke druge oznake.
Inače, ovaj model radija je istog dizajna kao Sharp Pocket Radio BP 102B te ima i praktički istu unutrašnju konstrukciju.
AM prijemnik Royal ima ugrađenih šest tranzistora i sadrži dva stupnja MF pojačanja (455 kHz) što ga svakako čini selektivnijim i jačeg demoduliranog signala od sličnih modela AM prijemnika sa samo pet ili manje tranzistora. Također možemo primijetiti originalne japanske tranzistore kao i općenito puno uredniju izvedbu i montažu nego to viđamo kod jeftinih kineskih džepnih prijemnika iz tog doba.
Sharp Pocket Radio BP 102B
Ovo je originalna shema prijemnika Sharp Pocket Radio BP 102B te posve odgovara i ovoj kineskoj kopiji. Kao što se vidi, dizajn je posve klasičan. Tranzistor je samooscilirajući mješač za prijemno AM područje sa izlaznom MF na uobičajenih 455 kHz. Slijede dva stupnja selektivnog MF pojačanja sa Q2 i Q3 te diodni detektor. Dio demoduliranog (ispravljenog) signala (napona) koristi se za ARP (automatsku regulaciju pojačanja) povratnom vezom preko otpornika R8 od 4,7 kΩ. Audio (NF) pojačalo sadrži pogonski (driver) stupanj sa Q4, slijedi transformator za okretanje faze, odnosno dobivanje dva protufazna audio signala koji se vode na izlazne tranzistore Q5 i Q6. Dva zasebno pojačana protufazna signala, svaki na svom tranzistoru, ponovno se spajaju u cjelovit audio signal na izlaznom transformatoru.
U prethodnim objavama imali smo prilike vidjeti nekoliko kineskih džepnih AM prijemnika za isti radio opseg sa samo 5 tranzistora. To su svakako manje kvalitetni prijemnici, no kupac nikako nije mogao znati te tehničke razlike i kupnju je obično uvjetovao samo vanjski izgled i cijena.
Međutim, zanimljivo je što su se tranzistorski prijemnici kombinirali na sve moguće načine glede raspodjele istih na RF, MF i NF krugove, a negdje su čak i korišteni umjesto dioda za AM demodulaciju i ARP. Čini se da unatoč masovnoj proizvodnji na milijune ovakvih malih tranzistorskih prijemnika u 1960/70-tim godinama, ipak nije pronađena neka univerzalna konstrukcija koja bi uvijek davala najpovoljniji odnos između cijene proizvodnje i kvalitete samog prijemnika. To je donekle i razumljivo jer su te godine bile vrlo dinamične glede razvoja komercijalnog radija kao i razvoja elektronike te proizvodnje elektroničkih komponenti za radio tehniku općenito. Čim bi se našla neka povoljna kombinacija, pojavili bi se bolji i jeftiniji tranzistori, pa se moglo ili ići na uštedu stupnjeva pojačanja ili za istu cijenu napraviti bolji radio. Također, srednjevalne radio postaje su stalno rasle kako brojem tako i snagom odašiljanja, pa su kupci vjerojatno imali osjećaj da im radio prijemnik svake godine postaje sve bolji i sve osjetljiviji 🙂