Danas je nabavljen mali džepni AM/FM prijemnik robne marke Blaupunkt, proizveden u Kini, a koji se i danas još može ponegdje nabaviti za cijenu od 20-tak eura.
Na naljepnici je otisnut naziv poljske distributerske tvrtke (naručioca) za ovaj model radio prijemnika sa oznakom robne marke Blaupunkt. Radio je proizveden u Kini.
Tvrtka Blaupunkt osnovana je u Berlinu 1924. godine pod prvotnim nazivom „Ideal“ i bavila se proizvodnjom audio tehnike poput slušalica i radio prijemnika za automobile. Tako je 1932. godine tvrtka proizvela prvi auto radio u Evropi. Već 1933. godine tvrtku Ideal je preuzela njemačka kompanija Robert Bosch AG koja se između ostalog bavila i proizvodnjom električnih uređaja za automobile. Slušalice koje su prošle kontrolu kvalitete označavale su se plavom točkom što je s vremenom prepoznato kod kupaca kao simbol kvalitete, te je na osnovu toga 1938. godine naziv tvrtke promijenjen u Blaupunkt (plava točka). Nakon 2. svjetskog rata Blaupunkt je i dalje u vlasništvu i pod upravom Boscha, a tvornica se koristi za proizvodnju audio opreme za automobile. Već krajem 1940-tih i početkom 1950-tih godina Blaupunkt je imao prve auto radije sa VHF FM prijemnikom, a u 1960-tim i 1970-tim godinama je postao jedan od vodećih njemačkih proizvođača auto radija i druge audio opreme za automobile. Blaupunkt je tijekom 1970-tih godina bio uključen u razvoj sustava prometnih informacija (ARI) i općenito je svojim proizvodima iz područja automobilske audio tehnike stalno slijedio trendove kao što je na primjer implementacija CD audio pogona 1983. godine i ubrzo nakon toga razvoj navigacijskih sustava za automobile. Proizvodnja je također uključivala namjenske i visoko kvalitetne audio sustave za automobile, video i razglasne sustave za autobuse ali također i radio uređaje koji nisu bili isključivo namijenjeni za automobile. Početkom 2009. godine Bosh je prodao tvrtku Blaupunkt globalnoj investicijskoj tvrtki Aurelius Group, a od 2011. godine sva proizvodnja je preseljena u Kinu. Početkom 2016. godine tvrtka Balupunkt je nakon stečaja likvidirana, no licenca za robnu marku Balupunkt se i dalje koristi za različitu potrošačku elektroniku i kućanske električne aparate diljem svijeta.
Blaupunkt PR4BK se bazira na radio čipu oznake CD2003GP i NF audio pojačalu sa čipom 8002A . Potpuno istu kombinaciju čipova vidjeli smo i kod prijemnika Denver TR-41C pa ovdje neću ponovno kopirati čitav opis.
Ukratko, CD2003GP je kineska kopija nekad popularnog Toshibinog čipa TA2003 (pin kompatibilan sa TA8164) koji se pojavio još u 1990-tim godinama i značajan broj različitih modela AM/FM prijemnika iz toga doba pa sve do negdje 2010. godine se bazira upravo na ovom čipu. Isti čip je proizvodio i Samsung pod oznakom KA2297.
Čini se da su se prijemnici sa kineskim kopijama CD2003 (Wuxi China Resources Semico) i SP2003 (SPT Technology Shenzhen) nastavili intenzivno proizvoditi do 2015. godina, a neki modeli su se eto zadržali i do danas na tržištu. Ipak, kome još danas treba AM srednji val na džepnom radiju?
Principijelna shema spajanja integriranog kruga TA2003 (Toshiba) iz originalne tvorničke dokumentacije.
Principijelna shema spajanja integriranog kruga CD2003 (Kina) iz originalne tvorničke dokumentacije.
Vidi se da su sheme spajanja za oba čipa (original i kopija) potpuno identične.
Razvijeno je i nekoliko KIT kompleta za samostalnu gradnju AM/FM prijemnika baziranog na tom čipu te i danas možete kupiti KIT komplet sa kineskim čipom CD2003GP po cijeni od oko 6 eura. Posebno je zanimljivo da je audio pojačalo u tom kompletu izvedeno kao transformatorsko push-pull pojačalo sa tri tranzistora, kakva su bila uobičajena za 1960/70-te godine. Slično tome, za istu cijenu možete kupiti KIT za AM/FM prijemnik sa vrlo sličnim Sonijevim čipom CXA1691BM.
Kinezima je svakako cilj maksimalno iskoristiti sve zalihe elektroničkih komponenti, posebice što se tiče zastarjelih čipova i tranzistora, te elemenata koji nemaju više široku primjenu poput MF transformatora i filtara za 10,7 MHz i 455 kHz, kombiniranih promjenjivih kondenzatora za AM/FM prijemnike, feritnih antena i slično. Takve komponente se uvijek mogu upakirati u kakvo novo kućište nekog „novog“ modela radio prijemnika ili ponuditi kako vrlo jeftini KIT kompleti za elektroničare početnike.
S Kinezima zapravo treba biti malo oprezan i dobro razmisliti što ti treba: lako možeš kupiti neki modul sa najsuvremenijim digitalnim čipom za FM radio posve kontroliran MCU-om, a jednako tako, za sličnu cijenu, možeš odabrati i neki FM modul ili gotov uređaj sa tehnologijom iz prošlog stoljeća, a pri tome eto ni 1960/70-te godine nisu isključene 🙂
Ipak, kome još danas treba AM srednji val na džepnom radiju? UK i USA su puni ko šipak AM postaja, bolnice, aerodromi, škole imaju svoje AM postaje malih snaga. BBC ima stotine AM odašiljača btw još emitira na dugim valovima. AM kod nas dok se još može, jer nisu svi tornjevi ispilani treba reaktivirati za hitna stanja, kad je Španjolska prošle godine izgubila struju i internet sve je stalo. Nema FM-a nema DAB-a, jedino svi kažu kad daju upute za izvaredna stanja, ponesite i spremite tranzistor, a što ćeš slušat? Sve se modulira internetom. Kojeg više nema.
Da li će neka država (i dalje) koristi AM odašiljače ovisi isključivo o njenoj veličini, geografiji, ekonomiji i načinu na koji država osigurava nacionalnu sigurnost. Evropske zemlje idu u smjeru gašenja AM odašiljača, a zemlje poput SAD-a, Kine i Rusije vide u njima jedino rješenje za neke situacije. Ja sam iz Evrope, pa otud moj komentar „kome još danas treba AM srednji val na džepnom radiju“.
Danas ljudi u Evropi, pogotovo mlađe generacije, praktički više i nemaju uređaje koji podržavaju AM frekvencije jer FM, DAB i Internetski radio daju neusporedivo bolji zvuk, više kanala i znatno jeftinije odašiljanje po jednoj postaji. Radio prijemnici za vozila, pogotovo oni multimedijalni, također sve manje podržavaju AM prijem. UK se kao i druge evropske zemlje ubrzano rješava AM-a, BBC je ugasio desetke lokalnih i velikih AM odašiljača koji su zamijenjeni DAB-om. Postoje još ponegdje licencirane AM postaje male snage (vjerske zajednice, bolnički radio) ali i one se sve više sele na Internet ili male FM odašiljače jer je održavanje AM tehnike u UK postalo preskupo i dijelovi se teško nabavljaju.
Za SAD tvoja tvrdnja stoji jer je tamo AM zakonski zaštićen kao dio nacionalne sigurnosti. Tamo je čak i pokrenuta inicijativa kojom se želi zakonski obvezati proizvođače automobila da zadrže AM radio zbog javne sigurnosti. Također su aktivne licencirane namjenske mreže AM odašiljača manjih snaga (pokrivenost nekoliko km) za odašiljanje informacija o prometu ili kao interni radio u školama (kampusima). Međutim, sve to je dio njihove cjelokupne nacionalne strategije. Što se tiče Rusije, oni slično kao Amerika imaju zabačena izolirana područja do kojih mora doprijeti politička propaganda što je osnovni razlog za održavanje AM odašiljača.
Države u svijetu su različite i imaju različite politike, pa tako i glede isplativosti održavanja AM radija. Prednost AM radija je mogućnost dostizanja velikih dometa (velike pokrivenosti) jednim odašiljačem, a to je važno za površinom velike zemlje koje ima puno udaljenih (boguizanogu) ruralnih (nerazvijenih) naselja. Takva naselja glede informacijske infrastrukture imaju samo klasični komercijalni radio i jedini način da koliko-toliko do njih dopre nacionalna informacija (prvenstveno politička propaganda) je preko AM radija. Pokrivanje nekim drugim (naprednijim) sistemom takvih područja bi bilo preskupo, neisplativo i neučinkovito.
Međutim, AM odašiljanje ima i svoju cijenu. To su u prvom redu visoki operativni troškovi jer su to odašiljači snage nekoliko stotina kW, nekad i preko megawata, koji zahtijevaju velike antenske sustave. Moderni sustavi mogu isto područje pokrivati sa deset puta manjom snagom. AM je neprikladan za razvijena gradska područja jer zbog zagađenosti EM šumom, što unosi smetnje u AM prijem. Isti problem je i sa ugradnjom AM radija u moderne aute pune električnih i elektroničkih uređaja.
AM odašiljači se mogu održavati samo na razini države ukoliko ona ima interes za njih (propaganda) i ukoliko zbog nerazvijenosti (siromaštva) jako izoliranih ruralnih područja (bez napredne tehnologije) ne postoji drugi način informiranja. Kad nestane struje, nestati će struje i za AM odašiljače koji su daleko veći potrošači struje od FM-a. Kritične radio postaje mogu imati velike agregate, no to je sve pitanje kako je neka država riješila informiranje u kriznim situacijama i koliko novaca je uložila (ili može uložiti) u isto.
Nijedna privatna radio postaja nema interesa ulagati u AM odašiljače jer ciljane slušatelje može pokriti jeftinijim i boljim FM odašiljačima ili preko Interneta. Nitko neće plaćati megawate struje da bi odašiljao u druge države ili van zone ciljanog interesa. Ti sigurno nećeš slušati niti te zanimaju španjolske ili japanske vijesti na AM opsegu. Forsiranje povećanja ili smanjenja AM postaja je čisto stvar geografije neke države i njene nacionalne politike. Uvijek se teži najoptimalnijim rješenjima, a kad drugog rješenja nema onda kao zadnja opcija ostaje AM. U Evropi je AM praktično napušteni (zaboravljeni) opseg i ne znam što bi ga ponovno moglo oživjeti i popularizirati. Radio prijemnicima za evropsko tržište stoga ne treba AM opseg.